A. Mirić: Opet utakmica stoljeća: zeleni Crnogorci pojačani manjinama, protiv bijelih velikosrba pojačanih velikorusima

naslovna slika: Njegošev mauzolej na Lovćenu

Predsjednički izbori u Crnoj Gori

Prvi se bore za zapadne vrijednosti a drugi za ideju Velike Srbije i njen izlazak na more. No, budimo realni, nije riječ o predsjedničkim izborima, već se ustvari radi o iznuđenom ponavljanju već održanog referenduma za suverenu CG!

*

Malo povijesti: krajem Prvog svjetskog rata, odnosno pobjedom sila Antante uspostavljena je država SHS, na čelu sa srbijanskom dinastijom Karađorđevića. No, s tim se novim državnim ustrojstvom Crnogorci nisu pomirili, te je došlo do ustanka početkom 1919. koji je ugušen u krvi 1922. godine. Broj ubijenih, ranjenih, uhićenih, osuđenih i interniranih crnogorskih domoljuba – od 1918. do 1929. dostigao je brojku od 5.000, dok je veliki broj domova i materijalnih dobara uništen.

Konkretnije, povod za ustanak je bio nelegalno i nelegitimno „prisajedinjenje“ Crne Gore Srbiji i to nakon Podgoričke skupštine 1918. godine. Spomenuti tzv. Božićni ustanak izbio je 6. siječnja 1919. g. i faktično je značio otpor crnogorskog naroda srpskoj okupaciji, odnosno aneksiji Kraljevine Crne Gore.

*





Podsjetnik: Crna Gora je 2006. godine obnovila svoju državnost;

U listopadu 2016., srpski i ruski faktor pokušava izvesti državni udar i likvidaciju prozapadnog premijera Mile Đukanovića, ali ne uspijevaju;

Godinu dana potom CG postaje članica NATO-a;





Dana 30.8.2020. na parlamentarnim izborima pada DPS-ova, tj. Đukanovićeva vlast i uspostavlja se prosrpska vlada Zdravka Krivokapića, a potom, također prosrpska vlada etničkog Albanca – Dritana Abazovića (sada u tehničkom mandatu);

Dana 19.3.2023. održan je prvi krug predsjedničkih izbori na kojima su istaknuta dva procrnogorska kandidata – Milo ĐukanovićDraginja Vuksanović-Stanković, te četiri „Vučićeva i Putinova“, odnosno prosrpska i proruska kandidata  Andrija Mandić i  Goran Danilović, te Jakov Milatović i Aleksa Bečić ,  s time da „potonja dvojica glume za srpsko-ruski interes prozapadne kandidate (tj. oni su tzv. zmijska / kukavičja jaja)“.

(Prema zadnjem popisu stanovništva 2011. g. u CG živi 45% Crnogoraca, 29% Srba, 12%, Bošnjaka / Muslimana, 5%, Albanaca, te Hrvata i Roma po 1%. CG ima ukupno 622.000 stanovnika, dok pravo glasa ima oko 550 000 stanovnika CG.)

*

Prema rezultatima prvog kruga izbora – pobijedio je Milo Đukanović s 35% glasova, s time da s njim u drugi krug izbora ide Jakov Milatović koji je dobio 29% glasova. Ukupna izlaznost je bila 63,1 posto.

Ono što je ključno kod tog rezultata je da su CG suverenisti (Đukanović i Vuksanović-Stanković) ukupno dobili samo 40% glasova – iako je nesrba u CG više od 70%, dok je velikosrpska „kompozicija formirana u dva vagona (proistočni i lažni prozapadni) dobila 60% glasova – iako je etničkih Srba u CG 29%!

Ujedno, indikativno je da je spomenuta izlaznost bila najmanja u općinama gdje većinu čine Bošnjaci i Albanci. S time u svezi pojavljuju se špekulacije da su Albanci povjerovali u „tiha“ obećanja albanskog premijera Edija Rame i Dritan Abazovića (i Nika Đeljošaja) o nacionalnom ujedinjenju i stvaranju velike Albanije, dok se neizlazak Bošnjaka/muslimana vjerojatno može objasniti strahom kojeg ta zajednica trpi u Sandžaku, nakon genocida, odnosno ubijenih više od 70.000 Bošnjaka u BiH!?

Dakle, možda će za moguću Đukanovićevu pobjedu, biti ključan izlazak spomenutih manjina na izbore!

*

S obzirom na spomenute rezultate ukazujemo / podsjećamo i na određene političke preferencije etničkih Srba u CG i onih koji su pod njihovim utjecajem, a koje su suprotne zapadnim vrijednostima (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta).

Uz navedeno, dodajemo da je po zadnjim istraživanjima manje od 48 % građana CG – za članstvo njihove države u NATO-u!

Sada krećemo u fragmentalni pregled pojedinih mišljenja / stavova uvaženih analitičara – glede predstojeće bitke za zapadne vrijednosti u CG a potom i u analizu, koja ima za cilj proniknuti u sljedeće poteze Aleksandra Vučića koje on vuče iz svojeg „ratnog kabineta“, odnosno ureda – iz kojeg pomiče svoje figure o Zapadno-balkanskoj šahovskoj ploči!

Viđenje Dragana Bursaća: Bitka za stvaranje Republike Srpske Crne Gore (CDM)

“’Ovo što je uradio Milo Đukanović, koji misli da je odnio historijsku i dugoročnu pobjedu, ja ne mislim! I radit ćemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu zajedničku državu…’ kazuje ovo zajapureni Aleksandar Vučić, još tamo 2006. nakon što se CG osamostalila.

Hoću vam reći, puno je novaca i vremena uložila srbijanska vlast sa Crkvom Srbije, e da bi sad mirno, sa strane promatrala nezavisnu CG. Na žalost. Proces dezintegracije države je nastao u istom danu kada je ona (ponovno) zaživjela kao nezavisna.

Dakle, nije to neka stvar od jučer. I nije to vezano samo za ove izbore. I ne tiče se to tek dnevne politike.

Bitka za stvaranje jadranske Republike Srpske traje svo ovo vrijeme. Godinama. Desetljećima.

Sad gledamo sami finiš, kojim bi se dokinuo i faktički suverenitet države CG. A u tom finišu se ne biraju sredstva. Jer s ruskom agresijom na Ukrajinu, otvara se pitanje i Drugog fronta, otvara se pitanje zabijanja NATO-u noža u leđa preko CG i u konačnici, otvara se pitanje izlaska RF i njene flote na toplo more.

I još gore, i još luđe, tek su počeli s dezintegracijom Crne Gore!

Jer eventualnom smjenom Đukanovića, nestat će zadnji autohtoni titular crnogorske vlasti, koji ne ide po mišljenje u Beograd ili Moskvu. Parlament je pao, veći gradovi su pali, ostao im je Đukanović, preciznije institucija Predsjednika, e da bi krenuli u konačno razvaljivanje države.

Pa će se ako pobijedi prosrpski Milatović, pritiskom daljinskog upravljača pristupiti fazi Dva.

A faza Dva je promjena Ustava, popis i budući referendum. NATO Pakt? Pa baš ovih dana ideolozi “Evrope Sad“ pišu tekstove na temu “Čemu NATO“. Pripreme su, kažem u toku.

I onda, eto Srbiji dio južnog Jadrana kao kompenzacija za Kosovo. A što je srpsko, to je i rusko.“

Pogled Aleka Barovića: Velikosrpski ”strateški plan” za Crnu Goru (Portal Analitika)

„Old-school četnici ‘ubij, zakolji’ (Mandić i dr.) polako se ispraćaju u povijest da bi na scenu izašli new-age četnici (Milatović i dr.). Oni su prihvatljivi i tvrdom krilu i onima koji lutaju oko zamišljenog centra, a i nekima koji se samodeklariraju kao ljevičari.

Dakle, početkom devedesetih pojavio se novi strateški plan za formiranje velike Srbije i po tom planu je trebalo protjerati ili pobiti sve nesrpsko s tog zamišljenog prostora.

Naravno, većina tih planova ticala se i CG. Jednostavno, velikosrpstvo bez CG ne može postići svoj maksimum, ni teritorijalno ni ideološki. Koliko god Srbija bila proširena ona nikad ne može biti velika bez izlaza na more… Vrjednije je njima to malo obale od Sutorine do Bojane no sva panonska žitna polja ili kosovski rudnici. S ideološke točke gledišta, velikosrpstvo ne može postojati a da u svoju toksičnu mućkalicu ne uvali i slavnu crnogorsku historiju. Zbog svega toga je bitna CG i zato se od nje ne odustaje.

To su pokazali i rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora. Zbog toga Vučić i njegova ekipa, u nedavno objavljenom ”non-paperu”, navode da je vrlo bitno skoncentrirati se na podršku Milatoviću i Pokretu Evropa sad (PES). Naime, u njima vide idealnog izvođača radova njihove politike. Jednostavno, PES je prihvatljiv i najradikalnijim Srbima, i onim umjerenim, dobrom dijelu etničkih Crnogoraca, nažalost, slijepih da vide da sami sebi kopaju jamu.

I što je cilj? Cilj je kreiranje nove dominantne partije (PES) od nekih 40 ili 50% koja će postupno usisati postojeće prosrpske stranke, a koja će ujedno biti i prihvatljiva Zapadu. Naravno, ona se neće odreći velikosrpske ideologije, ali je neće provoditi (genocidom i) ‘urlikanjem’, nego temeljito, polako i iza zavjese. U isto vrijeme, slobodno mogu reći politički glupi partneri sa Zapada, koji se nikad nisu ni potrudili da shvate malignost velikosrpstva – aplaudirat će i biti će sretni, te će se truditi nagovoriti i manjinske stranke da osiguraju dvotrećinsku većinu u Skupštini.“

Zaključno je Barović iznio da događaji koje se žive posljednjih par godina u CG jako nalikuju onima već proživljenim 100 godina ranije, kada su Crnogorci postali najveći problem za tamnicu naroda zvanu SHS , odnosno Kraljevinu Jugoslaviju.

Viđenje Nikole Samardžića za Portal Analtiku: Podrškom rusko-udbaškom i crkvenom agentu u CG (Milatoviću) službena je Srbija potvrdila svoje opredjeljenje koje, uz laži i prenemaganja, prilagođava tekućoj Putinovoj sudbini

U javnosti se sve češće govori o formiranju tzv. građanskog centra kojeg bi činili PES, Demokrate i URA s ciljem ubrzanja procesa EU integracija CG. No, s obzirom da su „taj građanski centar formirale Tadićeve i Vučićeve službe, ruska agentura i SPC kao nasljednica JNA, spomenuti građanski centar vraća CG u prošlost – iz koje nikad nije ni pobjegla!

Nadalje, po Samardžiću, mnogi analitičari uspon PES-a (i dobar rezultat Milatovića na izborima) pripisuju povećanju plaća u CG kroz ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje a za koje su najzaslužniji lideri ove partije. Ujedno ukazuje i kako slične monetarne egzibicije izvodi Vučić u Srbiji. Za navedenu „financijsku egzibiciju“ Samardžić smatra odgovornom i Europsku središnju banku!

(Konkretnije, u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića i ministra iz PES-a (Milatovićev kolega) – Milojka Spajića, tj. od 1.2.2022. minimalna je plaća povećana s 250€ na 450€, dok je prosječna plaća povećana s 530€ na 670€!

Prema određenim javnim izvorima, tvorac te „povišice“, odnosno „financijskog inžinjeringa“ koji prijeti / implicira „grčki scenarij“ je – Vučićev financijaš Siniša Mali. Indikativno je da se u projekt ušlo nakon što su ankete Vučiću pokazale da je u CG znatan problem siromaštvo, odnosno da su identitetska pitanja donekle sekundarna!)

PROSUDBA

Pobjeda MIlatovićeve velikosrpske opcije u CG – uz podršku Moskve, povećala bi geopolitičku neizvjesnost na Balkanu, tako da bi se pobjeda Đukanovića na predstojećim izborima mogla sagledati – kao pobjeda mira, stabilnosti, te demokracije, odnosno ne samo kao pobjeda koja ide u prilog opstanku CG!

*

I za kraj, dodatak koji ukazuje na slojevitosti ove geopolitičke utakmice, a što je briljantno uočio i iznio Davor Gjenero za Portal analitiku:

Dakle, po Gjeneru, Đukanovićeva pobjeda bi osigurala kontinuitet europskih politika.

Naime, aktualna Abazovićeva vlada štiti ruski geopolitički interes – kroz projekt „Otvoreni Balkan“. Kako dodaje, popusti li CG i pristupi li tom ekonomsko-političkom okviru, pritisak na BiH postat će još jednostavniji i jači.

Iznio je i da „za uz projekt Otvoreni Balkan, postoji još jedan važan geopolitički projekt, kojega prosrpske Vlade (Krivokapića i Abazovića) opstruiraju – još od dolaska na vlast, odnosno smjene vlasti 2020.“

Riječ je, objašnjava Gjenero, o projektu izgradnje grane plinovoda TAP (The Trans Adriatic Pipeline), koji je važan za RH i za Srednju Europu, radi savladavanja ovisnosti o ruskom plinu, ali je od ključnog značaja i za BiH, koja je najčvršće u obuhvatu ruskih energetskih kliješta.

Naime, taj „plinovod već vodi azerbajdžanski plin u Italiju, ali izgradnja kraka preko Albanije i CG do Dugopolja u RH stoji! Dakle, aktualna crnogorska vlada, očito, štiti ruski geopolitički interes i opstruira projekt“, zaključuje Gjenero.

…a mi bismo u konačnici ove analize napisali „pametnim Crnogorcima dosta“, a Zapad – on je u ovoj geopolitičkoj priči zmijsko / kukavičje jaje Rusije (Putina i Vučića), pa ako shvati – shvati!

Uostalom, Zapad je već jednom preklopio CG Srbijom, ali je ona uskrsnula 2006. godine!

A. Mirić: Vučić i Putin sviraju rekvijem za Crnu Goru, a zapad igra neku svoju igru!?

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like