U kazahstanskom glavnom gradu Astani, 23. i 24. siječnja održani su prvi pregovori između predstavnika sirijske vlade i sirijske oružane oporbe, pod pokroviteljstvom jamaca sporazuma o prekidu vatre potpisanog 29. prosinca – Rusije, Turske i Irana. Sastanku je nazočio i predstavnik UN-a za Siriju Steffan de Mistura, a američku stranu u svojstvu promatrača predstavljao je njihov veleposlanik u Kazahstanu. Radilo se o prvom zajedničkom sjedanju za pregovarački stol vladinih i oporbenih predstavnika od samog početka sirijskog sukoba 2011. g. (u Ženevskim pregovorima to još nikada nije postignuto jer bi oporbeno Visoko pregovaračko vijeće (pod nadzorom Rijada) već na samom početku postavljalo potpuno neprihvatljive ultimatume i time torpediralo sam daljnji smisao pregovaranja). Oporbu su po prvi put predstavljali njihovi vojni zapovjednici, a ne političari izabrani iz ovog ili onog središta moći, kako je to bilo do sada, što ostavlja nadu u budući uspjeh pregovaračkog procesa, iako je do njega još dalek i trnovit put. Naravno, u Astani se njihov dijalog još uvjek odvijao preko posrednika, a ne neposrednim razgovorom. Sam tijek pregovora bio je napet, a raspravljalo se o donošenju instrumenata potrebnih za održavanje krajem prošle godine postignutog primirja, kao preduvjeta bilo kakvom političkom dogovoru o postizanju trajnog mira.
Na završetku sastanka Rusija, Turska i Iran izdali su priopćenje, u kojem je potvrđena privrženost sirijskom suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti te naglašeno, kako se sukob može riješiti isključivo mirnim putom jer „vojno riješenje ne postoji“. Također je objavljen dogovor triju zemalja o organiziranju monitoringa o prekidu vatre. Oformljena je operativna grupa za nadzor primirja sa sjedištem u Astani, koja započinje s radom početkom veljače. Potvrđena je spremnost triju zemalja za borbu protiv „Islamske države“ i „Jabhat al-Nusre“, kao i njihovo razdvajanje od snaga umjerene oporbe. Također je dogovorena zajednička suradnja s UN-om na „Astanskoj platformi“, kao i to, da oružana oporba mora dobiti status punopravnog člana na pregovorima u Ženevi.
Završno izvješće oporbeni predstavnici nisu potpisali, nezadovoljni ne spominjanjem vojne uloge Irana u sirijskom sukobu. Ali neovisno o tome, u Astani su vojni stručnjaci na geografskim kartama uspjeli razdijeliti oporbene snage od terorističkih postrojbi „IS“. Rusija je oporbenim predstavnicima predložila nacrt novog sirijskog Ustava, što su ovi odbili. Vlada u Damasku također je izrazila nezadovoljstvo određenim točkama ruskog prijedloga budućeg Ustava.
Washington je pozdravio odluku o osnutku mehanizma za nadzor primirja u Astani. S druge strane, Teheran je izjavio kako Iran neće razmatrati zahtjeve sirijske oporbe o povlačenju postrojbi iranskih i šijtskih dragovoljaca iz Sirije.
Valja naglasiti kako je Turska 26. siječnja organizaciju „Jabhat Fath ash-Sham“ (bivša „Jabhat al-Nusra“) i službeno proglasila terorističkom. Paralelno, nastavljene su i ubrzane diplomatske aktivnosti. Tako je u Moskvi, 25. siječnja, s ruskim predsjednikom Putinom razgovarao jordanski kralj Abdulah II., koji je izjavio sljedeće: „Mi uistinu u potpunosti podupiremo proces riješenja započet u Astani, i zahvalni smo ulozi Rusije i njezinom učešću u tom procesu“. Već u sljedeći petak Jordan je izvršio prve zračne napade na objekte „IS“ u južnoj Siriji, a dan kasnije stigla je informacija kako će se jordanski stručnjaci pridružiti „trojci“ koja će u Astani nadgledati primirje i čiji se prvi sastanak održava 6. veljače, u nazočnosti predstavnika UN-a. Pritom treba naglasiti kako je i američki predsjednik Trump pozvao jordanskog kralja na veću ulogu te zemlje u borbi protiv „IS“.
Pa iako u pregovorima u Astani nije postignut značajniji prodor prema konačnom riješenju sirijskog problema, oni u sebi sadrže niz do sada nezamislivih elemenata, poput konkretnog razdjeljivanja oporbe od terorista i distanciranja svih triju država od zajednički definiranih terorističkih organizacija. Poglavito je značajna spomenuta uspostava zajedničkog tijela koje čine predstavnici tih triju država za nadzor primirja od 29. prosinca.
Zato možemo reći, kako su u Astani „vrata odškrinuta“, a hoće li ih sudionici pregovora na kraju pregovaračkog procesa uspjeti u potpunosti otvoriti i zajednički ući u zonu dugo iščekivanog mira, pokazat će vrijeme.
Trump iz temelja mijenja dosadašnju strategiju
Puno toga ovisit će i o potezima nove američke administracije. Službeni Washington već je najavio kako će SAD u borbi protiv „IS“ u Siriji polaziti od vlastitih interesa. U tom smislu predsjednik Trump je od Pentagona zatražio preporuke o izmjeni načina borbe protiv „IS“ u Siriji i Iraku, a navodno mu je za to dao rok od mjesec dana. Američki mediji javljaju kako se g. Trump odrekao planova Obamine administracije i da namjerava zaustaviti operaciju oslobađanja grada Rakke, koju, uz američku potporu, predvode kurdske postrojbe unutar vojne koalicije „Sirijske demokratske snage“ (SDF). Geopolitika.news se ne slaže s takvim ocjenama. Realnijim smatramo kako će predsjednik Trump samo zamrznuti provedbu operacije oslobađanja Rakke do definiranja konačne američke strategije u odnosu na Siriju i Irak, a koja se tiče budućeg vojnog djelovanja, a možda čak i američke kooperativnosti s turskim i ruskim interesima u tom dijelu regije. To bi onda značilo odricanje od američke potpore sirijskim Kurdima kao jedinog vojnog elementa na terenu na koji se SAD sada mogu osloniti. U svakom slučaju odgovor na to pitanje dobit ćemo vrlo brzo.
Novi američki čelnik u Siriji namjerava uspostaviti zone sigurnosti, što podupiru Turska i Katar. Rusija je za sada suzdržana. A da Amerikanci neće sjediti skrštenih ruku svjedoče i najnoviji pokreti američkih pomorskih snaga iz sastava 5. flote kroz Crveno more, prema Istočnom Sredozemlju. Glasnogovornik Bijele kuće Sean Spicer 23. siječnja je izvjestio, kako nova administracija ne isključuje provedbu zajedničkih američko-ruskih operacija u Siriji. A upravo je borba protiv terorizma i riješenje sirijskog sukoba bila glavna tema telefonskog razgovora predsjednika Trumpa i Putina održanog 28. siječnja.
SAD mijenja strategiju na čitavom Bliskom istoku. Irački premijer Al-Abadi je 2. veljače primio američkog veleposlanika u Bagdadu Douglasa Sillimana i zapovjednika koalicijskih snaga, generala Stephena Townsenda, a razgovaralo se o operaciji oslobođenja Mosula i općenito stanju u Iraku, budućnosti odnosa dviju zemalja i td. Živčane reakcije europskih, arapskih i drugih političara i medija, koji nameću teze o nekakvom američkom „neoizolacionizmu“ (kojeg je indirektno najavljivao i sam Trump tijekom predizborne kampanje), nisu utemeljene. Njih pokreće isključivo strah od promjene smjera dosadašnje politike čiji su oni bili provoditelji. U tom smislu u State Departmentu i Pentagonu već započinju ili se najavljuju kadrovske promjene osoba zaduženih za problematiku Iraka i Sirije. Smatram kako su eskapade o izolacionizmu bile samo „dimna zavjesa“ za kardinalni preustroj i pregrupiranje dosadašnje američke diplomacije koja je čitavu regiju dovela u stanje kaosa i potune katastrofe (uključno i po američke vitalne interese), i na čije će mjesto sada doći nove osobe, pragmatične i realistične, koje neće pristajati na milijunske novčane „poslove“ s Katarcima i Saudijcima, zbog kojih se američka regionalna politika zapravo svodila na provedbu njihovih radikalnih interesa. O novoj Trumpovoj strategiji (preciznije, lobija koji iza njega stoji, a radi se o energetskom i vojno-industrijskom kompleksu) svjedoče i porast potpisanih ugovora o kupovini naoružanja s Irakom, planovi o proširenju američke vojne nazočnosti u Kuvajtu i Bahreinu, ali i Kataru, najnovije vojne vježbe u Perzijskom zaljevu, kao i aktivnosti američkih specijalnih postrojbi u Jemenu u borbi protiv „Al-Qaide“, a ne šijtskih pobunjenika-huta pšrotiv kojih se u osnovi bori Saudijska Arabija. Dakle, u takvim okolnostima govoriti o novom američkom izolacionizmu je neozbiljno. Radi se o dubinskoj promjeni neučinkovite, pa i pogubne strategije prethodne Obamine administracijie.
Stanje na sirijskoj bojišnici
Što se stanja na samom sirijskom terenu tiče, prošlog tjedna sirijska vojska nastavila je napade na borce „IS“ i drugih terorističkih organizacija. Najteže stanje je u zoni grada Deir ez-Zoura na sjevero-istoku zemlje, gdje jsu od 23.,siječnja intenzivirani napadi na ciljeve „IS“ od strane šest ruskih strateških zrakoplova Tu-22M3, koji polijeću iz baza u Rusiji, a do zapada Sirije stižui preko iranskog i iračkog zračnog prostora. Napade izvode u pratnji ruskih lovačkih zrakpolova iz baze „Hmeimim“ kraj Latakije.
Također su ruske i turske zračne snage nastavile zajedničke zračne napade na položaje „IS“ u blizini grada Al-Baba (na sjevero-istoku regije Aleppo), u blizini granice s Turskom, gdje turska vojska vodi teške borbe s ISIL-ovim snagama. U napadima su sudjelovali ruski bombarderi Su-24M i Su-34 i lovac Su-35S, kao i turski lovci F-16 i F-4. Nakon dvodnevnih borbi 28. i 29. 1. Sirijska vojska oslobodila je od ekstremista zonu Vadi-Barada u blizini Damaska, u kojoj se nalazi najveći rezervoar pitke vode za opskrbu glavnog grada.
Započeli međusobni vojni sukobi između glavnih islamističkih organizacija
U regiji Idlib nastavljene su nedavno započete borbe između suprostavljenih islamističkih organizacija, i to onih iz tzv. umjerene oporbe (sastavljene od nedavno oformljene koalicije na čelu s „Ahrar ash-Shamom“) i terorista iz „Jabhat Fath ash-Shama“ tj. bivše „Jabhat al-Nusre“ i njihovih saveznika. Ovdje ćemo dodatno pojasniti stanje jer je ono bitno za budući razvoj započetog pregovaračkog procesa u Astani.
U biti, radi se o sukobu proturskih organizacija na čelu s „Ahrar ash-Shamom“ i prosaudijske „Jabhat al-Nusre“ i njoj odanih lokalnih postrojbi. Najprije treba reći kako su i jedna i druga organizacija donedavno vrlo blisko surađivale, čak i na razini zajedničkih zapovjedništava na pojedinim dijelovima bojišnice. Stanje između tih dviju organizacija se pogoršalo nakon turskog prijelaza na stranu Rusije i njezinog sklapanja dogovora s Rusijom i Iranom o prekidu vatre krajem prošle godine, kao i preuzete turske obveze o razdvajanju umjerene oporbe od terorista. Ankara je prije nekoliko dana „Jabhat al-Nusru“ i službeno proglasila terorističkom organizacijom. S tim u svezi započele su borbe između te terorističke organizacije (koja uživa potporu Rijada) i „Ahrara ash-Shama“ koji je još nedavno izjavio kako će se odazvati sastanku u Astani ali njegovi predstavnici tamo nisu došli, navodno zbog zaoštrenog stanja u regiji Idlib i započetih borbi s „al-nusrovcima“. Geopolitika.news ipak smatra kako je njihov nedolazak u Astanu prije povezan s turskim taktiziranjem i zadržavanjem dodatnog „asa u rukavu“ u nastavku pregovora kroz manipuliranje s „Ash-Shamom“ koji je pod punim nadzorom Ankare. Bitka u Idlibu između dviju spomenutih organizacija sada se vodi za nadzor graničnih prijelaza s Turskom, nužno potrebnih i jednoj i drugoj strani za opskrbu s turskog teritorija, bilo vladinim kanalima, bilo onim švercerskim za prosaudijsku terorističku organizaciju. Njima je to od životne važnosti jer ogroman dio materjalno-tehničke i kadrovske potpore dolazi upravo s turskog teritorija, dok saudijci najvećim dijelom sudjeluju samo u financiranju oružja i opreme. „Jabhat Fath ash-Sham“ (ex „Al-Nusra“) je 24. 1. objavila kako križa organizaciju „Džund al-Aksa“ sa spiska svojih saveznika. Već dva dana kasnije postalo je jasno kako se pet organizacija donedavno povezanih s bivšom „Al-Nusrom“ priključilo „Ahrar ash-Shamu“: osim spomenutog „Džunda“, između ostalih važnijih grupacija tu je još i „Jaish al-Mudžahedin“.
Međutim, i „Jabhat Fath ash-Sham“ (ex „Al-Nusra“) formirao je i svoj savez, u koji su ušli „Nureddin al-Zinki“ (kojeg je do ljeta prošle godine podupirao SAD kao „umjerenu“ organizaciju, do trenutka kada su njezini borci 12-ogodišnjem palestinskom dječaku u Aleppu pred kamerama odrubili glavu, sve to pod zastavama i amblemima „Islamske države“), „Liva al-Hak“, „Jaish as-Sunna“ i „Jabhat Ansar al-Din“. Sve te organizacije su odbile poziv na pregovore u Astanu, a 28. siječnja proglasile su samoraspuštanje (uključno i „Jabhat Fath ash-Sham“) i objedinjenje u organizaciju „Tahrir ash-Sham“. Slučajno ili ne, „Jabhat Fath ash-Sham““ to čini odmah nakon stavljanja organizacije na spisak terorističkih i od strane Turske. Na taj način, saudijska „Al-Qaida“ iznova, po treći put nastoji rebrendingom amblema i naziva sakriti svoje pravo lice pred međunarodnom zajednicom („Al-Qaida“ je najprije, na početku sirijskog sukoba, svoje sirijsko krilo preimenovala u „Jabhat al-Nusru“ ili „Front al-Nusra“, da bi u proljeće prošle godine i to, zločinima ubrzo kontaminirano ime, promijenila u „Jabhat Fath ash-Sham“, a sada je na redu novi pokušaj „civilizacije“ islamističkih terorista kroz naziv „Tahrir ash-Sham“).
Specijaizirani portal Geopolitika.news raspolaže saznanjima kako će sirijska vojska regiju Idlib početi vojno čistiti od terorista u jesen ove godine. Odatle i raste nervoza unutar tamo zgusnutih različitih radikalnih organizacija, koje se sada užurbano, ili primiču Ankari, ili tvrdo ostaju vjerne Rijadu i „Al-Qaidi“. Prosuđujemo kako Ankara u tom smislu ima jače adute za konsolidiranje stanja u korist vlastitih interesa, nego što ih ima Rijad. Općenito, Saudijska Arabija se suočava s ozbiljnom prijetnjom regionalnog vojno-političkog poraza u odnosu na svog glavnog bliskoistočnog suparnika – Iran. O tome više u jednoj od idućih analiza .
0 komentara