AMERIČKI EXXONMOBIL OPET ŽELI RADITI U RUSIJI. ŠTO ĆE NA TO REĆI REX TILLERSON? (VIDEO)

Američki privatni naftni div ExxonMobil, na čijem je čelu donedavno (do preuzimanja dužnosti američkog državnog tajnika) bio ponajbliži Trumpov suradnik u novoj američkoj administraciji Rex Tillerson, nastoji zaobići gospodarske sankcije uvedene Rusiji i obnoviti svoju suradnju s ruskim naftnim divom Rosneftom, u ruskom akvatoriju Cnog mora. Kako je izvjestio The Washington Post, o tom pitanju, koje je postavio ExonMobil, raspravljat će američka administracija. WP navodi, kako se vodstvo tvrtke već obraćalo sa sličnim zahtjevom 2015. godine, u vrijeme administracije Baraka Obame, tvrdeći, kako će gubitci koje trpi ExxonMobil zbog sankcija Rusiji i zamrzavanja projekata s Rosneftom u Karskom i Crnom moru premašiti milijardu dolara (o potpisanim ugovorima Rexa Tillersona s čelnikom Rosnefta i njihovom susretu s predsjednikom Vladimirom Putinom pogledajte video ispod teksta). Podsjećamo kako su krajem 2015. godine lobisti Exxon Mobila u američkom Kongresu blokirali prijedlog zakona prema kojem bi se sankcije Rusiji pretvorile u zakon, čime bi se uvelike usložnila procedura njihovog ukidanja. Sada ih, sukladno ovlastima, predsjednik Trump može samostalno ukinuti kada to želi. Naravno kako vrijeme za to još nije sazrilo i da on to neće učiniti, imajući prije svega u vidu složene unutarnjopolitičke odnose i ravnotežu snaga unutar washingtonskog establišmenta i ključnih američkih  medija koji mu sigurno ne idu u prilog. Stječe se dojam kako njegovi protivnici i njima odani najvažniji mediji samo čekaju krivi potez Donalda Trumpa za pokretanje nove hajke koja bi „dokazala“ njegov „izdajnički“ odnos i „podređenost“ Rusiji. Upravo bi se na taj način mogao protumačiti i najnoviji zahtjev ExxonMobila prema novoj administraciji glede reanimacije njihove poslovne suradnje s Rusijom, poglavito u kontekstu dužnosti koju obnaša bivši predsjednik te tvrtke Rex Tillerson.

Pritom svakako treba napomenuti, kako se u ožujku ove godine ruski predsjednik Putin sastao s novim predsjednikom ExxonMobila Darrenom W.Woodsom. Tada je ruski ministar energetike Aleksandar Novak izjavio, kako je Exxon Mobil zainteresiran za projekte u Rusiji.

Ovdje je zanimljivo prenesti i stavove pojedinih ruskih analitičara, poput Igora Yushkova iz ruskog Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost, koji objašnjava zašto je američka tvrtka zainteresirana za obnovu poslova s Rosneftom samo u Crnom moru. On tvrdi kao je, čak i ukoliko proturuskih sankcija ne bi bilo, nastaviti energetske projekte u dubokovodnim nalazištima hladnog ruskog Arktika u uvjetima niskih cijena na svjetskom tržištu preskupo. Geopolitika.News  dodaje, kako se radi se o tehnološki vrlo zahtjevnim projektima i bušotinama, za čiju se eksploataciju koristi  najsofisticiranija oprema u vrlo složenim klimatološkim uvjetima, koji pri ovakvim cijenama ne jamče dobit usprkos golemim količinama energenata i bogatstvu kojeg upravo ta nalazišta u sebi kriju. Igor Yushkov dalje kaže, kako bušotina „Pobjeda“ u Karskom moru, koju su dvije tvrtke ranije pokrenule, „već sada predstavlja najskuplju bušotinu u povijesti, čija cijena dostiže oko 1 milijarde dolara, a rezultati su proturječni“. Pokazalo se kako u tom nalazištu ima više plina (koji je jeftiniji energent) nego nafte. Zato je crnomorska energetska perspektiva, kojoj su postojeći transportni sustavi i rafinerije „uz bok“, kudikamo privlačnija u odnosu na arktičku, koja je ipak još uvjek stvar neke dalje budućnosti. ExxonMobil Crno more smatra jednom od svojih strateških energetskih regija.

Aktivnosti ExxonMobila u Crnom moru

Do ruskog pripajanja Krima, ExxonMobil sudjelovao je u tri regionalna projekta i bio je najveći igrač unutar tamo aktivnih naftnih tvrtki. Taj američki div je u rumunjskom dubokovodnom bloku „Neptun“, zajedno s rumunjskim OMV Petrom otvorio nekoliko plinskih bušotina, od kojih su detaljniji podatci poznati samo za jednu –„Domino“, čiji se potencijal procjenjuje na 80 milijardi kubičnih metara.

ExxonMobil je, skupa sa Shellom, OMV Petrom i ukrajinskom „Nadrom“, imao koncesiju i za istraživanje i eksploataciju Skifske ploče, koja je u to vrijeme pripadala ukrajinskom šelfu ali je ruskim pripajanjem Krima 2014. godine prešla u sastav ruskih teritorijalnih voda. ExxonMobil je još 2011. godine ušao i u tadašnji ruski sektor Crnog mora zajedno s Rosneftom, u nalazište Tuapsinski usjek, čiji se potencijal procjenjuje na 1,5 milijardi tona. Već 2014. g., u sklopu tog projekta planirano je i pokretanje prve bušotine čija cijena (radi se o dubokovodnoj eksploataciji) doseže 100 milijuna dolara. Američka tvrtka je do tada platila seizmološka istraživanja.





Glede crnomorskih energetskih projekata, spomenuti ruski analitičar kaže, kako njihovi troškovi eksploatacije u današnjim tržišnim uvjetima graniče s rentabilnošću, jer se radi o dubokovodnim projektima koji su skuplji. Osim toga, u regiji još uvjek nisu pronađene uistinu velike zalihe energenata pa je tako, primjerice, u Turskoj, Exxon Mobil svoje velike aktivnost završio s nikakvim rezultatom. Također je dodao, kako je specifičnost stanja s ExxonMobilom  vezano uz proturuske sankcije u tome, da njegovi projekti ne ulaze u program sankcija već im samo treba polučenje licence od američkih regulatorskih  tijela. Ali ni Igor Yushkov nije optimist kada je riječ o tome, hoće li ih američka tvrtka uspjeti i dobiti, jer je je stanje u Bijeloj kući danas potpuno nepredvidljivo.

Financial Times o protursukim sankcijama

Britanski The Financial Times jučer piše o tome, kako Zapad nije polučio željeni učinak od sankcija protiv ruskih naftnih tvrtki i da su one osmislile način nastavka svog rada u ograničenim uvjetima.





„Prije tri godine, kada su SAD i EU uvele sankcije koje ograničavaju dostup financijama i tehnologijama tvrtkama poput Rosnefta, zahtjevna nalazišta za njih su postala nedostižna. Zapadne vlade nadale su se, kako će pritisak na glavne ruske energetske tvrtke pomoći promijeniti političke računice ruskog predsjednika Vladimira Putina. Međutim, projekti, poput bušotine Centralyno-Olyginskaya-1, svjedoče kako su naftni i plinski ruski divovi iznašli način za nastavak samostalnog rada“, navodi FT, osvrćući se na nedavno odobrenje ruskog predsjednika za start eksploatacije najsjevernije ruske bušotine na arktičkom šelfu, u Laptevskom moru. Dubina mora kod te bušotine iznosi čak 5 tisuća metara. „Radilo se o trenutku trijumfa za g. Putina“, piše britanski medij. On pokazuje sposobnost ruskih tvrtki za niveliranje utjecaja sankcija, što ima odlučujuću ulogu za rusko gospodarstvo u budućnosti, navodi The Financial Times.

Britanski medij dalje navodi podatke o pričuvama nafte i plina u ruskom Arktiku, koje se procjenjuju na 20 trilijuna dolara i osiguravat će 20-30% proizvodnje nafte do 2050. godine. Ruske tvrtke već danas mogu premiještati opremu tisuće kilometara daleko u Arktik, piše FT.

Također se navodi, kako je na ruske tvrtke snažnije udarila niska cijena nafte na svjetskom tržištu nego uvedene sankcije. Pritom se Rusija uspjela prestrojiti na novu stvarnost donošenjem različitih mjera koje su utjecale na makrostabilnost. Prošle godine, piše FT dalje, ruski „Gazpromneft“ pokazao je svoje mogućnosti u eksplaoataciji nafte dobivene iz škriljevca, pokrenuvši proizvodnju na divovskom nalazištu Bazhenovska. Pritom je tvrtka koristila vlastitu tehnologiju, nakon što su međunarodni partneri napustili taj projekt poslije uvođenja sankcija.

Zamjenik predsjednika „Gazpromnefta“ Vadim Yakovlev, izjavio je, kako je svega 1% ruskih naftnih projekata palo pod utjecaj sankcija. Naravno, kaže on dalje, uz sudjelovanje u tim projektima i zapadnih tvrtki-partnera sve bi išlo još brže, ali ruske tvrtke će i same prevladati sve teškoće. Pritom je spomenut primjer iz 70-ih godina prošlog stoljeća, kada su se gradili izvozni plinovodi  za Europu i kada je Zapad nametnuo zabranu izvoza svojih plinovodnih cijevi i kompresijskih stanica bivšem SSSR-u, koji je nakon toga ubrzo pokrenuo njihovu vlastitu proizvodnju.

Osim toga, suvremene tehnološke komponente za dubokovodnu eksploataciju energenata danas se mogu kupiti, primjerice, i u Kini, Singapuru i td. Imajući u vidu kako vodeće ruske energetske tvrtke, osim mogućnosti njihove nabavke iz trećih država, naglasak stavljaju na vlastite tehnološke inovacije, proizvodnju i korištenje svojih tehnologija, smisao Zapadnih sankcija po pitanju ruskog energetskog sektora (koji je i bio njihov glavni cilj), kako sada stvari stoje, ipak nije polučio uspjeh. Naprotiv, možda je, dugoročno gledano, nanio veću štetu upravo interesima onih koji su ih i pokrenuli.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like