Prije tjedan dana na naslovnici portala Geopolitika News objavili smo anketu s pitanjem, tko će na kraju primiti afganistanske izbjeglice?
Kao opcije za odgovor bile su navedene: EU, SAD, Turska ili zemlje Srednje Azije.
Prema mišljenju naših čitatelja, najviše afganistanskih izbjeglica primit će EU, za što je glasalo njih gotovo 75,77%.
Na drugom su mjestu zemlje Srednje Azije, za koje 11,86 posto čitatelja koji su sudjelovali u anketi misli da će udomiti izbjeglice iz Afganistana.
Na trećem je mjestu Turska za koju se izjasnilo 8,51%, dok su posljednje Sjedinjene Države sa svega 3,87 % glasova naših čitatelja.
Ovi rezultati previše ne iznenađuju s obzirom na široko raširenu percepciju o Europskoj uniji kao zajednici država koja najliberalnije sagledava ukupnu migracijsku problematiku proteklih godina i koja, sukladno tome, prilično benevolentno otvara svoja vrata izbjeglicama s Bliskog istoka i Afrike, nerijetko i bez minimalno nužnih provjera i najosnovnijih podataka poput njihovog imena i prezimena i zemlje porijekla što izaziva brojne kontroverze, prije svega one iz domene sigurnosti.
Zanimljivost ove ankete ogleda se i u činjenici kako veliki broj čitatelja vjeruje da Turska neće udomiti izbjeglice iz Afganistana iako je većinski muslimanska zemlja i s obzirom da je već ranije primila veliki broj sirijskih izbjeglica koje znalački koristi kao učinkovito sredstvo ucjene Bruxellesa za svoje političke interese i, naravno – dobivanje izdašnih financijskih sredstava za njihovo zadržavanje na svom teritoriju. Drugim riječima, izbjegli Afganistanci bili bi dodatno i moćno sredstvo za tursku ucjenu EU.
Međutim, ovakav stav čitatelja proizlazi i iz retorike ali i poteza turskog državnog vrha: naime predsjednik Erdogan jasno govori kako Tursku neće pretvoriti u hub afganistanskih izbjeglica za interese EU, a osim toga Turska u svrhu zaštite od migrantskog vala iz Afganistana već gradi veliki zid na svojoj granici s Iranom i Irakom.
I konačno, i prilično očekivano, u kontekstu postavljenog pitanja Sjedinjene Države su na posljednjem mjestu prema mišljenju naših čitatelja. Naime, usprkos krajnje liberalnoj retorici po pitanju migrantske problematike od strane Demokratske stranke i sadašnje administracije na čelu s Joe Bidenom, ona je već gotovo na samom početku mandata morala reterirati pred najezdom novog vala migranata iz Latinske Amerike na svojim južnim granicama, ali i pred oštrim kritikama republikanske oporbe kao i velikog djela javnosti da zbog njihove politike američka južna granica izgleda kao „švicarski sir“. U istom kontekstu Bidenu, sada, u političkom smislu – u vrijeme kada je izložen nikad oštrijim kritikama oporbe, medija i javnosti zbog svega onoga što je uslijedilo u Afganistanu nakon njegove odluke o početku povlačenja američkih vojnika – najmanje treba nekakva masa Afganistanaca s obzirom na tradicionalni stav američkog establishmenta i javnosti koji je nerijetko islamofobičan – što je kulminiralo još od velikog terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001. godine.
Upravo za njega krivnju snose, prema mišljenju Washingtona, i talibanski teroristi povezani s Al-Qaedom. Ta se nesretna obljetnica upravo približava i bilo bi politički vrlo nezgodno da na teritorij SAD-a u to, po građane te zemlje vrlo emocionalno vrijeme, počnu stizati mase Afganistanaca, makar oni i nemali bilo kakve veze s terorizmom.
