Bitka za branu na rijeci Nil: EGIPAT DESTABILIZIRA ETIOPIJU

Početkom ljeta pisali smo o Rogu Afrike u svjetlu najnovijeg zaoštravanja odnosa između Etiopije i Eritreje (http://geopolitika.news/analize/etiopija-eritreja-na-pragu-velikog-ratnog-sukoba/). Danas ćemo tu temu proširiti zbog opasnog porasta napetosti u toj strateški vrlo važnoj regiji, u kojoj se sudaraju interesi Zapada i arapskih zemalja, a od nedavno sve više i Kine.

karta

Početkom listopada etiopske vlasti optužile su Egipat i Eritreju za učešće u nasilnim prosvjedima u okolici Adis Abebe, kada su prosvjednici zauzeli tvornice i pojedine državne institucije. Stanje je postalo vrlo eksplozivno, a zbog nereda i nasilja južno od glavnog grada, u regiji Oromia (naseljena muslimanima iz naroda Oromo), koje je trajalo nekoliko dana i u kojima je poginulo 100-tinjak osoba, etiopska vlada uvela je izvanredno stanje u čitavoj zemlji u trajanju od šest mjeseci.

Inače, narod Oromo čini oko 35 posto ukupnog multietničkog etiopskog stanovništva, a veliki utjecaj na njega imaju Saudijska Arabija i UAE. Zbog toga je Adis Abeba prije dvije godine deportirala niz saudijskih propovjednika pod optužbom raspirivanja protuvladinih prosvjeda. Muslimani se, prema pojedinim procjenama, u Etiopiji već približavaju polovici ukupnog broja stanovništva, a oromski separatizam danas je jedan od glavnih destabilizirajućih čimbenika etiopskog društva.

Eritreja, kao većinski muslimanska zemlja (2010. g. odnos muslimana i kršćana bio je u omjeru 50:48 %) se 1993. godine vojnim putom uspjela izboriti za nezavisnost od Etiopije, a u proljeće ove godine sa Saudijskom Arabijom potpisala je ugovor o strateškom partnerstvu u sferi obrane i sigurnosti, dok su UAE pod svoj nadzor stavili tamošnju bivšu vojnu bazu u Assebi koja im služi kao „odskočna daska“ prema Jemenu, ali i u dubinu Afrike. Etiopija je, s druge strane, većinski kršćanska zemlja s 44% pravoslavnih i 19% pripadnika ostalih kršćanskih sljedbi ali s tendencijom porasta muslimanskog stanovništva.

Etiopija i Eritreja 12. lipnja optužile su jedna drugu za eskalaciju napetosti na granici, koja je dovela do pogibije više od 300 boraca i pripadnika ilegalnih ustaničkih postrojbi s obje strane regije Tsorona (u sastavu Južne eritrejske subregije), a glasnogovornik etiopske vlade Getachew Reda izjavio je kako je Etiopija, u slučaju ugroze njezine nacionalne sigurnosti spremna protiv Eritreje započeti „totalne vojne akcije“. Posljednjih mjeseci Eritreja preko granice u Etiopiju prebacuje brojne gerilske skupine.





Adis Abeba optužuje Kairo i Asmeru

Etiopsko MVP je povodom listopadskih nereda pozvalo egipatskog veleposlanika u Adis Abebi Ahmeda Abu Zeida i uručilo mu prosvjednu notu. Etiopska vlada smatra kako „strani elementi (Egipat, Eritreja, UAE i S. Arabija, op. ZM.) naoružavaju, financiraju i provode obuku organizacija koje razbuktavaju nered u glavnom gradu i njegovoj okolici“. Egipatski veleposlanik je optužbe opovrgao, navodeći, kako „određene snage žele posijati razdor između Egipta i Etiopije“ i to u vrijeme kada su odnosi dviju zemalja jako dobri. Ali ovdje je bitno primijetiti kako su se oporbenim protuvladinim prosvjedima iz redova naroda Oromo u Adis Abebi pridružili i kršćani – Amhari, što znači da su protiv aktualne vlade ustale dvije najbrojnije etničke skupine u zemlji, što na aktualna zbivanja baca drugu sliku (neovisno o stvarnim destabilizirajućim aktivnostima regionalnih muslimanskih zemalja na stanje u Etiopiji). Aktualnu vladu drže pripadnici manjinske etničke zajednice Tigra koji čine svega oko 6% stanovništva zemlje (Oroma ima najviše, oko 34%, a Amhara oko 27%). Udarom prosvjednika na tvornice i biznis (u zemlji ima 120 stranih tvrtki u kojima učešće imaju i predstavnici naroda Tigra unutar aktualne vlade), ugrožava se interes stranih investitora i vlade jer su svi poslovi sada „zamrznuti“.

Interesantna je i koordinacija aktivnosti Egipta i UAE po pitanju Etiopije. Utjecaj Kaira velik je i u susjednoj samoproglašenoj državici Somalilandu (smještenoj na obalama Adenskog zaljeva, između Eritreje na sjevero-zapadu, Etiopije na jugu i Somalije (Puntland) na istoku). Tako se 28. kolovoza ove godine egipatski ministar vanjskih poslova Shukri sastao sa svojim somalilandskim kolegom i isposlovao da se bivša sovjetska vojna baza u tamošnjoj luci Berbera preda u koncesiju izvjesnoj trgovačkoj mega-kopmaniji iz UAE, uz učešće egipatskih inžinjera i vojnika.





U svemu ovome ogleda se i veliki geostrateški značaj Etiopije i za Kinu, koja koristi sadašnju etiopsku vladu za svoje gospodarske interese, pričemu Peking gradi i željezničku prugu između Etiopije i Džibutija (u potonjem Kinezi upravo grade svoju veliku vojnu bazu – tik do američke – s koje će nadzirati ulaz u Crveno more kao dio pomorske dionice svog projekta „Put svile“). To se kosi s arapskim, poglavito emiratskim interesima koji teže monopolu u tom dijelu svijeta, a što se ogleda i kroz izrazite protukineske elemente u navedenim prosvjedima u Etiopiji, usmjerene protiv tamošnjih kineskih tvrtki. S druge strane Etiopiji su kineske investicije u interesu jer im one iznova omogućuju pristup crvenomorskim lukama i Indijskom oceanu, koji im je sada blokiran od strane Eritreje.

Zanimljivo je napomenuti kako protuegipatske stavove Etiopije snažno podupire Turska, u sklopu široke diplomatske kampanje koju Ankara vodi protiv te zemlje nakon vojnog svrgnuća kratkotrajnog predsjednika Muhammeda Mursija (čelnika egipatskog ogranka „Muslimanske braće“), ali i velikog suparništva dviju država po pitanju Libije, Sirije i poluotoka Sinaja.

Što je interes Egipta?

Egipat iznova teži ulozi najvažnijeg regionalnog igrača u jugo-istočnoj Africi tj. bazenu rijeke Nil. U tom cilju on se koristi sadašnjim rukovodećim položajem u Afričkoj uniji i produbljuje veze s vođama tamošnjih država. Poglavito sa Somalijom u borbi protiv terorističke organizacije „Ash-Shababa“ (afrička podružnica „Al-Qaide“), i Ugandom zbog utjecaja na Južni Sudan, gdje se Kairo opet sudara s interesima Etiopije. Ali najvažniji element sukoba interesa dviju država, osim po pitanju dominacije u spomenutoj regiji, ogleda se u etiopskoj namjeri izgradnje velike brane na Plavom Nilu, čija realizacija prijeti velikim posljedicama za egipatski agrarni sektor koji direktno ovisi o rijeci Nil (vidi sliku ispod).

karta1

Diplomatska bitka između dviju država vodila se i na nedavnom zasjedanju GS UN-a, na kojem je Egipat nastojao pridobiti pojedine afričke zemlje (JAR, Nigeriju i Somaliju) za protivljenje etiopskoj izgradnji brane na Plavom Nilu, dok je Etiopija na istom zasjedanju podastrla konkretne dokaze o egipatskom financiranju buntovnika iz naroda Oromo kroz eritrejske kanale, iako se tu u glavnini radi o financiranju sa strane UAE (Egipat za obavještajne akcije takvog tipa, koje se vode daleko od njegovih granica nema novca). Međutim, zbog širih gospodarskih interesa Adis Abebi je u ovom trenutku lakše optužiti Kairo nego Abu Dhabi.

Bilo kako bilo, Etiopija se sada suočava s realnom ugrozom od strane gerilskih skupina koje dolaze s eritrejskog teritorija i izvode sabotaže i diverzije usmjerene neposredno na sprječavanje izgradnje brane na Nilu, točnije, započetih hidro-tehničkih priprema za samu izgradnju. Etiopske obavještajno-sigurnosne službe raspolažu nizom operativnih informacija o čitavim planovima izvođenja diverzija. Ne samo s ciljem nanošenja materjalne štete već i kroz napade na inozemne stručnjake s ciljem utjerivanja straha i konačnog zamrzavanja čitavog projekta od strane glavnih investitora. Zbog toga Adis Abeba sada snažno jača vojnu zaštitu okolnog teritorija, na koji je prebačena cjelokupna Nacionalna garda (čine je u cjelosti pripadnici etničke zajednice Tigri), a kupljeni su ruski i kineski radari i pojačana je PZO nad širim prostorom. Sve to ukazuje kako vlada raspolaže informacijama i o mogućim zračnim napadima na zonu budućeg velikog gradilišta. O tome svjedoči i proglašenje zone zabrane letova u krugu od čak 120 kilometara.

Zračni napad na branu nikako ne spada u fantastične scenarije (iako je nesumnjivo posljednji i vrlo rizičan korak koji bi se mogao poduzeti tek u slučaju ako ne budu djelovale „mekše“ metode), ukoliko uzmemo u obzir i svojedobne otvorene prijetnje bivšeg egipatskog predsjednika Sadata, da će bombardirati bilo koje i bilo čije brane čija bi izgradnja bila započeta na Plavom Nilu. I ne treba sumnjati da se takav scenarij ozbiljno ne razmatra i u sadašnjim egipatskim vojnim krugovima. Egipat upravo jača svoju vojnu nazočnost u Eritreji i Somalilandu kroz suradnju s UAE, a prema pojedinim izvorima, na ovo proljeće od Francuza kupljena dva nosača helikoptera klase „Mistral“ (prvotno namjenjena ruskim OS) Kairo namjerava bazirati upravo u akvatoriju tih dviju država (a ne u sredozemnom akvatoriju glede zaštite egipatskih nalazišta plina, kako je to bilo najavljeno prilikom njihove kupovine). Osim toga, Kairo je sredinom listopada u Moskvu odaslao službenu narudžbu o kupovini 40-ak namjenskih helikoptera (izgrađenih upravo za „Mistrale“) Ka-52K i Ka-29/31. Radi se o brodskoj inačici izviđačko-jurišnog helikoptera nove generacije Ka-52 „Aligator“ sposobnog za uništavanje oklopa, žive sile i zračnih ciljeva.

Dakle, Rog Afrike iznova postaje novo krizno žarište koje se s Bliskog istoka neposredno preljeva u dubinu afričkog prostora, uz ono već postojeće – iz smjera Sahare. Ono je samo logičan slijed započete globalne geopolitičke borbe čije je središte Bliski istok, što se najbolje ogleda i kroz identične vanjske igrače koji u njemu sudjeluju.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like