Kao što smo nedavno mogli čuti, 20. studenog, na sastanku u Bruxellesu, NATO-ovo vodstvo proglasilo je svemir novom operativnom domenom uz kopno, zrak, more i cyber prostor. Tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg izjavio je kako navedena odluka može omogućiti NATO-vim policy makerima da mogu tražiti od savjetnika korištenje satelita i svemirske tehnologije radi poboljšanja komunikacije i koordinacije. Nadalje navodi: „Svemir je dio našeg svakodnevnog života na Zemlji. Može biti korišten u miroljubive svrhe. Ali se također može agresivno koristiti. Sateliti mogu biti ometani, hakirani, naoružani. Protusatelitska oružja mogu omesti komunikacije i ostale usluge na koje se naša društva oslanjaju, zračni promet, prognoziranje vremena, bankarstvo. Svemir je bitan u odvraćanju i obrani, uključujući mogućnosti za navigaciju, skupljanje obavještajnih podataka i otkrivanje lansiranja projektila.“ Dalje navodi slijedeće: „Naš pristup će ostati isključivo obrambene prirode, u okvirima međunarodnog prava. NATO nema namjere za postavljanje oružja u svemir. Ali moramo osigurati da naše misije i operacije imaju optimalnu potporu. Moramo se nadovezati na činjenicu da svemir postaje sve važniji za vojne operacije i misije.“ U međuvremenu se suzdržava od komentara o povezanosti NATO-a i američkog novoosnovanog Svemirskog zapovjedništva. Sve navedeno je samo nastavak sage o ljudskoj želji za ovladavanjem i osvajanjem tzv. posljednje granice čovječanstva.

Njemački „Wunderwaffe“ i naslijeđe Drugog svjetskog rata

Još ranih 30.-tih godina 20. stoljeća Njemačka, SSSR i SAD su se bavili istraživanjima svemira, raketa i njihovoj primjeni. U Njemačkoj je ta želja bila najviše izražena. Tijekom zadnjih dana Weimarske Republike, bilo je mnogo istaknutih znanstvenika koji su se bavili istraživanjem dalekometnih raketa čiji je cilj bio povećati domet njihova leta. Čelnik njemačkog odjela za balistiku i streljivo Emil Becker je uvidio potencijal da se navedenim istraživanjima osmisli i proizvede novo oružje kojim bi Njemačka mogla legalno zaobići odredbe Versajskog ugovora o ograničenju naoružanja. Okupio je ljude poput Waltera Dornebergera, Lea Zansena i Wernera von Brauna s ciljem izgradnje rakete koje će se moći koristiti kao dalekometno topništvo. Znanstvenici nisu imali namjeru usmjeravanja svojih istraživanja u vojne svrhe, ali su bili svjesni da je to jedini način da dobiju potrebna sredstva za svoje projekte, koji bi jednog dana mogli omogućiti čovječanstvu ovladavanje svemirom. Na kraju su oni okupljeni u novoosnovanom centru