Dominik Matković: „SJEVERNI TOK 2“, PLINSKI RATOVI I EU

Portal Geopolitika News, u svrhu podupiranja mladih i perspektivnih hrvatskih studenata politoloških i njoj srodnih znanosti i profesija, povremeno, na besplatnoj osnovi objavljuje one njihove uratke za koje procjenjuje da imaju dostatnu razinu  kvalitativnog potencijala za javnu obajvu. Time želimo dodatno potaknutii želju tih mladih ljudi, poglavito izvrsnih studenata, za nastavak još intenzivnijeg bavljenja profesijom koju su tako hrabro odabrali, svjesni svih poteškoća koje se uz nju vežu u smislu osiguranja daljnje egzistencije u Republici Hrvatskoj, zbog njezine neopravdane i po ukupno društvo vrlo štetne podcjenjenosti. Time želimo i dodatno popularizirati ove teme i potaknuti interes hrvatskih građana, poglavito mlade generacije za međunarodne odnose i geopolitiku, koja tako snažno utječe na živote ljudi čitavoga svijeta (urednik portala, Zoran Meter).

Henry Kissinger je u 1970-tima izjavio „Tko kontrolira naftu, kontrolira narode ili skupine naroda“. Danas u visoko sofisticiranom, digitaliziranom, industrijaliziranom i globaliziranom svijetu mogućnosti lociranja i eksploatacije strateških sirovina raste i možemo vidjeti da se potrošnja naglo eksponencijalno povećava, ujedno s njom i potražnja za strateškim sirovinama vitalnima za funkcioniranje suvremenih država i ekonomija. Zbog navedenoga pitanje energetske opskrbljenosti i sigurnosti je odavno izišlo iz strogo ekonomskih okvira i ima sve veću ulogu u politici i međunarodnim odnosima pritom potvrđujući Kissingerove riječi. Danas, navedena problematika izrazito pogađa Europsku Uniju, ovisnu u uvozu ponajviše nafte i plina i suočenu s izazovima i donošenjem odluka koje će presuditi o budućnosti energetske politike na kontinentu.

Rusko-europsko energetsko partnerstvo

Kao što smo zadnjih dana mogli čuti, plinovod „Sjeverni tok 2“ je ušao u posljednju četvrtinu svoje izgradnje nakon već položenih 1885 kilometara cijevi. Vijest je potvrdio i predsjednik Gazproma. S druge strane, sam projekt se je našao pod napadima od strane istočnoeuropskih članica EU poput Poljske, baltičkih zemalja, Ukrajine i SAD-a, tvrdeći da je cilj samog projekta preko opskrbe energentima vezati Europsku Uniju uz Rusiju da dobije mogućnost šireg utjecaja pri odnosima s europskim zemljama čime će ugroziti njihov položaj, uz mogućnost dodatne vojne prisutnosti rade zaštite plinovoda.

Pritom valja naglasiti da Sjeverni tok 2 nije projekt između EU i Rusije. Suradnja europskih zemalja i Rusije oko trgovine plinom seže još u vremena Hladnog rata. Već je Enrico Mattei, izvršni direktor talijanske multinacionalne kompanije ENI zaključio da zbog nedostatka domaćih izvora, europske zemlje mogu naći riješenje u ruskom plinu. Ostvario je niz povoljnih trgovačkih sporazuma između Italije i Sovjetskog Saveza oko jeftine nabave plina čime je narušio dotadašnji monopol „Sedam sestara“ kako se je zvao kartel 7 najjačih naftnih kompanija poput Angloiranske naftne kompanije, Shella, Texacoa, Gulf Oila. Njegov primjer nastavlja kancelar Willy Brandt kancelar Zapadne Njemačke koji pokreće strategiju Ostpolitik koja se temelji na zatopljenju odnosa i suradnji s SSSR-om i zemljama Istočnog bloka koja uključuje početak distribucije ruskog plina prema zapadnoj Europi. SSSR je započeo projekte poput plinovoda Druzhba(prijateljstvo) i Bratstvo kojima su počeli europske zemlje opskrbljivati plinom koji je bio pouzdan i jeftin, u početku u skromnim količinama. Kennedyjeva i Reaganova administracija u SAD-u su koristili politički, diplomatski i ekonomski utjecaj da uvjere svoje saveznike u Europi da odustanu od projekta no nisu pritom ostvarili uspjeh. Navedeni plinovodi su postali temelj za opskrbu europskih zemalja ruskim jeftinim, ali pouzdanim i efikasnim prirodnim plinom, dok se trgovina s godinama, pogotovo nakon raspada SSSR-a sve više intenzivira. 1994 započinje projekt izgradnje novog plinovoda Yamal čije je izvorište u Sibiru, financiran od ruskog Gazproma i podružnice BASF-a ujedinjene Njemačke Wintershall-a Yamal je povezao Rusiju, Bjelorusiju, Poljsku i Njemačku, a preko njemačkog čvora kod Frankfurta na Odri, nastavlja se plinskom mrežom do ostatka Europe. U međuvremenu Putinovom konsolidacijom vlasti i oporavkom Ruske Federacije uz jačanje EU i njezinu politiku suradnje s Rusijom, predvođenom Njemačkom započinje ambiciozni projekt Sjeverni tok. Projekt je osmišljen još 1997.  Od strane Gazproma i finske tvrtke Fortum, kasnije se pridružuju Ruhrgas i Wintershall, nakon čega se stvara konzorcij za izgradnju novog plinovoda Sjeverno Europska plinska kompanija čije vlasničke udjele ponajviše posjeduje ruski Gazprom. Do listopada 2012 je projekt završen izgradnjom plinovoda od Vyborga u Rusiji preko Baltika do Greifswalda u Njemačkoj kapaciteta 55 bilijuna kubičnih metara. S navedenima i još 12 dodatnih plinovoda Gazprom izvozi do 201 bilijuna kubičnih metara plina EU čime Rusija postaje najveći trgovački partner EU i glavni izvoznik strateških sirovina bez vidljivog konkurenta.



Tako dolazi do odluke za izgradnjom dodatnog plinovoda Sjeverni tok 2 s krajnjim izvorom u Njemačkoj s također 55 bilijuna kubičnih metara kapaciteta čime će se utrostručiti mogućnost prijenosa ruskog plina EU zemljama pogotovo Italiji i Njemačkoj koje su najveći potrošači. Potpuna izgradnja i funkcionalnost navedenog plinovoda uz ostale će dovesti do povećane suradnje između Rusije i EU na polju energetike, ekonomije uz dodatnu interakciju koja će zatopliti odnose narušene sankcijama, ratom u Ukrajini i aneksijom Krima uz potvrdu ruskog položaja kao trajnog i primarnog dobavljača energenata na europsko tržište, afirmacija Rusije kao prijateljskog strateškog partnera i dovest će do marginalizacije uloge Ukrajine koja je bila bitna tranzitna ruta. SAD uviđa Sjeverni tok 2 kao prijetnju pritom koristeći diplomatski pritisak, nezadovoljne zemlje istočne Europe i ekonomske poluge moći da pritisne Njemačku, tvrtke koje sudjeluju u projektu da odustanu. Danska, vjeran američki saveznik se je suprotstavljala projektu, naglašavajući ekološke razloge i zabrinutost zbog čega nije htjela dati dozvolu za izgradnju zadnje trase plinovoda kroz svoju ekskluzivnu ekonomsku zonu. Na koncu je i Danska popustila čime se naslućuje da Sjeverni Tok 2 ponovo nezaustavljivo napreduje.

SAD i LNG

Postoje 2 glavna razloga američke opozicije europskog oslanjanja na ruski plin i projekt Sjeverni tok 2. Prvi je geopolitički, sam Brzezinski, bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost i geopolitičar je nazvao Europu američkim prirodnim saveznikom i „demokratskim mostobranom“. Prema njegovim riječima, Europa služi SAD-u kao odskočna daska za postepeno širenje američkog utjecaja dalje u Euroaziju prema Rusiji i prema Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku. Ona čini zapadnu periferiju Euroazije bez čije kontrole bi SAD neminovno počeo gubiti utjecaj na Bliskom Istoku, otvarajući ga za isključivo euroazijske sile. Nadalje, Brzezinski navodi da je najveća opasnost za SAD, mogućnost suradnje i strateškog partnerstva EU, Rusije, Kine i regionalnih sila poput Irana koji bi surađivale ne toliko radi zajedničkih vrijednosti, već radi nezadovoljstva američkom politikom što bi SAD moglo izbaciti iz Euroazije. Nakon toga naglašava da je za SAD najbolji pristup održavanja dubinskog translatlantskog partnerstva vezivanjem EU sigurnosnim kišobranom SAD-ovih oružanih snaga i ekonomskom suradnjom čime bi SAD poticao razvoj jake EU, ali EU koja bi ostala podčinjena američkom utjecaju. (Brzezinski,1997.)

Drugi razlog je čiste ekonomske računice. Još od 2012. Godine SAD započinje ekstrakcijom plina iz škriljevačkih stijena čime utrostručuje svoju domaću proizvodnju i u potrazi je za novim izvoznim tržištima diljem svijeta. Klijente su našli u Aziji, ponajviše u Kini koja postaje najveći uvoznik američkog LNG-a zbog svoje gladi za sirovinama koje sama nema na raspolaganju. S druge strane pitanje opskbe LNG-om u Europe bi otvorilo novo vrlo profitabilno tržište s mogućnošću istiskivanja Rusije kao konkurenta u plinskoj industriji. Time bi se EU definitivno vezala uz SAD i zbog sankcija prema Rusiji bi se zabio klin u moguće zatopljenje odnosa između EU i Rusije. Zbog 30% veće cijene koju nose LNG terminali SAD bi stekao ogroman profit, a uz navedeno postoji i treća vojna dimenzija. Izgradnjom dodatnih LNG terminala, prerađivačkih čvorišta i prateće infrastrukture bi SAD u slučaju bilo kakvog vojnog sukoba mogao američke i NATO-ove oružane snage opskrbljivati brzo i s lakoćom potrebnim zalihama. Iz navedenih razloga SAD potiče inicijative i projekte vezane za izgradnju dodatnih terminala u EU, primjerice LNG terminal na Krku uz mogućnost također suradnje u Baltiku s ciljem izgradnje terminala kod Gdanjska u Poljskoj. Sam Trump je bio najavio da će Poljska ove godine kupovati američki plin u vrijednosti 8 bilijuna dolara. Potvrda navedenoga se krije u riječima američkog tajnika za energetiku Ricka Perryja koji 2. Svibnja simboličnog datuma u europskoj povijest izjavljuje da „75 godina nakon oslobođenja Europe od okupacije Nacističke Njemačke, SAD donosi oblik slobode na europski kontinent, ne u obliku američkih vojnika, već u ukapljenom prirodnom plinu“ također nazivajući ga plinom slobode. Naglašava da će SAD od 2020. Godišnje uvoziti u Europu 112 bilijuna metara kubičnih plina, no to je svega polovina obujma sadašnje ruske opskrbe koja također raste uz troškove i vrijeme utrošeno na proširenje kapaciteta koji mogu omogućiti tako opsežnu trgovinu. Trump navodi da će vrlo kvalitetan američki plin spasiti Europu od zagrljaja Rusije, učiniti ju snažniju i pomoći pri trajnoj diverzifikaciji europskog energetskog sektora.

Ruski interes

Cilj Ruske Federacije se krije u činjenici da je dugogodišnji trgovački partner s EU, pogotovo na plinskom polju, položaj koji u kontekstu sankcija i ekonomskog rata s SAD-om nastoji održati. Tako će se Rusija prikazati kao pouzdan strateški i trgovački partner koji puno nudi, a malo traži zauzvrat prema Putinovoj strategiji djelovanja Rusije u osvit multipolarnog poretka unutar kojeg prema Putinu je potrebna konstruktivna i stabilizacijska uloga Rusije u međunarodnim poslovima pogotovo u Europi. Rusija izvozi prema najnovijim statistikama preko 200 bilijuna kubičnih metara plina u EU što se s godinama redovito povećava. Pri naglašavanju mogućnosti da Rusija može iskoristiti plin kao sredstvo geopolitičkog pritiska i utjecaja na okolne države i EU, navodeći primjer sporova i kriza s Ukrajinom, pritom valja se prisjetiti na američku Monroevu doktrinu prema kojoj SAD ima ekskluzivno pravo jedinstvenog utjecaja na prostorima zapadne hemisfere i svaki čin penetracije stranih sila u navedenu zonu će se smatrati agresijom protiv koje SAD ima pravo povući protumjere s svim polugama koje stoje na raspolaganju. Rusija također radi svoje vlastite sigurnosti koristi odgovarajuće poluge radi realizacije i očuvanja stabilnosti u svojem bližem susjedstvu.

Strategija EU

Energetska politika EU se bazira na 2 postulata, to su postepeni prijelaz na obnovljive izvore energije i diverzifikaciju uvoza postojećih fosilnih goriva i energenata. Pošto su obnovljivi izvori energije vrlo skupi, zahtijevaju velike količine investicija, sredstava i kapacitete za uspješnu izgradnju i primjenu, praktičnije se je nastaviti oslanjati na fosilna goriva. Najveći izvoznici plina za EU osim Rusije su Norveška čiji izvori polagano presušuju, Katar, Alžir čiji postotak je relativno slab u odnosu na ruski. Dodatni izvori osim američkog LNG-a su TAP i TANAP plinovodi koji opskrbljuju Europu plinom iz Kaspijskog bazena i Azerbajđana. Njhov kapacitet je za sada svega 15% od potrebnog za EU, dok je za ekspanziju postojećih kapaciteta potrebno minimalno 5-10 godina. Jedan od novih mogućih izvora za EU se nalazi u novootkrivenim nalazištima u istočnom Sredozemlju. Primjerice Egipat je bio uvoznik plina do 2016., no otkrićem novih nalazišta uz postojeću infrastrukturu bi mogao postati regionalno transportno čvorište za trgovinu i distribuciju energenata. Izrael također razvija svoje nove izvore s ciljem suradnje s Grčkom i Turskom oko izgradnje novog plinovoda koji bi prolazio preko grčke Krete do europskog kopna i preko postojećih čvorišta dalje u EU. Otkrićem novih Calypso polja kod Cipra se također očekuje razvoj novih izvora za izvoz. Najveći potencijal se krije u činjenici da postoje zalihe od približno 3454 i pol bilijuna kubičnih metara što bi moglo transfomirati energetski sektor. No činjenica je da za razvoj navedenog sektora je potrebno realizirati dugogodišnje projekte u relativno nestabilnom području. EU stoga čekaju teške odluke oko energetske budućnosti oko koje ni same članice nisu jedinstvene zbog raznih partikularnih interesa.

Njemački interes

Njemački interes se krije u činjenici da je nakon ujedinjenja kroz Europsku Uniju uspjela povratiti, dapače i povećati utjecaj kako u svojoj okolini tako i međunarodnim odnosima koji nije preko 70 godina imala. Taj utjecaj se temelji na istitucionalnom i ekonomskom utjecaju koji posjeduje i primjenjuje prema zemljama srednje i istočne Europe preko institucija i pravila EU s jedne strane, banaka i poduzeća s druge strane.  Nova treća stavka te dominacije nad europskim poslovima će biti energetski sektor, zacementiran završetkom Sjevernog Toka 2. Promatranjem karata i mapa s plinovodima, može se zaključiti da posebnost navedenog plinovoda nalazi u činjenici da će to biti prvi kompletan plinovod velikih kapaciteta koji direktnom vezom spaja Rusiju i Njemačku preko Baltika, nakon čega će plin ići do njemačkih terminala i čvorišta prema ostalim europskim zemljama pogotovo kad se uzme u obzir centralni geografski položaj Njemačke. Ukrajina je dosada bila glavno tranzitno čvorište, često u sukobu s Rusima radi tranzitnih cijena i kapaciteta. 10-godišnji tranzitni ugovor s Rusijom istječe 31.12.2019. što bi moglo dovesti do marginalizacije Ukrajine u kontekstu energetskih cjenkanja i dovesti ju u teži gospodarski i geopolitički položaj kad se uzmu u obzir prihode koje dobiva od tranzita. Ukrajina trenutačno vodi pregovore s Rusijom oko tranzita iako se zasada konačno riješenje ne nazire. U međuvremenu bi Njemačka mogla postati kroz idućih 5 godina najveće plinsko tranzitno čvorište u Europi koje bi imalo monopol nad transportom, distribucijom i nametanjem cijena ruskog plina koji bi preko Njemačke dolazio u ostatak Europe. Navedeno se može potvrditi u činjenici da Gaspool, virtualno njemačko čvorište za tranzit plina je povećalo prihode za 75% u odnosu na prošlu godinu. Također se planira spajanje čvorišta za trgovanje plinom Gaspool i NCG za listopad 2021. što će biti idući korak u pretvaranju Njemačke u monopolista tranzita plinom.

Zadnje prepreke

Postoje dvije zadnje prepreke koje bi mogle usporiti završetak projekta i njegovu konačnu dobit. To su pod prvo američke sankcije, a pod drugo odluka Europske Komisije o ograničavanju plinovodskog kapaciteta na temelju EU plinske direktive i Trećeg energetskog paketa. Senator Cruz u SAD-u provodi kampanju za donošenje odluke o provođenju sankcija usmjerenu prema poduzećima koja se bave iznajmljivanjem i prodajom usluga vezanih za postavljanje dubokovodnih cijevi za plinovode uključujući transportne brodove, izvršno osoblje i prateću infastrukturu. Postoje indikacije da bi navedene sankcije uzrokovale povlačenje iz projekta poduzeća koja se bave navedenim poslovima jer im je SAD najveći trgovački partner i najviše poslova imaju s njihovim energetskim sektorom što bi im prouzrokovalo ogromne finacijske gubitke. Navedeni prijedlog je prošao u odborima oba doma američkog kongresa i očekuje se da bi na mogućoj raspravi iduće godine mogao biti donesen čime bi sankcije započele. Sjeverni Tok 2, Gazprom i Rusija mogu uvesti protumjere. Sastaviti plinovode na kopnu i pomoću ronilaca položiti preostale dijelove plinovoda ili nadograditi ruske baltičke brodove za postavljanje plinovoda tako da budu sposobni postaviti zadnji dio trase. Navedeno bi usporilo projekt za neko vrijeme i uzrokovalo dodatne troškove, ali ga ne bi zaustavilo. EU komisija je spremna također usmjeriti nove amandmane vezane za EU plinsku direktivu koji su usmjereni prema plinovodima iz rećih zemalja u uvom kontekstu Sjevernom Toku 2, čime bi projekt i kapacitet transportiranog plina ovisio o pravnom regulativnom okviru koji bi uspostavila EU što bi uzrokovalo također financijske gubitke uključenih strana. Navedenome su sklone najviše baltičke zemlje, Poljska, zbog svojih antagonizama prema Rusiji, kao i nadi da će projekt biti usporen dovoljno dugo da zajedno s SAD-om počnu izgrađivati dovoljno LNG terminala kojima bi SAD mogao proširiti svoje tranzitivne plinske kapacitete na europskom energetskom tržištu na štetu Rusije. Radoslav Sikorski, bivši poljski mnistar vanjskih poslova oštro osuđuje Sjeverni tok 2 naglašavajući da će njime Njemačka i Rusija međusobno ponovo ovaj put preko ekonomije i energetike podijeliti istočnu Europu u svoje interesne sfere kao 1939. No za LNG bi bile potrebne godine da se navedeni terminali izgrade i da njihova operacionalizacija dođe do dovoljne razine da može nadomjestiti ruski udio, dok u međuvremenu i nadalje će EU ovisiti isključivo o ruskom plinu.

Zaključak:

Na kraju, možemo reći da je pitanje energetike i opskrbe sirovinama izašlo iz gospodarskih okvira i postepeno sve više prelazi u područje sigurnosti, geopolitike i međunarodnih odnosa ako uzmemo u obzir koje poluge utjecaja nudi. U odnosima između EU, Rusije i SAD-a po pitanju „plinskih ratova“ SAD će svim mogućim sredstvima poticati europsku diverzifikaciju energetske trgovine radi sklapanja opsežnih i povoljnih ugovora za izvoz LNG-a radi ekonomske dobiti, vezivanja EU i pokušaja istiskivanja Rusije kao glavnog konkurenta s energetskog tržišta uz dodatnu dimenziju pritiska prema Rusiji da promjeni svoju vanjsku politiku. S druge strane, kad se uzme u obzir kapacitet postojećih plinovoda, potencijalnih novih nalazišta i suradnje s SAD-om, EU i Rusija će nastaviti opsežnu suradnju po pitanju energetike uz završetak Sjevernog toka 2 i započinanje projekata o novim plinovodima jer EU zbog održavanja dinamike gospodarskog rasta i sve veće potražnje i potrošnje ne može nadomjestiti ruski plin ni da se potpuno odluči okrenuti prema SAD-u.  Nameće konačan zaključak da će se plinski ratovi i geopolitičke igre nastaviti do daljnjega potvrđujući Kissingerovu misao.

(Autor, Dominik Matković, redovni je student treće godine preddiplomskog studija međunarodnih odnosa i diplomacije na Međunarodnom sveučilištu Libertas)

Izvori:

Brzezinski, Z.(1997.), The grand chessboard, Basic Books

Demirdag, J.(2019.)Germany to become key to EU gas transit-analysts https://www.montelnews.com/en/story/germany-to-become-key-to-eu-gas-transit–analysts/1057564 pristupljeno  2.12.2019.

Buck, T.(2018.)How Russian gas became Europe’s most divisive commodity https://www.ft.com/content/e9a49e8c-852c-11e8-a29d-73e3d454535d  pristupljeno, 2.12.2019.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like