dr. Jadranka Polović: SILOVANJE KAO „MEĐUNARODNI INCIDENT“

Foto: HRT

PRAVA ŽENA U SUDARU LIBERALNIH VRIJEDNOSTI I PATRIJARHALNE KULTURE ISLAMA

Kada je nedavno francuski predsjednik Macron, susjednu Bosnu i Hercegovinu nazvao „tempiranom bombom“ koja se nalazi odmah do Hrvatske, uslijedile su žestoke reakcije bosanskih političara, dok su se hrvatski odlučili za silenzio stampa, tj. odustali od komentiranja eksplozivne sigurnosne situacije na prostoru susjedne države.  Naime, pored političke i socijalne nestabilnosti, BiH se suočava s problemom povratka džihadista iz Sirije, ali i s nezapamćenom migrantskom krizom čiji se razorni učinci učestalo prenose i na Hrvatsku. Tako je nedavno, ministrica zdravlja Unsko – sanskog kantona, Nermina Ćemalović, upozorila na alarmantnu higijensko epidemiološku situaciju u USK koja se svakodnevno usložnjava. Pored činjenice da stope kriminala ubrzano rastu, među migrantima, od kojih su 90% mladići od 15 do 30 godina starosti, ima niz HIV pozitivnih osoba, oboljelih od tuberkuloze, hepatitisa B i C, te drugih zaraznih bolesti. „Imamo 800 slučajeva svraba, a isto toliko i ušljivosti. Doktori hitne medicinske pomoći su 80% migrantima na usluzi, a 20% građanima’, izjavila je Ćemalović, dodajući da među migrantima ima i veliki broj ovisnika o narkoticima.

Ćemalović je poručila da su migranti okupirali Bihać, „grad u kojem se više ne može vidjeti običan građanin“. Sve češće prijave silovanja na području Bihaća, Tuzle i Sarajeva mijenjaju navike lokalnih žena, pa se tako djevojke ne mogu normalno kretati ulicama, jer se boje migranata. Zabilježeni su brojni slučajevi silovanja i pokušaja silovanja, a među najdrastičniim je svakako silovanje djevojke s posebnim potrebama u prosincu prošle godine. Počinitelj, maloljetni Pakistanac, zaražen je HIV-om, a odgojnu mjeru koju mu je sud izrekao, odlučio je ignorirati, pa je napustio prihvatni centar, nakon čega mu se gubi svaki trag. Prošle godine zabilježen je i nevjerojatan pokušaj silovanja u samom centru Bihaća kada je migrant ušao u stan s namjerom da siluje ženu, pred očima njene djece. Spasio ju je suprug koji se nalazio ispred kuće, međutim, migrant je „ispario“, a obitelj nema nikakvih informacija o tome gdje se nalazi, niti ih policija kontaktira, a niti se bavi ovim slučajem.

Bosna i Hercegovina tako je dospjela na listu zemalja u kojima se stope silovanja nezadrživo povećavaju, dok istovremeno svjedočimo činjenici da policija nema kapacitete da pomogne žrtvama, niti da spriječi evidentno nasilje nad ženama. Od 2015. godine, dakle, početka migrantske krize u Europi, silovanja su postala „međunarodni incidenti“, međutim, tema nasilja nad ženama, inače visokoeksploatirana u zapadnim društvima i definirana feminističkom ideologijom, najčešće izostavlja ovu neugodnu „nišu“ o kojoj bi nesumnjivo trebalo raspravljati. Naime, raznovrsni oblici nasilja nad ženama – od tjelesnog koje uključuje i silovanje, psihičkog do suptilnih oblika seksualnog uznemiravanja (čak i upućivanja komplimenata) posljednjih su godina u fokusu feminističkih organizacija, onih koji štite „ženska ljudska prava“ kao i vlada kojima je politika ravnopravnosti spolova ključna državna politika.  Kriviti „bijelog“ muškarca za seksizam, uz potpuno povjerenje prema optužbama žena postala je gotovo svakodnevna praksa, podržana aktivizmom pokreta #Me Too. Ista se, međutim, naprasno mijenja kada je riječ o nasilju prema ženama koje počine migranti. Naime, to prestaje biti tema kojoj se bave zapadne feministice, budući da su one, kao dio naprednih liberalnih snaga, stale na stranu migranata koji nezaustavljivo pristižu u Europu s područja Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike. Migranti su samo „potlačena manjinska skupina“ i stoga automatski dio feminističkog tima koji se bori protiv „bijelog patrijarhata“ Starog svijeta.  Ipak, masa migranata uključuje i jako puno muškaraca. Zapravo, previše, budući da je oko 75% izbjeglica u pristiglih u EU prošle godine  muškarci, pri tom ne baš željni borbe za ženska prava.

Napadi na žene od strane muškaraca imigranata u novogodišnjoj noći 2016. (ponajviše u Kölnu, Njemačkoj, ali i u brojnim drugim gradovima EU) bili su možda najviše istaknuti, međutim, ne i jedini primjeri koji upućuju na zastrašujuću pojavu s kojom se Europljanke posljednjih godina susreću. Naime, zbog dominacije nove ideologije – političke korektnosti – izvještaji o seksualnim napadima u izbjegličkim centrima i oko njih, u medijima se ne evidentiraju, niti o njima raspravljaju relevantne institucije, svakako vlade.

Opće je poznato da je tijekom dočeka Nove, 2016. u Kolnu, oko 90 žena bilo žrtve koordiniranog seksualnog napada i pljačke od strane muškaraca “arapskog ili sjevernoafričkog” podrijetla. Skupine muškaraca u toj su noći doslovce okružile žene, dirali ih, otimali im torbice – dakle, dogodilo se grupno iživljavanje s „pozicije muške moći“ (pojam koji rado koriste zapadne feministice), nasilje koje je po obliku i dimenzijama nadišlo slične, pojedinačne slučajeve. Broj prijava se popeo na preko 500, od toga se 40% odnosilo na seksualne delikte. Istraga o događajima koncentrirana je na muškarce do 35 godina starosti iz sjevernoafričkih i arapskih zemalja, a vodila se protiv 20 osoba, među kojima su bili i tražitelji azila i osobe koje ilegalno borave u Njemačkoj. Mediji o tome dugo nisu izvješćivali, te su nastojali zataškati priču, čemu je doprinijela i policija koja je izvjestila da je novogodišnja noć „prošla uglavnom mirno i veselo“. Dakle, posvemašnja šutnja, sve dok problem nisu apostrofirali desničarski pokret Pegida i Alternativa za Njemačku koji su organizirali velike demonstracije protiv liberalne i nekontrolirane politike useljavanja Angele Merkel, nakon čega je svjetska javnost bila upoznata s ovim nemilim događajima.  Angela Merkel izrazila je zabrinutost zbog obrazaca ponašanja „grupa ljudi koje ne poštuju žene“ i navela da se „stalno treba razgovarati o kulturnom suživotu“.

Međutim, niti kakav razuman glas podrške od organizacija koje se bave ženski pravima, štoviše, iste su naglasile da se ne smije staviti znak jednakosti između migranata i seksualnog nasilja, a Facebook postovi sadržavali su nedvosmislene slogane – Žene ne siluju migranti nego šupci. U javnom pozivu koji su uputile njemačke feministice (među njima i vodeće njemačke političarke) zahtijeva se da se pitanje seksualnog nasilja nad ženama prestane instrumentalizirati u rasističke i ksenofobne svrhe. „Seksualno nasilje ne smije se tematizirati samo onda kad su počinitelji „drugi“: muslimanski, arapski, crni ili sjevernoafrički muškarci, ukratko svi oni koje populisti smatraju „ne-njemačkima“, stajalo je u pozivu, a potpisnice su tražile da se u Njemačkoj konačno povede „otvorena, kritička i diferencirana“ debata o seksualnom nasilju, te da se seksualno uznemiravanje konačno definira kao samostalno kazneno djelo (što u Njemačkoj 2016. još nije bio slučaj). Uglavnom, Kolnskim je slučajem, pitanje rodne neravnopravnosti i seksizma „islamizirano“, nakon čega je monopol nad nasiljem nad ženama uspješno transferiran na „one druge“.

Švedska je također prepuna vlastitih kontroverznih slučajeva seksualnih napada. Jedan od najmučnijih dogodio se tijekom trajanja najvećeg glazbenog festivala „Bråvalla“, 2017. na kojem su nastupali The Killers, Chainsmokers, Prophets of Rage, Linkin Park i System Of A Down. Do skandala je došlo nakon što je liberalni list Dagens Nyheter izvijestio o policijskim zapisnicima koji ukazuju da je švedska policija prikrila izvješća o seksualnom uznemiravanju mladih djevojaka na glazbenom festivalu od strane migranata. Policija je, naime, slijedila pravila političke korektnosti i odbila povezati napade s backgroundom napadača, međutim, švedski je premijer Stefan Löfven nazvao navodnu zataškavanje “dvostrukom izdajom”. Björn Söder, zastupnik Švedskih demokrata, desničarske i antimigrantske stranke, nazvao je to “skandalom bez jednakosti”, budući da je specijalni tužitelj objavio da neće biti formalne istrage, jer „nema dokaza o bilo kakvim kaznenim djelima od strane policije“.

Iako činjenice o onome što se zapravo događalo na festivalu ostaju nejasne, Švedska se javnost po prvi put suočila s činjenicom da liberalne političke vrijednosti skandinavskih zemalja (među njima i visokopozicionirana ravnopravnost spolova), možda nisu vrijednosti koje dijele migrantske zajednice. Naime, nakon što je 2012. godine podignuta optužba za seksualno zlostavljanje protiv osnivača Wikileaksa, Juliana Assangea, švedska vlada je spoznala da ima jednu od najviših stopa silovanja na svijetu. U istraživanju kriminala, autorice Ann-Christine Hjelm sa Sveučilišta Karlstads, provedenom 2006., navodi se da „četrdeset godina nakon što je švedski Parlament odlučio pretvoriti nekada homogenu Švedsku u multikulturalno društvo, nasilni je kriminal narastao za 300%, od čega je broj silovanja porastao za 1472%. Švedska vlada sada zauzima drugo mjesto na listi zemalja s najvećim brojem silovanja, odmah iza Lesota.“( https://www.gatestoneinstitute.org/5195/sweden-rape). Broj silovanja uglavnom od strane migrantskih bandi, spektakularno se povećao između 1995. i 2006. Pokazalo se da je 85% osuđenih na najmanje dvije godine zatvora (2002.) zbog silovanja bili stranci ili doseljenici druge generacije koji se by the way ubrajaju u Šveđane. Međutim, u nevjerojatnom broju slučajeva švedski sudovi pokazali su simpatije prema silovateljima i oslobodili osumnjičene koji su tvrdili da je djevojka željela imati seks sa šest, sedam ili osam muškaraca istodobno. Švedski glazbeni festival otkazan je za 2018. godinu, nakon izvješća o četiri silovanja i 23 seksualna napada koja su se navodno dogodila 2017.

Ova pitanja postala su vrlo osjetljiva, ali i kontraverzna tema, budući da je Švedska primila više izbjeglica po glavi stanovnika nego bilo koja druga država u Europi. No, politika dobrodošlice u zemlji počela se mijenjati već 2018., pa je vlada najavila nove politike kojima je cilj smanjenje migracije, poput proširenja graničnih kontrola, zamjene dozvola za trajni boravak tražiteljima azila privremenom trogodišnjom dozvolom boravka i stavljanjem strožih ograničenja za ponovno spajanje obitelji.

Iako je seksualno uznemiravanje, osobito silovanje u fokusu interesa feminističkog pokreta, ovi konkretni napadi doveli su švedske feministice u neugodnu poziciju. Ne želeći umanjiti stvarnu prijetnju od seksualnog nasilja (potencijalna su prijetnja svi muškarci), švedske su se feministice složile da je pogrešno problem definirati kao specifičan za migrante. Stoga ne žele da se ta prijetnja koristi kao političko oružje protiv izbjeglica. “Ovakva vrsta uznemiravanja i nasilja već duže vrijeme se odvija u svim zemljama”, kaže Gudrun Schyman, švedska političarka i glasnogovornica Feminističke inicijative, “Ono je zajedničko svim muškarcima.” Navodni su zločini u vijestima rijetki incidenti u kontekstu ogromnog broja migranata koji su posljednjih godina pristigli u Europu. Međutim, Dubravka Šimonović, specijalna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama, napisala je u e-poruci TIME-u: „Prema podacima UNHCR-a, u Europu je prošle godine stiglo više od milijun migranata. Stoga, u ovom kontekstu, trenutno govorimo o incidentima koje je potrebno pažljivo proučiti kako bi se utvrdili bilo kakvi obrasci i veze. ”

Švedski pristup rodnoj ravnopravnosti jedinstveno je progresivan i Šveđani bi ga željeli zadržati na taj način.  Međutim, švedski političari nisu uspjeli komunicirati ogromne izazove s kojima se zemlja susreće tijekom integracije migranata, stoga ignoriraju stvarnost izbjegličke kulture koja štetno djeluje na žene i djevojke migrantice koje bi u ovoj zemlji „ravnopravnosti spolova“ trebale imati jednaka prava (što definitivno nije slučaj).

Više od sedam od deset tražitelja azila koji dolaze u Europu su muškarci, pokazuju podaci koje je prikupio Economist. Neki su istraživači otkrili da neravnoteža spolova može dovesti do povećanog rizika od svih vrsta nasilja u zemljama koje primaju zemlje. Valerie Hudson, profesorica politologije u Texas A&M, u izjavi za Financial Times navodi: „Kada imate „višak“ mladići u društvu u kojem su oni marginalizirani, ugroženi i žive zajedno, zapravo se suočavate s prijetnjom kriminala, odnosno situacije u kojoj će ovi momci nasilno uzeti sve ono što im je društvo uskratilo.”

U posljednjem incidentu koji se dogodio u Švedskoj, četiri Eritrejca odveli su trinaestogodišnju Šveđanku u kupatilo i silovali je dok su istovremeno sve snimali. Prema medijima, silovanju je „prethodilo nasilje članova bande koji su je zgrabili za ramena, udarali glavom u zid, a zatim ugurali u kupatilo“.  Ukoliko budu osuđeni, tužitelji se nadaju da će počinitelji biti deportirani natrag u Eritreju i da će im biti zabranjeno da uđu u Švedsku najmanje 15 godina. Samo to! Naime, švedski tribunal za migracije blokira deportacije na “humanitarnoj osnovi”. Deportacija znači da počinitelje ne očekuje zatvor koji inače slijedi za silovanje i snimanje silovanja, što je prema švedskom zakonu jasno krivično delo dječje pornografije. Zatvor bi za siromašne, diskriminirane, pogrešno shvaćene migrante iz Eritreje, koji su došli u Švedsku u potrazi za novim životom, bio preteška kazna, stoga švedski sudovi najčešće optužuju žrtvu i ne prihvaćaju njene navode.
Tako se u medijskim izvještajima zlostavljači opisuju kao “okrivljeni” (ne počinitelji), dok se silovana žrtva prometnula u tužiteljicu (ne žrtvu).  Naime, migranti koji mogu biti i napadači, silovatelji, podmetači bombi zaštićeni su zakonima protiv govora mržnje. Silovana Šveđanka riskira da je zagovornici prava imigranata optuže za zločin iz mržnje ako prijavi da je silovana. Policijski zvaničnici koji su izjavili da ogromnu većinu silovanja čine imigranti su suspendirani i istraženi.  Ankete pokazuju da se 25% Šveđanki plaši napustiti kuću, pa čak i da odu u kupovinu. Povećanje od 1,472 odsto nasilnog silovanja pretvorilo je Šveđanke u  zatvorenike vlastitih domova.   https://www.paulcraigroberts.org/2019/11/17/the-crminally-insane-swedish-government-has-destroyed-sweden-their-weapon-was-multiculturalism/

Politika ravnopravnosti spolova zasigurno je jedna od temeljnih vrijednosti zapadne, osobito europske kulture oko koje su lomila koplja mnoge generacije. Ovaj se napredak ne može žrtvovati u ime multikulturalizma. Novopridošli migranti koji zasigurno ne dijele ove vrijednosti, ipak moraju biti spremni prihvatiti ravnopravnost žena. Stoga, u Europi netko (feministice to sigurno nisu) treba biti spreman stati u zaštitu koncepta temeljne ravnopravnosti žena.

Komentari

komentar

You may also like