dr. sc. Igor Dekanić: Koronavirus i tržište nafte

U protekla dva tjedna došlo je do znatnih turbulencija na naftnim tržištima sa značajnim pitanjima i još više neizvjesnosti o budućnosti naftnih i energetskih tržišta. Kako bi se to moglo odraziti na dolazeću recesiju te buduću gospodarsku aktivnost i geopolitičke odnose?

Oscilacije tržišta kapitala i cijena nafte

Usporedno s izbijanjem epidemije koronavirusa i njenim prerastanjem u globalnu pandemiju, uz ograničavanje kretanja roba i stanovništva te padom gospodarske aktivnosti, došlo je do poremećaja na ključnim globalnim tržištima. Čim su počele naznake nadolazeće recesije, došlo je do krupnih poremećaja dva globalna tržišta, tržišta kapitala i tržišta nafte.

Kinesko tržište kapitala reagiralo je prvo, jer se i epidemija pojavila u NR Kini. U desetak dana, od 20. siječnja do 2. veljače 2020. burzovni indeksi na tržištu kapitala u Šangaju pali su za 12 posto. Ubrzo je slijedio oporavak, ali i novi pad u ožujku s minusom od 15 posto u odnosu na raniju vrijednost indeksa, odnosno cijena dionica prije krize. U travnju, usporedno sa smanjenjem intenziteta epidemije i ukidanjem mjera ograničenja kretanja, u Kini dolazi do oporavka cijena burzovnih indeksa pa su oni tijekom travnja postepeno rasli i kretali se u okvirima redovitih 10-postotnih oscilacija tržišta kapitala u godini dana. (1)

Europska i američka tržišta kapitala reagirala su pod konac veljače i u mjesec dana, od 20. veljače do 20. ožujka 2020., vrijednosti glavnih burzovnih indeksa, tj. mjerila cijene dionica kompanija i trenutne vrijednosti njihove kapitalizacije ne tržištu kapitala, spustili su se na europskim i američkim tržištima u prosjeku za 35 do 38 posto. To znači da je zamišljena vrijednost kapitala, ujedno i jedina realna vrijednost koju ekonomski sustav slobodnog tržišta i tržišne konkurencije priznaje, u mjesec dana izgubila za nešto više od trećine svoje vrijednosti. (2)

Tržište nafte reagiralo je nešto kasnije ali još burnije. Od 3. ožujka, u slijedeća 3 tjedna, cijena nafte Brent, europske nafte iz Sjevernog mora, spustila se s oko 52 na 25 dolara za barel. Cijena američke nafte WTI, nafte srednje gustoće iz zapadnog Teksasa, u istom razdoblju spustila se sa 46 na 22 dolara za barel. U proteklih mjesec dana cijena nafte Brent oscilirala je između 11 i 34 dolara, dok je cijena nafte WTI u proteklih mjesec dana oscilirala između 10 i 28 dolara po barelu, s tim da se u jednom iznimnom trenutku, između 15. i 17. travnja dogodila do tad doista nezamisliva situacija. Naime, zbog tržišnog stanja tog 16. travnja 2020. godine, momentalnog nedostatka potražnje i punih američkih Strateških pričuva nafte, cijena je bila negativna, tj. burzovni trgovci u jednom trenutku čak su nudili novac onome tko je bio spreman preuzeti ponuđene količine nafte na burzi. Ako se uzme u obzir da se nafta WTI u drugoj polovici 2019. godine prodavala po cijeni između 50 i 63 dolara, a Brent između 60 i 70  dolara po barelu, doista se radi o poremećaju kakav nije zabilježen u proteklih 20 godina. (3)





Vidi se kako je intenzitet reakcija tržišta nafte daleko veći. Cijene nafte su se spustile za preko dvije trećine ili na ispod jedne trećine cijene iz prošle godine, dok je pad tržišta kapitala iznosio približno jednu trećinu ranije razine vrijednosti. Štoviše, pad vrijednosti burzovnih indeksa na tržištu kapitala u Kini kretao se tek nešto iznad redovitih godišnjih oscilacija od oko 10-ak postotaka, dok je u Europi i SAD-u njihov pad iznosio jednu trećinu prijašnjih vrijednosti. Na tržištu nafte taj pad je daleko veći. Naime, cijene nafte nakon pada osciliraju u intervalu između 15 i 25 posto razine cijene iz druge polovice 2019. godine.

To nam pokazuje najmanje tri stvari. Prvo, ograničenja kretanja ljudi i roba u borbi protiv epidemije prizemljilo je zračni i drastično smanjilo kopneni pa i pomorski transport, a to je imalo za posljedicu pad potražnje za naftom. Drugo, najave gospodarske recesije dodatno su utjecale na smanjivanje očekivane potražnje nafte što je bio dodatni čimbenik pada cijena nafte. I treće, u takvoj situaciji spekulativni tržišni kapital, koji je već nekoliko desetljeća dio trgovanja naftom, povučen je s robnih burzi pa je to u SAD-u u jednom trenutku čak potpuno “izbrisalo” potražnju za naftom.

Iz toga se jasno vidi kako je nafta, bez obzira na proklamiranu globalnu politiku smanjenja njezina korištenja, bez obzira na energetsku tranziciju i razvitak novih tehnologija, još uvijek jedna od glavnih svjetskih strateških roba, osobito u vremenima gospodarske krize.





Nakon samih najava i prvih naznaka recesije, usporedno s procjenama hoće li njezin intenzitet biti poput Financijske krize 2008. godine ili poput Velike depresije iz 1930-ih godina, vlade većine zemalja najavile su i brzo počele provoditi programe državne intervencije radi smanjivanja ekonomskih negativnih  posljedica. Europska unija i SAD najavili su fiskalne intervencije i državne potpore gospodarstvu u vrijednosti od više stotina milijardi eura odnosno dolara. Time su diskretno ali odlučno promijenili i do tada dominantnu liberalističku ekonomsku politiku, čiji glavni promicatelji su upravo SAD i vodeće ekonomske sile EU.

Kina je prva učinila intervenciju od, kako je objavljeno, preko sto milijardi dolara, ali nije objavljenu je li se ona sastojala od subvencija za gospodarstvo, tržište kapitala ili možda potpora za uvoz sve jeftinije i vrlo potrebne nafte, koja bi tako jeftina postala još značajnija za jačanje buduće kineske globalne konkurentnosti.

Tako je iznenadna i neočekivana epidemija virusa Covid-19 sve promijenila. Osim straha ljudi za život, epidemija je promijenila pokretljivost ljudi, transport roba te obavljanje usluga u gospodarstvu. Potom su došla zatvaranja granica za robe i usluge u većini zemalja u svijetu te reduciranje poslovanja u prometu roba i usluga u opsegu koji je još do pred tri mjeseca bio nezamisliv u suvremenom globaliziranom gospodarstvu i našoj civilizaciji. Epidemija je promijenila gospodarska predviđanja i očekivanja za ovu i najmanje još jednu ili dvije iduće godine. Epidemija je promijenila i globalno dominantnu doktrinu ekonomske politike, jer je proklamirani liberalizam tiho, pragmatično ali odlučno pretvoren u državni intervencionizam. Izgleda da jedino što se nije promijenilo je značajna strateška uloga nafte u svjetskom gospodarstvu i energetskoj geopolitici.

Slika energetske geopolitike

Poremećaji na tržištu nafte, osim što su ponovno i vrlo iznenadno potvrdili još uvijek značajan strateški položaj ove važne, ali sa stajališta ugroze globalnog eko-sustava sve problematičnije robe, pokazali su i nekoliko bitnih konstanti ali i promjena u energetskoj geopolitici.

Prije svega, prerastanjem epidemije u globalnu pandemiju, glavni izvoznici nafte, poput OPEC-a i njegove najznačajnije članice, Saudijske Arabije, pokušali su utjecajem na tržište i cijene povratiti barem dio kartelske moći iz 80-ih godina 20. stoljeća. Međutim, tome se suprotstavila prvo Rusija, koja nije željela prihvatiti OPEC-ov (Saudijski) prijedlog kvota za smanjenje proizvodnje. Kasnije, kod daljnjeg pada cijena, intervencijom SAD-a došlo je do sporazuma, kojim su cijene ipak donekle stabilizirane, ali otprilike na četvrtini razine iz 2019. godine. Međutim, američka intervencija ipak je više motivirana ekonomskim i geopolitičkim razlozima, te je potvrdila ulogu SAD-a kao vodeće geopolitičke sile i time zapravo dokazala kako je kartelska dominacija OPEC-a na svjetskom tržištu nafte ipak prošlost.

SAD je intervenirao prije svega kako bi spasio znatan dio vlastite industrije ugljikovodika, koja proizvodi naftu uz znatno više troškove od ruske nafte, i višestruko više troškove od troškove proizvodnje saudijske nafte. Uz to, SAD-u je iz još jednog, važnog geopolitičkog razloga, bilo u interesu da cijene nafte ne padnu prenisko. Uz vrlo jeftinu naftu, kineski ulazni troškovi vrlo bi se smanjili, a ne treba zaboraviti kako je Kina prije ove krize uvozila preko 450 milijuna tona nafte godišnje. Kad će gospodarstvo početi izlaziti iz recesije, a s obzirom na smirivanje epidemije u Kini, globalna konkurentnost kineske robe, uz ekstremno jeftinu naftu, još bi više porasla te ubrzo ugrozila gospodarski te geopolitički vodeći položaj SAD-a. Tako je vjerojatno da su ovi energetsko-geopolitički razlozi ipak presudno utjecali na američku intervenciju na tržištu nafte pod konac travnja.

Ujedno, time američko vodstvo nastoji spasiti što veći dio svoje rastuće industrije eksploatacije nafte iz nisko propusnih naftnih ležišta i naftnih te plinskih škriljevaca, ali i osigurati da sve veći kineski uvoz nafte ne bi postao još jeftiniji i kineska konkurencija još veća, kad se proizvodnja napokon pokrene poslije prolaska najopasnijeg vala epidemije koronavirusa.

U geopolitičkoj sferi, epidemija koronavirusa rasplamsala je do tada pritajeni sukob glavne svjetske sile, SAD-a i sile u usponu, Kine. Taj sukob eskalira na različitim područjima, od američkih optužbi kako je Kina prikrivala razmjer epidemije, američkog prekida financiranja Svjetske zdravstvene organizacije zbog njene navodne potpore kineskim postupcima do međusobnih optužbi za “puštanje” virusa iz istraživačkih laboratorija. Sukob uključuje kinesko zauzimanje pojedinih otoka u Južnokineskom moru poslije povlačenja američkih nosača zrakoplova iz zapadnog Pacifika u baze nakon što su njihove posade zaražene virusom Covid-19, kao i američko nastojanje da cijene nafte ne padnu još niže.

Ostali veliki sudionici u energetskoj geopolitici kao da imaju previše svojih briga da bi znatnije sudjelovali u rješavanju ovih tržišnih turbulencija. Europska unija je zaokupljena kombinacijom državne, bankarske i para-državne intervencije radi ublažavanja posljedica dolazeće recesije i sprječavanjem najgorih posljedica u obliku velike nezaposlenosti i propasti trgovine te uslužnih sektora gospodarstva. Lucidni zastupnici energetske tranzicije i tzv. zelenog gospodarstva nastoje lobistički utjecati na javno širenje spoznaje kako je pad cijena nafte zapravo nagovještaj njezinog silaska s položaja glavnog svjetskog energenta. Okolnosti takvog pristupa bit će povoljne sve dok u tijeku izlaska iz recesije ne počne djelovati ekonomija minimalnih troškova kao glavni kriterij ulaganja, razvojnih projekata i poslovanja.

Rusija je pragmatično prišla energetsko-geopolitičkom nadigravanju oko cijena nafte, svjesna činjenice kako je politika nerealnog naftnog monopola, koju je i sad pokušala Saudijska Arabija, u prilikama smanjene potražnje i pada cijena nafte još 80-ih godina 20. stoljeća tada pridonijela propasti Sovjetskog Saveza i socijalističkog gospodarskog te političkog sustava. Zato se Rusija sada i odupirala energetsko-geopolitičkoj igri Saudijske Arabije. Pritom je dakako čuvala svoj položaj glavnog europskog opskrbljivača ugljikovodicima (uz bilo koju cijenu) te držala otvorenim komercijalni kanal (ali samo komercijalni) za izvoz ugljikovodika u Kinu.

Indija, Pakistan, Indonezija, Malezija i ostale zemlje u razvoju južne Azije u ovoj fazi krize ostale su izvan glavnog udara epidemije i primjenjujući mjere ograničenja kretanja i gospodarskih aktivnosti, te čekaju pravo vrijeme za pokretanje ekonomije, vodeći računa o svojim gospodarskim i energetskim interesima te konkurentnim prednostima. Indija je u prvom valu primjene Pariškog sporazuma nekako ostala „ispod radara“ fokusa zagovornika radikalne energetske tranzicije unatoč vlastitoj energetici zasnovanoj na korištenju 75% ugljena, uglavnom bez ikakvih mjera za smanjenje emisije ugljikova dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Indija je vrlo uspješno koristila argument nedostatne vlastite gospodarske razvijenosti za znatniju ulogu u predvođenju energetske tranzicije. Slično je i s ostalim zemljama u razvoju južne Azije.

U skladu sa svim izloženim elementima, energetska geopolitika pokazala je kako neke stvari ostaju i dalje trajne činjenice energetske geopolitike, a neke se mijenjaju, čak ubrzano pod udarom krize uslijed pandemije virusa Covid-19. Ostaje strateška uloga nafte, ostaje bitan energetsko-trgovinski odnos Rusije i EU, a mijenja se energetska veza Bliskog istoka i SAD-a te izvozno tržište za bliskoistočnu naftu. SAD se porastom vlastite proizvodnje ugljikovodika oslobodio sudbinske zavisnosti o bliskoistočnoj nafti i većini tamošnjih geopolitičkih zamki. Istodobno, za SAD ostaje podrška Saudijskoj Arabiji kao manje obvezatna politički konstanta, koja sad sve više ovisi o političkom utjecaju te izvozu američkog oružja a sve manje o vojnoj nazočnosti na Bliskom istoku. Mijenja se i energetsko-geopolitički položaj Bliskog istoka te time OPEC-a i Saudijske Arabije. Težište izvoza bliskoistočne nafte seli se sa zapada na istok i u tome je sve značajnije težište Kine (već danas), kao i Indije (sutra). Sve to neće ostati bez posljedica i na samu srž političkih odnosa ovih regija.

Gospodarske i energetsko-geopolitičke prednosti te osjetljivosti

Zanimljivo je ukratko raščlaniti osnovne gospodarske i energetsko-geopolitičke prednosti glavnih sudionika u globalnom gospodarstvu te njihove osjetljivosti s obzirom na mogućnosti u recesiji te poslije izlaska iz pandemije virusa Covid-19 i prolaska gospodarske recesije.

Analizirane zemlje odnosno regije ukupno imaju preko 4 milijarde stanovnika, troše blizu dvije trećine primarne energije u svijetu te ispuštaju preko 80% od ukupne svjetske emisije CO2. (4)

Sjedinjene Američke Države:

Gospodarske prednosti:

·         vodeće gospodarstvo svijeta i zemlja s najvećim BDP-om u svijetu

·         glavno središte i težište međunarodnog tržišta kapitala

·         znanstveni i tehnološki svjetski lider

·         najveći izvoznik industrije oružja i obrambenih djelatnosti

·         u razdoblju prije krize prosperitet uz gospodarski rast i nisku nezaposlenost.

Gospodarske osjetljivosti:

·         dio industrije deindustrijalizacijom je preseljen u ostale dijelove svijeta

·         intenzivan promet i komunikacije ali i osjetljivost na prekid nekih od njih

·         uvoz proizvoda iz zemalja s jeftinijom proizvodnjom.

Geopolitičke i energetsko-geopolitičke prednosti:

·         vodeća politička i vojna sila u svijetu

·         najveći vojni proračun i ulaganja u obranu u svijetu

·         energetska velesila po zalihama fosilne energije i energetskim tehnologijama

·         poslije 4 desetljeća ponovno vodeći proizvođač nafte i plina u svijetu

·         novo stečena neovisnost u ugljikovodicima (u okviru Sjeverne Amerike).

Energetsko-geopolitičke osjetljivosti:

·         relativno visoki troškovi proizvodnje ugljikovodika

·         napuštanje politike energetske tranzicije

·         velika zavisnost o transportnom sektoru.

Europska unija:

Gospodarske prednosti:

·         povijesno izvorište industrijalizacije

·         uređeno tržište visoke platežne sposobnosti

·         sklonost razvoju novih proizvoda i tehnologija

·         lider koncepcije održivog razvitka i kružne ekonomije

·         tehnološki lider u novim energetskim tehnologijama.

Gospodarske osjetljivosti:

·         brojne proizvodne djelatnosti deindustrijalizacijom su preseljene izvan Europe

·         opadanje relativnog gospodarskog utjecaja u svijetu

·         politička osjetljivost projekta EU, osobito za vrijeme gospodarskih kriza

·         disharmonija gospodarskog i političkog utjecaja.

Energetsko-geopolitičke prednosti:

·         ishodište težnji za promjenom energetske politike u smjeru energetske tranzicije, racionalnijeg korištenja i obnovljivih izvora energije

·         predvodnik energetske tranzicije i razvitka „zelenog gospodarstva“

·         tehnološki lider u novim energetskim tehnologijama i obnovljivim izvorima.

Energetsko-geopolitičke osjetljivosti:

·         nedostatak primarnih izvora fosilne energije, osim ugljena i za sada skupih obnovljivih izvora

·         veliki uvoznik primarne energije

·         energetske politike utemeljene na korištenju skuplje energije, za koje su nužne subvencije i poticaji, osobito za vrijeme gospodarskih kriza.

NR Kina:

Gospodarske prednosti:

·         drugo gospodarstvo po veličini BDP-a u svijetu

·         ostvarena 4 desetljeća kontinuiranog visokog gospodarskog rasta na temelju domaće energije i jeftinog rada

·         spoj tržišta, državnog upravljanja i dugoročne razvojne vizije u upravljanju

·         velika međunarodna konkurentnost na temelju nižih troškova

·         vrlo razvijen znanstveno-tehnološki i proizvodni potencijal.

Gospodarske osjetljivosti:

·         iscrpljene mogućnosti visokog rasta, sve veće onečišćenje okoliša i niži rast

·         vjerojatnija sve veća ulaganja u unutrašnju potrošnju umjesto u konkurentnost (sve veći izražaj tzv. ekonomije razvijenosti)

·         energetska tranzicija smanjuje međunarodnu konkurentnost.

Geopolitičke i energetsko-geopolitičke prednosti:

·         tisućljetna tradicija kontinuiteta te dugoročna razvojna vizija i strategija

·         drugi po veličini vojni proračun među zemljama u svijetu

·         rast ostvaren na temelju domaćih izvora jeftine energije

·         razvijen tehnološko-proizvodni potencijal za energetske djelatnosti.

Energetsko-geopolitičke osjetljivosti:

·         visok udio ugljena u strukturi potrošnje energije – porast onečišćenja

·         sve veća zavisnost o uvozu ugljikovodika

·         ubrzavanje energetske tranzicije povećava trošak i smanjuje konkurentnost.

Indija i južno-azijske zemlje u razvoju:

Gospodarske prednosti:

·         visok gospodarski rast prije krize, kroz seljenje industrije iz SAD-a i Europe

·         konkurentnost na temelju nižih proizvodnih troškova i jeftinog rada

·         demografski porast i rast utjecaja na temelju broja stanovnika

·         status zemalja u razvoju – manje obveze u energetskoj tranziciji.

Gospodarske osjetljivosti:

·         zavisnost u znanstveno-tehnološkom potencijalu

·         potencijalne gospodarske i društvene nestabilnosti u slučaju recesije

·         osjetljivost prema klimatskim promjenama (onečišćenje, razina mora i dr.)

·         osjetljivost na konkurenciju vodećih gospodarstava (SAD, Kina, Japan).

Energetsko-geopolitičke prednosti:

·         gospodarski rast utemeljen na domaćim, jeftinijim izvorima energije

·         povoljan geopolitički položaj s obzirom na buduće putove trgovanja energijom.

Energetsko-geopolitičke osjetljivosti:

·         visok udio ugljena u strukturi korištenja primarne energije

·         vjerojatan znatan porast onečišćenja okoliša

·         osjetljivost na troškove energetske tranzicije.

SAD se pouzdaje u svoj vodeći gospodarski i politički položaj, u geopolitičko liderstvo i vojnu snagu. Novo stečena nezavisnost u opskrbi ugljikovodicima podupire koncept globalnog liderstva SAD-a. EU, unatoč vodstvu na tržištima u brojnim djelatnostima, sve više gubi globalni relativni utjecaj, čime i njezina strategija energetske tranzicije postaje upitna, osobito za vrijeme trajanja recesije te ako ona dulje potraje. Kina sve više raste u gospodarskom smislu i jačanjem geopolitičkog utjecaja te ako prva od velikih iziđe iz pandemije, to bi moglo još više osnažiti njen položaj,

Zaključak

Pandemija virusa Covid-19 promijenila je gospodarsku situaciju u svijetu, ekonomske politike, ponašanje ljudi te njihove navike u svakodnevnom životu. Jedan od najdramatičnijih nagovještaja ove promjene, osim podataka o broju zaraženih i umrlih u epidemiji, je zaustavljanje gospodarskog rasta. Na to su se nadovezali najava recesije i poremećaji na tržištima kapitala te dramatični poremećaj na naftnim tržištima s padom cijena i velikim oscilacijama cijena nafte.

Uz najavu gospodarske recesije, izbio je prijepor glavnih izvoznika nafte, OPEC-a i Rusije oko smanjivanja proizvodnje i pokušaja zaustavljanja pada cijena nafte. U taj sukob upleo se SAD te utjecao na stabilizaciju cijena u pokušaju spašavanja profitabilnosti svoje skuplje proizvodnje nafte, ali i u nastojanju sprječavanja prevelikog pojeftinjenja energetskog inputa Kine, sve izglednijeg konkurenta globalnom vodstvu SAD-a.

Sve to djeluje kao da SAD i Kina usporedno s epidemijom koronavirusa doista ulaze, kako bi to rekli Henry Kissinger i Graham Allison, u Tukididovu zamku sukoba vodeće sile i sile u usponu. Bez obzira na najavljene državne intervencije u spašavanje gospodarstva s obje strane Atlantika, u EU i SAD-u, recesija ipak dolazi… ili kao što bi Jon Snow u mega popularnoj TV seriji „Igra prijestolja“ rekao: „zima dolazi“. Za razliku od spomenute  serije, u stvarnosti još nije jasno tko će u tome odigrati uloge “bijelih jahača i vojske mrtvih”, a tko uloge zmajeva dinastije Targaryen…

 

 

Izvori:

(1)   Yahoo Finance, World Indices; dostupno na: https://uk.finance.yahoo.com/quote/000001.SS?p=000001.SS (25.04.2020.)

(2)   Yahoo Finance, World Indices; dostupno na: https://uk.finance.yahoo.com/world-indices (25.04.2020.)

(3)   BBC Business News; dostupno na: https://www.bbc.com/news/topics/cmjpj223708t/oil (25.04.2020.)

(4)   IEA Key World Energy Statistics 2019.; dostupno na: http://www.iea.org/statistics_pdf  (27.09.2019.)

Komentari

komentar

You may also like