dr. sc. Jadranka Polović: AMERIČKI PREDSJEDNIK DONALD TRUMP NA UDARU „OBOJANE REVOLUCIJE“

Uz Europu, velika, organizirana, globalistički usmjeravana i financirana „seoba naroda“ zahvatila je i Sjedinjene Države. Više od 7 000 migranata iz Hondurasa, Gvatemale i Salvadora (pridružuju se i Meksikanci) trenutno se kreće teritorijem Meksika prema granici SAD-a. U trenutku pisanja ovog teksta, američki ministar obrane, James Mattis, odobrio je upućivanje vojnika na američko-meksičku granicu kako bi se ojačale snage Nacionalne garde čijih se 2000 pripadnika već tamo nalazi, s jasnim ciljem – spriječavanja ulaska ilegalnih migranata iz Meksika.  Ilegalne migracije bile su važna tema kampanje Donalda Trumpa 2016. godine, a već u prvom tjednu po preuzimanju dužnosti predsjednik je, na zgražanje liberalne Amerike i druge „prosvjetljene“ svjetske javnosti, suspendirao izbjeglički program i uveo privremenu zabranu ulaska putnika iz sedam muslimanskih zemalja u Sjedinjene Države. Nakon dugog okršaja s navedenim „humanitarcima“ (koji su, inače, kroz brojne vojno-humanitarne intervencije, a s ciljem zaštite ljudskih prava, razvalili Bliski istok i Sjevernu i Subsaharsku Afriku), Vrhovni je sud u lipnju 2018. godine potvrdio ovu Trumpovu odluku i time osigurao jednu od najvećih predsjednikovih pobjeda tijekom dvogodišnjeg mandata. Odlučan u suprotstavljanju globalističkom projektu masovne selidbe predsjednik Trump uključio se i u raspravu o samoubilačkom nagonu Europe da promijeni identitet vlastitih društava. „Migranti nasilno mijenjaju kulturu u Europi, zbog njih u Njemačkoj raste kriminal, a narod se okrenuo protiv Merkel“, bio je normalan, zdravorazumski zaključak vrlo osporavanog američkog predsjednika. Pod velikim se pritiskom našao i zbog politike „nulte tolerancije“ prema ilegalnoj migraciji, zbog čega je ipak potpisao uredbu kojom se jamči da se obitelji koje prijeđu južnu američku granicu neće razdvajati.

Ipak, „liberalna“ i „slobodoumna“ Amerika odlučila se na uzvratni udarac. Prilika su izbori za američki Kongres, dakle ključni parlamentarni izbori za članove Zastupničkog doma i dio članova Senata koji će se održati 6. studenog ove godine. Američki izvozni proizvod „obojana revolucija“ ili inženjering proizvodnje prevrata, tj. promjene, za američki establishment nepoćudnih režima do sada uspješno primijenjena širom svijeta, konačno se vratila u zemlju svog podrijetla (prema Fakti, listopad 2018.).  Američka duboka država spremna je testirati tehnologiju „majdan revolucije“ u svojim nastojanjima da oslabi predsjednika, Donalda Trumpa pred izbore za Kongres koji će se održati u studenom.

„Pilot projekt“ je karavana migranata koja iz Hondurasa, Gvatemale i Salvadora juriša na granicu SAD-a. Predsjednik je Trump izrijekom upozorio kako će na granicu postaviti vojsku, međutim, i njegovi protivnici (inače, vrli zaštitnici migracije i ljudskih prava) imaju vojsku – globalističke medije koji podupiru migrante, prate ih na njihovoj turneji, i u niskom startu čekaju njihov dolazak na granice SAD-a kako bi predsjednika Trumpa predstavili kao glavno zlo Amerike.

Pokret organizirano usmjerava do sada nepoznata međunarodna nevladina organizacija „Ljudi bez granica“, a „spontano“ okupljanje uslijedilo je nakon što su ljevičarski aktivisti i političari nastojali potkopati novoizabranog predsjednika Hondurasa, Juana Orlanda Hernandeza  kojeg nije bilo teško optužiti za korupciju, a njegovu vladu za nasilje, siromaštvo ili nedostatak sigurnosti.  Nezadovoljna oporba u javnost je odlučila pustiti cirkulirajući letak koji je počeo kružiti društvenim mrežama Fecebookom i WhatsAppom (podsjeća na Arapsko proljeće), pozivajući ljude da se pridruže putujućoj karavani. Inače, svakodnevno 200-300 stanovnika Hondurasa, u bijegu pred lošim životnim prilikama, napušta zemlju riskirajući neizvjestan put prema Sjeveru. Tako je, na primjer, razorna suša ovog proljeća potaknula mnoge ljude na odluku o migraciji. Međutim, putovanje preko Gvatemale i Meksika je vrlo opasno, migranti često bivaju pretučeni i opljačkani, zbog čega je putovanje u organizaciji i velikim grupama (sadašnjoj karavani) mnogo jednostavnije i sigurnije.

Trump podupire Hernandeza koji je vjeran saveznik u mnogo čemu, ali i u zaustavljanju protoka droge i migranata prema granici SAD-a. Zamišljena kao pokret od nekoliko stotina ljudi, „karavana“ se ubrzo povećala na više od 7000 migranata. Dok je početno bila pokrivena tek lokalnim medijima, ubrzo se, zbog povijesno najvećeg kretanje migranata kroz Meksiko prema Sjeveru, našla u vrtlogu međunarodnih odnosa. Unutarnje političko pitanje Hondurasa tako je postalo međunarodni izazov, potaklo zabrinutost diljem regije, ali i politički oportunizam u Sjedinjenim Državama.

Zauzet ubojstvom Jamala Khashogija i odnosima sa Saudijskom Arabijom, inače vitalnim saveznikom SAD-a, predsjednik je Trump ipak namjeravao promijeniti i „domaći“ scenarij, zbog čega se odlučio poslati vojsku na granice Sjedinjenih Država s ciljem zaštite „stabilne i suverene države“. Predsjednik Trump uzaludno upozorava na činjenicu da se među migrantima nalaze kriminalci, trgovci ljudima i bliskoistočni teroristi, i da se radi „o napadu na našu zemlju“. Navodi da cijeli „spektakl“ financiraju demokrati, međutim, u koloni su i korporativni američki novinari koji domaću i međunarodnu javnost zatrpavaju srcedrapateljskim vijestima o užasima honduraške stvarnosti, kršenju ljudskih prava, osobito prava LGBT populacije, kao i drugih progonjenih manjina, zbog čega migranti neizostavno trebaju ući u Ameriku,

Trump je shvatio kako je karavana udar na njegovu politiku, poglavito nultu toleranciju prema ilegalnim ulascima u Sjedinjene Države. Honduraški veleposlanik u SAD-u, kao i američki kongresmen, Matt Gaets, u javnost su pustili videa na kojima je vidljivo kako se migrantima dijeli novac (iako mali iznosi). Gaets je optužio multimilijardera i zloglasnog „filantropa“, Georga Sorosa da financira karavanu. Predsjednik Trump je već 5. listopada optužio mađarskog milijardera za plaćanje prosvjednika tijekom donošenja odluke Vrhovnog suda o izboru Bretta Kavanaugha. Zaklada „Open Society“ i sam George Soros odbili su bilo kakvu povezanost s karavanom. Ipak, ideja da Soros i lijevo – liberalni mediji, te političari i poduzetnici umreženi u „duboku državu“ financiraju karavanu, široko je raprostranjena u američkim desno orijentiranim, konzervativnim medijima. I sam predsjednik smatra da je karavana plaćena liberalnim novcem, što je vidljivo iz njegovih tweetova („Can you believe this, and what Democrats are allowing to be done in our country?“).

Naime, u javnosti je široko rasprostranjena sumnja da stihiju ili „događanje“ naroda organizira George Soros i karteli trgovaca droge, zbog čega je Trump pozvao na istragu izvora financiranja. Potporu pruža i vlasnik Amazona, Jeff Bezos, kojeg Trump oštro kritizira i smatra vrlo odgovornim za gubitak radnih mjesta u Sjedinjenim Državama. Informativni sponzor i guru kampanje je i Brian L. Roberts, vlasnik korporacije Comcast, koja je operator kablovske TV i interneta, a njemu pripadaju i filmski studio Universal, popularni Netflix i više televizija uključujući NBC. NBS News objavljuje vrlo dirljive reportaže o karavani migranata. Dok je Obama bio predsjednik, Robertsu su poslovi išli odlično, pa je vrlo lako zaključiti kako neobično utjecajni i vrlo bogati ljudi koriste karavanu za svoje ciljeve. Duboka država, tako, najozbiljnije računa na „majdan“ tehnologiju u svojim nastojanjima za rušenje Trumpa.

Bilo kako bilo, tema prihvata migranata dominira američkim medijima pred izbore za Kongres, 6. studenog.. Republikanci se nadaju kako će povećana medijska pokrivenost problema s migrantima, možda potaknuti određene grupe birača, poput bijelaca iz predgrađa da se „odmaknu“ od kandidata Demokratske stranke. Ova uzavrela situacija, uz poplavu paketa s eksplozivnim napravama dostavljenih na adrese američkih demokrata, masakr u sinagogi,  izdvaja sigurnosni čimbenik kao presudan razlog za izlazak na izbore i glasački odabir.

S približavanjem karavane, zaoštravaju se stavovi oko migracije. Demokrati se zalažu za ukidanje Agencije za migraciju, međutim, ma koliko zagovarali migraciju, Amerikancima trebaju pružiti dokaze da su spremni uspostaviti nadzor američkih granica, odnosno učinkovitu regulaciju migracija. Masovne deportacije koje su započele još za vrijeme mandata predsjednika Obame, nastavljene su i u Trumpovoj administraciji. Trump nije uspio sagraditi zid prema Meksiku, nisu mu „prošli“ brojni zakoni kojima bi ograničio broj useljenika. No on je za useljavanje podigao brojne birokratske prepreke zbog kojih se dinamika migracija usporila.

„The Midterms Election“ je američki izraz za kombinaciju izbora koja se odnosi na izbor svih 435 zastupnika članova američkog Predstavničkog doma (House of Representatives), oko 35 od 100 članova Senata (svaka savezna država daje po dva senatora, u njegovom radu sudjeluje i potpredsjednik SAD-a), 36 guvernera, ali i izbor brojnih dužnosnika u zakonodavnoj vlasti, državnoj i lokalnoj administraciji. Prema Ustavu SAD-a, Kongres ima znatne nadležnosti u oblikovanju vanjske i sigurnosne politike – objavljuje ratno stanje i donosi zakone iz područja obrane, ratificira međunarodne sporazume i odobrava financijska sredstva za izvršavanje obrambene i sigurnosne politike.

Jedna od najvažnijih ovlasti Kongresa u vanjskoj politici je mogućnost pokretanja postupka opoziva predsjednika SAD-a (impeachment), kao i inicijative za smjenu ministara i drugih visokih dužnosnika. Senat odlučuje na temelju impeachmenta, formira istražnu komisiju koja se odnosi na sva pitanja, a također potvrđuje predsjednikova imenovanja visokih dužnosnika i veleposlanika SAD-a, i ratificira međunarodne sporazume dvotrećinskom većinom. Službena optužba prvi je put podignuta protiv predsjednika Andrewa Johnsona, daleke 1867.g., međutim ista nije izglasana u Senatu. Predsjednik Richard Nixon je zbog afere Watergate, 1974. g., svojim odstupanjem s dužnosti preduhitrio podizanje službene optužbe pred Kongresom. Krajem 1998.   impeachment je pokrenut protiv predsjednika Clintona, međutim, propao je zbog nedostatnog kvoruma u Senatu.

U američkom političkom sustavu osobito guverneri drže snažne pozicije, budući da kontroliraju ogromne proračune i provode državne zakone. Ovogodišnji rezultati izbora za Kongres (uvijek se održavaju sredinom predsjedničkog mandata) biti će presudni ne samo za političku budućnost Donalda Trumpa, već i za oblikovanje američke političke scene dugoročno.  Nakon šokantne pobjede Donalda Trumpa, ovo su prvi izbori na kojima se testira njegov rejting u javnosti, mnogi na njih gledaju kao na referendum o Trumpovim politikama. Republikanci trenutno kontroliraju i Zastupnički dom i Senat, dakle oko 2/3 državne legislative, te 33 od 50 guvernera. Ključne utrke i ovog puta se očekuju u državama koje su neobično važne na predsjedničkim izborima – Ohio, Michigan, Florida i Pennsylvania. Osvajanje guvernerskih pozicija u tim državama vrlo je važno za mobiliziranje stranačkih aktivista i osiguranje donacija za predsjedničku utrku 2020. Ukoliko pobjede republikanci, Trump će mnogo lakše vladati posljednje dvije godine svog mandata (nastaviti financirati izgradnju zida na granici s Meksikom, nastaviti s korporativnim smanjenjem poreza, ponovno pokušati ukinuti Obamacare…) ali i definirati kampanju za još jedan mandat.

Međutim, demokratima su ovi izbori idealna prilika da se domognu vlasti. Ako demokrati povrate kontrolu, žustro će se suprotstaviti brojnim ključnim Trumpovim politikama.  Naime, ukoliko pobjede, zasigurno će prioniti na promjenu zakonodavne agende i usvajanje novih liberalnih zakona u Kongresu. Parlamentarna većina osigurava im nove ovlasti za istragu protiv Trumpove administracije, uz mogućnost blokiranja Trumpovih kandidata za mjesta u državnoj administraciji.

Ove izbore često koriste nezadovoljni birači kako bi kaznili stranku na vlasti. Povijesni pogled pokazuje da još od Američkog građanskog rata, vladajuća stranka (time i Predsjednik) prosječno gubi oko 32 mjesta u Kongresu i oko dva u Senatu. Predsjednik Clinton bio je suočen sa šest godina dugom borbom da svoju politiku „provuče“ kroz Kongres u kojem su republikanci imali kontrolu (i u Zastupničkom domu, kao i u Senatu). Predsjednik Obama je u prve dvije godine svog mandata imao udobnu poziciju, jer su Demokrati kontrolirali oba doma. Međutim, kada su republikanci, 2010. osvojili Zastupnički dom to je značajno smanjilo njegove mogućnosti u donošenju ključnih zakona. Obama je 2015. godine jedva provukao, danas, vrlo problematični Sporazum s Iranom kojem su se žestoko protivili republikanci, ali i izraelska vlada.

Prema procjenama republikanci će na predstojećim izborima izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom, budući da su sva od 435 mjesta na „tržištu“. Deseci republikanskih zastupnika odlaze u mirovinu, dok demokrati trebaju još samo 24 mjesta kako bi preuzeli  kontrolu. Kada je riječ o Senatu, izlazne ankete su na strani republikanaca. Ključni problemi koji odlučuju o utrci jesu gospodarstvo, imigracija, ali i mogućnost opoziva predsjednika Trumpa. Američko gospodarstvo trenutno cvijeta, stope nezaposlenosti su vrlo niske, plaće rastu. Međutim, najnovija Trumpova odluka o smanjenju poreza za korporacije bitno je povećala deficit zemlje. U posljednjih godinu dana on se popeo na ogromnih 895 milijardi dolara. Pred predsjednikom Trumpom je vrlo turbulentno razdoblje, ali, u ozračju stalno rastućih unutarnjih napetosti, i pred američkim društvom. Problem je što te turbulencije definiraju međunarodne odnose, budući da je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, ne samo glavni arhitekt američke vanjske politike, već i osoba svjetskog statusa koja može poticati ili podržavati akcije globalnog značaja. Naime, američka, ali i svjetska javnost, američkog predsjednika pa makar i Trumpa, još uvijek doživljava kao pokretačku snagu o kojoj umnogome ovisi budućnost američkog naroda, ali i svijeta u cjelini.

0 komentara

You may also like