dr.sc. Jadranka Polović: COVID-19: za i protiv novih mjera

Vrlo logično i zdravorazumsko pitanje francuskog, ne i hrvatskog adakemika Miroslava Radmana – „zbog čega je 300 smrti važnije nego 50 000 smrti“ podiglo je buru u hrvatskoj znanstvenoj javnosti (biomedicinskoj, ostali su pod zavjetom šutnje). Akademik Ivan Đikić prvi je javno reagirao navodeći da su znanstveno neutemeljene „usporedbe krivih brojeva“ kojima se u javnosti želi umanjiti opasnost ovog virusa. Takav pristupće dovesti do više štete i širenja virusa, a time i utjecaja na gospodarstvo, zdravstveni sustav i smrtnost. Podsjetimo, Miroslav Radman je na upit novinara kako komentira porast oboljelih od koronavirusa u svijetu i u Hrvatskoj, rekao da u Hrvatskoj godišnje umire oko 50.000 ljudi godišnje, što je malo iznad jedan posto(i u većini zemalja u svijetu godišnje umre oko jedan posto populacije, jednako koliko se i rodi).

–  Kad na to dodamo oko 300 smrtnih slučajeva od Covida – to su šifre 50.000 plus 300. Zašto se ovoliko uzbuđujemo? Jer je zoom na gadno umiranje starijih ljudi zbog covida. Hajde napravite zoom iz kemoterapije, raka, uključujući za stare ljude i upalu – i to gadno izgleda, ne bi umrli da ne izgleda gadno”, kazao je Radman istaknuvši da ne želi ništa insinuirati nego uočava bazične cifre.

– Evo ja bih postavio pitanje, zbog čega je 300 smrti važnije nego 50.000 smrti? Neki će odgovoriti zbog toga što se bojimo da 300 ne postane 30.000 ili 300.000. Pa možete uzeti bilo što i pretpostaviti to”, rekao je Radman. Dodao je kako je on za zdrav razum kojeg, po njemu, nema dovoljno ni u najrazvijenijim zemljama. Zdrav razum opada, jer da ne opada – ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti kakvih je u prošlosti bilo daleko gorih, zaključio je Radman.

Ovom raspravom Hrvatska se uključila u svjetski trend suprotstavljanja znanstvenih spoznaja o koronavirusu, time i o njegovom utjecaju na tijek bolesti COVID-19. Dakle, pridružili smo se žestokoj raspravi koja se vodi unutar znanstvene zajednice, ali i šire javnosti(protesti protiv mjera održavaju se svakodnevno) o efikasnosti sve rigoroznijih mjera koje postupno uvode vlade širom svijeta kako bi zaustavile ili tek usporile drugi val pandemije. Osobito je odjeknula nedavna Deklaracija (The Great Barrington Declaration) pripremljena 4. listopada u američkom Institutu za ekonomska istraživanja (American Institute of Economic Research) koja zagovara „Focused Protection“ (fokusirani pristup) u prevladavanju drugog vala pandemije. Deklaraciju potpisuju ugledni znanstvenici -dr. Sunetra Gupta, epidemiologinja s Sveučilišta Oxford, Jay Bhattacharya, Sveučilište Stanford i Martin Kulldorff, Sveučilište Harward. Uglavnom do trenutka pisanja ovog članka, Deklaraciju je potpisalo oko 12 000 znanstvenika s područja epidemiologije, biostatistike, psihijatrije, ekonomije i geopolitike, među njima mnogi s najprestižnijih britanskih sveučilišta (Oxford, Nottingham, Edinburgh, Exeter, Cambridge, Sussex, York, St George’s, Strathclyde, Leicester, Sveučilište Queen Mary, Londonu i Sveučilište East Anglia. The Great Barrington Declarationje u trenutku pisanja ovog teksta prikupila više od 100 000 potpisa javnih osoba i uglednih intelektualaca širom svijeta koji se slažu kako pristup koji primjenjuju vlade širom svijeta ima vrlo poguban utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje pojedinaca kao i na društvo u cjelini.

Autori Deklaracije navode da trenutne politike zaključavanja (lockdown) kratkoročno i dugoročno proizvode razarajuće učinke po javno zdravlje. Neke od posljedica uključuju niže stope cijepljenja u dječjoj dobi, pogoršanje ishoda kardiovaskularnih bolesti, manje probira za rak kao i pogoršano mentalno zdravlje, što zajedno rezultira bitno većom smrtnošću u populaciji. U ovoj zdravstvenoj krizi, upravo najsiromašniji, radnička klasa, te mlađi članovi društva podnose najveći teret. Zatvaranje škola za učenike kao i sveučilišta za studente sasvim je pogrešno, zapravo riječ je o velikoj nepravdi, navode. Prema grupi svjetski priznatih znanstvenika koji predvode Deklaraciju, održavanje ovih mjera „dok cjepivo ne bude dostupno“ prouzročit će nepopravljivu štetu društvu, stoga predlažu „fokusirani pristup“ na ranjive skupine, tj. niz mjera za zaštitu starijih kao i kroničnih bolesnika, uključujući redovito testiranje zaposlenika u staračkim domovima, čak i zapošljavanje u tim ključnim institucijama osoblja koje je steklo imunitet. Umirovljenicima koji žive kod kuće trebaju se dostaviti namirnice i ostale potrepštine, a kad je to moguće, oni bi se trebali susresti s članovima obitelji na otvorenom, a ne unutar zatvorenih prostora. Uzimajući u obzir relevantne statistike, znanstvenici naglašavaju da se rizik hospitalizacije povećava s dobi, pa je takopet puta veći u dobi od 65-74 godine; osam puta u dobi 75 – 84 godine te čak 13 puta u dobi od 85 i više. Slično je i kod statistike smrtnosti.

Svima ostalima treba odmah omogućiti nastavak uobičajenog života, uz zadržavanje jednostavnih higijenskih mjera, od pranja ruku do ostanka kod kuće ako su bolesni. U Deklaraciji se predlaže da škole i sveučilišta ostanu otvoreni za nastavu, a učenici i studenti trebali bi odmah nastaviti i s izvan-nastavnim aktivnostima, poput sporta i kulture. Restorani i tvrtke trebaju se otvoriti, a mlade odrasle osobe s niskim rizikom trebaju raditi normalno, a ne od kuće. Kako imunitet u populaciji raste, rizik od infekcije za sve – uključujući i ranjive – opada, smatraju znanstvenici koji potpisuju Deklaraciju. Znamo da će sve populacije na kraju doseći imunitet stada, tj. točku u kojoj je stopa novih infekcija stabilna što može biti potpomognuto cjepivom, međutim, ne ovisi o njemu. Naš bi cilj stoga trebao biti minimiziranje smrtnosti kao i socijalne štete dok ne postignemo imunitet stada. Cilj ovakvog fokusiranog pristupa (istovremeno i suosjećajnog) koji uravnotežuje rizike i koristi od postizanja imuniteta stada jest omogućiti onima koji su u minimalnom riziku od smrti da nastave živjeti normalno kako bi izgradili imunitet na virus prirodnom infekcijom, istovremeno bolje štiteći one koji su u najvećem riziku. „Fokusirani pristup“ podrazumijeva da se umjetničke, kulturne i sportske aktivnosti trebaju nastaviti i u njima sudjeluju mnogi, dok društvo u cjelini uživa zaštitu koju ranjivima pružaju oni koji su izgradili imunitet stada, navode znanstvenici.





Deklaracija je, naravno, odmah dobila i brojne kritičare prema kojima ona ima duboke etičke, logističke kao i znanstvene nedostatke, pa tako Jeremy Rossman, ugledni virusolog sa Sveučilišta u Kentu, smatra da Deklaracija zanemaruje tri ključna aspekta. Kao prvo, još uvijek ne znamo je li uopće moguće postići „imunitet stada“ koji podrazumijeva trajnu imunološku zaštitu od ponovne infekcije koronavirusom, navodi, i dodaje da su prisutni slučajevi ponovne infekcije, a neka istraživanja sugeriraju da zaštitna antitijela brzo propadaju. Nadalje, Rossman smatra da se Deklaracija fokusira isključivo na rizik od smrti od Covid-19, ali zanemaruje činjenicu da mnogi zdravi mladi ljudi s blagim infekcijama imaju dugotrajne simptome, čak i dugotrajnu invalidnost što je neistraženo područje. Treće, zemlje koje su odustale od ograničenja i lockdowna u korist osobne odgovornosti i usmjerene zaštite starijih osoba, poput Švedske, nisu uspješno zaštitile ranjivu populaciju. Sve ovo otvorilo je burnu raspravu u Velikoj Britaniji, a osobito je odjeknula tvrdnja Sir Simona Stevensa prema kojoj je „zaključavanje“ svih starijih od 65 godina neviđeni  “apartheid temeljen na dobi”.

Uglavnom, Deklaracija se dijelom oslanja na iskustvo poznatog „švedskog modela“ koji je različit od modela većine zemalja u svijetu. Naime, švedska vlada nikada nije naredila “zaključavanje” građana i ekonomije, držala je (i dalje drži) otvorene vrtiće i škole. Dok su se gradovi širom svijeta pretvarali u gradove duhova, Šveđane je bilo moguće vidjeti kako čavrljaju u kafićima, jedu u restoranima, šetaju ili vježbaju u teretanama. Švedski model dobio je uskoro zagovornike, ali i protivnike, pa su mnogi novinari i eksperti raspravljali je li strategija briljantna – ili je epidemiolog Tegnell, kao njezin glavni arhitekt, zapravo izgubio razum. Švedska, treba napomenuti, nije u potpunosti ignorirala prijetnju. Iako su trgovine i restorani ostali otvoreni, mnogi su Šveđani ostali kod kuće, statistički po stopama sličnim njihovim europskim susjedima. A vlada je već krajem ožujka poduzela neke stroge mjere, uključujući zabrane okupljanja više od 50 ljudi i posjeta staračkim domovima.

Međutim, Anders Tegnell, glavni epidemiolog švedskog Instituta za javno zdravstvo, poslao je 5. travnja e-poruku Europskom centru za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) izražavajući zabrinutost zbog predloženih novih preporuka prema kojima bi nošenje maski u javnosti moglo usporiti širenje pandemije koronavirusa. “Željeli bismo upozoriti javnost na protivljenje objavljivanju ove preporuke”, napisao je tada Tegnell, te istaknuo vrlo intrigantnu činjenicu – „koliko ljudi bez simptoma doprinose širenju, pitanje je koje ostaje bez odgovora”. Švedski epidemiolog je također osudio tvrdnju prema kojoj se virus prenosi zrakom, budući da to šteti komunikaciji među ljudima, te narušava povjerenje stanovništva prema zdravstvenom sustavu.





Švedska je usvojila zapanjujuće različite politike od onih u drugim europskim zemljama, sve to iz nastojanja da izbjegne narušavanje svakodnevnog života, ali i nade da će, plaćajući neposrednu cijenu bolesti, zemlja postići „imunitet stada“ i ostaviti pandemiju iza sebe. Švedske vlasti aktivno su odvraćale ljude od nošenja maski za lice, što bi, kako su rekli, širilo paniku. Maske se često nose na pogrešan način i time pružaju lažni osjećaj sigurnosti. Zanimljivo je da su neki švedski liječnici koji su inzistirali na nošenju maski tijekom kontakta s pacijentom dobili ukor ili čak otkaz. Sve do rujna, stav švedske službene politike je bio da ljudi bez očiglednih simptoma vrlo vjerojatno ne šire virus. Dakle, umjesto da budu smješteni u karantenu ili da od njih bude zatraženo da ostanu kod kuće, i oni kao i članovi njihovih obitelji, te radne kolege trebali su pohađati školu i pojavljivati ​​se na poslu, osim ako sami nemaju simptome. Testiranje u Švedskoj još uvijek zaostaje za mnogim drugim zemljama, jedino što se očekuje je da zaraženi obavijeste vlasti o svojim kontaktima, za razliku od, recimo, Njemačke i Norveške, gdje prave male vojske tragača istražuju kontakte zaraženih.

Švedski pristup brojni podržavaju. Berlinski su prosvjednici krajem kolovoza mahali švedskim zastavama. U Sjedinjenim Državama, istaknuti član radne skupine za koronavirus predsjednika Donalda Trumpa, Scott Atlas, naveo je Švedsku kao model koji treba slijediti. Politika vlade također ima široku javnu potporu u Švedskoj u kojoj se cijeni konsenzus, a kritike vlade su rijetke. No, unutar švedske znanstvene i medicinske zajednice, rasprava o vladinoj strategiji se rasplamsala, pa je tako skupina znanstvenika pozvala još u travnju na uvođenje oštrijih mjera, snažno kritizirajući švedsko državno zdravstveno tijelo (pandan našem Zavodu za javno zdravlje). Skupina, koja je narasla na 50 znanstvenika i još 150 dodatnih članova (Vetenskapsforum COVID-19 / Znanstveni forum COVID-19), smatra da je cijena švedskog laissez-faire pristupa bila previsoka. Kumulativna stopa smrtnosti zemlje od početka pandemije približna je Sjedinjenim Državama. Virus je ostavio šokantne posljedice na najugroženije, one u staračkim domovima, gdje je gotovo 1000 ljudi umrlo za svega nekoliko tjedana. Starački domovi u Stockholmu, primjerice, izgubili su 7% od svojih 14 000 stanovnika koji su umrli od ili s (?) koronavirusom. Velika većina njih nije odvedena u bolnice i nije dobila priliku za liječenje. Naime, u direktivi bolnicama na području Stockholma od 17. ožujka navodi se da pacijenti stariji od 80 godina ili s indeksom tjelesne mase iznad 40 ne smiju biti primljeni na intenzivnu njegu, jer je manja vjerojatnost da će se oporaviti. Većina staračkih domova nije bila opremljena za davanje kisika, pa su mnogi stanovnici umjesto toga dobivali morfij kako bi im se olakšale patnje. Izvještaji u novinama često su navodili primjere ljudi koji su umrli nakon što su ih odvratili od odlaska u bolnice jer su smatrani premladima da bi pretrpjeli ozbiljne komplikacije od COVID-19. https://www.sciencemag.org/news/2020/10/it-s-been-so-so-surreal-critics-sweden-s-lax-pandemic-policies-face-fierce-backlash?s=09

Iako su infekcije tijekom ljeta jenjavale, znanstvenici se brinu da će novi val zahvatiti Švedsku tijekom jeseni budući da se virus brzo širi na širem području Stockholma gdje živi gotovo jedna četvrtina švedskog stanovništva. Iako, kritika ove grupe znanstvenika nije baš dobrodošla, Švedska je ipak Švedska, zemlja u kojoj postoji društvena rasprava, pa je uskoro Tegnell najavio da će vlada pokušati “izravnati krivulju” kako zdravstveni sustav ne bi bio zatrpan slučajevima. Vlada je ograničila okupljanja na najviše 500 ljudi, ali su škole do devetog razreda ostale otvorene (srednje škole i sveučilišta prešla su na mrežnu nastavu). Ljudi sve više rade od kuće, iako su testiranja i dalje ograničena.

Dakle, društvena rasprava o ovom krucijalnom pitanju, krizi koja nije tek zdravstvena već prvenstveno sigurnosna prijeko je potrebna. Nadamo se da će uskoro i hrvatski znanstvenici (ne samo biomedicinske struke) ponuditi odgovore na pitanje koje je postavio akademik Miroslav Radman.

 

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like