dr. sc. Jadranka Polović: KORONAVIRUS – KINA

Epidemija novog koronavirusa koji pripada skupini opasnih respiratornih virusa napreduje velikom brzinom. Krajem siječnja, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je zbog širenja koronavirusa na zemlje izvan Kine proglasila globalnu zdravstvenu krizu. Poznato je da su se prvi slučajevi koronavirusa pojavili u Wuhanu, u prosincu 2019., samo mjesec dana prije proslave najvažnijeg kineskog nacionalnog praznika – lunarne nove godine kada Kina bilježi neviđene gužve budući da milijuni Kineza tada uzimaju dvotjedni godišnji odmor, putuju i provode vrijeme s obiteljima. Ove godine, nakon pojave koronavirusa, Kina je uspjela u karantenu staviti urbano okruženje od preko 58 milijuna ljudi (Wuhan i još 15 gradova u provinciji Hubei). Ovo je definitivno najveća javnozdravstvena akcija takvog tipa, do sada neviđena uporaba karantene kao hitne mjere javnog zdravlja u povijesti.

WHO je pohvalila napore kineske vlade, osobito njenu vrlo brzu, koordiniranu strategiju kao odgovor na galopirajuću epidemiju. Kina je svjetskoj javnosti pokazala da zna upravljati krizama – potpuna transparentnost prema međunarodnoj javnosti (web stranica vlade u stvarnom vremenu, na engleskom jeziku, dostupna je svima), ali i  visoka razina organiziranosti unutar zemlje. Prema preporuci vlade građani se obvezuju da s WeChata preuzmu aplikaciju koja putem satelita locira oboljele koji svoje stanje prijavljuju na mreži. Sustav odmah pruža internetsku dijagnozu, te registrira „karantensku“ adresu osobe. Ako trebate posjetiti liječnika, lokalna zajednica će organizirati automobil koji vas uz pomoć volontera vozi u bolnicu. Sustav nastavlja pratiti vaš napredak – od liječenja kod kuće ili hospitalizacije, do ozdravljenja ili smrti, itd. Dakle, milijuni kineskih građana su uz pomoć vrhunske tehnologije, potpuno mobilizirani u borbi protiv bolesti.

Osim upravljanja krizama, brzina kineskog znanstvenog odgovora iznenadila je svijet. Kinezi su od uzimanja prvog uzorka bolesti trebali svega tjedan dana da dovrše vitalnu identifikaciju koronavirusa. Odmah su išli na objavu, pa su rezultati istraživanja putem Genomicsa postali dostupni cijeloj planeti. Temeljem tog slijeda, kineske biotehničke tvrtke izdale su validirane znanstvene radove u roku od tjedan dana – također prvi. Cjepivo, na kojem zajedno rade Rusija i Kina je u fazi izrade. A svijet su iznenadili i izgradnjom (u rekordnom vremenu) potpuno nove moderne bolnice u Wuhanu koja je namijenjena isključivo liječenju žrtava koronavirusa.

Ipak, ostaje upitno hoće li snažno oslanjanje kineske vlade na masovne karantene usporiti napredovanje bolesti. Naime, zbog velike koncentracije ljudi, masovne karantene mogu ubrzati prijenos bolesti. Nadalje, procjenjuje se da je gotovo 5 milijuna jedanaestmilijunskog Wuhana napustilo grad prije nego što je na snagu stupila puna kontrola. Pored toga, ovo je opterećujući, ali i potencijalno ponižavajući trenutak za kinesku vladu koja se u svom novom statusu svjetske supersile suočava s javnozdravstvenom krizom izvan svojih mogućnosti. Za pretpostaviti je da je nevjerojatno zahtjevno (ponekad i nemoguće) zbog poremećenih prometnih i opskrbnih pravaca i zagušenosti zdravstvenog sustava koji i inače trpi akutni nedostatak zdravstvenog osoblja i osnovnih medicinskih potrepština, osigurati pristup hrani i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi za 58 milijuna zatvorenih građana.

Naime, sustav javnog zdravstva Kine djeluje u jedinstvenom geopolitičkom kontekstu, budući da se radi o zemlji s više od 1,4 milijarde stanovnika, koja je pri tom smještena na ogromnoj i raznolikoj kopnenoj masi azijskog kontinenta, te koja je tijekom posljednjih desetljeća razvila jedinstvenu formu državnog kapitalizma što je rezultiralo neviđenim ekonomskim, ali i društvenim razvojem. U skladu s ovim činjenicama, i potrošnja za javno zdravstvo u Kini se naglo povećala. Kao rezultat reforme zdravstvenog osiguranja, ali i uzimanja u obzir starenja stanovništva, urbanizacije i napretka u zdravstvenoj tehnologiji, kineska je vlada znatno povećala zdravstvene izdatke po stanovniku – s 139 USD u 2003. godini na 884 USD u 2013. Ipak, unatoč tome, ukupna potrošnja za zdravstvo i dalje je niža od većine razvijenih zemalja unutar skupine OECD-a.



Zdravstveni sustav suvremene Kine prošao je kroz različite faze razvoja. Nakon proglašenja Narodne Republike Kine, 1949. godine, uspostavljen je državno planirani javnozdravstveni sustav koji je uspješno proširio zdravstvenu skrb na ruralna područja. Krajem 1970-ih Kina je postigla skoro univerzalno zdravstveno osiguranje koje je obuhvatilo gotovo 90% ruralnog stanovništva. Druga ključna faza u razvoju kineskog zdravstvenog sustava uslijedila je nakon 1984. godine prelaskom iz planirane na tržišnu ekonomiju. U tom je razdoblju državna financijska potpora za bolnice i uopće zdravstvene usluge drastično opala, dok je sustav socijalnog osiguranja vremenom osiromašen. Posljedično, velika većina stanovništva ostala je bez osiguranja – do 1999. godine oko 49% gradskog stanovništva imalo je pristup nekom obliku zdravstvenog osiguranja (uglavnom zaposlenici državnih poduzeća), ali samo 7% od 900 milijuna ruralnih Kineza imalo je pokriće zdravstvenih usluga.

Prelazak na tržišni model ekonomije povećao je osobnu participaciju građana za zdravstvene usluge s 20% u 1978. godine na 60% u 2002. godine. Osobito su postale vidljive razlike između ruralnih i urbanih sredina u pristupu zdravstvenim uslugama, ali i ulaganju države u sustav. Nakon tržišnih reformi, iz 1984. godine državne subvencije za javne zdravstvene ustanove do početka 1990-ih smanjile su se na samo 10 posto ukupnih prihoda. Kako bi osigurala da ustanove, poput javnih bolnica financijski prežive, vlada je znatno povećala cijene novih visokotehnoloških dijagnostičkih usluga, te dozvolila stopu dobiti od lijekova od 15 posto. Bolnice su tako, iako u državnom vlasništvu, svoje prihode počele osiguravati, time i povećavati iz alternativnih (privatnih) izvora. Politika „zdravstvenog marketinga“ učinkovito je pretvorila bolnice, gradske zdravstvene centre i seoske liječnike u aktere koji su u potrazi za profitom, potpuno oslonjene na prodaju lijekova i drugih usluga kako bi pokrili svoje tekuće troškove.

Posljedica politike marketizacije zdravstvenih usluga postala je praksa liječnika i bolnica da masovno prepisuju lijekove i dijagnostičke postupke kako bi osigurali veće profitne marže. I danas je u Kini primjetno da se pacijentima oboljelim od obične prehlade masovno prepisuju antibiotici, a riječ je, naravno, kao i na zapadu o dogovoru između pružatelja usluga (bolnica i lječnika) i farmaceutskog sektora. Osim toga, u ruralnim je područjima primijećeno da neki seoski liječnici kupuju istekle i krivotvorene lijekove po niskoj cijeni i prodaju ih kao valjane proizvode po višim cijenama. Djelomično iz tih razloga kineski se zdravstveni radnici često smatraju osobama “vođenim pohlepom”, budući da se procjenjuje da plaće čine samo četvrtinu primanja liječnika.

Zbog sve većeg nezadovoljstva javnosti, posebno zbog opadanja povjerenja u medicinsku struku, krajem 1990-ih dolazi do radikalnih promjena. Reforme su se usredotočile na uvođenje tri (djelomično) državne sheme socijalnog osiguranja za pokrivanje različitih skupina: osnovno zdravstveno osiguranje za gradske zaposlenike pokrenuto je u urbanim područjima 1998. godine, u ruralnim područjima 2003. godine, dok je osnovno zdravstveno osiguranje za nezaposlene uvedeno 2007. godine. Sve tri sheme uključuju varijabilne razine državnih subvencija, doprinose poslodavaca i plaćanje iz vlastitog džepa. Plan reformi koji je kineska vlada uvela 2009. godine postavio je ambiciozni cilj postizanja nacionalnog sveobuhvatnog zdravstvenog osiguranja do 2020. godine. Univerzalna pokrivenost sigurnim, učinkovitim i pristupačnim osnovnim medicinskim uslugama svim stanovnicima urbanih i ruralnih područja sada je glavni politički cilj vlade.

Kao rezultat ovih inicijativa, pokrivenost javno financiranih programa zdravstvene zaštite u Kini je gotovo  univerzalna – više od 95 posto stanovništva u 2011. godini. Zdravstveno osiguranje pokriva primarnu i specijalističku skrb, pružanje hitne pomoći, skrb za mentalno zdravlje, kao i lijekove na recept, te praksu tradicionalne kineske medicine. Međutim, unatoč svemu, kvaliteta i opseg njege, kao i pokrivenost uslugama uvelike variraju. Doplata su često vrlo visoke, a određeni lijekovi su isključeni iz pokrića, što brojnim Kinezima onemogućava pristup zdravstvenim uslugama.  Iako se nastojalo ograničiti cijene lijekova, došlo je do određenog otpora tim promjenama, zbog čega je vlada ostala posvećena daljnjim ulaganjima privatnog sektora u elitne javne bolnice.

U 2013. godini Kina je imala 194.310 liječnika opće prakse što predstavlja samo 8,5 % svih licenciranih liječnika. Kineski zdravstveni sustav postao je snažno usmjeren prema bolničkom sektoru u kojem je koncentrirana većina resursa. Najveće gradske bolnice u velikim gradovima (oko 1350 ustanova) imaju najkvalitetnije liječnike i opremu, te privlače najveći „lavlji“ dio pacijenata.  Suprotno tome, usluge primarne skrbi ostaju nedovoljno financirane, nedovoljno razvijene i odvojene od većih bolnica.

Ali da se vratimo koronavirusu!  Epidemija bi svoj vrhunac mogla doseći  u veljači,  stoga brojni analitičari promišljaju moguće geopolitičke i geoekonomske posljedice za narastajuću velesilu. Naime, Wuhan, značajno kinesko poslovno središte, smješteno je na strateškom raskrižju rijeka Yangtze i Han, te na željezničkom raskrižju – između osi sjever-jug koja povezuje Guangzhou s Pekingom i osi istok-zapad koja povezuje Shanghai s Chengduom. Wuhan, glavni grad provincije Hubei, u samom je središtu kineskog industrijskog „heartlanda“, odnosno područja koje omeđuju Peking / Tianjin, Chengdu / Chongqing, Makao / Hong Kong i Šangaj. U provinciji Hubei nalazi se sedam krucijalnih ekonomskih zona usporedivih samo s američkom Silicijskom dolinom (sjedište je 300 od 500 top svjetkih korporacija). Wuhan, do sada malo poznat u Hrvatskoj, osobito se može pohvaliti najvećom riječnom lukom u Kini, ali i najvećom zračnom u središnjoj Kini. Dok je u 2019. godini kineska nacionalna ekonomija usporila svoj rast, Wuhan je zabilježio rast veći od 7,8 posto. Predviđanja za Wuhan i pripadajuće regije u 2020. godini također su bili sjajni.  Broj novih visokotehnoloških tvrtki postigao je rekordni rast, pa je procijenjeno da će BDP Wuhana rasti između 7,5 posto i 7,8 posto u 2020. godini, uz otvaranje 220 000 novih radnih mjesta.

Koronavirus zahvatio je Kinu u izuzetno osjetljivom trenutku – nakon (neuspjelih) taktika hibridnog rata u Hong Kongu, američke „pro-tajvanske“ ofenzive, trgovinskog rata s Trumpovom administracijom koji je načelno okončan potpisivanjem trgovinskog sporazuma (protiv Huaweija se planira još sankcija), čak i atentat na generala Qasema Soleimanija, prijeti da uspori širenje „Inicijative pojas i put“ (BRI) u jugozapadnoj Aziji (Iran-Irak-Sirija). Nesumnjivo, protiv Kine se vodi totalni informacijski (hibridni) rat, uz neprekidno okruživanje njenog teritorija sigurnosnim izazovima.

Već gotovo pet godina u Wuhanu (u partnerstvu s Francuskom) djeluje biolaboratorij u kojem se provode istraživanja visoko patogenih mikroorganizama. Labaratorij je osnovan nakon epidemije SARS-a, a u 2017. godini znanstveni je časopis Nature upozorio na rizike širenja patogenih uzročnika izvan ovog laboratorija. Iako nema dokaza da se to moglo dogoditi, to nije zaustavilo teorije zavjere. Tako je nedavno Washington Times objavio članak u kojem se tvrdi da izbijanje virusa može biti povezano s vojnim laboratorijem u Wuhanu. U članku se navodi da je vladin laboratorij – Institut za virusologiju Wuhan – mogao istraživati vojnu primjenu koronavirusa i možda time postao izvor epidemije. WT se poziva na tvrdnje izraelskog stručnjaka za biološko ratovanje, Danyja Shohama, iako one nisu potkrijepljene konkretnim dokazima.

Teorije zavjere pristižu i s druge strane, pa se tako u javnosti provlače glasine kako je ovaj virus umjetno napravljen s ciljem da nanese višestruku štetu Kini kao sili u usponu.  Primjerice, ruski političar Vladimir Žirinovski ustvrdio je da su Amerikanci kreirali virus kako bi ciljali Kinu. Takve teorije nisu nove – 2013. godine, pukovnik kineskih zračnih snaga Dai Xu optužio je američku vladu za puštanje virusa ptičje gripe H7N9 u Kinu kao čin biološkog rata. Suprotna verzija te teorije – da koronavirus potječe iz kineskog “programa tajnog biološkog oružja” i Instituta za virusologiju Wuhan, također je rasprostranjena na društvenim medijima.

Kao što je već rečeno, koronavirus se širi usred američko-kineskog trgovinskog rata i općeg usporavanja kineske ekonomije. Kako bi se izborila s tako velikim izazovom, kineska vlada prisiljena je mobilizirati ljudske, materijalne, znanstvene i dr. resurse čitave nacije. Ipak, borba protiv epidemije mogla bi na kraju kinesku zahuktalu ekonomiju natjerati na „hibernaciju“, možda i na privremeno povlačenje iz svjetske politike. Geopolitičke i ekonomske posljedice mogle bi biti još i ozbiljnije ako Peking u bliskoj budućnosti odluči da je s obzirom na dramatičnu situaciju privremena izolacija najbolja mjera.

Za sada, čini se, Sjedinjene su Države najveći dobitnik ove dramatične situacije. Naime, sasvim je očito da će se usporavanje kineskog gospodarstva nastaviti, čime će se  „ravnoteža moći“ privremeno vratiti natrag u korist Sjedinjenih Država. Trenutno,  skupine suverenih zemalja (Iran, Kina, Rusija, Turska) teže neovisnoj vanjskoj politici, spremne su se zajedno oduprijeti SAD-u i Zapadu općenito. Sve to je, naravno, u suprotnosti sa vizijom Sjedinjenih Država koje smatraju da bi se izbacivanjem jedne države, osobito s trostrane osi Kina-Rusija-Iran, globalna moć mogla ponovno nagnuti u korist Zapada.

S druge strane, zanimljivo je da će i Kina možda primijetiti neke pozitivne posljedice ove zdravstvene krize, jer bi ona mogla zaustaviti masovne demonstracije u Hong Kongu. Prosvjedi koji su ugrožavali Peking od ljeta 2019. mogli bi biti zaustavljeni zbog opasnosti od koronavirusa, budući da su upravo masovna okupljanja savršena meta virusa.

Istodobno, ostatak svijeta reagira narastajućim rasizmom protiv Kineza, ali i svih drugih Istočnoazijaca, jer mnogi ljudi širom svijeta često ne prave razliku između azijskih naroda. U medijima se pojavljuju brojna izvješća o rasističkim ispadima i stigmi protiv Kineza i kineske dijaspore (Kanađani, Francuzi, Amerikanci i tako dalje). Usporavanje druge najveće svjetske ekonomije nikoga neće ostaviti netaknutom. Čak ako je koronavirus uspješno blokiran u ostatku svijeta, globalna ekonomija će se sunovratiti i početi posrtati zajedno s kineskim.

Izvori:

1.      Pepe Eskobar: China’s virus response has been „breathtaking“, AsiaTimes, January 30, 2020; https://www.asiatimes.com/2020/01/article/is-china-at-its-most-vulnerable-now/

2.      Ridvan Bari Urcosta: The Geopolitical Consequences of the Coronavirus Outbreak, The Diplomat, February 31, 2020; https://thediplomat.com/2020/01/the-geopolitical-consequences-of-the-coronavirus-outbreak/

3.      J.S. Morrison; J. Blanchette: The Novel Coronavirus Outbreak, CSIS, January 28, 2020; https://www.csis.org/analysis/novel-coronavirus-outbreak

4.      Chinese healthcare system, The University of Warwick; https://www.futurelearn.com/courses/healthcare/0/steps/27515

4.

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like