dr. sc. Jadranka Polović: O UBOJSTVU OLIVERA IVANOVIĆA

Kosovski političar, Oliver Ivanović, lider SDP-a (Građanska inicijativa za slobodu, demokraciju, pravdu) ubijen je jučer iz zasjede, sa šest metaka, ispred svog ureda u Kosovskoj Mitrovici. Nesumnjivo, riječ je o političkom atentatu na ovog umjerenog srpskog političara, jednog od rijetkih koji je tečno govorio albanski jezik i bio  vidljivo spreman na dijalog s kosovskim Albancima. Ubojstvo je dovelo do novih napetosti u odnosima između Srbije i Kosova, međutim i do velike politizacije atentata unutar same Srbije. Naime, oporbeni čelnici u Srbiji ogorčeno ističu kako je Oliver Ivanović bio politički protivnik vladajuće, Srpske napredne stranke (SNS), predsjednika Aleksandra Vučića koja je, prema njima, kriva za atmosferu konflikta i crtanja meta na čelo političkim protivnicima. „Ne znam tko je ubio Olivera. Ali svi znamo tko mu je crtao metu, tko je vodio odvratnu prljavu kampanju, pravio skaradne spotove i zastrašivao njegove pristalice i prijatelje. I tko sada lije krokodilske suze po istim tim medijima s kojih je prije par mjeseci protiv njega vodio hajku“, napisao je u svom twitu Đorđe Vukadinović, zastupnik u Skupštini Srbije i urednik portala NSPM.

Oporbi, twiterašima i novinarima koji su trenutnu vlast indirektno optužili za organizaciju ubojstva, nije ostao dužan ni predsjednik Aleksandar Vučić koji im je na jučerašnjoj pressici otvoreno poručio: „Svima onima koji kažu da ova vlast ubija političke protivnike mogu samo reći – bijednici jedni“, naglašavajući kako oporbeni čelnici neće uspjeti prikazati Srbiju kao zemlju mafijaša i ubojica.

Oliver Ivanović, rođen je 1953.g., diplomirani je inženjer strojarstva (kratko je studirao i u Zagrebu na Vojnoj akademiji u bivšoj državi, koju je morao napustiti zbog zdravstvenih problema). Šira javnost za njega je čula 1999.g. nakon završetka Kosovskog rata kada se pojavio kao jedan od „čuvara mosta“, odnosno zapovjednika koji su kontrolirali most koji spaja južnu (danas albansku) i sjevernu (danas srpsku) Kosovsku Mitrovicu. Nakon pada Miloševićevog režima, bio je na čelu Srpskog nacionalnog vijeća, međutim uskoro je pao u nemilost Beograda, jer se otvoreno zalagao za izlazak Srba na kosovske izbore. Dva puta je bio zastupnik u Parlamentu Kosova, od 2008. do 2012.g. i državni tajnik u Ministarstvu za KiM.

Ivanović je 2014.g. uhićen temeljem optužnice za ratne zločine koje je protiv njega podigao EULEX (misija EU na Kosovu). Optužnica ga je teretila da je kao član srpskih paravojnih formacija, tijekom 1999. i 2000.godine, organizirao maltretiranja i ubojstva albanskih civila u Mitrovici. Većina analitičara postupak je smatrala montiranim, budući da ga ni ekstremni albanski nacionalisti nisu dovodili u vezu sa zločinima (ogromna većina svjedoka optužbe odbila ga je teretiti). Optužnice su na kraju odbačene (po jednoj je naloženo novo suđenje), međutim, Ivanović je proveo tri godine u pritvoru (zatvor, zatim kućni pritvor).

Po izlasku iz kućnog pritvora, umjesto da se povuče iz politike, Ivanović se odlučio kandidirati za gradonačelnika Mitrovice (bio je nositelj liste SPD-a) na lokalnim kosovskim izborima, u listopadu 2017. Njegova lista osvojila je tri zastupnička mjesta u skupštini sjeverne Kosovske Mitrovice, što nije dobro primljeno među srpskim političarima (neki od kolega s liste su ga napustili), a tada mu je po drugi put stigao i znak upozorenja – zapaljen mu je automobil.

Ivanović je u svom posljednjem intervjuu, koji je dao za „Vreme“, na neki način navijestio svoju smrt.  „Sramota je da nam prioritet bude fizička sigurnost, u svega 2,5 km kvadratna, u Mitrovici (srpski dio, op.aut.) imali smo pedeset slučajeva paljenja automobila, bacanja ručnih bombi i dva nerazjašnjena ubojstva u svega nekoliko godina, i naglasio kako ga nakon puštanja iz kućnog pritvora ljudi masovno upozoravaju na vlastitu sigurnost.

Samo dva dan prije atentata, američki State Department izdao je alarmantno upozorenje svojim državljanima zbog mogućnosti terorističkih napada na Balkanu, uključujući i Kosovo, na kojem „eskalira politički motivirano nasilje“. SAD osobito upozoravaju svoje građane da ne putuju na sjever Kosova, zbog građanskih nemira i tenzija unutar i između etničkih zajednica na području Sjeverne Mitrovice, Leposavića, Zubinog potoka i Zvečana, na području kojih teroristi ciljaju na turističke lokacije, promet, tržne centre, hotele, restorane, javne ustanove, aerodrome ali i sakralne objekte.

Marko Nicović, srpski ekspert za sigurnost, izjavio je da postoje gotovo identične okolnosti atentata izvedenog na bivšeg srpskog predsjednika, Zorana Džinđića, ubijenog 2003.g. i ubojstva Ivanovića. Naime, 2003. kada je Džinđić ubijen, Srbija je bila pod snažnim pritiskom Haaškog suda, ali gotovo potpuno premrežena kriminalnim skupinama koje su bile neobično snažne da bi se s njima „izborio jedan čovjek“. Nikada nećemo saznati je li jedan od razloga ubojstva Đinđića bio upravo njegov  pokušaj da riješi pitanje Kosova, smatra Nicović, te dodaje, da je poput Đinđića, i Ivanović bio vrlo umjeren lider Srba na Kosovu, sklon dijalogu s Albancima. Trenutno je, početak rada Suda za ratne zločine OVK, čije su optužnice u najavi, na Kosovu stvorilo atmosferu sličnu onoj u Srbiji pred ubojstvo Đinđića. Obojica su imali znakove upozorenja – Ivanović je preživio pokušaje atentata: 2005.g. mu je pod automobil podmetnuta bomba, u listopadu automobil ponovno zapaljen.

Nicović navodi da ono što nije uspjelo kriminalno – političkoj mafiji 2003.g. u Beogradu, sada se provodi na Kosovu, budući da je Kosovo jedinstvena država u kojoj „mafija ima svoju državu“. Đinđić je u vrijeme kada je ubijen bio najprepoznatljivija figura u Srbiji, političar koji je s tadašnjim njemačkim kancelarom Gerhardom Sredderom zagovarao ideju podjele Kosova što nikako nije odgovaralo niti kosovskim Albancima, niti Srbima. Nicović smatra kako ubojstvo odgovara Prištini koja je time „podigla pažnju zapadne javnosti, dajući do znanja da će organizirati nered i terorizam na Kosovu, stvoriti prostor za nemoguć život, ukoliko njihovi zahtjevi da se ukine Specijalni sud za ratne zločine OVK ne budu uvaženi“.

Naime, Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu, osnovan je u siječnju 2017. godine, s ciljem rasvjetlljavanja ratnih zločina počinjenih nad srpskim, ali i civilima drugih nacionalnosti koji su se dogodili tijekom rata na Kosovu. Ratni zločini u Kosovskom ratu: pokolji, progoni, etnička čišćenja i silovanja tijekom 1998./99 uglavnom se pripisuju srpskim policijskim i vojnim snagama, međutim, prema izvješćima brojnih međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, neke od najtežih zločina počinila je Oslobodilačka vojska Kosova. Upravo, prikupljeni dokazi i pokrenute istrage utjecali su na osnivanje Specijalnog suda koji se ipak razlikuje od ad hoc krivičnih tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, nominalno je dio kosovskog pravosudnog sustava, ali neobično i eksteritorijalan, tj. teritorijalno izmješten izvan Kosova (Den Haag), a na njemu su angažirani brojni međunarodni suci i tužitelji. Sud sudi u skladu s međunarodnim pravom, a iako njegov rad financijski osigurava Europska unija, u političkom i pravnom, odnosno tužiteljskom dijelu, njime u potpunosti upravljaju Sjedinjene Američke Države. Sud je zapravo veliki presedan, još jedan u nizu političkih korektnih “izuma” međunarodne zajednice kojim se mijenja stereotipna predodžba “o političkom sudu koji sudi jednoj suverenoj zemlji”, kao što je bio slučaj sa prethodnim međunarodnim sudom.

Nicović smatra da je ovo tek početak, da su kosovski Albanci poslali poruku, i da vrlo lako mogu destabilizirati regiju. Jučer ujutro prekinut je sastanak srpske i kosovske delegacije u Bruxellessu, nakon saznanja o atentatu delegacija Srbije napustila je tehničke pregovore s Prištinom. Beograd ubojstvo smatra terorističkim činom za koji smatra odgovornim Prištinu, sam Vučić je naglasio da iza svega stoji želja albanske strane da njihove oružane snage uđu na sjever Kosova. S druge strane, Priština temeljem dosadašnjih prijetnji koje su stizale Ivanoviću, tijekom listopadskih lokalnih izbora, smatra da je atentat počinila srpska mafija, također snažno ukotvljena na Kosovu. Ubojstvo je pojačalo i tenzije i dovelo do međusobnih optuživanja među Srbima na Kosovu.

Ono što je izvjesno, jest činjenica, da će se u spomenutim okolnostima bilo kakav dijalog na relaciji Beograd – Priština znatno otežati, jer u činu samog ubojstva, „Srbija se dovodi u poziciju da se udaljava od bilo kakve pomisli za rješenjem oko Kosova i Metohije, jer poslije ovakve tragedije, o kakvom rješenju uopće možemo govoriti“, navodi Vladimir Đukanović u komentaru za portal Novi Standard. Autor smatra da je poanta trenutne medijske akcije „baciti kocku među Srbe da se podijele oko toga je li vlast organizirala ubojstvo njenog političkog protivnika“, a s ciljem stvaranja političke krize koju bi se iskoristila u vrijeme predstojećih beogradskih izbora.

Bugarski premijer, Bojko Borisov, koji trenutno presjedava Europskom unijom, upozorio je danas u Europskom parlamentu na ozbiljnost situacije na Kosovu i krhost mira na Balkanu u kojem je „dovoljan tek jedan metak da dramatično promijeni situaciju“.

Stanje na Kosovu svakako može biti kobno za regionalnu, ali i šire, europsku sigurnost. Činjenica je kako je niz odluka koje Europska unija donosi u vezi Kosova usvojeno pod pritiskom SAD-a i nikako nisu u interesu njezinih građana.  Organizirani kriminal i radikalni islam su procesi kojima ni kosovske vlasti niti međunarodna zajednica ne uspijevaju ovladati. Rašireno siromaštvo, kao i 40%-tna nezaposlenost, snažna frustriranost najvećeg broja Kosovara razlog su okretanju konzervativnom islamu kakvog na Kosovu u drugoj polovici 20.st. nije bilo. Prijetnja je to koju i regija, kao i Europska unija svakako trebaju uzeti u obzir.

Ubijen vođa kosovskih Srba: srpski predsjednik Vučić se obraća javnosti

 

 

 

0 komentara

You may also like