dr. sc. Jadranka Polović: POVRATAK MILITANATA U BIH

Koordinator EU za borbu protiv terorizma, Gilles de Kerchove, rekao je da Velika Britanija ima više radikaliziranih muslimana nego bilo koja druga europska zemlja. Dodao je da je Britanija “identificirala 20.000 do 35.000 radikaliziranih građana, a od toga broja oko 3000 ih je zabrinjavajuće za MI5, dok ih je 500 pod stalnim nadzorom.  I napadač koji je nadavno na Londonskom mostu nožem usmrtio dvije osobe, te ozlijedio još nekoliko, bio je polaznik (i to uspješan) programa za deradikalizaciju kojim mu je zamijenjen višegodišnji zatvor. Stoga, ostaje za vidjeti kako će se BiH suočiti s ovim vrlo zahtjevnim sigurnosnim pitanjem na koje je početkom studenog skrenuo pozornost francuski predsjednik, Emanuell Macron. Prema njemu, glavni problem u regiji nisu ni Sjeverna Makedonija, ni Albanija koje nisu dobile „zeleno svjetlo“ za otvaranje pregovora s EU, već upravo BiH koja se suočava s problemom povratka džihadista, te je kao takva „tempirana bomba koja otkucava tik uz Hrvatsku.

Zapadnoeuropske države, članice Europske unije, posljednjih su godina učestale mete islamističkog terorizma. Nakon serije brutalnih dekapitacija i egzekucija zapadnih državljana dokumentiranih video snimkama, te široko dostupnih putom društvenih mreža (na koje smo već odavno zaboravili), terorizam je eskalirao i na europskom tlu. Od krvavih napada u Madridu (2004.) i Londonu (2005.), zapadnoeuropske zemlje kontinuirano se suočavaju s terorističkim napadima koji su posebno eskalirali tijekom 2015., 2016. i 2017. godine na području Francuske, Belgije, zatim Njemačke i Velike Britanije. Iako je broj napada i žrtava u usporedbi s 2017. godinom značajno smanjen, prema redovitom godišnjem izvješću EUROPOL-a za 2018., narastao je broj sprječenih napada koji su uključivali i pokušaje proizvodnje kemijskih i bioloških supstanci. Naime, teroristička prijetnja u Europi u međuvremenu je postala sve ozbiljnija, te je poprimila sasvim nove, neočekivane, vrlo sofisticirane oblike koji ciljaju na društveno tkivo, turizam i slobodu kretanja ljudi. Prema procjenama američkih i europskih obavještajnih službi (2018.), čak 1900 stranih boraca koji su se vratili u Europu, nakon ratovanja na sirijskom i iračkom ratištu, ostaju predani radikalnim idejama, te samim time spremni na izvršenje terorističkih napada, bilo samostalno, bilo kao dio terorističke ćelije.

Terorizam za Europsku uniju svakako nije novost: desetljećima prije, zapadnoeuropske su zemlje bile izložene napadima ekstremnih ljevičarskih (Crvene Brigade, Frakcija Crvene armije…) i nacionalističkih skupina (ETA, IRA, Fronta za nacionalno oslobođenje Korzike, Revolucionarna organizacija Grčke), međutim, od 2004.g. Europa je suočena s problemom islamističkog terorizma što zahtijeva jasnu strategiju, mjere, kao i operativni sustav zaštite građana. Još 2006.g., nizozemski je Institut za međunarodne odnose, u studiji Jihadi terrorists in Europe (dostupna na internetu), sasvim detaljno elaborirao postojanje terorističkih mreža na području Nizozemske, Belgije, Francuske, Španjolske i UK koje regrutiraju mlade ljude, uglavnom odrasle u zapadnoj Europi, te činjenicu da je na dijelu snažna radikalizacija. U međuvremenu je broj masovnih napada opao, međutim, samoubilački napadi koje izvode pojedinci, vukovi samotnjaci (lone wolf) koji djeluju samostalno, izvan zapovjedne strukture i materijalne potpore džihadističkih organizacija, ali snažno inspirirani islamističkom ideologijom i džihadom, postaju složena sigurnosna prijetnja Europi. Naime, samoubilački terorizam sve se češće javlja kao oblik asimetričnog ratovanja, planirana odmazda kojom se teroriziraju zapadne zemlje zbog sudjelovanja u agresiji na Irak, Libiju, Siriju i šire. Islamističke organizacije svoje sljedbenike potiču na samostalne napade, zahvaljujući dostupnosti društvenih mreža, regrutiranje se vrši putem interneta, a vrbuju se ne samo muškarci, već i žene, često i maloljetna djeca.

Nakon proglašene pobjede nad Islamskom državom, europski su se čelnici suočili s novim problemom koji se pretvorio u vruće političko pitanje koje se tiče povratka militanata ili stotina europskih građana koji su se za IS borili u Siriji i Iraku, a koji bi se prema zahtjevu američke administracije trebali vratiti u svoje matične zemlje. Naime, „noćna mora“ EU-a, američki predsjednik, Donald Trump, poručio je još u veljači 2019. godine, Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, ali i drugim europskim saveznicima da trebaju preuzeti svoje državljane, borce ISIS-a koje su u Siriji zarobile koalicijske snage na čelu s SAD-om i procesuirati ih. Isto je zatražio i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, te zaprijetio da će vratiti u EU strane državljane koji su ratovali za Islamsku državu. Zahtjev je ponovljen bezbroj puta, posljednji put i na summitu NATO-a u Londonu (prosinac, 2019), međutim, zapadnoeuropske zemlje, Francuska i Njemačka nisu baš sklone takvom rješenju, dok Velika Britanija odavno primjenjuje praksu oduzimanja državljanstva svojim građanima koji su otišli na ratišta Sirije i Iraka.

Kad je kalifat ISIS-a u Siriji kapitulirao, obitelji koje su živjele na tim područjima raseljene su u logore, jedan od najvećih je al – Hawl izbjeglički kamp u kojem je broj stanovnika u samo tri mjeseca narastao na više od 70 000 ljudi. Logor sada nalikuje zatvoru na otvorenom – budući da u njemu borave obitelji ili pojedinci povezani s ISIL-om  sigurnost je vrlo izražen problem. Naime, riječ je o kampu u kojem neupitno stasa nova generacija džihadista nadahnuta idejama Islamske države. Iako je ISIL poražen, brojni pripadnici još uvijek „zadržavaju namjere poduzimanja napada izvan zona sukoba, potencijalno koristeći bivše članove i pojedince koje ispirira njihova propaganda“ (EUROPOL, 2018.). Ovaj kamp koji je trebao biti utočište, u svega nekoliko mjeseci postao je neslužbena „škola“ u kojoj je ideologiji ISIS-a podvrgnuto na desetke tisuća djece.



Prema izvješću EUROPOL-a postoje saznanja da su i žene prošle obuku za korištenje oružja, te da su usvojile, vrlo radikalne, militantne stavove, dok su djeca izložena kontinuiranoj indoktrinaciji. Upravo stoga se europske države pribojavaju da bi njihov povratak mogao predstavljati ozbiljnu sigurnosnu prijetnju. U Izvješću se navodi da se oko 5000 pojedinaca iz zemalja EU priključilo teroristima u Iraku i Siriji. Pojedine europske zemlje poput Austrije, Belgije, Finske, Francuske i Italije do 2018. zabilježile su povratak militanata na razini između 20 i 30 posto, Nizozemska i Španjolska oko 18 posto, Njemačka 33 posto, te Velika Britanija 45 posto onih koji su otišli. Među europskim čelnicima postoji strah da će se ove osobe, sada snažno radikalizirane, nakon povratka povezati s istomišljenicima, a njihova obuka i iskustvo ratovanja čini ih osobito opasnim. Kao osobito zabrinjavajuće, u Izvješću EUROPOL-a, navode se rute koje vode preko Zapadnog Balkana, budući da su zemlje regije prijavile postojanje radikaliziranih zajednica na svom teritoriju u kojima već djeluju povratnici iz zona sukoba u Iraku i Siriji koji su angažirani na regrutiranju i propagandi, iako izostaju terorističke aktivnosti. Naime, već i ranija izvješća EUROPOL-a navode postojanje niza terorističkih kampova na području BiH i Kosova u kojima se odvija specijalistička obuka budućih terorista, dakle „polaznici“ se obučavaju za gerilsko ratovanje i samoubilačke napade. Nadalje, u kampovima se provodi program vjerske radikalizacije, a regrutacija se odvija kroz nevladine organizacije, privatne škole i džamije u kojima se uči arapski, izučava Kuran, te se tako sustavno indoktriniraju novi naraštaji.

Stoga se nameće legitimno pitanje i uloge međunarodne zajednice u regiji – zašto Sjedinjene Države, kao i drugi involvirani međunarodni akteri na Zapadnom Balkanu nisu djelovali i zaustavili širenje ekstremizma u ovim najsiromašnijim europskim državama, zapravo protektoratima, u kojima, pored sve učestalijeg vrbovanja za džihad, caruje mafija, kriminal i korupcija kao neizostavni dio neoliberalnog poretka. Treba se prisjetiti da su ratne prilike u Bosni i Hercegovini tijekom 90-tih, zapravo bile idealne za prodiranje i infiltriranje brojnih terorističkih organizacija zadojenih militantnim islamom. Upravo je Clintonova administracija bila optužena da je prešutno, 1994.g. dopustila tajnu operaciju ilegalnog zračnog prebacivanja tisuća tona iranskog oružja koje je bilo namijenjeno bosanskoj vladi, a koje se dopremalo preko Hrvatske (uz suglasnost hrvatske vlade). Operativno, za nesmetan dotok oružja bila je zadužena TWRA, službeno “humanitarna nevladina organizacija” usko povezana s radikalnim islamistima koja je, uz prešutno dopuštenje SAD-a, ali i Britanije, Austrije i Njemačke, još od 1992.g. službeno surađivala s muslimanskom vladom u Sarajevu, financirala i organizirala nabavku oružja za Armiju BiH, a ogroman novac koji je pristizao osigurale su Saudijska Arabija, Iran, Pakistan, Turska, Malezija i druge arapske zemlje, naravno u zamjenu za islamizaciju Bosne. O razmjerima i značaju suradnje, možda najbolje govori podatak da je TWRA bila povezana s Osamom bin Ladenom, ali i šeikom Omarom Abdelom Rahmanom, radikalnim imamom koji je osuđen na doživotni zatvor zbog terorističkih bombaških napada na World Trade Center, 1993.g. u New Yorku.

U međuvremenu, narastajuća islamizacija BiH „otpilila“ je sekularnu državu i multikulturalnost kao temelj suživota tri naroda. Šerijatska pravila danas su gotovo općeprihvaćena, ona se uvode u javni život i javne institucije, a uz potporu vlasti u Sarajevu, te uz blagoslov svih međunarodnih sigurnosnih, političkih i gospodarskih institucija koje vršljaju po Bosni. Sve to vodi k ozbiljnoj radikalizaciji društva – danas na tisuće ljudi simpatizira vehabijski pokret što je prije dvadeset godina bilo nezamislivo. Iako je Islamska zajednica u BiH pokušala ovaj proces staviti pod kontrolu, nakon prijetnji se povukla, zbog čega je sada na redu država.

Naime, u Bosnu i Hercegovinu uskoro se vraća 265 državljana, militanata tzv. Islamske države iz Sirije. Već krajem studenog, Predsjedništvo BiH, donijelo je odluku o prihvatu prve skupine državljana koji su godinama boravili na teritoriju poražene Islamske države (IS). Kako smo već naveli, dio je to strategije vlade SAD-a, koja inzistira da države-članice protuterorističke koalicije, među kojima je i BiH, preuzmu svoje državljane, sada zatočene u nekom od logora pod kontrolom američkih i kurdskih snaga. U Bosni i Hercegovini su odlasci na strana ratišta kriminalizirani još od 2014. godine, (prema Kaznenom zakonu BiH, to su djela povezana s terorizmom). Do sada se iz Sirije i Iraka vratilo oko 100 muškaraca, međutim, prema riječima Dževada Galijaševića, stručnjaka za sigurnost i terorizam, procesuirana su svega njih 42, od kojih je 21 sudski proces završen dogovorom (kaznu od godinu dana zatvora mogu novčano otplatiti). INTERPOL je, kao što je poznato, raspisao čak 90 potjernica za građanima BiH u vezi s sudjelovanjem na ratištima u Siriji i Iraku. Kada je riječ o ženama i djeci koji čekaju povratak, dodatni je problem to što niti jedno od te djece nema rodni list, a njihovi roditelji najčešće nemaju vjenčane listove, pa ni putne isprave tako da je određivanje identiteta i prava na državljanstvo iznimno zahtjevno. Trenutno je cijeli proces povratka u zastoju (zbog operacija turske vojske u graničnom području Sirije), međutim, inače se za javnost izostavljaju imena i vrijeme povratka osoba, budući da je riječ o operacijama visokog sigurnosnog rizika.

Nova skupina uskoro dolazi, zbog čega povratnici s ratišta predstavljaju potencijalnu sigurnosnu prijetnju po cijelu regiju. Naime, BiH nema iskustvo bavljenja ovom problematikom, na žalost i zapadnoeuropske zemlje koje već provode programe deradikalizacije u tome su neuspješne.

Trenutno se Bosna i Hercegovina nalazi pred iznimno zahtjevnim procesom deradikalizacije ovih osoba, proces koji, prema iskustvima zapadnih zemalja traje jako dugo, vrlo je neizvjestan, te podrazumijeva ekipiranost stručnjaka – sociologa, psihologa, psihijatara i drugih, naravno, uz stalni nadzor obavještajne zajednice i sigurnosnih službi. Na zapadu se primjerice vodi rasprava o tome treba li djecu odvojiti od majki i smjestiti u hraniteljske obitelji ukoliko se ispostavi da su roditelji i dalje zadojeni islamističkom ideologijom.

Što se tiče iskustva zapada s programima deradikalizacije, ona su uglavnom negativna. Naime, prema studiji koju je proveo Behavioral Insights Team-a (BIT), ogromna većina programa deradikalizacije u Velikoj Britaniji u najboljem je slučaju neučinkovita, a u najgorem kontraproduktivna. Kako je nedavno objavio Time, BIT je pregledao 33 programa deradikalizacije širom Velike Britanije koji se odvijaju u školama, centrima namijenjenim mladima, sportskim klubovima ili na tečajevima engleskog jezika. Većina njih je preventivnog karaktera, te je namijenjena sprečavanju ranjivih skupina da se priključe / postanu teroristi ili da podržavaju bilo kakav oblik nasilnog ekstremizma nadahnutog radikalnim islamistima ili desnom ideologijom. BIT je utvrdio da su samo dva programa bila uspješna, a glavni razlog neuspjeha preostalih 31 programa, prema Timesovom izvješću o studiji, je “… da se voditeljima programa neugodno baviti osjetljivim temama…“ Naime, BIT je utvrdio da se nastavnici osobito boje (zbog dominacije političke korektnosti) da sa svojim učenicima otvore pitanja koja „vise u zraku“ –  rase i religije, a da istovremeno ove rasprave ne izgledaju diskriminirajuće. Prema Timesu, samo su dva programa bila uspješna – oba su izravno prkosila političkoj korektnosti i počela raditi na rješavanju teških pitanja, analizirajući ekstremizam u vjerskim (islamskim) tekstovima.

Prema navodima uglednog magazina, u Velikoj Britaniji većina (82%) od 228 osoba koje se nalaze u pritvoru zbog kaznenih djela povezanih s terorizmom podržavaju i dalje islamistički ekstremizam. U kolovozu 2017., koordinator EU za borbu protiv terorizma, Gilles de Kerchove, rekao je da Velika Britanija ima više radikaliziranih muslimana nego bilo koja druga europska zemlja. Dodao je da je Britanija “identificirala 20.000 do 35.000 radikaliziranih građana, a od toga broja oko 3000 ih je zabrinjavajuće za MI5, dok ih je 500 pod stalnim nadzorom.  I napadač koji je nadavno na Londonskom mostu nožem usmrtio dvije osobe, te ozlijedio još nekoliko, bio je polaznik (i to uspješan) programa za deradikalizaciju kojim mu je zamijenjen višegodišnji zatvor.

Stoga, ostaje za vidjeti kako će se BiH suočiti s ovim vrlo zahtjevnim sigurnosnim pitanjem na koje je početkom studenog skrenuo pozornost francuski predsjednik, Emanuell Macron. Prema njemu, glavni problem u regiji nisu ni Sjeverna Makedonija, ni Albanija koje nisu dobile „zeleno svjetlo“ za otvaranje pregovora s EU, već upravo BiH koja se suočava s problemom povratka džihadista, te je kao takva „tempirana bomba koja otkucava tik uz Hrvatsku. Dakle, pitanje u kojoj mjeri povratnici sa ratišta u Siriji i Iraku predstavljaju sigurnosni rizik za države Zapadnog Balkana u koje se vraćaju, ali i susjedne, poput Hrvatske, predstavlja legitiman interes javnosti?

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like