dr.sc. M. Puharić: Zelena tranzicija na hrvatski: uvod u ekocid uz bogaćenje pojedinaca (2)

Ono o čemu se u Europskoj uniji a poglavito u Hrvatskoj  uglavnom  šuti je stvarni utjecaj obnovljivih izvora energije na zdravlje ljudi, životinjski svijet i općenito prirodu. … Nažalost, u Republici Hrvatskoj se zakonodavstvo  periferno bavi ovom problematikom pa je lokalno stanovništvo ostavljeno na milost i nemilost „developera“ i nekompetentne hrvatske administracije. … Dovesti lokalno stanovništvo u situaciju da mora uzmicati pred ogromnim čeličnim grdosijama koje emitiraju nesnosnu buku je prije svega nehumano i po zdravlje pogibeljno

Hrvatski operator prijenosnog sustava – HOPS objavio je na svojoj stranici popis takozvanih EOTRP-ova, (Elaborat optimalnog tehničkog rješenja priključenja na električnu mrežu). Radi se o studijama koje na razvidan način određuju potrebne zahvate na prijenosnoj ili distribucijskoj mreži kako bi se priključili poglavito obnovljivi izvori električne energije (OIE) ali i drugi korisnici. Naravno, analiza uključuje i troškove koje će platiti investitor i svi potrošači električne energije putom mrežarine (naknade za korištenje elektroenergetske mreže) koja se naplaćuje uz potrošenu električnu energiju. Mrežarina je više puta bila spominjana kao prijepor između investitora (uglavnom stranih) i operatora mreže (HOPS i Operatora distribucijskog sustava (HEP ODS), oba u vlasništvu HEP-a. Sve su više prisutni zahtjevi investitora da građanstvo i industrija plaćaju pojačanje mreže a da budući vlasnici obnovljivih izvora financiraju samo nužan i najkraći priključak do najbliže točke elektroenergetskog sustava. Dakle, traži se da privatne investitore podupiru sve siromašniji građani i ugrožena industrija, između ostaloga zbog sve viših naknada za zelene izvore, kako ih europska elita naziva. Koliko su ti izvori zeleni, kojima je navodni cilj spašavanje čovječanstva od emisija CO2, biti će riječi u nastavku teksta.

Međutim, u ovom trenutku je značajno da se po prvi puta javno objavljuje lista svih zainteresiranih subjekata (na internetskim stranicama HOPS-a) koji su zatražili priključak na prijenosnu mrežu. Naime, sada je jasno koliki su kvantitativno izraženi zahtjevi pretežno stranih investitora u OIE  kao i (ne)mogućnosti elektroenergetskog sustava da prihvati nova postrojenja. Ukupna snaga svih 114 zahtjeva za priključak iznosi izuzetno visokih 8200 MW (sadašnji sustav ima instaliranu snagu oko 4800 MW), od kojih su vjetroelektrane prisutne s oko 3000 MW a sunčane elektrane s 4000 MW. Ove cifre znatno nadmašuju prognoze  koje je na prijedlog Vlade RH donio Hrvatski sabor u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030.  s pogledom na 2050. godinu. Usporedbe radi, vršno opterećenje elektroenergetskog sustava RH ne prelazi 3000 MW, a snaga od dodatnih 8200 MW približno odgovara snazi 12 puta većoj od nuklearne elektrane Krško.

Više je nego očito da su strani i domaći investitori naslutili dobru zaradu, pod egidom europskih plemenitih ciljeva o očuvanju klime i borbe protiv emisija stakleničkih plinova. Više je puta spominjano da je Hrvatska već jedan od lidera u Europskoj uniji u pogledu udjela OIE u bruto finalnoj potrošnji energije te u proizvodnji električne energije iz OIE. Ali to nije nimalo sputalo investitore željne brze zarade da se bace na OIE kao nekad tragači za zlatom. Zaboga pa to im je država omogućila jer osim premijskog modela koji im jamči siguran povrat investicije, koncesije na državnu zemlju su bagatelne, među najnižima u Europi. Tijekom puštanja prve HEP-ove vjetroelektrane Korlat javnosti je predočena „ponosna“ činjenica da je to prva takva investicija u zelene izvore bez poticaja. Nevjerojatno je da se HEP time hvali dok se ostali investitori smješkaju jer im država isplaćuje oko 110 eura/MWh. Korlat će imati tržišnu cijenu od šezdesetak eura/MWh, na osnovi „futures“ ugovora. Da ne govorimo da je prošla krizna godina zbog Covid 19 epidemije završila s prosječnom cijenom od 39 eura/MWh!?

Novost je da ćemo napokon moći izračunati koliku će površinu poglavito vjetroelektrane i sunčane elektrane zauzeti (pretežito na priobalnom području). Pri tome treba uvažiti činjenicu da se na primjer vjetroelektrane neće moći graditi na plažama za turiste i domaćine koji prežive zelenu tranziciju niti u urbanim područjima. Uvažavajući poznate podatke o potrebnoj bruto površini po jednom megawatu (0,3-0,4 kvadratna kilometra/MW za vjetroelektrane i 2-3 hektara (0,02-0,03 kvadratna kilometra)/MW za sunčane elektrane), dolazimo do okvirno 1500  kvadratnih kilometara prostora koji je do sada služio, makar djelomično, za poljoprivredu i stočarstvo. U gornju brojku ulaze i visokonaponski vodovi i trafostanice koji čine dio energetske infrastrukture. Svakako, možemo računati da će apetiti investitora rasti pa se očekuju dodatni zahtjevi. Ukoliko se izračuna površina svih priobalnih županija ne računajući preko 3000 km2 otoka (na snazi je zabrana gradnje vjetroelektrana), izuzimajući gradove, naselja, područja uz obalu i općenito infrastrukturu proizlazi da će obnovljivi izvori okupirati zasigurno preko 10 posto površine, pretežito na području Primorja i Dalmacije. Naime, više puta je naglašeno da kolokvijalno rečeno sunca i vjetra za komercijalnu primjenu zbog klimatskih karakteristika ima uglavnom u zonama uz Jadransko more.

U spomenutoj listi EOTRP-ova primjećuje se vrlo znakovit podatak u pogledu priključne snage pojedinih sunčanih elektrana. Nema elektrane snage manje od 10 MW (one se priključuju na distribucijsku mrežu), a neke dosižu snage od preko 100 MW. S druge strane Hrvatska elektroprivreda (HEP) je na nekoliko lokacija izgradila ili gradi elektrane relativno male snage kao na primjer Vis 3,5 MW, Cres 6,5 MW, Vrlika jug 2,1 MW itd. Prije svega postavlja se pitanje HEP-u o isplativosti gradnje manjih elektrana jer je poznato da je razlika u kapitalnoj investiciji minimum dvadeset posto u korist onih sa snagama preko 10 MW. Nadalje, javnost bi trebala biti obaviještena koliko je u iskazanim projektima prisutan HEP, odnosno lokalna samouprava te da li su strani investitori opet po ne znam koji puta bili brži od naše nacionalne elektroprivrede. U ovu priču bi trebalo uključiti i pomoć države malim tvrtkama i građanima, prvenstveno putom povoljnih investicijskih kredita. Da se ne govori da su integrirane sunčane elektrane (na krovovima kuća itd.) skuplje te time neisplativije od neintegriranih koje zbog veličine zahvata imaju automatski pozitivnu ekonomsku računicu. A Vlada RH uvođenjem premijskog modela očito favorizira izgradnju velikih elektrana s pretežno stranim investitorima (umjesto da potiče male fotonaponske module na krovovima, farmama itd.). Osim toga nejasno je kako to da je veliki dio investitora voljan ići u izgradnju i bez poticajnih premija? Da li se opet radi o favoriziranjima, kao da nije dosta afere Krš Pađene.





Ono o čemu se u Europskoj uniji a poglavito u Hrvatskoj  uglavnom  šuti je stvarni utjecaj OIE (obnovljivih izvora energije) na zdravlje ljudi, životinjski svijet i općenito prirodu. Šuti se i o stvarnom karakteru klimatskih promjena. Kada je akademik Paar izrazio skepsu odnosno iznio drukčije stavove o klimatskim promjenama nije više nijedanput bio pozvan na Hrvatsku radioteleviziju. Za razliku od PR stručnjaka, ako se tako mogu nazvati. Tako  i brojne studije o zaštiti okoliša površno sagledavaju ozbiljne prijepore koje donose ove, do prije dvadesetak godina nepoznate tehnologije. Ti su uradci slični kao jaje jajetu jer je želja i interes investitora jača od znanosti i inženjerske logike tj. potrebitih  objektivnih analiza.

Upozoravajuća mjerenja po zdravlje ljudi iz Australije

Poznata svjetska izdavačka kuća John Wiley&Sons je 2017. godine objavila vrlo poučnu i stručnu knjigu: „Wind Farm Noise“. Na preko 600 stranica se detaljno, kompetentno i argumentirano daje pregled izvršenih ispitivanja buke i konačno posljedice  na prije svega zdravlje čovjeka. Mjerenja i analize su izvršene u Australiji.





U uvodu se autori ograđuju od pro ili kontra stava u vezi općenito gradnje vjetroelektrana. Ne ulazeći u detalje vezane za propagaciju zvuka proizvedenog okretanjem vjetroagregata te mjerenja intenziteta buke može se zaključiti da je utjecaj buke na čovjekovo unutarnje, srednje i vanjsko uho znatan i u graničnim slučajevima vrlo štetan za zdravlje. Nažalost u Republici Hrvatskoj se zakonodavstvo  periferno bavi ovom problematikom pa je lokalno stanovništvo ostavljeno na milost i nemilost „developera“ i nekompetentne hrvatske administracije.

Zaključak ovog osvrta na energetiku je  kontra argument sveprisutnom medijskom pritisku  na hrvatsku javnost da je zelena energija uvijek plemenita i ljudima nasušno potrebna. Nužno je šire sagledati i uzeti njene dobre i loše strane. Nasilno licitiranje megawatima i neukusno hvastanje da će Hrvatska biti izvoznik električne energije (što nije sasvim jednostavno za fluktuirajuću energiju vjetra i sunca) treba podvrgnuti stručnim i meritornim raspravama, te ako je moguće sa što više inženjera uključenih  u raspravu. Dovesti lokalno stanovništvo u situaciju da mora uzmicati pred ogromnim čeličnim grdosijama koje emitiraju nesnosnu buku je prije svega nehumano i po zdravlje pogibeljno. Osim toga to je kontraproduktivno za deklariranu politiku oživljavanja ruralnih područja RH.

Prije svega potrebno je staviti pod  strožu zakonsku kontrolu sve propise koje se tiču zaštite okoliša i ljudi posebice. A razno razne lobiste i njihove financijere je potrebno udaljiti od hrvatskih agencija, ministarstava kao i  Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) i  HOPS-a. To bi bilo za državu ekonomski korisnije a stanovništvu bi omogućilo ugodniji i dostojniji život, poglavito u priobalnom području.

dr.sc. Milan Puharić: Energetska bespuća EU i Hrvatske: cijenu će platiti građani

 

 

Komentari

komentar

You may also like