dr.sc. Milan Puharić: Zelenu tranziciju u EU umjesto stručnjaka inženjera vode – povjesničari!

Hoće li Hrvatska iskoristiti europske fondove i pod koju cijenu?

Digitalna konferencija Jutarnjeg lista, kao i prošlih godina, bavila se  energetikom u širem smislu, jer je ta djelatnost dobila novi smisao i cilj. Zašto?  Uglavnom da se suzbije odnosno smanji štetno djelovanje stakleničkih plinova poglavito ugljičnog dioksida (CO2) na globalno zatopljenje. Predvodnik zaštite ljudske civilizacije od povišenja temperature planeta Zemlje je Europska unija iako je daleko manji zagađivač od Kine i Sjedinjenih Američkih Država.  S obzirom kako svi živimo pod istim omotačem bilo bi korektno da se najveće zemlje, naravno i one manje, kao što je Hrvatska, dogovore o proporcionalnom smanjenju emisija CO2. Ta se ideja pokušala postići Pariškim sporazumom, međutim predsjednik Trump i  njegova administracija su se ubrzo povukli iz sporazuma. Europa je nastavila s ciljevima i programima kao da se ništa nije dogodilo. Vidjet ćemo kako će ovom problemu pristupiti administracija Joe Bidena i pod kojim uvjetima, jer Amerikanci sve izračunaju i procjene koji će biti utjecaj mjera na američko gospodarstvo (možda bi se i Hrvatska trebala tako ponašati i promišljati).

I laiku je, naime, jasno, kako je strategija europske administracije oko klime daleko suptilnija nego se to na prvi pogled čini. Energetska neovisnost Europe je konačni cilj a klima je samo izlika da se to i ostvari. Političke igre  s Rusijom se nastavljaju pa se sve više govori da je plin, kao energent, ipak prijelazno rješenje. Ideja, prema kojoj ćemo se opskrbljivati iz baterija koje su prethodno akumulirale viškove energije, u okolnostima kada nema vjetra i sunca ulazi u sferu sciencefiction. A zbog nepredvidivih značajki vjetra i sunca takve situacije su vrlo česte. Zato se energija sunca i vjetra zove ”fluktuirajuća”  energija. Pošto se danas plin u velikoj mjeri nabavlja u Rusiji Europa se sve više okreće prema skupljim alternativnim dobavnim pravcima putem LNG-a, uz strategiju da se  atomske centrale trebaju zatvoriti, kako je to učinila Njemačka. Naravno ovakav scenarij se uporno nameće , jer se inženjeri, kojih se sve manje pita o strategijama razvoja energetike (europska ministarstva energetike postaju ministarstva održivog razvoja, ekološke tranzicije itd.)  baš ne bi složili s tim rješenjima. Međutim, razni eksperti iz Publicrelation-miljea uporno objašnjavaju i inzistiraju na CO2 neutralnosti daleke 2050. godine. Potpuno je nejasno i u primjeni  neshvatljivo kako će se to postići ako se i cijeli svijet ne priključi tom europskom cilju. Zasada je Europa predvodnik a zemlje poput Hrvatske, reklo bi se, pokorno prate tu misiju iako je već sada jasno kako većina europskih zemalja neće i ne mogu postići zacrtane ciljeve. Objašnjenje je jednostavno:  potrebna su enormna novčana sredstva za njihovo ostvarenje.

Sama je konferencija protekla u kurtoaznom predstavljanju raznih sudionika i gosta konferencije – povjerenice EU za energetiku Kadri Simson, inače diplomirane povjesničarke.

Sika 1: Kadri Simson

Iz tog biografskog podatka može se zaključiti kako je energetika tema kojom se bave  raznolike struke koje na problematiku gledaju iz raznih rakursa, ali najmanje inženjerskog.




Uredba o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija, koja je stupila na snagu u mjesecu svibnju 2020. godine, vjerojatno će pretrpjeti određene promjene jer se već sada vidi kako novih 2000 MW obnovljivih izvora iz vjetra i sunca predstavljaju financijski udar na potrošače – kućanstva i industriju. Osim toga, uvjet za prihvat tako velikih količina obnovljivih izvora nužno podrazumijeva veliko pojačavanje prijenosne i distribucijske mreže, što zahtijeva dodatna sredstva za investicije. A Hrvatska regulatorna agencija (HERA) je krajem 2018. godine pod pritiskom ministarstva smanjila tadašnje tarife. Naravno, ponovno podizanje tarifa (naknada za korištenje prijenosne/distribucijske mreže) snosili bi svi potrošači električne energije.

Očito je kako je dugo osporavani premijski model, kojim se dodatak na burzovnu cijenu osigurava iz džepova hrvatskih građana doživio kritike iz samog vrha vlasti. Naime, u prijedlogu Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske pojavila se rečenica „dosadašnji sustav poticaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora se pokazao fiskalno neodrživ“.

Novost je najava Europske komisije o politici koja obuhvaća i Hrvatsku, a koja se odnosi na regionalni razvoj i kohezijsku politiku, iz kojih bi se sredstava financirala  i zelena tranzicija. Kriteriji i modeli financiranja su javnosti za sada nepoznati ali se pojavljuju informacije da bi energetski projekti morali biti spremni do 2022. godine. Postavlja se pitanje, koje će tvrtke iskoristiti tu priliku, odnosno, je li, na primjer, Hrvatska elektroprivreda spremnija od ostalih – uglavnom stranih kompanija? U cijeloj, dobro osmišljenoj i lobistički odrađenoj akciji nejasno je jedno: koji su interesi hrvatskih građana, hoće li oni moći sudjelovati u tranziciji, te najvažnije pitanje – hoće li električna energija drastično poskupjeti? Ovakav scenarij se također tiče hrvatskih malih, srednjih i velikih tvrtki kojima  cijena struje čini značajan udio u troškovima. Stoga je potrebno opet se osvrnuti na „Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu“, koja gotovo ne sagledava potrebna ulaganja u proizvodne objekte ,kao i pripadajuću prijenosnu i distribucijsku mrežu.





Ovdje se stvari usložnjavaju jer lobistički krugovi s hrvatskih tehničkih fakulteta i privatnih, dobro umreženih tvrtki, zagovaraju takozvani plitki pristup pri priključku pretežno vjetroelektrana (VE) i sunčanih elektrana (SE) na (još uvijek) HEP-ovu elektroenergetsku mrežu, za koju su nadležni Hrvatski operator prijenosnog sustava i HEP Operator distribucijskog sustava. Poanta je u tome da se plati samo nužan priključak do najbliže točke u mreži, a da se nužno proširenje i pojačanje mreže plati kroz naknadu za korištenje mreže (mrežarinu), čiju tarifu odobrava Hrvatska energetska regulatorna agencija – HERA. S obzirom da su mediji naširoko pisali o toj ustanovi (uključujući aferu Krš Pađene), nije potrebno ulaziti u detalje njihovog odnosa s nadležnim ministarstvom na čelu s ministrom Ćorićem kao niti s Vladom RH, koja Saboru predlaže članove Upravnog vijeća. Ipak, nužno je naglasiti kako je potrebno žurno osnažiti regulatora jer je njegova uloga u energetici nedovoljna a od nedavno i duboko kompromitirana. Također se HERA mora riješiti utjecaja raznih lobističkih krugova, koji, često i uz pomoć politike, vrše pritisak za ostvarivanje svojih (privatnih) interesa (kao što je bilo u slučaju VE Krš Pađene). Zagovaratelji pristupa da  građani i industrija plaćaju priključke obnovljivih izvora  je izuzetno opasna ideja jer ugrožava tržišnu utakmicu te se cijela priča svodi na već isprobanu shemu prema kojoj su hrvatski građani već platili obnovljive izvore putom poticajnih tarifa neusporedivo više od građana ostalih europskih zemalja.

Za kraj, u cilju smirivanja kako političke, tako i energetske napetosti  između Europe i Rusije, potrebno je poduzeti korake prema smirivanju loših odnosa. Nesporno je da će plin kao energent biti prisutan dugi niz godina na europskom prostoru, kao i da zamjenom elektrana na ugljen i naftu onima na plin (kombi plinske elektrane) emisije CO2 će se  više nego dvostruko smanjiti. Pojavljuju se nove tehnologije koje se baziraju na mješavini prirodnog plina i vodika čime se dodatno smanjuju emisije štetnih plinova. Ne treba zaboraviti i skladištenje ugljika čime se bave znanstvene institucije širom svijeta. Sve to ukazuje da je potrebno uložiti napore u znanost i općenito razvoj novih inovativnih tehnologija. S tim u svezi, gore navedena Uredba bi se trebala korigirati u smislu da se inovativne tehnologije, sukladno klasifikaciji iz energetskog odobrenja, a koje su dobile potporu za razvoj u okviru Europske unije, daleko više valoriziraju.

Slika 2: plinsko kontrolno središte u Njemačkoj E-On Natural Gas 

S druge strane vjetroelektrane i sunčane elektrane zauzimaju ogromne prostore, o čemu je bilo pisano, a smještaju se u uski pojas u zaleđu  jadranske obale. Nikako ne bi trebalo dozvoliti da se tradicionalni posao lokalnog stanovništva a to su stočarstvo i poljoprivreda zamjene lukrativnim poslovima u kojima su obnovljivi izvori prije svega način brze i lake zarade.

U svezi gore iskazanog, prioritet strategije Vlade Republike Hrvatske bi trebao biti bitno izmijenjen prema slijedećem obrascu: inovativne tehnologije, razvoj preostalih hidro-potencijala, a tek onda energija sunca i vjetra. Naime, fluktuirajući izvori (sunce i vjetar) osim velikog zauzeća prostora zbog svoje nepredvidivosti iziskuju spremnost sustava u pogledu uravnoteženja što opet zahtijeva dodatne troškove za pružanje usluga uravnoteženja elektroenergetskog sustava.




Napomena: autor je dipl. ing. elektrotehnike

Putin ne vjeruje u uspjeh globalne „zelene agende“ i ulaže u proizvodnju ugljena

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like