dr. sc. S. Vujačić: Zelenski kao Frodo, Putin kao Sauron: Europljani, dobro došli u Treće doba Međuzemlja!

POTROŠENA JE EUROPSKA „DIVIDENDA MIRA“

Sanja Vujačić

Na summitu ZND-a u Sankt Peterburgu 26. 12 2022., osmorici prisutnih stranih šefova država i sebi samom, Putin je poklonio zlatni prsten s ​​natpisom “Sretna Nova 2023. godina” s amblemom ZND-a koji jako podsjeća na oko Saurona prikazanog u holivudskoj adaptaciji Tolkienovih junaka. Efekt je bio očekivan. Rusija je Mordor, Zelenski hobit Frodo, a Putin, naravno – Sauron

 

Sintagma “dividenda mira” postala je popularna 1990-ih kada su zapadne zemlje nakon raspada SSSR-a zaključile da su pobijedile u Hladnom ratu i da je Fukuyamin „kraj povijesti“ blizu. U tom kontekstu smanjene vjerojatnosti sukoba visokog intenziteta i s nepobitnim američkim vojnim vodstvom, dovedeno je u pitanje održavanje europskih vojski u njihovom prethodnom formatu. Smanjenje vojnih izdataka, odnosno „dividenda mira“ tako je,  donedavno, značajno participirala u održavanju/podizanju europskog standarda življenja.

Međutim, nije nastupio „kraj povijesti“, nego se profilirao „kraj dividende mira“.

Svejedno, danas nema europskog lidera koji bi priznao da se nisu ostvarila predviđanja EU prema kojima će svijet, zahvaljujući neoliberalnoj globalizaciji dobiti konačni zajednički oblik organizacije ljudskog društva, sveukupnom čovječanstvu u korist i na sliku i priliku, iz kojeg razloga više neće biti rata. Oni radije svoje sugrađane drže u fikciji „svega neočekivanog“. Nezasitnima profita europske vođe su omogućili delokalizaciju proizvodnje u Kinu. Sada se čude njenom ekonomskom i vojnom usponu. Sklonili su se ispod „NATO-kišobrana“, koji 30 godina nije prestao uklanjati razne diktatore i teroriste (neprijatelje Zapadne demokracije), iako su svi od reda bili na čelu nezavisnih i međunarodno priznatih država. Danas se čude kako se Rusija, država koja je ostala ispod vlastitog kišobrana, usuđuje izvršiti agresiju na nezavisnu i međunarodno priznatu Ukrajinu. Tvrde da rat u Ukrajini nisu očekivali, iako je on buktao dugih 7 godina prije ruske specijalne operacije. Štoviše, francuski bivši predsjednik François Hollande, zapamćen kao najnepopularniji predsjednik u francuskoj povijesti (izdržao je samo jedan mandat), nedavno je potvrdio da su Angela Merkel[1] i on radili na mirovnim sporazumima iz Minska samo kako bi Ukrajincima kupili vrijeme, odnosno „odgodili rusko napredovanje“[2]. Iz čega proizlazi da je tadašnji ukrajinski predsjednik, Petro Porošenko, sve dobro shvatio kada je, odmah nakon potpisivanja sporazuma, samouvjereno izjavio da ih nikada neće provesti. Kao i da je Vladimir Putin opravdano posumnjao u namjere Zapadnih jamaca sporazuma (Njemačka i Francuska). Zbog čega je inzistirao da Vijeće sigurnosti UN-a donese Rezoluciju 2202 koja podupire sporazume iz Minska i daje mu pravo da i sam intervenira u svojstvu jamca, u ime vlastite odgovornosti za njihovu zaštitu.





Radikalni nacionalizam je dobar za Ukrajince, ali loš za sve druge Europljane

Jedino čemu se europski vođe ne čude je ukrajinski radikalni nacionalizam. Iako se radi o pojavi koja je zabranjena u njihovim matičnim državama, zato što više počiva na mržnji prema drugima nego na ljubavi prema svojima (patriotizmu). Poglavito se Emannuel Macron grozi nacionalizma u Francuza. Dva put je na čelo te države došao kampanjom protiv „odvratnog nacionalizma/populizma Marine Le Pen“. Optužen u aferi Uberfiles da je lobirao u korist američkog Uber taxija, a protiv mreža francuskih licenciranih taksista, bez kompleksa je ustvrdio da je ponosan što je podržavao američku tvrtku i da bi „isto učinio ponovno sutra i prekosutra“ (The Guardian, 12.7.2022.). Proizlazi da je jedini prihvatljiv nacionalizam u EU-u onaj koji podržava američke interese, da li u Francuskoj, da li u Ukrajini. U prilog toj konstataciji idu i Twitter files – interni dokumenti i razgovori koji su se na drugoj američkoj međunarodnoj platformi Twitteru  vodili prije njenog preuzimanja od strane Elona Muska, a  koje  je novi vlasnik socijalne mreže stavio na raspolaganje odabranoj skupini novinara.  Za neke od tih novinara, „dosjei na Twitteru pružaju dokaze o  sprezi između američkih tehnoloških kompanija, liberalnih političara i ‘duboke države’“, s ciljem ušutkavanja konzervativaca (The Guardian, 1.1.2023.). Dakle, s ciljem ušutkavanja nacionalista svuda, osim u Ukrajini.

U opisanom ozračju, jasno je da europske vođe moraju posezati za znanstvenom fantastikom kako bi populacijama objasnili kuda ih i zašto vode. Rat u Ukrajini predstavljaju kao rat između anđela i demona, dobrih i zlih, istine i laži. Znanstvena fantastika im pomaže i da govore o „novoj utrci u naoružanju“, iako ona stara nikada nije prestala. Naime, „dividenda mira“ bila je samo iluzija, koristan trenutan predah u evoluciji vojnih troškova. Ali se Europljanima iz života u iluziji nije izlazilo. Tako je stručnu analizu i obradu podataka, u informiranju postupno zamijenilo poigravanje sa stvarnošću, u granicama te iluzije.

Treće doba Međuzemlja

Početkom ove godine, između redova u svjetskom tisku bilo je moguće iščitati da Europljani nisu sačekali 3019., kako je to zamislio Tolkien, nego su već 2023. ušli u Treće doba Međuzemlja. Drugim riječima, žive u doba Rata za Prsten moći, u Međuzemlju koje nastanjuju  ljudi i druge humanoidne rase (hobiti, vilenjaci, orci i patuljci). Sve to zato što se u Tolkienovim stvarnim stvorenjima, stradalnicima Rata za Prsten Moći, prepoznao ukrajinski narod; a u ulogu fantastičnih stvorenja, onih obdarenih nadnaravnim moćima, uživjela se ukrajinska vlast s predsjednikom Zelenskim na čelu. Jer je nekoć bio uspješni glumac i ljubitelj hollywoodskih produkcija, Volodimiru Zelenskom nije bilo teško preuzeti ulogu glavnog protagonista Tolkienovih Gospodara prstenova, hobita Froda Bagginsa. Što je iskoristio glavni scenarist međunarodne, odnosno uglavnom europske političke scene otkako mu drugi dijelovi svijeta otkazuju poslušnostamerički predsjednik Joe Biden (u ulozi Tolkiena). Europi je 2022. demokratski nametnuo ukrajinskog predsjednika za  neprikosnovenog vođu. Što je Zelensky jako ozbiljno shvatio, pa otad dijeli packe svima koji još dvoje trebaju ili se ili ne bezrezervno uključiti u Rat za Prsten Moći na njegovoj (američkoj) strani. Dakle, na strani pozitivca Frodoa Bagginsa kojega tako dobro utjelovljuje. Zašto? Jer će on, prema tolkienski zamišljenom scenariju, svakako pobijediti negativca Saurona kojega, u hollywooodskoj raspodjeli uloga, inkarnira ruski predsjednik Putin. Kako? Tako što će hobit Frodo Jedinstveni Prsten odnijeti u Kletu Goru, onu koja se nalazi duboko u neprijateljskoj zemlji Mordor (Rusiji) i uništiti ga,  usprkos svim opasnostima kroz koje će trebati proći i velikoj osobnoj žrtvi. Zahvaljujući čemu će se Baggins dokazati kao junak jednak najslavnijim tolkienskim (britansko-američkim) ratnicima (želja predsjednika Zelenskog).





Besmrtni ratnici Međuzemlja protiv Putinovih smrtnika

Kako su u Međuzemlju zabranjeni svi ne-tolkienski romani, poglavito djela ruskih realista, sljedbenici Frodoa niti ne znaju kakve ih opasnosti očekuju u neprijateljskoj zemlji Mordor. Nisu pročitali Tolstoja, koji se potrudio u četiri toma Rata i mira realistički opisati kako je u Rusiji prošao Napoleon. Isto tako, vjeruju da će uskoro akcije bataljuna Azov, čiji je pripadnike moguće poistovjetiti s orcima (engl.: demoni), uspjeti tamo gdje su zakazali Hitlerovi orlovi iz operacije Barbarossa. Zašto? Zato što su orci, nastali mučenjem i “kvarenjem” vilenjaka na istoku Međuzemlja od strane Neprijatelja (Rusa), besmrtni. Oni su tjelesno rasli sporije od ljudi, ali su se umno brže razvijali. A samo borci koji vjeruju da su besmrtni i da raspolažu nadljudskim sposobnostima mogu se bez straha uputiti u neprijateljsku zemlju Mordor. Jedino njih ne plaši najsmrtonosnije iskustvo u Drugom svjetskom ratu – Barbarossa. Operacija koja je, u prvih 200 dana krvavih bitki, pogubljenja, zlostavljanja, namjerno izazvane gladi, ubila više od 5 milijuna muškaraca, žena i djece, vojnika i civila.

Europljani ne žele posjedovati Prsten Moći

Zahvaćen amnezijom i pod vodstvom ukrajinskog vođe, u manje od godinu dana, europski se prostor transformirao u Međuzemlje. Na Azijskom je kontinentu, ali odsječen od i protiv svojih euroazijskih susjeda, Rusije i Kine. Ukrajinske vođe su potencirali priču, pa danas svi Međuzemljani računaju da će umno superiorne humanoidne rase, orci s krajnjeg istoka Međuzemlja (Ukrajine), hobitu Frodou pomoći u uništavanju Jedinstvenog Prstena Moći. Jer Europa taj prsten, za razliku od Amerikanaca, ne želi posjedovati. Kako Europa danas jedina vjeruje da problem nije u njenoj nemoći, nego u američkoj i ruskoj želji za moć, tako je u 90-tima jedina bila spremna povjerovati da je doista nastupio Fukuyamin „kraj povijesti“. Dakle, da uslijed širenja liberalne demokracije u Europi neće biti novih ratnih sukoba, i da mirno može napustiti  utrku u naoružanju (vidi dijagram SIPRI dolje niže).

Europske vođe pogriješili su u svim svojim predviđanjima, o čemu svjedoči europska sigurnosna, ekonomska i moralna nemoć da utječe, ne samo na događaje u svijetu, nego i na one u vlastitom životnom prostoru. Ali to ne bi priznali ni pod tortuom. U pomoć im je pritekao Fukuyama. Ne da on protiv svoje teorije. Tvrdi kako problem nije u njoj, nego u tajmingu. Potiče rat u Ukrajini i tvrdi da je pravi „kraj povijesti“ moguć tek nakon „Putinova kraja“ i „kraja svih populista“ („Priprema za poraz“, American Purpose, ožujak 2022.).

Zato je lako zamisliti da se Vladimir Putin Europljanima, poglavito Ukrajincima koji se od početka rata ne prestaju referirati na Tolkienovo djelo, zaista odlučio narugati.

Naime, tijekom summita Zajednice neovisnih država (ZND) u Sankt Peterburgu od 26. prosinca 2022., osmorici prisutnih stranih šefova država (Bjelorusija, Armenija, Azerbajdžan, Tadžikistan, Kirgistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Kazahstan), kao i devetom – sebi samom, poklonio je zlatni prsten s ​​natpisom “Sretna Nova 2023. godina” s amblemom ZND-a koji jako podsjeća na oko Saurona prikazanog u holivudskoj adaptaciji Tolkienovih junaka. Efekt je bio očekivan. Čak se i vrlo ozbiljni Le Figaro upustio u povlačenje paralele s Gospodarom prstenova, zlim Sauronom. Ovaj zadnji je, poput Putina, ponudio devet prstenova ljudskim vladarima koji su potom postali njegovi sluge Nazgûli… Ostaje otvoreno pitanje je li Putin tajno, kao Sauron, proizveo i onaj dodatni, jedinstveni prsten moći koji omogućuje kontrolu svih ostalih…

Tom su se problematikom Europljani bavili prilikom ulaska u Novu 2023. Uzalud su ruski novinar Dimitri Drize (Kommersant FM) i glasnogovornik ruske vlade Dimitri Peskov upozoravali da su te priče neozbiljne i da Rusija radi na realizaciji vlastitih, a ne tolkienskih scenarija (Le Figaro, 29.12.2022.).

Tri trenda 30-godišnje utrke u naoružanju koja nikada nije prestala

Slika1–Globalni i regionalni vojni izdaci 1988.-2021.,izvor: Sipri Military expenditures databases – https://milex.sipri.org/sipr

Prema SIPRI podacima, u 2021. godini svijet je potrošio više od 2113 milijardi dolara na vojnu potrošnju. Radi se o situaciji bez presedana, kako upozorava Sylvie Matelly, pomoćna direktorica instituta IRIS. Treba znati da ti izdaci, na vrhuncu Hladnog rata 1980-ih, nisu prelazili 1500 milijardi dolara, prema usporedivim cijenama i tečajevima, odnosno procjenama SIPRI-ja. S jedne strane, fenomen je zabrinjavajući obzirom da je vojna potrošnja usmjerena na naoružavanje radi pripreme za eskalaciju rata koji se rasplamsava u Ukrajini. S druge strane, ne treba smetnuti s uma da su u 2021. vojni izdaci predstavljali „samo“ 2,2% bogatstva proizvedenog u svijetu (svjetskog BDP-a), dok je tijekom Hladnog rata taj udio prelazio 7%. Drugim riječima, to ogromno povećanje vojnih izdataka jednako je posljedica gospodarskog prosperiteta i rasta (posebno u Aziji, u ekonomijama u usponu), koliko i povećane percepcije ratnih prijetnji na globalnoj razini. Tako je npr. Kina 1989. trošila 2,5% svog BDP-a na obranu u usporedbi s 1,8% danas, Indija 3,5% u usporedbi s 2,7% danas (SIPRI).

Iz dijagrama globalnih i regionalnih vojnih izdataka 1988.-2023. moguće je iščitati 3 trenda u naoružavanju koja su odredila današnju sigurnosnu krizu u svijetu:

Prvi trend se odnosi na podatke prema kojima se, u protekla tri desetljeća, 81% svjetskih vojnih izdataka odnosilo na potrošnju samo 15 zemalja; od čega  62% pripada vodećoj petorki najvećih svjetskih potrošača: SAD (38%), te Kina, Indija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Rusija. Radi se o pet ključnih globalnih igrača, čiji će hard power u idućem 30-godišnjem ciklusu (2020.-2050.) strukturirati novi geopolitički i geoekonomski poredak.

Drugi trend su generirale Azija i zemlje Bliskog istoka koje su postale značajni vojni akteri. U njemu zabrinjavaju vojni izdaci bogatih bliskoistočnih država, jer predstavljaju sve značajniji udio u proizvedenom bogatstvu (6,6% saudijskog BDP-a, 4,5% katarskog ), kao i u javnoj potrošnji (22% za Katar i 21% za Saudijsku Arabiju). Istodobno, milijuni migranata iz drugih država te regije sele u Uniju. Legalno i ilegalno. 2022. je bila rekordna. Frontex je objavio brojke prema kojima je u EU ilegalno ušlo 330 000 migranata. Zato što je u EU-u proteklih 30 godina vladao mir, dok je istodobno bila uključena u sve ratove na Bliskom istoku, realno je za očekivati da se revanšizam tih migranata nastavi izražavati  putem islamskog terorizma.

Treći trend proteklog 30-godišnjeg ciklusa bio je dakle europski trend mira. S njim je problematično što ga nitko osim Europljana nije slijedio. Tako je Unija danas jedina regija u svijetu koja troši manje (trećinu manje čak i kada statistike uključuju Rusiju) nego krajem 1980-ih. Isto nakon oštrih smanjenja vojnih proračuna 1990-ih („kraj povijesti“), te nakon krize 2008. Tako je 1990., Francuska trošila 3,2%, Njemačka3%, Ujedinjeno Kraljevstvo 1,8% i Italija 5% svog BDP-a za vojnu potrošnju. Trideset godina kasnije, 2021., te brojke su znatno manje: 1,95% za Francusku, 1,34% za Njemačku, 1,52% za Italiju (SIPRI).

Samo je Ujedinjeno Kraljevstvo zabilježilo lagani porast potrošnje na 2,22%, izašlo iz Unije i upustilo u samostalne obavještajne i vojne akcije, te potaklo kreiranje NATO-bis anglofonskog obavještajno-vojnog saveza AUKUS (Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države) . Radi se o posljednjem kolonijalnom imperiju koji se evidentno bori za opstanak, ali za neoimperijalizam optužuje svog vječnog kolonijalnog rivala – Rusiju.

Europska obrambena spremnost i Treći svjetski rat

Neposredna posljedica europskog izbora trenda mira bilo je azijsko premašivanje europskih vojnih izdataka 2009. S naznakom da, čak i kada su vojni izdaci Europljana na ovako niskoj razini,  oni svejedno troše najmanje tri puta više od ruskog proračuna za obranu. Stoga se nameće konstatacija da podizanje obrambene spremnosti Unije jednako ovisi o povećanju izdataka za nju, koliko i o svrsishodnoj uporabi tih sredstava: vlastit dugoročni razvojni program vojne industrije, koordinacija kojom bi se priječilo dupliciranje opreme (segmentiranje tržišta i troškova naoružanja), ubrzavanje proizvodnih ciklusa naoružanja i istodobno spremnost da se financijski podnese i povremeni izostanak rezultata tijekom realizacije razvojnih programa.

Evidentno je da je, s jedne strane, sve propušteno nemoguće u kratkom roku nadoknaditi. S druge strane, prema nekim analitičarima poput američkog geopolitičara realista Johna Mearsheimera, za sve je kasno jer smo već ušli u Treći svjetski rat. Prema njemu, ukrajinsku vojsku su preuzeli NATO-ratnici (američki, britanski i poljski), barem počevši od 2014.[3], te je stoga Ukrajina de facto članica NATO-a. Istodobno, Rusi su najavili danikad neće tolerirati Ukrajinu u sastavu NATO-a. Kako je Putin dan prije napada najavio, on sa svoje točke gledišta u Ukrajini vodi preventivni obrambeni rat, dok Zelensky sa svoje točke gledišta vodi obrambeni rat protiv ruskog agresora.

S Mearsheimer-ovom analizom slaže se Emmanuel Todd, francuski vrhunski antropolog koji je predvidio pad SSRR-a još 1976. (La Chute finale/Finalni pad), 2002. u eseju Aprèsl’Empire/Nakon Imperija najavio je raspad američkog sistema; a 2022.,u Japanu jer je dovoljno geografski i emotivno udaljen od Ukrajine, objavio je knjigu koja se vrti oko  njegova provokativnog kultnog eseja „Već je započeo Treći svjetski rat“ i (L’Archipel). Ne samo što tvrdi da „je sukob u Ukrajini“, prelazeći iz ograničenog teritorijalnog rata u globalni ekonomski sukob (između ujedinjenog Zapada s jedne i Rusije uz podršku Kine s druge strane), prerastao u svjetski rat“. Konstatira i da je rat donio „dvostruko iznenađenje“: „Ukrajina se vojno odupire, a Rusija nije ekonomski slomljena, što ishod sukoba čini neizvjesnim“. Prema njemu, iako Europljani nisu neposredno vojno angažirani, uključeni su u rat jer osiguravaju naoružanje koje ubija Ruse. Pravi ulazak u rat osjetiti će tek kroz inflaciju i nestašice – zbog značajnog angažmana EU-a u ekonomskom ratu protiv Rusije.

Uoči rata, Todd i njegovi kolege stručnjaci za Ukrajinu nisu tu državu vidjeli kao demokraciju u povojima, već kao društvo u raspadanju i failed state u nastajanju. Pitali su se je li Ukrajina od osamostaljenja izgubila 10 ili 15 milijuna stanovnika i nisu se mogli odlučiti jer Ukrajina nije provela popis od 2001., što je klasičan pokazatelj da se radi o društvu koje se boji suočiti sa stvarnošću. Vjerojatno je računica Kremlja bila da će se to raspadnuto društvo srušiti nakon prvog šoka, ili da će čak poželjeti „dobrodošlicu majci Rusiji”. Međutim stručnjaci su potom otkrili da, naprotiv, „ukoliko se društvo u raspadu hrani vanjskim financijskim i vojnim resursima, može u ratu pronaći novu vrstu ravnoteže, pa čak i horizont, nadu. Rusi to nisu mogli predvidjeti. Nitko nije mogao, te je rat postupno postao egzistencijalan, kako za Rusiju, tako za SAD.

Sumorni zaključak

Naime, ukoliko se rusko gospodarstvo bude beskonačno opiralo sankcijama i uspije iscrpiti europsko gospodarstvo, a da ono samo – potpomognuto Kinom – opstane, mogla bi biti ugrožena američka monetarna i financijska kontrola svijeta. A s njom i mogućnost financiranja ogromnog američkog trgovinskog deficita ni za što. Zato niti za jednu stranu više nema povlačenja. Uvučeni smo u beskonačni rat, u konfrontaciju čiji je jedini mogući ishod slom jedne od suprotstavljenih strana[4]. Dakle Europljani, što drugo reći početkom ove 2023. nego: Sretna vam bila i dobro došli u Treće doba Međuzemlja. Preostaje nam čekati da dobri hobit Frodo  slomi zlog čarobnjaka Saurona.

 

[1]Tina Hildebrandt und Giovanni di Lorenzo, “Hatten Sie gedacht, ich kommemitPferdeschwanz”, Die Zeit, 7.Prosinac, 2022.

[2]Theo Prouvost, «Hollande: ‘There will only be a way out of the conflict when Russia fails on the ground’”, Kyiv Independent, 28. prosinac,2022.

 

[3]John J. Mearsheimer, “WhytheUkraineCrisisIstheWest’sFault: The Liberal DelusionsThatProvoked Putin”, , ForeignAffairs,September/October 2014.,https://www.mearsheimer.com/wp-content/uploads/2019/06/Why-the-Ukraine-Crisis-Is.pdf.

[4]Intervju  Emmanuel Todd za Alexandre Devecchio, LeFigaroVox, 12. siječanj 2023.

Komentari

komentar

You may also like