Tako je Emmanuel Macron, nakon što je uživo svjedočio uspješnoj operaciji slijetanja NASA-inog robota koju je emitirala francuska svemirska agencija CNES, poručio: „Tu smo! Evo nas!“ – pozdravljajući na taj način „veličanstven timski rad“ i podcrtavajući činjenicu da je uspjehu Perseverance-a doprinijela i francuska/europska znanost. Uzalud, Bidenova uljuđena America is back, jednako kao Trumpova nezgrapna America first, pod američkom zastavom slave zajedničke savezničke pobjede
Promidžba Globalizacije 4.0 i uljuđenijih odnosa s Bidenovom Amerikom obvezuje, pa je Emmanuel Macron u javnost pustio video u kojem, maskiran jer i COVID obvezuje, promatra spuštanje na Mars NASA-inog robota znakovitog imena Perseverance („Ustrajnost“).
Tim povodom, Le Monde je zabilježio „čudno“ telekopiranje vijesti u SAD-u, koliziju između okrutnog neuspjeha i zapanjujućeg uspjeha. Između, s jedne strane, najave Sveučilišta Johns-Hopkins da je Amerika prešla sumornu barijeru od pola milijuna smrtnih slučajeva od COVID-19 i, s druge strane, NASA-ine objave video zapisa koji po prvi puta u povijesti prikazuje slijetanje zemaljskog stroja na drugom planetu“. Ta kolizija baš i nije čudna kad se stavi u kontekst neoliberalne doxe podčinjavanja države i društva tržišnim zakonitostima. Broj umrlih raste jer se dragocjeno vrijeme troši na tržišnu utakmicu u koju su uključeni proizvođači cjepiva i države koje im daju potporu. Privatne tvrtke – proizvođači cjepiva teže maksimalizaciji profita, a države što pristupačnijoj cijeni. Zahvaljujući neoliberalnom jednoumlju, nikome ne pada na pamet cjepivo proglasiti svjetskim dobrom i učiniti dostupnim svima. Poglavito europljanima, iako svog cjepiva nemaju, nego se tuku oko američkog, kineskog i ruskog. Jer, jedina svetinja suvremenog društva je nedodirljivo pravo posjednika kapitala na neograničeno bogaćenje. U tom kontekstu, prije nego u koliziji podviga i neuspjeha američke znanosti, apsurd misije Perseverance leži u predstavljanju javnosti njezinog glavnog cilja. Potraga za izumrlim Marsijanskim bakterijama (potraga za bivšim životom), u stvari skriva potragu za resursima (rijetkim metalima), a kolonizacija Marsa ima smisla samo ako ju ekonomski opravda rudarenje radi opskrbe resursima na kojima počiva Globalizacija 4.0. Tako bismo, konačno, iz Zemljana-rudara (npr. anglofonskog osuđenika, poput onih koji su kolonizirali Australiju), prilagodbom uvjetima života na Marsu, mogli dobiti Marsijance koji nalikuju izvanzemaljcima iz američke science-fiction filmografije. Never know, američka znanost nam sprema svakovrsna iznenađenja. U stvari, je li ona uistinu američka?
Potraga za tragovima bakterija na Marsu
Naime, američki podvig ne bi bio moguć bez europskih znanstvenika. Dva francuska laboratorija CNRS/Paris-Saclay, opremila su američkog robota Super Cam-om, glavnim znanstvenim instrumentom „Ustrajnosti“. Što ne bi bilo čudno da, u isto vrijeme, Pasteurova domovina nije bila ni najmanje ustrajna u potrazi za vlastitim cjepivom protiv COVIDa-19.
Misija slijetanja na Mars samo je prva faza avanture čiji je krajnji cilj doprema na Zemlju uzoraka s „crvenog planeta“, kako bi ih znanstvenici analizirali u okviru potrage za tragovima negdašnjeg života na tom planetu. Posebno su u potrazi za tragovima bakterija koje se razvijaju u uvjetima sličnim onima na Marsu, a koje bi budući koloni mogli povesti sa sobom i koristiti u proizvodnji hrane i lijekova, prilikom naseljavanja tog planeta. Zračnu liniju Zemlja-Mars otvorio bi i eksploatirao super-heroj kolonizacije Marsa, Elon Musk – čovjek koji je uspio ušesterostručiti svoje bogatstvo za trajanja pandemijske krize, isto koliko i vlastiti kapacitet ulaganja u krahove prilikom povratnog slijetanja na Zemlju njegova Starshipa. Stoga su mu obraz odlučili osvijetliti NASA i francuski CNES (Centar za svemirska istraživanja) uspješnim slijetanjem na Mars robota Perseverance. Naravno, sredstvima američkih i francuskih poreznih obveznika.
Kako priliči u takvoj situaciji, prvi potez robota koncipiranog prema čovjekovoj mjeri bio je da se uslika i pohvali podvigom. Da Zemljanima pošalje svoj prvi selfie i tweet. Prvi važni tweet na koji Donald Trump nije mogao odtvitati. Jer se njegova omiljena socijalna mreža i službeno prihvatila uloge autoritativnog regulatora/moderatora političke rasprave. Svježe izabranom predsjedniku Bidenu dala je priliku uživati u rezultatima koje je polučila ustrajnost u postizanju „make America great again“ njegova prethodnika Trumpa. Naime bivši američki predsjednik saveznicima je uspješno naplatio bandwagoning račune i osnažio gospodarstvo, zahvaljujući čemu su bila moguća ulaganja u nove podvige, poput ubrzane koncepcije cjepiva protiv COVID-a 19, ili ovog zadnjeg NASA-inog uspjeha. Ali mu je Twitter zatvorio korisnički račun, kao i račune njemu naklonjenih komplotista (QAnon), „zbog rizika od daljnjeg poticanja nasilja“, a nakon spektakularnog okupiranja Capitola od strane njegovih rabijatnih pobornika. Lišen osobnog računa, odlazeći predsjednik poslužio se svojim drugim, službenim @POTUS Twitter računom američke vlade kako bi uputio svoju zadnju, brzo obrisanu (Twitter je moćan brisati i poruke s državnih računa), salvu negodovanja: „Kao što već dugo govorim, Twitter ide sve dalje i dalje u zabrani slobode govora, a večeras su se zaposlenici Twittera koordinirali s Demokratima i Radikalnom ljevicom radi uklanjanja mog računa s njihove platforme, da bi me ušutkali – i VAS 75 milijuna velikih domoljuba koji ste me birali“.
Europski doprinos u osvajanju Marsa
Za razliku od Trumpa, Francuski predsjednik može tvitati koliko ga volja. Međutim europljani, koliko i svijet, oglušuju se na njegove alarmantne anamneze po pitanju zdravlja EU i NATO-a. Tako je, nakon što je uživo svjedočio uspješnoj operaciji slijetanja NASA-inog robota koju je emitirala francuska svemirska agencija CNES, poručio: „Tu smo! Evo nas!“ – pozdravljajući na taj način „veličanstven timski rad“ i podcrtavajući činjenicu da je uspjehu Perseverance-a doprinijela i francuska/europska znanost. Uzalud, Bidenova uljuđena America is back, jednako kao Trumpova nezgrapna America first, pod američkom zastavom slave zajedničke savezničke pobjede. A europska vladajuća klasa navikla je američke uspjehe doživljavati kao vlastite i tako opravdavati svoju politiku sklanjanja ispod američkog NATO-kišobrana i vlastitu neaktivnost na svjetskoj političkoj sceni. Svi osim Macrona. Približava se 2022. i novi predsjednički izbori. Njegov no limits europeizam, u koji je pretočio francuski republikanski univerzalizam i volju za moć, nije polučio željene rezultate. Iako je u tom smislu imao potporu francuske javnosti, njegova ideja minimuma strateške autonomije EU-a unutar NATO-a nije zaživjela; što se potvrdilo tijekom krize Grčka-Turska, kada je Francuska vojska sama stala iza europske članice Grčke. Međutim, nije odstupio niti milimetra od onoga što njegovi kritičari nazivaju idealizmom, ili pro-europskim utopizmom, a sastoji se u njegovoj vjeri da je uistinu moguće neučinkovite Bruxelleske institucije pravovremeno reformirati i opremiti zajedničkim, koherentnim, autonomnim vanjskopolitičkim i sigurnosnim konceptom. Kritike nisu pale na plodno tlo jer Macron, realno, ni ne može nego EU idealizirati u svojstvu lidera EU progresista. Tako europski brod sve dublje tone.
Europa u potrazi za cjepivom protiv nano-virusa
Nakon posljedica upravljanja migrantskom krizom (gomilanja migranata koje je nemoguće odaslati u države iz kojih su na put krenuli), posljedice neučinkovitog upravljanja ovom koronavirusnom, na putu su učvrstiti sve veći broj Francuza u uvjerenju da bi im bez EU-a bilo neusporedivo jednostavnije evoluirati u svijetu i štititi se od vanjskih ugroza. I to, iako su globalno pro-europski nastrojeni koliko i njihov predsjednik. Naime Emmanuel Macron se ponadao pozitivnim pomacima i sasvim posvetio iznalaženju zajedničkih europskih rješenja za izlaz iz krize COVID-19, oslanjajući se na postignut dogovor oko plana oporavka čiji je cilj financiranje “masovnih javnih i privatnih ulaganja na europskoj razini, kako bi se stvorila radna mjesta i sanirala neposredna šteta uzrokovana pandemijom COVID-19, te istodobno podržali ekološki i digitalni prioriteti Unije”. Međutim taj je dogovor između 27-morice postignut na štetu Francuske, koja će u zajednički plan oporavka od 750 milijardi uplatiti 26 milijardi više nego što će primiti (LeFigaro). Potom će te „izgubljene milijarde“, više nego siromašnim, profitirati bogatim i „štedljivim“ državama koje su se planu protivile i ishodile povlastice. Sve to kako bi se konačno Unija pokazala nesposobnom samostalno koncipirati, proizvesti, pa čak i nabaviti i distribuirati u odgovarajućim količinama cjepivo protiv COVID-a. U Francuskoj su, s iznimkom kratke ljetne epizode, a zbog upravljanja krizom djelomičnim ili potpunim zaključavanjem, već godinu dana zatvoreni restorani, kafići, hoteli i pristup svim kulturnim sadržajima. Na djelu je i policijski sat u 6 sati popodne i week-end lockdown u regijama u kojima je virus najprisutniji. Međutim, pandemija ne jenjava. Naprotiv, šire se britanski, brazilski i južnoafrički soj virusa. U međuvremenu, Francuska nije značajno povećala kapacitete svojih zdravstvenih ustanova, niti ljudske resurse u sektoru zdravstvene zaštite. Dakle, ne samo da joj bez dovoljnih količina cjepiva nema izlaza iz aktualne krize, nego ni budućih. Osuđena je na upravljanje krizom zaključavanjem, koje građani sve teže podnose, a ekonomija snosi nesagledive posljedice. Rastu svi oblici nasilja (obiteljsko, međuvjersko, međurasno itd.), među kojima ono socijalno ima potencijal, u dogledno vrijeme, generirati pobune. Država/građani nastavljaju se prekomjerno zaduživati u uvjetima u kojima je već milijun Francuza izgubilo posao, a unatoč obilatoj državnoj pomoći najvećim tvrtkama (zaduženju). Ne nude se sistemska, dugoročna rješenja, nego se nastavlja trend bitke brojevima u obrani neobranjivo loših rezultata francuske i europske borbe protiv COVIDa-19. Na primjer, francuski anti-COVID tim opovrgava tvrdnje prema kojima je stopa letaliteta u Francuskoj, odnosno broj umrlih od COVID-a, na razini onog švedskog – države koja nije zaključavala zdravu većinu građana i ekonomije kako bi zaštitila životno ugroženu manjinu. Isto iako je, prema službenim podacima Johns Hopkins University/World Bank od 25. siječnja 2021., broj umrlih od COVID-19 na milijun stanovnika veći u Francuskoj (1076 umrlih) od onog u Švedskoj (1070 umrlih). Vladini majstori za bitku brojevima pozivaju se na istraživače poput Lonni-a Besançon-a, istraživača sa Sveučilišta Monash u Melbourneu u Australiji koji procjenjuje da švedske statistike „kasne“, te ne sadrže dva do tri tjedna broja umrlih, zbog različitog načina prikupljanja podataka. Štoviše, onaj isti Macronov ministar zdravstva, mlad ali autoritativan liječnik Olivier Verin, koji je kada se ta nova zarazna bolest pojavila Francuze uvjeravao da zaštitne maske nisu korisne, odbija svaku osobnu odgovornost u nekontroliranom širenju prvog vala zaraze. Naprotiv, otkako je promijenio mišljenje i zaštićivanje maskom proglasio obaveznim, sasvim dekompleksirano optužuje građane koji ih povremeno skidaju da zbog svog ponašanja snose odgovornost za prenošenje zaraze i kolaps bolnica.
Brexit i utrka za cjepivom
Dakle, Macronisti brane neobranjivo. Ali je realnost okrutna. Tako britanski premijer Boris Johnson ne propušta priliku narugati se neopreznom francuskom predsjedniku koji se, prilikom nabave cjepiva, sasvim oslonio na načelo slobodne tržišne utakmice i na bruxellesku administraciju. Pa je ostao bez cjepiva. A do javnosti je doprla vijest da njegova ekipa nije podržala Valnevu, francusko-austrijsku biotehnološku start-up sa sjedištem u Nantesu, koja je u procesu finaliziranja kliničkih ispitivanja klasičnog cjepiva protiv Covid-a, za račun Johnsonove ekipe. Dakle Francuzima je na dohvat ruke klasično cjepivo o kojem sanjaju. Ali, prve doze cjepiva te privatne francuske tvrtke neće biti isporučene Francuzima, nego Britancima. Jer su ju oni financijski podržali. Zemlje EU-a morati će pričekati do 2022. godine. S naznakom da, i onda kada će Francuzima francusko cjepivo biti dostupno, morat će ga ravnopravno dijeliti s drugim članicama Unije. Franck Grimaud, genaralni direktor Valneva-e objašnjava da se njegova tvrtka, prije nego britanskoj, još u travnju 2020. obratila Bruxellesu koji, za razliku od Britanaca, nije bio reaktivan. Zahvaljujući potpori Johnsonove administracije, francuska tvrtka je u rekordnom roku uspjela otvoriti tvornicu u Škotskoj, a u Švedskoj pogon za flaširanje cjepiva. Tako je, medijski snažno podržan posjet Borisa Johnsona tvornici francuske tvrtke u Škotskoj izrasla u trijumf Johnsonovih Brexitera nad Macronovim eurofilima.
Naravno, Velika Britanija se izlaskom iz EU nije transformirala u „Singapur na Temzi“ kako je prijetio njezin premijer „populist“, ali nije doživjela ni katastrofu koju su predviđali europeisti. Pregovorima je, usprkos rigidnosti glavnog pregovarača, Francuza Michela Barniera, osigurala ono glavno: pristup EU tržištu bez carina i kvota. Istina, to isključuje financijske usluge, pa City više nema neposredni pristup štedišama starog kontinenta. Međutim kako štediše i dalje imaju potrebu za uslugama Square Mile-a (Trga od jedne milje) – jedinstvenog zbog svoje veličine i koncentracije financijskih ustanova, sektorski sporazumi o međusobnom priznavanju već su spremni za stupanje na snagu. Ibid po pitanju zamjene europske britanskom bilateralom i multilateralom. Proizlazi da, jer su se Britanci ionako „pravili Englezi“ i nikada nisu sasvim ušli u Uniju (nikada nisu mutualizirali ni svoju valutu, niti granice), oni iz nje ne mogu niti sasvim izaći. Zadržali su tržišne pogodnosti, a riješili se – kako su ih definirali: „neučinkovitih i skupih birokrata koji su im htjeli diktirati zakon“. Hrabro, kao 1940. i poštujući volju naroda – onu koju su kao takvu političke elite prethodno formirale. Bruxelles i 27-morica, naviknuti tretirati glasovanje svojih birača zanemarivim (najzorniji primjer: francuski i nizozemski referendum kojim je odbačen Lisabonski sporazum), do posljednjeg trenutka su računali da će i britanska vlada in fine zanemariti tijesnu pobjedu Brexitera.
Unija je ostala bez značajnog financijera, koji im je, međutim, velikodušno u naslijeđe ostavio europski engleski jezik i ultra-liberalne standarde koji nagrizaju njihova društvena tkiva. Među njima multikulturalizam koji je urodio komunitarizmom, te posljedično rasnim, vjerskim i rodnim separatizmom. Tako je raznim udrugama za zaštitu manjina u Francuskoj, povratak na vlast američkih Demokrata, kojemu su značajno doprinijeli američki borci protiv rasizma i feministkinje, dao krila. Usred pandemije, Francuskom se širi već treći val #Mee Too pokreta, uformicomingout-a silovanih žena i muškaraca kojim se pozivaju na svjedočenje druge žrtve incesta/pedofilije. Počelo je s knjigom Camille Kouchner, kćeri bivšeg administratora Kosova Bernarda Kouchnera, koja je optužila svog očuha, predsjednika Nacionalne zaklade za političke znanosti Olivier-a Duhamela, jednog od najutjecajnijih pripadnika francuske tzv. kavijar-ljevice, za seksualno iskorištavanje njezina brata blizanca. Nakon čega se javila kći Richarda Berry-a, jednog od najpopularnijih francuskih glumaca i producenata, itd. Ono što je zajedničko svim valovima #Mee Too i Black Lives Matter comingout– a je da najčešće polaze od istinite i potresne životne drame. Međutim potom su, u skladu sa svjetonazorom američkih new progressives, stavljane u službu radikalnog feminizma i protu-bjelačkog suprematizma; odnosno rodne i rasne jednakosti nametanjem kvota diskriminiranih populacija u svim područjima ljudskog djelovanja. Što bi bilo pozitivno za globalnu društvenu zajednicu da se ne događa u ultra liberalnom predatorskom okružju, koje čini da žene i crnci, jedanput na vlasti, postaju jednako ili više socijalno neosjetljivi od „bijelog suprematista“ kojeg su zamijenili.
Identitarna erozija Europe
U opisanim uvjetima, na djelu je identitarna erozija Europe, a ne željena fuzija europskih naroda i teritorija koja je trebala generirati prepoznatljiv identitet zajednice europskih naroda. Posljedično, EU nije respektabilni svjetski akter kojeg se nešto pita, kako je to jasno izrazila ruska diplomacija za nedavnog posjeta visokog predstavnika EU-a Josepa Borrella, kada je protjerala trojicu diplomata iz europskih zemalja, s obrazloženjem da su sudjelovali u demonstracijama u znak potpore Alekseju Navaljnom. Po povratku u Bruxelles, poniženi Borrell odmah je organizirao video-konferenciju na ministarskoj razini EU-a i pozvao upomoć novog američkog državnog tajnika Antonya Blinkena. Savjetovanje je urodilo mlakom protu-mjerom financijske naravi: zamrzavanjem imovine u EU-u Rusima koji su osumnjičeni da su „povezani s trovanjem i represijom manifestacija potpore Alekseju Navalnom“. Amerika je zaokupljena implementacijom svoje Free and Open Indo-Pacific Strategy, koja počiva na kooperaciji s Japanom i Indijom, unutar zone koju je bivši japanski premijer Shinzo Abe definirao kao «zonu ušća dvaju mora kroz dinamičko spajanje Indijskog i Tihog oceana». Taj je prostor, a ne europski, u središtu američkih i kineskih geopolitičkih i geoekonomskih preokupacija. Stoga se Amerikanci nemaju vremena baviti uvrijeđenom taštinom europljana.
Borrell se iz Rusije nije vratio samo povrijeđen, nego i bez Sputnika V – ruskog cjepiva. Kada se ono na tržištu pojavilo prije istovrsnog ARN messanger američkog, Unija ga je proglasila nepouzdanim. Tek kada je bilo jasno da se neće dokopati dovoljnih količina zapadnih cjepiva, Sputnik V je dobio «EU vizu», a Borrell ga pohvalio kao „dobru vijest za čovječanstvo“. Kasno, pa EU i dalje ne raspolaže zadovoljavajućim količinama cjepiva. Ono Pfizerovo je njemačka znanost spravila za Amerikance, a francusko Valneva-ino namijenjeno je Britancima, koji su u međuvremenu izašli iz EU-a. Unija je čak imala problema s proizvođačem na tržištu najmanje traženog cjepiva Astra-Zeneca/Oxford. Bruxelles je strahovito uznemirilo što su britanske tvornice tog cjepiva koje ima reputaciju da je manje učinkovit od drugih, mislile prioritetno opskrbiti Britance. Jer je Bruxelles liberalniji od onih koji su ga liberalizmu učili. AstraZeneca je danas dostupna, ali ga francuski i njemački kandidati za cijepljenje izbjegavaju. Pa Rusi nisu mogli odoliti narugati se i AstraZeneca-i. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov ustvrdio je pred novinarima da je „Sputnik V, jer se bazira na ljudskom adenovirusu, pouzdaniji u odnosu na cjepivo AstraZeneca, koje je nazvao ‘majmunskim’ jer počiva na modificiranoj verziji virusa prehlade kod čimpanza“. Tako je EU i dalje u stand by poziciji. Prvo je čekala i dočekala povratak Bidena, a sada čeka da joj Amerikanci i Britanci dostave cjepiva koja su razvili EU znanstvenici.
Provincijalizacija EU-a
Prema Our World in data, health autorities, portal STATISTA: do 26.-27. veljače, prvo cjepivo protiv COVID-a 19 primilo je: 92,5% Izraelaca, 60,8% građana Ujedinjenih Arapskih Emirata, 30,1% Britanaca, 28,1% Amerikanaca, dok je prosječno cijepljeno samo 7% građana EU. Manje nego u Čileu, Turskoj ili Maroku. Što objašnjava zašto se svi : Amerikanci, Rusi, Turci, Brazilci i ini mogu nekažnjeno rugati europljanima.
EU nema autonomne vanjske politike i vojske. Vanjskopolitički koncept određuje identitet i granice organizacije kao kompleksnog sustava koji se, ukoliko nije opremljen vlastitim odgovorima na vanjske ugroze, prema prirodnim zakonitostima, slijeva u organizaciju višeg reda. Za Uniju koja vojske nema, sustav višeg reda je NATO. On pak, jer EU nije ostvarila ni minimum strateške autonomije, ne prepoznaje europske specifične interese. Stoga se europski prostor postupno pretvara u NATO-provinciju. Identitarna erozija i provincijalizacija EU-a ugrožavaju pozicioniranje bivših kolonijalnih sila poput Francuske u svojstvu aktera u odmjeravanju snaga između Amerike i Kine u Indo-pacifičkoj zoni, kao zoni preklapanja interesa svjetskih tehno-velesila. Međutim, u uvjetima identitarne erozije i provincijalizacije Europe, kako uopće očekivati mobilizaciju europskih građana oko nekog zajedničkog europskog akcijskog plana kad dobar dio među njima niti nije čuo za pridružene teritorije članica koji, iz povijesnih, zemljopisnih ili političkih razloga uživaju posebni status prema zakonu EU? Francuska je država s najviše takvih pridruženih, posebnih teritorija. Sedam od trinaest francuskih prekomorskih departmana prostire se između južnog Tihog i Indijskog oceana i čini da Francuska raspolaže s devet milijuna km2 ekskluzivne ekonomske zone u indo-pacifičkom prostoru od središnjeggeopolitičkog i geoekonomskog značaja. U toj zoni je prisutno 1,6 milijuna Francuza. Dakle, teoretski, EU je u stanju formulirati vlastite odgovore na geostrateške izazove u tom prostoru.
O čemu više u slijedećem nastavku: «GEOSTRATEŠKI IZAZOVI U INDO-PACIFIČKOJ ZONI»
dr. sc. S. Vujačić: U sjeni sukoba SAD-Kina: EU KAO ANGLO-AMERIČKI „TROJANSKI KONJ“
