Posljednjih tridesetak godina, predatorstvo na svim razinama preuzelo je od solidarnosti ulogu socijalnog dizala. Simboli predacije u životinjskom svijetu, poput figure vuka (Vuk s Wall Street-a), postali su popularna, zaštićena vrsta. Već 1990., francuski pastiri koji su vučji lik i djelo bili sasvim zaboravili, imali su priliku opet ga sresti. Stigao je s talijanske strane Alpi i u trideset godina okupirao sav raspoloživ prostor, toliko se razmnoživši da je 2017. zaklao ili izjeo više od 11 tisuća ovaca. Pastiri su nemoćni jer je vuk zaštićena vrsta, a kazne za odstrijel prevelike. Lovci su odavno na nišanu animalističkih udruga. Ipak, za 2018. im «novi plan za vuka» dozvoljava eliminirati četrdesetak od službeno repertoriranih četristotinjak vukova.
Stočari, čijim stadima vuk prijeti, upozoravaju da je taj plan nerazuman. Vincent Barneoud, uzgajivač iz Saint-Martin-de-Queyrières, sela na jugu Briançona, u najjačoj francuskoj turističkoj regiji Provence-Alpes-Côte d’Azur, još uvijek šokiran događajem, svjedoči kako je 2017. izgubio 50 ovaca: «Vuci su od stada odvojili 200 ovaca, pa ih sve masakrirali, unutar dužinskog pojasa od više kilometara. Čak ih i nisu imali namjeru pojesti. Bacili su ih na leđa i na pola zaklali. Nesretne ovce zatečene su kako mahinalno i dalje trče s otvorenom visećom utrobom. Jer vuk može činiti što želi. Ne smije ga se loviti, pa je postao predator bez predatora iznad sebe. Nastavit će se razmnožavati sve dok ima hrane. » (FranceInfo, veljača 2018.).
A hrane kod stočara ima u izobilju, pa se vuk više ne libi napadati niti danju niti noću, u prisustvu ili odsustvu pastira i njihovih pasa. S naznakom da, iako je vuk mesojed, protiv njega nije pokrenuta niti jedna veganska teroristička akcija. Isto, financijeri animalističkih udruga ne osiguravaju fondove za pomoć u zaštiti ovaca od vučjeg terorizma, nego to čine stočari, na način da se sve više zadužuju kupovinom sve sofisticiranijih sustava za zaštitu stočnog fonda. Država seljacima nadoknađuje pretrpljenu štetu, ali tek po završetku kompleksnog istražnog postupka tijekom kojeg su inspektori prikupili dovoljno materijalnih dokaza (veterinarska forenzika) iz kojih je razvidno da je baš reintroduirana zvijer ubila nesretnu kozu, ovcu, kravu… Čak i kada seljak uspije državnoj administraciji dokazati tko je krivac za gubitak stočnog fonda, obeštećenje ne pokriva pretrpljenu štetu. Istodobno, neprestano raste cijena police osiguranja za stočni fond, kao i porezne obveze uzgajivača stoke. Dakle, francuski su seljaci posredno pozvani financirati i vučje dnevne obroke.
Stoga je razumljivo zašto nisu izrazili dobrodošlicu slovenskim medvjedićima, kojima je slovenska vlada velikodušno dozvolila da migriraju u francuske Pirineje. Naime Nicolas Hulot, medijska zvijezda i ministar za ekološku tranziciju Macronije (nedavno je podnio ostavku), kao bivši ekološki militant, a u smislu očuvanja ekološke raznolikosti, početkom 2018. najavio je novu reintrodukciju slovenskih medvjeda (ovaj put medvjedica) u prostor francuskih Pirineja. Jer da su neodgovorni francuski lovci medvjede eksterminirali, a on ne bi rado bio ministar za čijeg je mandata ta pririnejska rasa medvjeda (u stvari euroazijski smeđi medvjed) nestala.
Kako Macronija prezire «nazadne» populiste koji su globalno antimigracijski nastrojeni, bilo da se radi o ljudskoj ili životinjskoj vrsti, Hulot je za reintrodukciju slovenskih medvjedica u pomoć pozvao lokalnog župana, očekujući od njega da s uzgajivačima stoke «angažira dijalog i obeća im bolju zaštitu njihovih stada». Dakle, seljacima je sugerirano da novonastalu potrebu za zaštitu od medvjeda financiraju županije kojima je Holland počeo, a Macron nastavio kresati budžete, tako da nije rijetkost da siromašne ruralne teritorijalne jedinice prodaju spomenike kulture (crkve) kako bi podmirile tekuće obveze, pogotovo one koje proizlaze iz kreditnih zaduženja.
Prva slovenska medvjedica svejedno je stigla u Pirineje 04.10.18. VIP klasom. Helikopterom je spuštena u svoje novo obitavalište (razjareni seljaci postavili su barijere na cestovne prilaze). Lokalno stanovništvo tu prisilnu reintrodukciju nije uspjelo spriječiti, ali ostaje mobilizirano. Televizijskim kanalima i društvenim mrežama kruži video u kojem naoružani i kagulirani seljaci, u maniri islamističkih terorista i Ku Klux Klana, najavljuju rat zaštitnicima predatora u životinjskom svijetu.
Evidentno je da niti prisilna introdukcija ljudskih migranata ne nailazi na bolji doček. Jedino što najsnalažljivije preživjele migrante, pristigle s najsmrtnije mediteranske rute, u finalnoj fazi njihove introdukcije u neku francusku ili drugu EU teritorijalnu jedinicu, ne očekuje VIP tretman na koji imaju pravo medvjedići migranti. Zato mogu računati na državnu zaštitu i pomoć nebrojenih udruga za pomoć migrantima koje ih bezrezervno štite od gnijeva lokalne populacije, odnosno «populista». Ovi zadnji tvrde da je jeftina ilegalna i legalna bjelosvjetska, a poglavito istočnoeuropska migrantska radna snaga, bitno snizila cijenu njihova rada, odnosno osiromašila i njih i državni proračun, te ih zatvorila u circulo vitiosus čija je inkarnacija geopolitika slobodne trgovine, koja nije ništa drugo doli geopolitika ekonomske predacije, s ekstremno predvidljivim, iako nepriznatim ciljem: koncentracijom svjetskog kapitala u rukama vrlo uske, probrane, transnacionalne i transrasne, planetarne predatorske kaste.
Dakle, pravo je pitanje: «Kako se planetarna predatorska kasta misli održati? »Ekstremno predvidljiv odgovor je : « Jednako kao reintroduirani vuk i medvjed u francuskim Alpama i Pirinejima.»
Drugim riječima, po završetku reintrodukcije predatorske transnacionalne i transrasne kaste u sve planetarne teritorijalne jedinice, a protivno volji lokalnih «populista», nužno je reproducirati lažiran prirodni model suživota između predatorske kaste i njihova plijena. Kako je prirodni model suživota, primjenom protuprirodnog principa zaštićene vrste, lažiran u svojoj biti, predatorska kasta postaje predator bez predatora. Postaje nedodirljiva. U tom kontekstu, jedini rizik, odnosno za tu kastu pogubni scenarij, sastoji se u mogućnosti obijesnog, bespotrebnog uništavanja plijena. U kojem bi slučaju, prema prirodnim zakonitostima, plijena uzmanjkalo, porasla bi mu važnost, pa bi trebalo stimulirati njegov slobodan razvoj.
Proizlazi da je reguliranje predacije na svim razinama (održivi razvoj predatorske kaste) ključna globalizacijska funkcija. Igra se sastoji u tome da predatorima nikada ne uzmanjka plijena, koji tako nikada neće dobiti na važnosti. U toj se je igri, na kojoj se temelji geopolitika predacije, specijalizirala Macronija.
Tako danas Francuska nije samo perjanica EU ekološke poljoprivrede, nego je i EU i svjetski šampion svih segmenata ekološke tranzicije i slobodne trgovine. Predsjednik Macron rado se predstavlja kao dekompleksirani liberal, liberalniji od pokojne Maggie Tatcher.
Nakon izborne pobjede, ostvarene zahvaljujući dezavuaciji tradicionalne ljevice i desnice od strane biračkog tijela, Macron nije išao niti lijevo, niti desno. Direktno je, dekompleksirano, smanjio porezna davanja najbogatijim Francuzima. Jer da će tako, porezno rasterećeni, više investirati i, posljedično, otvarati više radnih mjesta. Nešto što takve mjere prethodno nigdje drugdje nisu proizvele.
Potom je najmlađi francuski predsjednik dekompleksirao i najveće poslodavce, oslobodivši ih visokih otpremnina prilikom davanja otkaza. Jer da će lakše otpuštati, ali i lakše zapošljavati radnike. To isto, prije njega, nije uspjelo čak ni Emmanuel Valls-u, članu Trilaterale i Hollandovom premijeru, koji je zapamćen kao najomraženiji šef neke francuske vlade. Unatoč čemu je Valls, vjerojatno na krilima Macronova uspjeha, upravo dobio pravo na popravni ispit. Katalonac podrijetlom, svježe reintroduiran u španjolsku teritorijalnu jedinicu kao kandidat za gradonačelnika Barcelone, bivši francuski premijer naumio je obračunati se s katalonskim «populistima».
Kako je konstatirao najpoznatiji par francuskih sociologa Pinçon-Charlot (knjiga Predatori na vlasti), geopolitika predacije maskirana je otrovnim predacijskim jezikom «borbe protiv sistema i izolacionizma», koja u stvari uvijek završava dekompleksiranom socijalnom regresijom za najsiromašnije. Novac o kojem sanjaju oni kojima nedostaje, pretvorio se je u oružje za masovno uništavanje, u lumbardu i mitraljez tzv. «modernog doba» koje više nalikuje maračnom srednjevjekovnom. Koncentracija novca u rukama nekolicine omogućava ratovanje na svim frontovima: socijalnih prava, demokracije, zaštite okoliša, pa čak i čovječnosti. Oligarhijski struktuiran, predatorski liberalizam kontrolira sve aspekte društvenog razvoja.
Nakon komunističkog, neoliberalno jednoumlje opet je uklonilo sve podjele između ljevice i desnice, čime je sukob klasa postao nevidljiv, nečujan, neizreciv, kao da je očigledan, «prirodom dat», pa stoga nedodirljiv.
Pogovor
Iz ovog izvješća iz srca Europe lako je izvesti zaključak da je i u EU periferiji, i u svjetskom prostoru, realno očekivati ublaženu formu devijantnih društvenih pojava poput veganskog i animalističkog terorizma. Kao i drugi «izmi», i ovaj maskira alarmantnu socio-ekonomsku situaciju u srcu EU. Prema Insee studiji od ove godine, u Francuskoj 8,9 milijuna ljudi živi ispod praga siromaštva (raspolaže s manje od 1015 eura mjesečno), a prema državnom Zavodu za zapošljavanje 6,24 milijuna Francuza je bez zaposlenja, od kojih 3,47 milijuna bez ikakve aktivnosti. Dakle, neprestano se sužava prostor za predacijske aktivnosti.
Istodobno, mladi neoliberalni vuci, neovisno jesu li proistekli iz komunističkog ili liberalnog jednoumlja, naivno vjeruju da je čovjek moćan izmijeniti prirodne zakonitosti, odnosno spriječiti alternaciju ciklusa moći unutar jedne iste (npr. ljudske) predatorske vrste, a u smislu održanja te vrste. Stari politički vuci ostaju oprezni, jer su se, za razliku od novih, 1989. imali priliku uvjeriti kako upravljački sustav koji je opremljen univerzalnim ideološkim konceptom kojem se nitko i ništa ne suprostavlja, funkcionira kao zatvoreni sustav koji u svakom trenutku riskira termičku smrt (Edgar Morin).
dr. sc. Sanja Vujačić : VEGE-TERORIZAM I GEOPOLITIKA PREDACIJE (1)
0 komentara