dr. sc. Sanja Vujačić: KADA IMIGRANT EUROPLJANKU POZOVE NA ČAJ…

« Ujedinjeni u poštivanju sigurnosti »  je promotivni slogan za europsku edukativnu kampanju namijenjenu njemačkim imigrantima, a koja je startala 28. lipnja 2019. u Berlinu (vijest AFP, Schwartz, 31.7.19.).

Suprotno očekivanjima, ne radi se o svemirskoj sigurnosti (sinergija između civilnih i obrambenih aktivnosti) koju je EU najavila kao prioritet, nego o sigurnosti  europskih žena čiju izloženost seksualnim napadima povećava prisustvo stotina tisuća muškaraca-samaca koje u EU postupno donose snažni imigracijski valovi.

Njemačko-norveška suradnja

Norveška udruga Hero, u domovima za izbjeglice u Njemačkoj kojima upravlja, provodi svoj  edukativni program za prevenciju seksualnog nasilja. Radi se o edukaciji koju su, između 2013. i 2015., bili dužni slijediti norveški imigranti. Također nakon nekoliko jezovitih slučajeva silovanja Norvežanki, te nakon što je, 22 srpnja 2011. norveški desničar Anders Behring Breivik izvršio bombaški napad u blizini sjedišta vlade u Oslu i potom masovnu likvidaciju, uglavnom adolescenata – polaznika ljetnog kampa norveške radničke stranke na otoku Utoya. Breivik je ukupno ubio 77  osoba i ranio 151, kako bi promovirao svoj ultranacionalistički manifest kojim poziva na: islamofobiju, anti-cionizam, anti-feminizam i anti-marksizam, u ime « bjelačkog nacionalizma ».

Naime, od sredine 1990.-ih, Norveška je, više nego druge europske države, davala utočište stotinama tisuća imigranata s područja sukoba poput Somalije, Kurdistana, Libije… Tako se je broj Norvežana s imigrantskim porijetlom udvostručio u samo petnaest godina. Oni danas čine gotovo 10% stanovništva. Radi se o bogatoj državi u kojoj problem nije nezaposlenost, tako da se tenzije između starosjedilaca i došljaka nisu pojavile na tržištu rada, već unutar društva. Npr., za izbora 2009. počeli su pljuštati zahtijevi poput halal hrane u zatvoru, novih vjerskih državnih praznika, odvojene sportske kulture za muškarce i žene, a već 2010., u Oslu je najčešće ime bilo Mohammed (Le Figaro). Jasno artikulirani zahtijevi imigranata za pretakanje vjerske posebnosti u zakone, izazvali su negodovanje starosjedilaca, koje se izrazilo u masovnoj podršci norveškoj desnoj populističkoj političkoj opciji. Plavokosa predsjednica Stranke napretka, Siv Jensen, tako je, denunciranjem « puzeće islamizacije » društva  i promoviranjem njegova « velikog čišćenja», svoju populističku formaciju, u rekordnom vremenu, dovela u poziciju druge stranke po jačini u državi. I Anders Behring Breivik bio je član Stranke napretka od 2002. do 2006. godine – kada ju je napustio, zaključivši da je « premeka ». Za teški zločin osuđen je 2012. na maksimalnu kaznu zatvora, a 2013. pristupilo se edukaciji imigranata radi njihove bolje integracije u norveško društvo.

Između 2015. i 2018. Njemačka je postala najveći prihvatni centar za imigrante iz ratom zahvaćenih prostora. To se odrazilo na rast od 15% broja zločina i seksualnih delikata počinjenih od strane stranih državljana, u navedenom razdoblju. Već je doček Nove 2015. godine u Kölnu bio obilježen  seksualnim nasrtajima izbjeglica (uglavnom državljana Magreba), a nakon slučaja okrutnog silovanja i ubojstva mlade Nijemice od strane afganistanskog izbjeglice u Frieburgu 2018., rad udruga koje skrbe o njemačkim migrantima našao se pod povećalom javnosti.  Tako je norveška udruga Hero dobila priliku upoznati i njemačke izbjeglice sa svojom edukativnom metodom. U čemu se ona sastoji ?

«Poziv na čaj»

Nakon projekcije video radova u kojima su simulirani mogući nesporazumi u odnosu muškarac-žena, a koji proizlaze iz duhovnog habitusa imigranata koji je često korijenito različit od europskog, edukatori s imigrantima razvijaju raspravu oko pitanja: « Kako dokučiti odgovara li europska  žena pozitivno na njihovo udvaranje?»

Koje savjete, dakle, daju edukatori imigrantima koji dolaze iz zemalja u kojima se djevojke i dječaci školuju u odvojenim institucijama, gdje je izražavanje nježnosti u javnosti zabranjeno, a silovanje partnerice se ne smatra  kaznenim djelom?

Specifičnost norveške metode nalazi se u načinu na koji se imigrantima predočava razlika između konsenzualnog seksa i silovanja. Dakle, pomoću pitalice: « Želite li šalicu čaja ? » Ako Europljanka odgovori: « Da, želim jednu šalicu », onda to znači da ona uistinu želi popiti šalicu čaja. Ukoliko upitana žena oklijeva, izbjeglici se sugerira da skuha čaj, pa da ju ponovno pita da li želi popiti šalicu toplog napitka. Međutim, kada Europljanka kaže : « Ne hvala », izbjeglici se savjetuje da ne spravlja čaj i da se ne ljuti zbog odbijanja.

Tom je metodom, dakle, poziv na seks banaliziran, izjednačen s pozivom na čaj, pa ne bilo čudno da imigranti Europljanke počnu pozivati na čaj, misleći na seks… jer da one, kada pričaju o čaju, u stvari misle na seks. Kako sami tvrde, imigranti iz zadnjih valova migranata su navikli na običajnu i zakonsku dvosmislenost jer u njihovim domovinama ili vlada bezakonje, ili dvozakonje u kojem  su obiteljsko-klanovski zakoni jači od onih državnih.

Dvozakonje u Europi

Bit problema prilagodbe izbjeglica iz Magreba, Bliskog istoka i Afganistana europskim civilizacijskim normama leži upravo u činjenici da ti došljaci, u državu koja ih je prihvatila unose vlastite obiteljsko-klanovske zakone za koje vjeruju da su svuda iznad onih državnih.

Njemačka je, za Prvog svjetskog rata, Francuskoj zaviđala na kolonijama iz kojih je na europsku bojišnicu dovodila ubojite ratnike. Danas, jer se povode za europskim tradicionalnim kolonijalnim silama, Nijemci ponavljaju greške svojih susjeda, umjesto da ih ispravljaju. Tako je u Berlinu, kao proteklog stoljeća u Parizu, na djelu getoizacija. Za očekivati je da, npr. u berlinskom kvartu Marzahn (jednom od najsiromašnijih), u vrlo dogledno vrijeme,  žive u autarhiji isključivo izbjeglice s obiteljima koje će se neminovno formirati dovođenjem bračnih družica, roditelja i rodbine iz domovine, a putom zakonom predviđenih mehanizama « obiteljskog spajanja ». Kvartom bi postupno mogli ovladati obiteljsko-klanovski zakoni doseljenika, neprihvatljivi domorodačkom stanovništvu koje će se odseliti. Stvorit će se nova zona bezakonja, odnosno dvozakonja, čije će se stanovništvo otvoreno protiviti domorodačkim običajima i, poglavito, predstavnicima zakona države u  kojoj žive.

Sprječavanje  nasilja

Dakle, temeljni preduvjeti za sprječavanje svakog, pa i seksualnog nasilja od strane imigranata su: sprječavanje neželjene imigracije i uspješna integracija imigranata koji se već nalaze na europskom tlu. Jedini učinkoviti alat za sprječavanje neželjene imigracije je koherentna, autonomna europska vanjska politika i ovladavanje humanitarnim businessom, koji je premrežen kriminalnim organizacijama i financiran od strane filantropa – čelnika multinacionalnih tvrtki, čiji profit raste sukladno padu cijene rada, kojem pak pridonosi imigracija.

Kada EU, zahvaljujući autonomnoj vanjskoj politici, ne bi bila i sama implicirana u politiku nametanja demokracije oružjem (Libija), ona  ne bi morala prihvaćati funkciju skloništa za sve one koji bježe od bijede koja vlada u prostorima, od Afganistana i Iraka do Sirije, nakon američkih vojnih intervencija. Evidentno je da potreba za uspostavom demokratskog poretka i poštivanjem ljudskih prava, poglavito prava žena, nije bila veća u Siriji nego u Saudijskoj Arabiji. Tom distorzijom vlastitih načela zaštite ljudskih prava – prava žena, EU stimulira propagiranje vehabizma unutar vlastitih granica. Tako Saudijka, koja ispod teškog crnog pokrivala nosi najskuplje modele najvećih svjetskih kreatora, a koje smije vidjeti samo njen muž, postaje modna ikona i uzor ženama u prenapučenim europskim velegradovima u kojima kraljuje nasilje.

Uspješna integracija imigranata koji se već nalaze na europskom tlu moguća je jedino priključivanjem manjih skupina došljaka većinskim starosjedilačkim zajednicama. Zakonu starosjedilačke većine koja je sposobna štititi njihova prava, tada bi se rado priklonile i imigrantkinje. Ne bi se trebale, usred Europe (u periferijama velegradova), jednako kao u islamskim državama (saveznicama Amerike i EU), zamotavati raznobojnim plahtama kako bi se zaštitile od seksualnog nasilja, u predatorskom okružju u kojem većina muškaraca ne poštuje ustavni poredak koji nameće ravnopravnost u odnosu muškarac-žena.

Kada bi boravak na europskom tlu imigrantima bio uvjetovan prihvaćanjem jednakopravnosti sloboda žene i muškarca, kako u duhovnom i svjetovnom pogledu, tako u vestimentarnom označju, ne bi imigrantima trebalo prikazivati Europljanke kao žene kojima je poziv na seks isto što i poziv na čaj. Dovoljno bi bilo  upozoriti ih da je u Europi svim ženama zabranjeno na sebe navlačiti plahte kako bi se zaštitile od seksualnog nasilja, jer su za njihovu efikasnu zaštitu od muškog nasilja zaduženi pozitivni zakoni i institucije države.

In fine, da je borba protiv nasilja nad ženama u Europi uistinu efikasna, ne bi npr. u Francuskoj, svaki treći dan jedna žena trebala izdahnuti pod udarcima svog partnera (najčešće izvornog Francuza), dok istodobno svakih 14,5 dana jednom muškarcu život uspije oduzeti osvetnička ženska ruka (najčešće izvorne Francuskinje). Jasno je da imigracija nije izvorište nasilja nad ženama u EU, nego aditiv koji uspješno proširuje raspon preteksta za nasilništvo. Norveški tečajevi za seksualni preodgoj imigranata nenamjerno su među te pretekste uvrstili i poziv na čaj Europljankama.

0 komentara

You may also like