dr. sc. Sanja Vujačić : MACRONOVA BOŽIĆNA BITKA ZA FRANCUSKU

2018. MELODRAMA « ŽUTI PRSLUCI », 2019. « MIROVINSKA REFORMA »

« Predstavljam vam bijedu, tu dugu agoniju siromaha koja se završava smrću bogataša. Zakonodavci, znajte da je bijeda najnemilosrdniji zakon. »

Victor Hugo (1802.-1885.)

Nemoguće je oteti se dojmu da je Emannuel Macron francuskim građanima za Božić 2019. upakirao isti poklon kao i za Božić 2018. : uzbudljivu melodramu. Kao i sve dobre melodrame, i njegove se oslanjaju na ljubavni zaplet (između vođe i naroda) s prestrašnim situacijama (narod protiv omraženog vođe i obrnuto), da bi in fine ta drama (radnja) pozitivno završila (pomirdba jer se drugačije ne može).

Predsjednik prvo najavi reforme koje malom čovjeku nameću dodatni financijski teret (ekotaksa za Žute prsluke) ili mu oduzimaju stečena prava (mirovinu kalkuliranu na osnovu najbolje plaćenih godina rada). Time isprovocira stotine tisuća građana. Stoga oni, demokratski, oboružani samo transparentima, izađu na ulice i predsjednika pozivaju da odstupi s vlasti jer da je « predsjednik bogatih », pa ga ne vole. Njemu tako nešto ne pada na pamet jer je demokratski izabran. To bi trebalo značiti da ga voli većina građana, pa se ne osvrće na « prosvjedničku manjinu bukača ». Kada javnost podrži « bukače », a njihov se broj popne na više stotinjak tisuća, Macron utihne i zabarikadira se u Elizejskoj palači u koju je danas teže ući nego što je izaći iz Alkatraza.

Metoda « truljenja » socijalnog pokreta





Uvjeren da se narod buni jer nije shvatio što im je htio reći, predsjednik Vladi prepusti « pedagogiju », odnosno argumentiranje spornih akcija. Vlada pak prvo, zaštite radi demokratskog poretka, na prosvjednike pošalje represivni aparat (Ministar Christophe Castaner), naoružan flash ball-ima i neograničenim količinama suzavca. Snažne policijske trupe, zaštićene kvalitetnim kacigama i neprobojnim prslucima, temeljito pregledaju manifestante i oduzmu im sve alatke za zaštitu od policijskog terora, pa čak i maske kojima su se od suzavca mislili zaštititi. Jer da, ukoliko su poslušni, suzavca neće biti. Kada neka grupa prosvjednika izađe iz perimetra dozvoljenog za demonstraciju i odbije ponovno se priključiti « stadu », policajci rabe flash ball. Radi se o nepreciznom, ali učinkovitom obrambenom oružju čiji gumeni projektili su propulsirani brzinom od 80 m/s. To oružje policiji omogućuje da, u « obrani  demokratskog poretka », manifestantima izbija oči (više od 300 slučajeva za demonstracija Žutih prsluka), ili ih učini bogaljima.

Nakon čega nastupaju demokratski sudovi, kako bi se razlučilo tko je kriv između prosvjednika i Vladinih protuprosvjedničkih trupa. Ti sudovi nisu kompetentni suditi o političkoj odgovornosti izazivača sukoba. Tako se, iako policajci najčešće trpe iste socijalne nepravde koje denunciraju prosvjednici, produbljuje jaz između onih koje vođa voli jer ga brane (policija) i onih koje ne voli (nezadovoljan narod).

Revnost Castanerovih policijskih trupa otišla je tako daleko da je javnost nedavno imala priliku asistirati prijenosu u živo slijepom nasilju policajaca nad vatrogascima i djelatnicima hitne službe koji su prosvjedovali kako bi od Vlade ishodili više sredstava i zaposlenika za spašavanje života francuskih građana.





Ne samo da policija oštro udara po demostrantima, nego ih nije u stanju zaštiti niti od radikalnih ljevičarskih razbijačkih skupina (Black Blocksa) koje se nekim čudom uvijek uspiju uvući među demonstrante. Isto iako, prije demonstracija, MUP uredovno medijima preda točnu procjenu broja razbijača koji će manifestaciju infiltrirati. Dakle,  poznati su im, kako je to potvrdila organizacija ovogodišnjeg susreta G7 u Biarritzu. Tada ih je policija preventivnim uhićenjima uspješno spriječila da ugroze sigurnost svjetskih vođa i dokazala da ih je moguće neutralizirati. Kada bi francuski MUP zaštiti svojih građana pristupio na isti način na koji pristupa zaštiti svjetskih moćnika, iživljavanje ekstremista na urbanoj opremi bilo bi izbjegnuto (palež i degradacija pročelja zgrada). Proizlazi da Vlada (nečinjenjem) razbijačke bande koristi u svojoj protuprosvjedničkoj medijskoj kampanji.

Zahvaljujući vandalima i medijima sklonim senzacionalizmu, sve televizijske postaje unedogled vrte spektakularne prizore vandalizma, dok neoliberalni bigoti manifestantima, jednako kao i prenaraženim gledateljima, sugeriraju da odustanu od tako « poluiranih » prosvijeda. Dakle razbijačke su bande jedan od ključnih alata  Vladine metode « truljenja socijalnih pokreta », odnosno njihove diskreditacije.

Instituti za istraživanje javnog mnijenja na dnevnoj bazi mjere fluktuaciju podrške javnosti Vladinim i protuvladinim akcijama. Kada Vlada uspije situaciju staviti pod kontrolu, na scenu ponovno stupa vođa. Ovaj put u funkciji arbitra.  U međuvremenu je primio na znanje zahtijeve prosvjednika, te je spreman na ustupke. S naznakom da vođini ustupci nikada ne prelaze limit koji si je odredio prije nego je krenuo u akciju. Naime, početna akcija je namjerno pretjerana (najavljuje ju provokacija). Pregovori će potom poslužiti da ju se dovede u zamišljeni okvir. Tako npr., čak i kada ga je snaga pokreta Žutih prsluka iznenadila, Macron im je dodijelio samo onoliko sredstava koliko im je i inače bilo namijenjeno do kraja njegova mandata, ali u obliku jednokratne avansne isplate. Truljenje socijalnog pokreta « desničarenjem » i, u isto vrijeme, ustupci prosvjednicima « ljevičarenjem », neminovno vode prema pozitivnom raspletu melodrame : do pomirdbe prema Macronovoj recepturi : « lijevo i desno u isto vrijeme».

Macronov melos – izdanje 2019.

Kako u melodrami « Žuti prsluci 2018. », tako u melodrami Mirovinska reforma 2019., sve počinje poznatim Macronovim « progresivističkim » melosom (napjevom). Lansirao je mirovinsku reformu, iako trenutno financijsko stanje mirovinskih fondova nije alarmantno. Evidentna je da mu je namjera bila dodvoriti se svom « desnom » biračkom tijelu. Naime, od 1995. na ovamo « desne » vlade nisu uspjele reformirati generalni mirovinski režim kako im odgovara, za razliku od sustava dodatnih mirovinskih fondova. Podilaženjem desnici, poglavito je digao na noge lijeve sindikate. Ohrabreni uspjehom Žutih prsluka, koji su nedavno u tri mjeseca postigli više  nego sindikati u  zadnjih 30 godina (17 milijardi), nezadovoljni s tvrdom pozicijom Vlade tijekom 18-mjesečnih konzultacija o mirovinskog reformi,  pokrenuli su interprofesionalni štrajk. Optužili su Vladu da se njen « progresivizam » sastoji u progresivnom dokidanju socijalnih prava za koje su se teško izborile sve prethodne generacije, te da cilj reforme nije univerzalni mirovinski sustav koji će suzbiti nejednakosti, kako najavljuje Macronov melos, nego smanjivanje mirovina, rad do iznemoglosti i ukidanje povlastica za profesionalne kategorije koje evoluiraju u posebno napornim uvjetima za rad.

Dakle, nakon što je melos o kraju svijeta zbog ekološke katastrofe 2018. isprovocirao Žute prsluke da konačno javno progovore o svojim teškim krajevima mjeseca, melos o kraju nepravednog mirovinskog sustava 2019. uspio je iz medvjeđeg sna probuditi čak i francuske sindikate na koje se više nije previše računalo.

Drama

Tako je, nakon melosa, nastupila drama. Prvo su, 16. listopada, «radikalni» sindikati – CGT, FO, FSU i Solidaires – preuzeli inicijativu pokretanja interprofesionalnog štrajkačkog pokreta protiv Vladinog projekta mirovinske reforme. Kako se približavao 11. prosinca, nespretno ili svjesno loše izabran datum (Božićni praznici) koji je premijer Edouard Philippe izabrao za predstavljanje papirnate verzije svoje mirovinske reforme, tako je rasla mobilizacija građana. Prema podacima MUP-a, 5. prosinca je na ulice izašlo 806 000 manifestanata diljem Francuske (prema sindikatima 1 200 000); najviše iz javnog, ali i privatnog sektora:  zaposlenici državne željeznice (SNCF) i javnog gradskog prijevoza (RATP: metro, tramvaj, autobus); zračni transport, taksisti, vozači hitne pomoći i kamiona, prosvjetari, djelatnici pošte, vatrogasci, policija (CRS-protuprosvjedničke trupe), Francuska televizija i Radio France, službe za upravljanje otpadom, sektori javnog pravosuđa, zdravstveni radnici.

Neočekivano su im se pridružile i slobodne profesije poput odvjetnika, studenata, automobilska industrija (sindikat CGT Renaulta-a) i, rijetko viđeno: glavni sindikat francuskog rukovodećeg kadra CFE-CGC. Dakle, dobar dio sindikalne baze, osim «umjerenog» velikog sindikata CFDT, ideološki bliskog francuskim socijalistima – političke opcije koju su birači na zadnjim izborima marginalizirali upravo iz razloga što je njihova vladavina rezultirala degradacijom socijalnih normi i borbu klasa pretvorila u «borbu rasa» (antirasizam, antifašizam, antisemitizam, islamo-ljevičarenje, itd.). Za razliku od drugih, taj je sindikat odlučio podržati reformu. Dakle složio se da i generalni mirovinski režim, kao što je to već slučaj sa dodatnim strukovnim mirovinskim fondovima, prijeđe na bodovni mirovinski sustav, u kojem aktivno stanovništvo doprinosi i akumulira svake godine određeni broj bodova, te odlazi u mirovinu prije ili kasnije – ovisno o broju prikupljenih bodova, odnosno da li je zadovoljan s visinom mirovine ili nije; da iznos mirovine bude kalkuliran prema bodovnoj vrijednosti prikupljenoj tijekom cijelog radnog vijeka, a ne tijekom 25 najbolje plaćenih godina (ili zadnjih 6 mjeseci za državne službenike), kao što je to sada slučaj.

CFDT se distancirao od ostalih sindikata i odlučio nastaviti se konzultirati s Vladom, te postupno rješavati brojna sporna pitanja (fluktuacija bodovne vrijednosti, pregovori oko posebnog statusa različitih profesionalnih kategorija itd.). Isto iako svjesni da su, neposredno prije, mlaki pregovori sindikata s Vladom oko reforme sustava podrške nezaposlenima završili tako da je Vlada «kaznila» nezaposlene zbog prekarizacije rada kojega su žrtva jer je poslodavcima omogućena multiplikacija ugovora na određeno vrijeme. Kako su prečesto na burzi rada između dva poslovna angažmana, brzo se prazne fondovi za naknade nezaposlenima. Problem je riješen tako što su im smanjene naknade s burze i pooštreni uvjeti za pristup fondovima za nezaposlene. Drugim riječima, kako Vlada nema rješenja za nezaposlenost, «riješila» se nezaposlenih. Upravo iz straha da će se vladajući mirovinskom reformom pokušati «riješiti» i umirovljenika, sindikati (osim CFDT-a) su se «radikalizirali», te zahtijevaju povlačenje Vladinog projekta mirovinske reforme. Predlažu poboljšanje postojećeg mirovinskog sustava za koji tvrde da je fundamentalno dobar. Treba ga reformirati, ali na način da se korigiraju nejednakosti (preniske mirovine poljoprivrednika i žena, prevelik raspon između najnižih i najviših mirovina) i povećaju godinama zamrznute mirovine, odnosno da se mirovinski sustav reformira na način da se podigne standard umirovljenika.

Pokret protiv mirovinske reforme je dan prije 5. prosinca – početka masovnog štrajka i prve «povijesne intersindikalne manifestacije», uživao podršku 69% Francuza (Harris Interaktiv za RTL i AEF Info). Dakle nešto manje nego pokret Žuth prsluka prije godinu dana (72%). Podrška birača lijevog spektra (socijalisti i radikali Jean-Luc Melanchona)  i «populističke desnice» (RN Marine Le Pen) bila je između 75 i 86%.  Samo 38% birača Emmanuela Macrona podržavalo je prosvjednike, što potvrđuje analize prema kojima se predsjednik svojom reformom želio dodvoriti biračima umjerene desnice. Naime, na posljednjim predsjedničkim izborima, nesretni kandidat tradicionalne desnice François Fillon, čiju su pobjedu predviđali brojni analitičari i u čijem je programu mirovinska reforma zauzimala značajno mjesto (umirovljenje u starosnoj dobi od 65. do 67. godine), bio je prisiljen napustiti utrku za mjesto šefa  države kada je izašlo na vidjelo da je njegova supruga godinama bila zaposlena i primala plaću, a da je na predviđenom radnom mjestu nitko nije vidio.

Pogodovanje desnom biračkom tijelu izazvalo je nepovjerenje lijevog. Stoga su sindikati, 10. prosinca organizirali drugi impresivni prosvijed protiv mirovinske reforme (više stotina tisuća manifestanata). 11. prosinca, šesti dan interprofesionalnog štrajka, Edouard Philippe je konačno predstavio papirnatu verziju svoje mirovinske reforme: prelazak na bodovni mirovinski sustav za generacije koje dolaze (počevši od rođenih 1975.), postupno ukidanje specijalnih režima za posebno iscrpljujuća zanimanja (osim za vatrogasce i policiju) i pomicanje starosne dobi  za umirovljenje s 62 na 64 godine (za punu mirovinu). Kako je sindikat socijalista CFDT svoju podršku reformi uvjetovao održanjem postojeće starosne dobi za umirovljenje, a premijer tom zahtijevu nije udovoljio, i taj se sindikat priključio trećoj demonstraciji sindikalne snage. Drugim je riječima premijer Edouard Philippe svim sindikatima predložio sve čemu se oni protive, čime im je dao argumente za nastavak štrajka. 17. prosinca, prema CGT-u – najglasnijem protivniku reforme, treća manifestacija sindikata okupila je 1,8 milijuna ljudi (više nego prethodni prosvjedi), a prema MUP-u « samo » 615 000. Međutim su manje bitne brojke od činjenice da je, u tom trenutku, drama konačno bila na vrhuncu, pa dakle i rasplet na vidiku.

Rasplet

Macron je na mjesto Visokog povjerenika za mirovine (tvorca reforme) postavio bivšeg Fillonovog stručnjaka Jean-Paul Delevoya, hiperaktivnog umirovljenika (72 godine). Po završenom poslu, na vrhuncu drame, 16.  prosinca, povjerenik je bio prisiljen odstupiti s dužnosti zbog nedeklarirane kumulacije funkcija, preciznije njih 13, među kojima i funkcija koja ga povezuje s osiguravateljima zainteresiranim za prodaju privatnih mirovinskih osiguranja.

U isto vrijeme je, sasvim nepotrebno, radi skretanja pozornosti na sporedno pitanje, u projekt reforme ubačeno pomicanje dobi za umirovljenje, čime je iz igre izbačen i sindikat CFDT s kojim je Delevoy gradio reformu. Na taj je način, prema uobičajenoj shemi, predsjednik proizveo dojam da je, u isto vrijeme, spreman odgovoriti na zahtijeve svog lijevog i desnog biračkog tijela, ali samo glede sporednog pitanja pomicanja dobi za umirovljenje.

U međuvremenu, u ovo Božićno doba, bez javnog prometa i željeznice, francuski građani prometuju romobilima i biciklima, ili su zarobljeni u prometnim čepovima od 600 kilometara.

 

Komentari

komentar

You may also like