« Svi ćemo izgubiti posao » – misao je koja odzvanja kao jeka u svim dijelovima EU-a
Ne ulazeći u prigodne teorije zavjere po pitanju in vivo ili in vitro koncepcije koronavirusa i uz dužno poštovanje prema ljudskim žrtvama, danas svaki analitičar mora konstatirati kako COVID-19 poglavito djeluje kao opaki makroekonomski virus. On to nije samo figurativno, nego je i realno biološkog podrijetla. Stoga se nameće pitanje : što je bilo prije, globalna ekonomska kriza ili koronavirus ?
Poruka francuskog predsjednika Macrona s Foruma Davos 2018. : « Ultra-liberalni i financijski kapitalizam bliži se svome kraju », francuska kriza Žutih prsluka koja je slijedila, kao i analize rijetkih ekonomista koji su predvidjeli krizu iz 2008., a iduću najavili za 2020., daju prvi mogući odgovor na to pitanje. S jedne strane, svjetske su elite primile na znanje kako je financijski kapitalizam, zbog neoliberalnog jednoumlja i prema prirodnom zakonitostima, osuđen na postupno odumiranje (više ništa i nitko mu se ne može suprostaviti, uspostavljanja socijalne ravnoteže radi). S druge se strane nisu uspjele samodisplicinairati i odlučiti na zaokret prema « inkluzivnijem kapitalizmu », odnosno među njima nisu prevladali « socijalno osjetljivi » milijarderi. O tome najbolje svjedoči « potrošenost » dvaju svjetskih antagonističkih ekonomskih foruma u Davosu i Porto Alegreu. Prvi je jedanput godišnje (počevši od 1971.), u švicarskom gradiću Davosu, okupljao sve svjetske uglednike, trenutačne čelnike država, vlada i značajnih tvrtki preokupiranih tržištem, optimizacijom i predviđanjem rasta svjetske ekonomske razmjene. Ta nedvosmislena orijentacija osiguravala mu je reputaciju « kluba gospodara svijeta » jedino preokupiranih ciničnom potragom za profitom. Iz tog je razloga, u Brazilu, u Porto Alegreu, pokrenut altermondijalistički protu-forum s ciljem borbe protiv bijede u svijetu. Međutim borbenost tog drugog kluba jenjavala je proporcionalno naporima rivala iz Davosa da od altermondijalista preuzmu njihove glavne teme : siromaštvo, pandemije, globalno zagrijavanje i socijalne nejednakosti. Sukladno tržišnim zakonitostima, u Davosu je te ključne problematike ubrzo zasjenila regimenta zvijezda show business-a koja je tamo nagrnula kako bi svijetu dala lekcije morala i tako se što bolje plasirala na novom tržištu – onom vlastitim imidžem.
Priprema anglofonske i kineske zone za pandemiju
Na kraju se Forum Davos potrošio između Hollywooda i Bollywooda. Od njega više nitko nije očekivao rješenja. Stoga je mogla neprimjetno proći vježba u sklopu priprema za ediciju 2019. Foruma Davos, održana u New Yorku 18. listopada 2019., uz pomoć John Hopkins Centra za zdravstveno osiguranje i Fondacije Bill & Melinda Gates (vidi : http://www.centerforhealthsecurity.org/event201/ ). Vježba se sastojala u planiranju odgovora transnacionalnih korporacija i vlada na pandemiju. Ukazala je u kojim će područjima biti nužna privatno-javna partnerstva prilikom reakcije na tešku pandemiju, a s ciljem ublažavanja teških ekonomskih i društvenih posljedica. U njoj je sudjelovalo 15 svjetskih čelnika, uključujući dvojicu kineskih i američkih dužnosnika odgovornih za borbu protiv epidemija :
Latoya Abbott, menadžer rizika za američku hotelsku grupu Marriott International ;
Sofia Borges, potpredsjednica Fondacije Ujedinjenih naroda ;
Brad Connett, predsjednik grupe Henry Schein (vodeći svjetski proizvođač medicinske opreme) ;
Christopher Elias, menadžer za globalni razvoj Fondacije Bill & Melinda Gates ;
Tim Evans, bivši direktor Odjela za zdravstvo Svjetske banke ;
George Gao, direktor Kineskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti ;
Avril Haines, bivši zamjenik direktora CIA-e i bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Baracka Obame ;
Jane Halton, bivša australska ministrica zdravlja, administratorica ANZ-a (banke Australije i Novog Zelanda) ;
Matthew Harrington, direktor Edelmana, najveće svjetske tvrtke za odnose s javnošću ;
Martin Knuchel, direktor kriznih situacija za skupinu zračnog prometa Lufthansa ;
Eduardo Martinez, pravni savjetnik najveće svjetske kompanije za poštansku logistiku, UPS i direktor Fondacije UPS ;
Stephen Redd, zamjenik ravnatelja američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti ;
Hasti Taghi, potpredsjednica komunikacijske skupine, NBCUniversal ;
Adrian Thomas, potpredsjednik farmaceutskog giganta Johnson & Johnson ;
Lavan Thiru, guverner Centralne banke Singapura.
Dakle, u New Yorku, u listopadu 2019. Angloamerikanci i njihovi glavni azijatski ekonomski partneri formulirali su odgovore na eventualnu opasnu pandemiju. Dva mjeseca kasnije, koronavirus se uistinu pojavio u Kini koja se, unatoč/zahvaljujući tim pripremama, pokazala nespremnom za borbu protiv njegova širenja ; zbog čega je prenesen u Europu i ostatak svijeta. Unatoč/zahvaljujući vježbi u New Yorku, niti međunarodne organizacije koronavirusu dugo nisu bile spremne priznati pandemski potencijal. Kada je konačno COVID-19 zahvatio cjelokupni planetarni prostor (osim Antarktika) i američki predsjednik Trump bio spreman odustati od propagande prema kojoj se radi o običnom virusu gripe, međutim, kojemu prilazimo u astronautskom skafanderu, SAD je zatvorio granice za sve najbliže ekonomske partnere, te su danas Kinezi i Europljani (s iznimkom Britanaca) od strane svjetske anglofonske zone tretirani kao « okuženi » i strijepe od dodatnog urušavanja njihove ionako krhke ekonomije. Paradoksalno, gospodarstva američkih deklariranih neprijatelja (Iran, Rusija), jer su navikla na američke sankcije, bila su bolje pripremljena za funkcioniranje u izvanrednim okolnostima. Rusija je čak uspjela drastično srušiti cijenu nafte i pridonijeti globalnom burzovnom krahu.
Kolaps cijena nafte
Nafta je veliki svjetski « orkestrator ». Kada joj cijena raste, u opasnosti se nađu proračuni zemalja uvoznica i potrošači. Kada joj cijena pada (kao danas, u rasponu od 25 – 30%) iz geopolitičkih razloga i zbog manje kineske potražnje s obzirom na pandemiju, cjelokupna svjetska ekonomija se trese. Sve burze u Perzijskom zaljevu i u Aziji bilježe nagli pad, s reperkusijama po sva ostala tržišta.
Kina, kao najveći svjetski uvoznik nafte (14 milijuna barela dnevno), već dva mjeseca ju više ne troši, niti za svoje tvornice, niti za prijevoz u zastoju. Kako bi podržale cijenu nafte, zemljama proizvođačima nije preostalo drugo nego obvezati se proizvoditi je manje. S čime se nije složila Rusija, a Saudijska Arabija je pokrenula cjenovni rat (znatno povećala proizvodnju) nakon prekida pregovora (OPEC) s Rusijom. Iz tog je razloga opseg gubitaka koji su zabilježili proizvođači crnog zlata, u ponedjeljak 9. ožujka, jedino mjerljiv s onim iz prvog rata u Perzijskom zaljevu 1991. godine. Vrijednost crnog zlata je na najnižoj razini od veljače 2016. Naftaši poput : TechnipFMC zabilježili su pad od -23,30%, Total -16,61%, ili CGG -37,48%. Države proizvođači nafte odale su se međusobnom odmjeravanju snaga. Poglavito Rijad, koji pokušava « saviti ruku » Moskvi, uz potporu Washingtona. Naime, iako američka nafta iz škriljaca konkurira saudijskoj, suočene s tako niskom cijenom, i američke kompanije su u nevolji zbog ruskog strateškog poteza. Kako su planirale, Sjedinjene Države su – prema stopi rasta proizvodnje – u 2020. vodeći svjetski proizvođač nafte, te je udio naftnog sektora u američkom BDP-u dosegao 8%. Istodobno, kako u trenutku pada potrošnje i ruske « pljuske » (drastičnog pada cijene nafte), troškovi proizvodnje nafte iz škriljaca još nisu bili dovoljno umanjeni, baš će ta nafta teško moći cijenovno konkurirati onoj tradicionalnih proizvođača. Rezultat cjenovnog rata ovisi o kapacitetu njegovih protagonista da podnesu nisku cijenu nafte i o trajanju pandemije. Taj rat daje drugi, složeniji odgovor na pitanje : što je bilo prije, ekonomska kriza ili pandemija ? On je : prije je bila interakcija između ekonomije i pandemije koja je izazvala vrlo snažno ekonomsko usporavanje, što znači manju zaradu dioničara i samim tim pad vrijednosti dionica na svjetskim burzama – odnosno financijsku krizu.
Globalni financijski skandal?
Zaštitnici interesa dioničara, poput savjetnika Pierre-Yves Gauthiera (AlphaValue – independent European Equity and Credit Risk Research), počeli su već sredinom veljače tvrditi kako se radi o makroekonomskoj nesreći koja će unerediti sve globalne trgovinske lance i urušiti svjetski financijski sustav. Optužili su transnacionalne tvrtke da dioničarima prešućuju pravo stanje kineskog gospodarstva i financija i ne informiraju ih o domino efektu koje to stanje već proizvodi ili će ga proizvesti u ostatku svijeta. Ustvrdili su kako je takvo prikrivanje « globalni financijski skandal ». Potcrtali zaduženost kineskih tvrtki i činjenicu da će se trećina od 64 200 njih već za mjesec dana naći u situaciji nelikvidnosti (Jacques Lemoisson, prema Chinese Association of Small and Medium Entreprises, 14.02.2020.), a iduća trećina za dva mjeseca. S obzirom na visoku zaduženost, banke su već tada « zatvorile slavinu », a procjenjeno je kako količina financijske potpore koju je najavila kineska vlada nije u stanju « ugasiti požar », odnosno domino-efekt nelikvidnosti.
Nakon tog « skandala prikrivanja realnosti», svim financijskim tržištima je zavladala panika, čiji je vrhunac bio « crni ponedjeljak » (9. ožujka) – najgori pad vrijednosti dionica od 2008. U Parizu je CAC40 (vrijednost dionica 40 najvećih francuskih tvrtki) pao za 8,39%, London je objavio -7,69%, Milano -11%, Madrid -7,96% i Frankfurt -7,94%. U Francuskoj je najviše stradao bankarski sektor. Onaj isti koji je predsjednik Hollande proračunskim novcem nedavno financijski pomogao (zbog čega je poraslo porezno opterećenje, a time i nezadovoljstvo građana), poput Société Générale čije su dionice sada opet izgubile 14% ili one Crédit Agricole-a koje su pale za 13%. Zato raste strah da će « presušiti » izvori financiranja stvarne ekonomije i proizvesti nesagledive makroekonomske učinke kojima je moguće manipulirati radi ostvarenja geopolitičke prednosti. U tim se situacijama politički i gospodarski lideri obično okreću prema štednji građana, odnosno njihovom osobnom bogatstvu. Međutim, s obzirom na nepovjerenje građana prema političarima koji ih zastupaju i prema politikama koje vode, ne treba očekivati spektakularne rezultate. U tom smislu, pandemiju koronavirusa možemo smatrati smrtonosnom gripom neoliberalnog globalizacijskog modela. Mali i srednji štediše strijepe od onih velikih. Boje se da bi taj predatorski globalizacijski sustav, u posljednjim trzajima i u apstinencijalnoj krizi zbog manjka profita, mogao « proždrijeti » njihovu štednju. Naime, u stručnim krugovima cvjetaju projekcije globalne recesije u najbogatijim državama, poglavito u onima koje posjeduju « crno zlato ».
Projekcije recesije u siromašnim zemljama
Često se zaboravlja da nisu obavezno bogate sve zemlje koje proizvode naftu ; ali da se i njihovi proračuni temelje na cijeni barela koja je danas netočna, kao u Nigeriji – najvećem proizvođaču crnog zlata u Africi. Dakle, pad cijena nafte (i sirovina uopće) prvo će utjecati na siromašne zemlje subsaharske Afrike, Irak i Venezuelu. Prema istraživačkom timu : prof.dr.sc. Mariem Brahim (l’ESLSCA Business School Paris) i dr.sc. Myriam Ben Saad (l’Université Panthéon-Sorbonne), najviše će biti pogođeni oni koji, isključivo oviseći o nafti, trpe od manjka diversifikacije u svom gospodarstvu. Poput Alžira, prozvanog « država rentijer » koja poznaje pet fenomena : polarizaciju gospodarstva na samo nekoliko sektora, krizu obrazovnog sustava, nedovoljnu zaposlenost diplomiranih studenata, nenormalno visoku stopu iseljavanja kvalificiranih radnika i institucije koje su se odale korupciji.
U Europskoj uniji, lako je prepoznati tih pet fenomena u državama koje vječno tabore na dnu gospodarske ljestvice. Među njima je i Hrvatska. Istina, ona nema « crno », nego « plavo zlato ». Svejedno, koronavirus priječi mobilnost, pa potreba za « plavim zlatom » (morem i suncem) još brže jenjava od one za « crnim ». Francuska i njemačka država već su najavile konkretan, razrađen plan financijske potpore paraliziranim tvrtkama. U njemu prezadužene države pomažu prezaduženim tvrtkama kojima financijaši više ne vjeruju, kao što građani više ne vjeruju svojim političkim predstavnicima. U tom kontekstu u kojem svaka riba sama sebi grize rep, koronavirus nastupa kao aktivator razgradnje – prema prirodnim zakonitostima neodrživog globalizacijskog koncepta baziranog na neoliberalnom jednoumlju. Europom se širi vapaj : « Svi ćemo ostati bez posla ! ». Kao i teorije prema kojima je koronavirus stavljen u funkciju dugoročnog osiromašenja država i populacija za koje ne bi bila odgovorna svjetska financijska oligarhija, nego opaki virus…
