Zoran Meter: EU povećava uvoz ruskog plina jer bolje opcije niti nema

Prema mišljenju stručnjaka, Washingtonu su potrebne visoke cijene na europskom tržištu da bi bio konkurentan. Iz tog razloga, smatra potpredsjednik norveške državne tvrtke Statkraft, Karsten Popping, blokiranje izgradnje ruskih plinovoda može dovesti do deficita plina i rasta njegove cijene u EU za 30%.

Jedna od najaktualnijih tema svjetskih medija i dalje su nove američke proturuske sankcije i njihov negativan utjecaj na Europsku uniju i njezine interese, prije svega one unutar vlastitog energetskog sektora.

U sklopu te teme svakako je dominantna ona koja se odnosi na europsko plinsko tržište. Zapravo, prema mišljenju većine svjetskih analitičara, najnovije sankcije isključivo su rezultat američke borbe protiv ruskog energetskog sektora za prevlast na europskom tržištu (što se u tekstu od predsjednika Trumpa potpisanog Zakona insplicite i navodi, spominjući poimence plinovod „Sjeverni tok“), i gotovo da nemaju nikakve veze s ukrajinskom krizom na koju se formalno odnose. Jer u Ukrajini se stanje u odnosu na vrijeme iz prethodnog uvođenja američkih sankcije gotovo i nije promijenilo niti je ruska umješanost od tog vremena postala veća da bi zahtjevala njezino dodatno kažnjavanje.

Namjera novih američkih sankcija otovreno je izražena i odnosi se na blokiranje izgradnje plinovoda „Sjeverni tok-2“, a onda i izbacivanje ruskog državnog plinskog giganta „Gazproma“ s europskog tržišta.

Danas ćemo se zato pozabaviti konkretnim statističkim pokazateljima vezanim za europski uvoz plina namjenjen idućoj zimskoj sezoni, kada će potrošnja plina dosegnuti svoj maksimun.

Ali prije toga osvrnimo se na podatke europske organizacije GIE (Gas Infrastructure Europe), prema kojima je 8. kolovoza prošle godine popunjenost skladišta plina država Europske unije iznosila 78% ili 77,6 milijardi m3 plina. Ove godine ona iznosi 66,8% ili 67 milijardi m3 plina.





U prošloj sezoni grijanja, zalihe europskih podzemnih skladišta plina dosegnule su 91 milijardu m3 plina, što je pomoglo Europi preživjeti izrazito hladnu zimu, ali su se na kraju sezone zalihe smanjile na svega 20,9 milijardi m3 „plavog energenta“. One se u međuvremenu popunjavaju novim uvozom, a tim ćemo se sada i pozabaviti.

Neovisno o formalnim političkim izjavama i geopolitičkim realitetima, izvoz ruskog plina u EU nastavio je rasti do rekordnih pokazatelja. U vrijeme špice zime 2015./2016. g. izvoz ruskog plina u EU iznosio je dnevno 539 milijuna m3. O trenutačnom ubrzavanju izvoza ruskog plina svjedoči podatak da je prije dva dana, 9. kolovoza!, taj pokazatelj iznosio 562 milijuna m3 (info: Aleksei Miller, šef ruskog „Gazproma“). Time su maksimalno popunjeni svi kapaciteti plinovoda koji vode prema Europi („Jamal-Europa“ radi na 100% mogućnosti, a „Sjeverni tok“ je na 90% snage). Tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu upravo postiže rekorde. U razdoblju od 1. siječnja do 1. lipnja transport ruskog plina kroz tu zemlju povećan je na najvišu razinu u zadnjih 5 godina. Prema podatcima plinsko-transportnog operatera te zemlje „Ukrtransgaza“, samo 8. kolovoza tranzit ruskog plina dosegnuo je 292 milijuna m3, a 1. kolovoza iznosio je 250 milijuna m3.

Direktor ruskog Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost, Aleksei Grivach, izjavio je, kako je porast izvoza ruskog plina posljedica pripreme EU za sezonu grijanja. „Razina popunjenosti podzemnih skladišta plina u Europi je za 10 milijardi m3 plina manja nego godinu ranije, a (njezina) sadašnja potražnja na tržištu je veća (nego godinu dana ranije, op. GN.)“, izjavio je Grivach.





Dnevni uvoz plina u eurpskim skladištima je 8. kolovoza iznosio 372 milijuna m3, a najviše su ga uvozile Njemačka, Austrija, Italija i Francuska. Osim njih, prema informacijama „Gazproma“, uvoz ruskog plina ove godine povećavaju i Slovačka, Češka, Turska, Srbija, Makedonija, Grčka, Mađarska i Bugarska. Ukupan izvoz ruskog plina u inozemstvo u prvoj polovici 2017. godine porastao je za 8,6%, prema informacijama Federalne carinske službe.

Europska potražnja za ukapljenim plinom

Osim prirodnog, u EU je sada porasla potražnja i za ukapljenim plinom. Poglavito se to odnosi na države koje ne dobivaju ruski plin iz plinovoda. Španjolska je tako 8. kolovoza uvezla 48 milijuna m3, a Portugal 16 milijuna m3 ukapljenog plina. Ukupni uvoz ukapljenog plina iznosi 145 milijuna m3, što je gotovo 4 puta manje u odnosu na uvoz plina iz Rusije u zemlje EU. Pritom je znakovito, kako izvoz američkog ukapljenog plina za sada ostaje na niskoj razini zbog njegove cijene. Prema informacijama američkog Ministarstva energetike (EIA), u svibnju, kada već počinje uvoz plina, američki izvoz ukapljenog plina u Poljsku, Portugal i Nizozemsku ostao je u približno istim količinama od 281 milijuna m3. „Gazprom“ je već do sada tijekom 2017. godine u EU izveo više od 17 milijardi m3 plina svakog mjeseca.

Prema mišljenju ruskih stručnjaka, potražnja za ruskim plinom od strane EU objašnjava se i trajanjem „ukrajinskih rizika“. Osim toga, vjerojatan je porast cijena na spot-tržištu plina u vrijeme sezone grijanja.

Na regionalnoj plinskoj burzi Baumgarten spot-plinom se u prosjeku sada trguje za 205 dolara za tisuću m3. Cijena ruskog plina također je nešto porasla u usporedbi s prošlom godinom. Prema informacijama MMF-a, u lipnju je ruski plin na granici s Njemačkom koštao 177 dolara za tisuću kubika, ali to je i dalje velika razlika u odnosu na plin iz spot-tržišta. Poglavito  je to velika razlika u odnosu na američki ukapljeni plin, koji je prema informacijama EIA u Portugalu i Nizozemskoj prodavan za 225 dolara za tisuću m3.

Prema mišljenju stručnjaka, Washingtonu su potrebne visoke cijene na europskom tržištu da bi bio konkurentan. Iz tog razloga, smatra potpredsjednik norveške državne tvrtke Statkraft, Karsten Popping, blokiranje izgradnje ruskih plinovoda može dovesti do deficita plina i rasta njegove cijene u EU za 30%.

A ugledna agencija Moody’s je 10. kolovoza upozorila o mogućem utjecaju američkih sankcija na izgradnju plinovoda „Sjeverni tok-2“, koji povezuje Njemačku s ruskim plinom po dnu Baltičkog mora, i „Turski tok“, koji će voditi ruski plin po dnu Crnog mora do Turske.

„Zakon o sankcijama pod ugrozu stavlja partnere, investitore, kreditore i podtvrtke „Gazproma“ i prijeti zadržavanju izgradnje dvaju plinovoda“, navodi agencija Moody’s. Sankcije mogu omesti Gazprom u privlačenju financiranja izgradnje. Osim toga, Gazprom, kao rezultat sankcija, neće moći refinancirati dio svog duga, između ostalog i kredite od partnera, pomoću dugoročnih i povoljnijih kredita, navodi agencija Moody’s.

I dok iz „Gazproma“ stižu naznake kako se izgradnja plinovoda „Turski tok“ u slučaju potrebe može dovršiti i sredstvima same tvrtke, dotle je s plinovodom „Sjeverni tok-2“ stanje kudikamo složenije. Projektno financiranje putom kreditiranja europskih tvrtki koje u njemu sudjeluju sada je ugroženo, jer im prijete kazne i ograničavanje pristupa izvorima financiranja, ali i ograničenja na američkom tržištu na kojima one već desetljećima posluju.

Ovim su, zapravo, pale i sve maske.  Jer sve navedeno je najbolji dokaz kako najnovije američke sankcije ne predstavljaju ništa drugo osim otvorenog rata protiv ruskog energetskog sektora (Ukrajina je pritom posve nebitna), na žalost, i ovoga puta preko leđa slabe i nejedinstvene Europske unije koju sve to može vrlo skupo koštati.

 

Top of Form

Bottom of Form

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like