Otvoreno plasiranje po Erdogana krajnje neugodnih informacija i video materijala (vidjelo ih je preko 50 milijuna ljudi) od strane mafijaških struktura i Sedata Pekera, kojeg nazivaju šefom turske mafije, krajnje je negativno po imidž vladajućih struktura jer ukazuju na razmjere velike korupcije unutar sadašnjih i bivših dužnosnika zemlje, i potenciraju optužbe na račun Erdoganove vlasti … jer je pokrenuto pitanje velike trgovine kokainom s Kolumbijom preko Venezuele u koju su bili uključeni pojedini turski dužnosnici i njihove obitelji
Američko-turski odnosi već su godinama poremećeni i neprimjereni formalnom vojnom savezništvu dviju zemalja unutar strukture Sjeveroatlantske vojno-političke organizacije – NATO-a. Oni su opterećeni i različitim vanjskopolitičkim interesima kao i pogledima na niz regionalnih kriza, ali i mnoštvom drugih kontroverzinih događaja i poteza, poput pokušaja vojnog svrgavanja turskog predsjednika Erdogana kroz vojni puč u srpnju 2016. g iza kojeg definitivno stoje vanjske silnice, prije svih američka „duboka država“ i tamošnji turski disident F. Gullen, ili pak turske kupnje ruskih proturaketnih sustava S-400 Triumf usprkos američkom protivljenju i posljedičnom izbacivanju Turske iz programa proizvodnje zrakoplova 5. generacije F-35.
Drugim riječima, nećemo pogriješiti ako kažemo kako američko-turski odnosi ne funkcioniraju normalno već skoro dva desetljeća – od dolaska Erdogana na čelo turske države. U vrijeme najnovije američke administracije na čelu s Joe Bidenom ti su odnosi dodatno opterećeni i potpuno različitim ideološkim pogledima na svijet – zapadnog neoliberalnog, na čelu s SAD-om, i religioznog – islamskog koje snažno promiče upravo Erdogan i njegova stranačka struktura sa svojim političkim istomišljenicima, fokusiranim na snažnu islamizaciju preostalih sekularnih elemenata turskog društva ali i pokušaja preuzimanja predvodništva među islamskim zemljama od strane Saudijske Arabije koja je u međuvremenu postala najveći turski regionalni suparnik.
U kontekstu navedenog, na marginama predstojećeg summita NATO saveza u Bruxellesu konačno će se dogoditi dugo najavljivani sastanak između Joe Bidena i Recepa Tayyipa Erdogana koji bi mogao presudno utjecati na tijek daljnjih odnosa. Biden na njega dolazi osnažen navodno ponovo „uskrslim“ zapadnim jedinstvom i novouspostavljenim američkim vodstvom kolektivnog Zapada, dok Erdogan u Bruxelles stiže u po sebe vrlo složenom trenutku: naime, osim što je mu je u veljači Biden svjesno „opalio šamar“ priznanjem turskog genocida nad armenskim narodom u Osmanskom carstvu u vrijeme Prvog svjetskog rata i time dao do znanja kako Turska više nema niti približno onoliku važnost po američke interese koliko je to još donedavno imala, Erdogan je suočen i s čitavim nizom unutarnjih problema u zemlji i koji su definitivno smanjili njegovu – još donedavno neprikosnovenu moć i status „nedoodorljivog vođe“. Turska oporba osokoljena je dolaskom Bidena na vlast i to s pravom: Biden u vrijeme Trumpove administracije ali i predizborne kampanje otvoreno je kritizirao i Erdogana i njegov način vladanja, a podupirao je tursku oporbu zbog čega su već tada narasle tenzije između dvojice državnika.
Ovaj poduži analitički „preludij“ bio je uvod u zanimljiv novinarski uradak turskog analitičara Cengiza Chandara na portalu Al-Monitor, sa sjedištem u Washingtonu. Pa iako je jasno kako Chandar piše s protu-Erdoganove pozicije i da je proamerički orijentiran, u svom članku iznosi i niz zanimljivih informacija i teza koje vrijedi izdvojiti. Evo, uostalom, što on 11. lipnja piše o gore navedenoj temi:
Dugo je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izgledao moćno, posebno u svojoj zemlji. Bio je poznat kao karizmatičan, izvrstan govornik, pronicljiv taktičar, impozantan, pa čak i optimističan politički vođa. Fascinirao je mnoge sunarodnjake. Njegovi brojni mafijaši na turskom su ga zvali “Reis”, ne izgovarajući ni njegov službeni naslov ni njegovo ime. Značenje ove riječi je “vođa”. Njegovi suradnici otišli su toliko daleko da su proslavili Erdogana kao “svjetskog vođu“.
Sada će se Erdogan sastati s američkim predsjednikom Bidenom u najslabijem trenutku njegove gotovo dvadeset godina duge vladavine u Turskoj. On se ne nosi dobro s rastućim u gospodarstvu, a koje dodatno pogoršava pandemija Covid-19. Inflacija i nezaposlenost mjere se dvoznamenkasto. Istodobno, male tvrtke, koja su mu godinama pružale solidnu potporu, postala su izvor nezadovoljstva, navodi autor.
Ankete pokazuju da Erdoganova popularnost svakodnevno pada. Izbori su predviđeni za 2023. godinu.
„Ako trenutne nepovoljne trendove postane nemoguće kontrolirati, Erdoganu će biti sve teže politički preživjeti u izbornom procesu, kao što su lokalni izbori 2019. godine jasno pokazali. Tada je izgubio sva važna gradska središta koja čine dvije trećine turskog bruto nacionalnog proizvoda”, navodi Chandar.
Nedavno se Erdogan počeo suočavati s novim unutarnjim izazovom.
Otvoreno plasiranje po Erdogana krajnje neugodnih informacija i video materijala od strane mafijaških struktura i Sedata Pekera, kojeg nazivaju šefom turske mafije, krajnje je negativno po imidž vladajućih struktura jer ukazuju na razmjere velike korupcije unutar sadašnjih i bivših dužnosnika zemlje, i potenciraju optužbe na račun Erdoganovog režima, navodi autor. Peker svojim izjavama otkriva uske veze između turske države i organiziranog kriminala. Njegove videozapise gledaju milijuni Turaka. Mnogi su mu skloni vjerovati više nego službenim demantijima. Njegove optužbe nisu relevantne samo za unutarnju politiku, već imaju i međunarodne posljedice, jer je pokrenuto pitanje velike trgovine kokainom s Kolumbijom preko Venezuele u koju su bili uključeni pojedini turski dužnosnici i njihove obitelji, piše turski analitičar.
Prema drugim stručnjacima, “u Turskoj se odvija najupečatljivija politička drama na svijetu koja potresa zemlju i njezinu hijerarhiju moći.”
“Vodeća osoba u turskom podzemlju, Sedat Peker, razišao se s Erdoganovom vladajućom strankom i na YouTubeu objavljuje dugačke videozapise koji tvrde da su počinjene sve vrste zločina koje su počinile vodeće osobe u vladi i njihovoj pratnji. Navodni se zločini kreću od primanja mita do ubojstava, silovanja i krijumčarenja droge. Također su istaknute prijetnje oporbenim medijima, oduzimanje ogromnih iznosa od nacionalnih banaka i korupcija u pravosudnom sustavu. … Ovi videozapisi (koje je pregledalo više od 50 milijuna ljudi) Sedata Pekera paralizirali su upravljanje i potkopali legitimitet Erdoganovog režima”, napisao je nedavno tursko-američki analitičar Melik Kailan u mediju Forbes.
U tom smislu, Erdogan, znatno oslabljen u odnosu na ono što je bio i prije mjesec dana, sastat će se s Bidenom u Bruxellesu 14. lipnja na marginama summita NATO-a. Ovo bi moglo biti najgore vrijeme za Erdogana. Dana 24. travnja, kada je Biden službeno priznao genocid nad Armencima u Osmanskom Carstvu, “neobično skromni Erdogan naglasio je da će se on i Biden sastati u lipnju.”
“Čak je i tada bio u boljoj poziciji u odnosu na Bidena, usprkos teškom udarcu kojeg je dobio (vezano uz spomenuti genocid, op.GN.). Ipak, u lipnju 2021. godine, nekada moćna čelnik Turske toliko je stjeran u kut da je poslao signale kako je spreman resetirati problematični američko-turski odnos kako bi politički preživio. To se tumači kao spremnost da popusti svom američkom kolegi na mnogim frontovima američko-turske kontroverze. Zbog toga uvaženi turski međunarodni znanstvenik, profesor Ilhan Uzgel, kaže da se (Erdoganova) administracija, koja je nekoć tvrdila da je hegemonistička regionalna sila, sada predstavlja samo kao “korisni saveznik” za Sjedinjene Države“, navodi Cengiz Chandar.
Ako Erdogan ne može obećati Bidenu da će se vratiti vladavini zakona i poštivati ljudska prava i temeljne slobode u Turskoj, on ne može Bidenu ništa značajno dati. Niti S-400, što je postalo nužnim uvjetom za poboljšanje odnosa.
Chandar smatra kako samo snažni čelnici dobro funkcionirajućih zemalja mogu igrati igru ravnoteže između sila. Erdogan je preslab da bi igrao takvu igru između Bidena i Putina, a Turska se ne nalazi u trenutku širenja svoje snage, smatra autor i dodaje kako će resetiranje američko-turskih odnosa trebati pričekati još jedan krug.
Koji je to krug on ne navodi, ali vjerojatno računa s Erdoganovim porazom na izborima 2023. godine koji bi na vlast u Ankari trebali pozicionirati neke više proameričke snage, kojih u Turskoj nikada nije bilo malo. One su sada ustrašene Erdoganovim anti-amerikanizmom koji je i dalje dominantan u širokoj javnosti, poglavito nakon spomenutog pokušaja puča iz srpnja 2016. godine.
Međutim, dodao bih kako Erdogana nikako ne treba unaprijed otpisivati. Predsjednički su izbori svakako nešto drugo u odnosu na lokalne, a osim toga, ne treba zaboraviti kako Erdogan kontrolira i sve glavne medije, vojsku, službe sigurnosti i pravosuđe što je bitna stvar, a u ruralnoj mu se Turskoj politički teško netko može suprotstaviti.
Ali da je Erdogan trenutačno uzdrman navedenim mafijaškim prokazivanjima to je činjenica, kao i to, da zbog pokrenute afere (bilo bi zanimljivo saznati tko stoji iza tajminga njenog pokretanja) pred Bidena ipak dolazi oslabljen i opterećen.
