SAD formiraju timove za Balkan i pojačavaju političku nazočnost
Prema izjavi premijerke Srbije Ane Brnabić od 24. rujna, nakon sastanka u New Yorku s podtajnicom za politička pitanja u State Departmentu Victorijom Nuland, “Amerika je u procesu formiranja timova koji će se baviti zapadnim Balkanom… To je kod njih ta smjena generacija, koja se trenutno dešava, i očekujem svakako da će u idućim danima i tjednima oni (Amerikanci) biti prisutniji te će više pažnje obraćati političkim pitanjima i svim provokacijama koje se dešavaju”. Također je Branabić izjavila kako Srbija ima veliku potporu SAD-a na putu europskih integracija. (Napominjemo kako među boljim poznavateljima političkih prilika u Republici Srbiji, Ana Brnabić kao „liberalna gay Hrvatica“, slovi za figuru koju Aleksandar Vučić pomiče/koristi/istura kao „smokvin list“ prema Zapadu, ali i obrnuto!)
*
GABRIEL ECSCOBAR – pogled novopridošlog američkog dužnosnika, odgovornog za zapadni Balkan
U razgovoru za Glas Amerike (VOA) od 25. rujna o.g., Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja i novi izaslanik State Departmenta za Zapadni Balkan (koji je prethodno bio zamjenik američkog veleposlanika u Srbiji, a dužnost je 7. rujna preuzeo od Matthewa Palmera), izjavio je da su SAD intenzivno angažirane, zajedno s europskim partnerima, zbog pojačanih tenzija između Srbije i Kosova, i da se nadaju napretku u idućih tjedan dana.
Na pitanje Glasa Amerike da je jedan od problema tih odnosa (između Srbije i Kosova) nedostatak jedinstva u EU, s obzirom kako još pet članica (Grčka, Španjolska, Slovačka, Cipar i Rumunjska) nisu priznale Kosovo, te hoće li SAD izvršiti određeni pritisak na te zemlje, Escobar je izjavio kako misli da će se to i dogoditi – ako bude napretka u procesu koji vodi prema EU. Dodavši kako je to dio paketa, uz objašnjenje da su te zemlje iz svojih razloga odlučile pričekati i vidjeti rezultat dijaloga i zato je dijalog s EU važan.
U svezi gledanja SAD-a na koncept “srpskog sveta” i nedavne inicijative predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i drugih dužnosnika da promoviraju srpski identitet i jedinstvo u regiji, i bi li taj trend mogao destabilizirati regiju, Escobar je odgovorio da će se to tek vidjeti, dodavši kako načelno ne postoji konflikt, proturječnost, između toga da ljudi slave svoju kulturu i žive u nekoj drugoj zemlji, no s time da su politička dinamika i politički imperativi koji proizlaze iz etničke pripadnosti – nešto posve drugo.
Glede prioriteta za zapadni Balkan i najžurnijih pitanja koja bi želio rješavati, Escobar je kazao da postoje dva vrlo važna pitanja.
Prvo, u srednjem roku, želimo bržu integraciju Zapadnog Balkana u Europsku uniju. Mislim da je napravljen ogroman napredak, historijski, kulturno i ekonomski jer te su zemlje dio Europe, i mnoge od tih država su već obavile izuzetne reforme i za Europu su dobra prilika. Dijele iste vrijednosti i imaju zajedničke interese s ostatkom Europe. To će biti prioritet. Uz to, kako je kazao, treba pružiti članstvo u NATO-u onima koji su za to zainteresirani, a to će, očito, zahtijevati usku suradnju s našim europskim partnerima.
Drugi proces ima mnogo veze s razmišljanjima o tome što će Balkan biti za sljedeće generacije i zato smo ispitivali ekonomske opcije. Zapadni Balkan je područje puno prilika, te zemlje su dinamične, imaju sjajna sveučilišta, kvalificirane ljude, ali, nažalost, mnogi od tih ljudi ne vide prilike u svojoj zemlji i odlaze, i to će postati strateški problem ne samo za zemlje Balkana nego i Europu i SAD također.
Napominjemo kako je nakon višednevnog Escobarovog boravka u Bruxellesu tj. dana 30. rujna 2021. godine sporno pitanje registarskih oznaka između Kosova i Srbije riješeno (prekrivanjem bijelom naljepnicom nacionalnih oznaka), „i to kao rukom odnešeno“, na temelju reciprociteta!
U ovom kontekstu ipak dodajemo i sljedeće činjenice kako bi se dobila potpunija slika političkog stanja na zapadnom Balkanu, jer nešto se „pita i Ruse“.
Naime, nedavno je jedan od glavnih govornika na konferenciji u Moskvi, koju je ruski patrijarh Kiril otvorio 15. rujna o.g., bio episkop bački Irinej Bulović, s namjerom lobiranja kako bi prorusko pravoslavlje spriječilo Carigradsku patrijaršiju (odnosno patrijarha Bartolomeja) da vrati autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, i/ili je preda Makedoncima. Podsjećamo da je Bulović „stvorio“ Porfirija, nakon čega je ga „Vučić izvukao iz šešira“, kako je to lucidno kazao predsjednik RH Zoran Milanović. Inače, Bulović je također bio blizak i sa Slobodanom Miloševićem, te s Borisom Tadićem, koji je njegovog “duhovnog sina”, danas patrijarha Porfirija, „ugurao da vedri i oblači medijima u Srbiji kao šef Komisije koja je davala koncesije za medije u Republici Srbiji“!
U tom je smislu za očekivati i da je Bulović u Moskvi dobio upute za daljnje “djelovanje” Vučića i Porfirija na Balkanu, pa uskoro možemo, pod pokroviteljstvom Moskve, očekivati nove aktivnosti spomenutog dvojca.
Dakle, nakon Crne Gore, evo i Kosova, a onda/sada je opet na redu BiH, a na što ćemo uskoro gledati i druge Escobarove reakcije.
*
JANUSZ BUGAJSKI – pogled analitičara na zapadni Balkan, i šira slika geopolitičke stvarnosti Europe
Prema Bugajskom, važno je da američki izaslanik (Gabriel Escobar) bude blisko uključen u kosovski proces jer je EU izgubila svoju polugu u rješavanju balkanskih sporova, s obzirom kako ona više ne jamči da će preostalih šest država postati njene članice. Bez te poluge EU je paralizirana, podijeljena i neefikasna, kaže za beogradski “Danas” od 1. listopada o.g. Janusz Bugajski, viši suradnik Fundacije Jamestown iz Washingtona i stručnjak za Balkan.
Bugajski smatra kako ne može biti trajnog sporazuma između Srbije i Kosova bez međudržavnog priznanja. Po njemu, jedina je mogućnost da Beograd tretira Kosovo kao nezavisnu državu – bez formalnog priznanja. Ali to bi značilo da se više ne blokira međunarodno priznanje Kosova ili članstvo u multinacionalnim organizacijama, niti da se povlače potezi kojima se podriva stabilnost i teritorijalni integritet Kosova.
U tom se kontekstu osvrnuo i na nedavne rezultate izbora u Njemačkoj. Ustvrdio je, da, ukoliko SPD formira koalicijsku vladu u Njemačkoj, to će značiti kako će se prioritetno fokusirati na ljudska prava i na demokratsko upravljanje. Iznio je i stav kako je na zapadnom Balkanu najveći kršitelj demokratskih normi Srbija na čelu s predsjednikom Vučićem. Ako vlada SPD-a prijeđe s riječi na djela, izvršit će pritisak na Beograd sa ciljem obnavljanja medijskih sloboda i nezavisnost sudstva, razotkrivanja i eliminiranja službene korupcije i promoviranja političkog pluralizma, smatra Bugajski.
Još veći ispit bit će njemačka politika prema Rusiji, što će odjeknuti i na Balkanu. Naime, SPD je tradicionalno susretljiv prema Moskvi i velika je sumnja da će se zalagati za demokraciju u Rusiji i za ograničavanje korumpiranih i destabilizirajućih ruskih utjecaja na Balkanu, u kojima je Srbija postala sredstvo/alat Kremlja, smatra američki analitičar.
U BiH je politička situacija izuzetno zategnuta već nekoliko mjeseci, pa su iz veleposlanstva SAD-a poručili članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku da pravo na otcjepljenje entiteta RS/BiH ne daju niti Ustav BiH niti Daytonski sporazum – ocjenjujući njegove pozive retrogradnim. S tim u svezi parafrazirani Janusz Bugajski, analitičar blizak CIA-i, smatra kako postoje tri rješenja za BiH.
Prvo je – integrirana država, u kojoj centralna vlast u Sarajevu ima ovlaštenja i nadležnost nad svim ključnim sigurnosnim i vanjskopolitičkim odlukama, a gdje se entitetski i kantonalni sistem zamjenjuju funkcionalnim regionalnim i gradskim vladama.
Drugo rješenje je potez prema etno-teritorijalnoj podjeli, novi rat uz učešće Srbije i Hrvatske i još jedna međunarodna vojna intervencija koja stvara još jedan sporazum između zaraćenih strana u kojem se neuspjesi Daytona više ne ponavljaju.
Treće „rješenje“ je novi rat u kojem Zapad ne uspijeva efikasno intervenirati iz straha od početka rata s Rusijom i sukoba oko granica, teritorija i državnosti koji okružuju regiju u doglednoj budućnosti.
Mogući zaključak
Ne može se isključiti vjerojatnost da Srbija i Rusija ispituju granice Zapada ucjenjujući ga trećim svjetskim ratom – kako bi ostvarili srpske nacionalne probitke, te ruske interese – kroz destabilizaciju EU, podsjećajući pri tome Zapad na posljedice atentata Gavrila Principa na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine. Ipak, ova hipoteza/igra uključuje velike političke rizike po Srbiju, tako da ostaje otvoreno pitanje – vide li se ti rizici iz Kabineta predsjednika Republike Srbije.
