Prošli tjedan Washington je uveo prve sankcije protiv Ankare zbog turske kupnje ruskih protuzračnih sustava S-400. Radi se o izbacivanju Turske iz daljnjeg sudjelovanja u programu proizvodnje zrakoplova 5. generacije F-35, u sklopu kojeg turske tvrtke proizvode određene komponente, potrebne za sklapanje tog najsuvremenijeg američkog zrakoplova. Naime, Turska je od 12. srpnja počela dobivati ruske PZO sustave S-400, a u slijedećim danima stiže joj i 100 raketa za taj sustav kojeg namjerava razmjestiti u zoni glavnoga grada Ankare i uz liniju razgraničenja sa Sirijom, dok se u iduća dva mjeseca završava obuka turskih vojnika u Rusiji za opsluživanje spomenutog sustava, trenutačno najmodernijeg te vrste na svijetu. Sve skupa dodatno jača nervozu SAD-a i EU, budući da Ankara i ne skriva svoje vanjskopolitičke planove vezane uz svoje bliže okruženje, a koji su dijametralno suprotni onim Zapadnim. Tako turski medij Habertürk navodi kako nastavak rusko-turske vojne suradnje izaziva zabrinutost Zapada, jer je Turska po broju svojih oružanih snaga druga po veličini članica NATO saveza. Turska vojska jača svoje efektive na granici sa Sirijom i priprema se za mogući prodor kurdskih snaga koje imaju potporu SAD-a, navodi turski medij. Ovdje bih dodao kako je turska vojska 10. po snazi u svijetu i 5. unutar NATO saveza. Međutim, taj se rejting još više može poboljšati na tursku stranu s obzirom na neprestano jačanje njezinih oružanih snaga, čemu veliki doprinos, svakako, daje i nabavka ruskih S-400.

U tim i takvim uvjetima SAD su Turskoj uvele sankcije i tako, po tko zna koji put, „stale na jedne te iste grablje“ kada je u pitanju njihova taktika i metode koje primjenjuju u discipliniranju „odmetnutih“ saveznika ili partnera. Dovoljno je podsjetiti na slične događaje iz bliže i dalje prošlosti, poput onih, kada su SAD nakon indijskog prvog testiranja atomske bombe uvele zabranu izvoza svog naoružanja toj zemlji, nakon čega su, osim tradicionalno SSSR-a (sada Rusije) na indijsko tržište rado uskočili Francuzi pa i mali Izrael. Posljedice toga američka vojna industrija i sada trpi jer još uvijek prilično teško probija put za izvoz svoga oružja Indiji iako embarga već dugo nema. Drugi primjer loše američke procjene bio je onaj iz vremena Obamine administracije, kada je on, nezadovoljan vlašću Muslimanske braće u Kairu, obustavio izvoz oružja Egiptu, kao i obavljanje zajedničkih vojnih vježbi. Naravno, Trumpova administracija tu je odluku nakon svog dolaska na vlast promijenila, ali šteta je već bila učinjena, pa je tako trenutačno glavni izvoznik oružja Egiptu Rusija, koja se upravo sada s Francuskom a ne SAD-om bori za isporuku svojih suvremenih višenamjenskih zrakoplova Su-35 Kairu. Dakle, američke greške,