Živimo u vrijeme u kojem su od ”vladavine zakona” izuzeti ljudi koje kolokvijalno možemo nazvati pripadnicima vladajuće i bankarske klase. U još uvijek prvoj gospodarskoj, političkoj i vojnoj sili svijeta ukinuće jednog od temeljnih postulata suvremenih demokratskih država za pojedine grupe ljudi objelodanjeno je onog trenutka kad je bivši glavni državni tužitelj SAD-a, Eric Holder, jednom jedinom svojom izjavom pretvorio too-big-to-fail banke u too-big-to-jail ekskluzivni klub privilegiranih pojedinaca. Prema svakom zamislivom kriteriju, njegova je izjava izravan pokazatelj nevjerojatne korumpiranosti sustava državne vlasti i kriminalne djelatnosti najvažnijih ljudi koji unutar tog sustava rade, kako sami vole reći, za opće dobro. A kada je to tako u po mnogim pokazateljima prvoj državi svijeta, što možemo očekivati da će ostalim državama donijeti domino učinak, koji je svojom izjavom pokrenuo Eric Holder? Prisjetimo se njegovih riječi: ”Zabrinut sam što je veličina nekih od ovih institucija postala tolika da je teško kazneno ih goniti, posebice kada smo suočeni s indicijama da ćemo, ukoliko to učinimo, ako podignemo kaznene prijave, imati negativan učinak na naše nacionalno gospodarstvo, a možda čak i na čitavo svjetsko gospodarstvo. Smatram da je ta činjenica u srži samoga razloga zbog kojeg su te institucije i postale previše velike.”
Zatvorimo li kriminalce, sustav neće funkcionirati
A tko im je omogućio da postanu previše velike? Upravo političari, koji su Holdera iz bankarstva povukli u politiku (ili su ga bankari gurnuli u politiku?) da bi ga postavili na jedno od najvažnijih položaja unutar sustava vlasti uopće. Upravo su političari ti koji su desetljećima marljivo uklanjali ograničenja koja su financijskim institucijama onemogućavala da postanu previše velike. Kada je to postalo ”neodgovorno” za ijedno nacionalno, a kamoli globalno gospodarstvo, strpati kriminalce koji su izravno odgovorni za nastale probleme u zatvor? U kojem se to trenutku dogodila tranzicija od slobodne tržišne ekonomije u fašizam – koji je simbioza korporacija i državne vlasti koje koordinirano djeluju kako bi od običnog radnog čovjeka izvukle i zadnji novčić? Znakovi da je u tijeku tihi puč koji učvršćuje moć u rukama tih kriminalaca u skupim odijelima, sve je očitiji u mnogim državama svijeta, pa tako i u nas. Nedavno su na konferenciji za tisak policijski službenici iz njihovog sindikata jasno ukazali na klipove koji im se podmeću pod noge s brojnih položaja političke moći, te ih priječe u obavljanju njihovog posla. Ono što najviše zabrinjava je koncentracija moći u rukama ljudi koje se ne može smijeniti, poput primjerice guvernera HNB-a Borisa Vujčića, ili europskih birokrata koje nitko nije niti izabrao na njihove položaje. Tko je donio izdajnički novi Zakon o HNB-u kojim je uklonjena i posljednja mogućnost vlasti da išta o možda i najvažnijoj instituciji svake države, odlučuje, kontrolira ili usmjerava? Opet političari, koji danas mogu samo kokodakati da neće prihvatiti izvješće HNB-a, dok im se guverner smije u brk.
Što vrijedi za Jupitera, ne vrijedi za vola
Činjenica da je takva praksa postala uobičajenom i da prožima u sve većoj mjeri naše društvo, kao i pljačke i kriminal u nezamislivim razmjerima koje se posljedično događaju, ne bi nas trebale brinuti u toj mjeri u kojoj bi nas morala brinuti stvarnost u kojoj ćemo relativistički pristupati vladavini zakona, gdje se zakon neće ticati onih koji su dio privilegirane ”elite”.
A sada i korporacije postaju izuzete od obveze da se pridržavaju zakona, jer bi to moglo naštetiti gospodarstvu u cjelini? Posljedica takve opasne teze je da su oni koji su na čelu tih korporacija zaštićeniji od ličkih medvjeda i počinju se ponašati kao da su iznad zakona, i da su ti zakoni za njih samo mrtvo slovo na papiru. Takvo se ponašanje zatim prenosi i na menadžment, pa se i niže rangirani menadžeri počinju ponašati kao da su iznad zakona. Gdje je tome kraj? Bez mačke u kući, kolo počinju voditi miševi.
Ta moderna sorta kriminalaca predugo se nalazi na pozicijama moći i duboko je u sustav pustila korijenje, kako u nas, tako i posvuda po svijetu. Pogledajmo samo likove koji već desetljećima sjede u Saboru, i njihovih poslušnika koji samo zamjenjuju jednu unosnu fotelju drugom, sve na naš račun. U svakom predizbornom ciklusu obećavaju brda i doline, da bi za sobom ostavili samo pustoš. Njima je u interesu da kupe ljude svojim praznim obećanjima o boljem sutra, i da kupe još malo vremena da učvrste status quo koji njima osigurava opstanak na pozicijama moći.
Nitko se laka srca ne odriče svojih privilegija, ali trenutak suočenja sa stvarnošću onih koji se nalaze na pozicijama moći približava se kao zahuktali vlak na kojem piše ”dužnički tulum je završio!” I stoga se mnogi od onih koji uživaju u privilegijama koje nose pozicije moći, a neproduktivni su i ima ih zaista mnogo, toliko mnogo da su se među njima izgubili oni koji jesu produktivni, osjećaju kako bi mnogo toga mogli izgubiti. Čitav sustav, ne samo politički već i gospodarski, danas je u takvom poodmaklom stadiju raspadanja da bi bilo bolje pokopati ga i krenuti od nule, nego uopće pokušati popraviti ga. Čitav sustav vapi za hardverskim resetom, a ljudi koji su ga doveli u takvo stanje moraju odgovarati za svoja djela, a također i oni koji su im držali ljestve dok su ovi kriminalom uništavali sve oko sebe. Hoćemo li, i u što, resetirati naše društvo, ili ćemo i dalje juriti bezglavo prema rubu litice?
Dugovi veći no ikad, statistika lažnija no ikad
Uspješno društvo ne može postojati bez temeljnih, široko prihvaćenih vrijednosti i načela. Ali ako imamo elitu kojoj je dopušteno krasti, trgovati ispod stola i upuštati se u kojekakve sumnjive poslove, zdravo gospodarstvo koje osigurava postojanje i napredak ijednog uređenog društva, nikada neće doći na zelenu granu. Čitave države su u današnje doba, upravljane rukom nedodirljive elite, prešle Rubikon i kako je to davno rečeno, kocka je bačena, a ulog je čitavo globalno gospodarstvo i milijarde ljudskih sudbina. Toliko se drušvenih i ekonomskih problema nagomilalo u svijetu jedan povrh drugoga, da izgleda nemoguće sve to riješiti bez značajnije geostrateške preraspodjele snaga. Nekoliko država već je ušlo u hiperinflatorni ciklus koji razara što je preostalo od njihovih, još od posljednje velike financijske krize 2008. godine osakaćenih ekonomija. Dugovi su veći nego ikada, bankrota je posvuda više nego ikada, statističari friziraju podatke o stanju ekonomije i zaposlenosti više nego ikada, a političari postojeće stanje pokušavaju opisati kao novi, blistavi automobil – ali to je automobil kojemu nedostaje motor i to vidi svatko tko mari podići njegov poklopac.
A kada pogledamo značaj SAD-a u toj financijsko-ekonomsko-geostrateškoj slici, i njihov utjecaj na svijet u kojem je još uvijek u velikoj mjeri najvažnije gorivo njegovo veličanstvo dolar, jasno je da ukoliko se u SAD dogodi nekakav značajniji potres, bilo na burzama ili u realnoj ekonomiji koja je već na aparatima za održavanje života, čitav svijet pada niz liticu zajedno s njima. Već dulje vrijeme brojni stručnjaci upozoravaju na probleme s kojima će se svijet tek trebati suočiti, probleme prema kojima će ovi današnji izgledati poput dječje igre, (vidi tekst u okviru).
Središnji su bankari glumci – jesam li izbačen iz etera?!
Poznati statističar i ekonomist John Williams, još je 2010. godine najavio hiperinflaciju u SAD-u koja bi se trebala dogoditi između 2015.-2017. godine. David Stockman, bivši ministar financija u administraciji Ronalda Reagana, nedavno je izjavio kako će gospodarstvo SAD-a implodirati prije negoli Amerikanci izaberu novog predsjednika ili predsjednicu krajem ove godine, i da je svejedno tko će biti izabran jer su svi kandidati podjednako loš izbor. A časopis The Economist još je daleke 1988. godine najavio kako je 2018. godina ta u kojoj će biti uvedena nova svjetska valuta. Inače – The Economist je u vlasništvu obitelji Rothschild. Slavni investitor Jim Rogers nedavno je za CNN izjavio kako su središnji bankari nekompetentni i da ne znaju što rade, i odmah potom uz smiješak upitao voditeljicu je li izbačen iz etera.
Kazao je kako njihove odluke dodaju ulje na vatru te pojasnio kako trenutnu situaciju na burzama ne treba doživljavati kao znak oporavka, jer se one ponašaju upravo kako je i očekivano nakon nedavnih odluka glavnih središnjih banaka, te da možemo očekivati vrlo tešku 2016. i još težu 2017. godinu u kojima će se mnogo toga promijeniti.
0 komentara