Pa iako su u geopolitičkom smislu stavovi Washingtona i Londona trenutačno usklađeni i gotovo identični nakon što je vlada Borisa Johnsona Kinu od planiranog strateškog partnera od prošle godine pretvorila u strateškog suparnika, na gospodarskom i trgovinskom planu ti interesi nisu niti blizu identični, o čemu najbolje svjedoče i mjeseci mukotrpnih i neuspješnih pregovaranja o postizanju američko-britanskog trgovinskog sporazuma
Kina i Rusija ne bi trebale izaći kao pobjednice iz pandemije koronavirusa, izjavila je britanska veleposlanica u Sjedinjenim Državama Karen Pearce u jučerašnjem intervjuu za Bloomberg, pozivajući Zapad da pokaže kako otvorenija društva bolje napreduju. Pierce je kazala kako Velika Britanija i SAD trebaju usko surađivati na suzbijanju strateškog izazova Kine i Rusije dok se svijet oporavlja od pandemije.
Pearce je naglasila rizik prema kojem bi “Kina mogla postaviti pravila za budući tehnološki razvoj u područjima poput umjetne inteligencije”. Pritom ga je usporedila sa širenjem nuklearne tehnologije pedesetih godina.
“Ne želimo se jednog dana probuditi i otkriti kineske standarde u područjima poput umjetne inteligencije i kibernetike”, kazala je, dodavši, kako bi to bilo “previše autoritarno”, a nove bi tehnologije trebale koristiti “otvorenim tržištima”.
“Drugi glavni izazov je strateško natjecanje Rusije i Kine, posebno Kine”, kazala je Pearce. “Moramo to opet ispraviti kako bi se vidjelo da otvorena društva bolje napreduju i oporavljaju se od pandemije.”
Britanska veleposlanica izjavila je kako Velika Britanija i SAD s dolaskom na vlast Joe Bidena mogu finalizirati trgovinski sporazum tijekom 2021. godine, što nikako nije uspijevalo u pregovorima s Trumpovom administracijom koji traju mjesecima i koji, usprkos početnom optimizmu, nisu doveli niti do jednog sporazuma.
Ovdje bih dodao slijedeće: Joe Biden poznat je kao protivnik Brexita – procesa, koji je upravo s današnjim danom i konačno stupio na snagu u praktičkom životu – odvojivši Ujedinjeno Kraljevstvo od EU. Nakon ne baš previše sretnog nedavno potpisanog trgovinskog sporazuma s EU, Velika Britanija je sada u još ranjivijem položaju u pregovaračkom procesu o trgovinskom sporazumu sa SAD-om. Nije Washington, vjerojatno, bez razloga čekao kraj pregovora Londona i Bruxellesa za kojeg je znao da mora završiti potpisanim sporazumom do kraja godine jer je svaka druga varijanta bila jednostavno neprihvatljiva i poražavajuća kako za Veliku Britaniju, tako i za EU. Oslabivši svoje gospodarske interese na europskom kopnu London sada ima suženi manevarski prostor za agresivnije nametanje svojih ekonomskih interesa Washingtonu, poglavito budućoj Bidenovoj administraciji. Britanski premijer Boris Johnson (Trumpov veliki prijatelj) i skori novi američki predsjednik Joe Biden nikada se osobno nikada nisu susreli i, kao što sam već rekao, ovaj posljednji veliki je skeptik po pitanju Brexita.
Međutim pragmatizam, u kontekstu vrlo složenih globalnih geopolitičkih odnosa, neće im ostavljati previše prostora za osobna nadmudrivanja ili „gledanja s visoka“ jednog na drugoga, već će, prije ili kasnije, morati težiti iskrenom postizanju kompromisa. Ali i u takvim uvjetima nedvojbeno je jasno tko je od dviju strana danas u (ne)povoljnijoj poziciji tj. tko će u nužnim kompromisima morati dati više. London si je svjesno „odrezao“ odstupnicu prema Bruxellesu i sada drugog izlaza osim bliske suradnje s Washingtonom, čak i pod dominantnim uvjetima SAD-a, on zapravo više i nema. Pa iako su u geopolitičkom smislu stavovi Washingtona i Londona trenutačno usklađeni i gotovo identični nakon što je vlada Borisa Johnsona Kinu od planiranog strateškog partnera od prošle godine pretvorila u strateškog suparnika, na gospodarskom i trgovinskom planu ti interesi nisu niti blizu identični, o čemu najbolje svjedoče i mjeseci mukotrpnih i neuspješnih pregovaranja o postizanju američko-britanskog trgovinskog sporazuma. London je od samoga početka s Brexitom zaigrao po sebe i svoju ekonomiju rizičnu igru, uzdajući se u vječno anglo-američko savezništvo koje se projicira na čitavu anglo-sferu. Međutim od početka se ipak znalo tko je u toj igri „stariji brat“ koga će svi ostali morati slušati. „Stariji brat“ Velikoj Britaniji uvijek će pružati nedvojbenu snažnu vojnu i sigurnosnu zaštitu ali cijena za to ne može biti jednakost u ostvarenju ekonomskih interesa ma koliko London tome težio. Dio britanske poslovne elite i u takvim će se okolnostima sigurno dobro snaći i profitirati, ali drugi, vjerojatno puno veći dio neće – i upravo to će biti glavni problem političke elite u Londonu.
Upravo je spoznaja svega toga vjerojatno i intencija ovako sročenog sadržaja i tona spomenutog intervjua britanske veleposlanice u Washingtonu – prije svega obilježenog pomirljivim pristupom prema Joe Bidenu. Uostalom takva je – pomirljiva – bila i Johnsonova telefonska čestitka budućem predsjedniku SAD-a nakon što je postalo jasno kako je on (na ovaj ili onaj način) pobijedio na američkim predsjedničkim izborima održanim početkom studenog sada već prošle godine.
