IRANSKI GENERAL SOLEIMANI STIGAO U PREDGRAĐE IRAČKE FALUDŽE – RIJAD BIJESNI!

Saudijsko Ministarstvo vanjskih poslova gnjevno je raegiralo na dolazak karizmatičnog iranskog generala i zapovjednika moćne postrojbe „Al-Quds“ iz sastava Korpusa straže islamske revolucije Qasema Soleimania, u predgrađe iračkog grada Faludža. Tamo su u tijeku borbe između službene iračke vojske (potpomognute šijtskom milicijom) i snaga terorističke organizacije „Islamska država“ za oslobođenje tog sunitskim stanovništvom nastanjenog grada, smještenog 50-ak kilometara zapadno od Bagdada.

Naime, iračko Ministarstvo vanjskih poslova službeno je priznalo nazočnost iranskog generala u zoni Faludže, što je obrazloženo riječima, kako se radi o „uobičajenoj praksi pozivanja inozemnih vojnih savjetnika, i ničeg posebnog u tome nema“.

Saudijska ljutnja nema nikakvog smisla ukoliko gledamo na Irak kao suverenu zemlju. Svaka država ima puno pravo pozivati bilo političke bilo vojne savjetnike ukoliko za njima osjeća potrebu, i oko toga ne smije biti dileme, osim u slučaju ne priznavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta od strane pojedinih drugih zemalja. A nervozna i nediplomatska reakcija Rijada ukazuje upravo na to posljednje. U protivnom, prosvjedovati bi trebale i mnoge druge zemlje kojima se ne sviđa nazočnost stranih savjetnika u političkim ili vojnim strukturama njima susjednih zemalja. Danas diljem svijeta postoji takva praksa: u Siriji su ruski i iranski savjetnici, u Azerbajdžanu i Gruziji izraelski, u Ukrajini i Afganistanu američki, po Africi svačiji i td. Ali vratimo se samoj današnjoj temi.

Rijad je zabrinut svojim trenutačnim ograničenim utjecajem na Irak. S druge strane, iranski general Soleimani obično se pojavljuje tada i tamo gdje djeluje šijtska milicija, koja je, k tome, danas u Iraku najjača vojna snaga, čak i u odnosu na službenu vojsku koja je prilično opterećena međuetničkim i vjerskim podjelama i primorana pažljivo balansirati pri planiranju i provedbi vojnih operacija protiv „Islamske države“. Naime, „IS“, usprkos svemu, ima veliki utjecaj na lokalno sunitsko stanovništvo.

Dolazak Soleimanija pred vrata Faludže predstavlja upozoravajući čin u svezi s dinamikom i načinom provedbe ofenzive na to veliko uporište „Islamske države“ – najbliže glavnom iračkom gradu. Izjave iračkog Ministarstva obrane kako sve teče prema planu i da je vojska došla do grada brzo i bez snažnijeg otpora, kao i to da ona ne ulazi u središte grada zbog mnoštva mina i straha za živote tamošnjih civila, ipak treba podrobnije proanalizirati.

Posljednjih dana VS UN-a sve češće optužuje Bagdad zbog „fizičkog mučenja“ sunitskih muškaraca izbjeglih iz tog grada na poziv iračke vojske. Ta optužbe svjedoče o snažnoj vojnoj nazočnosti šijtskih postrojbi u okolici grada, gdje upravo pristižu njihova nova pojačanja. Ali to također znači i kako postoje problemi oko brzine oslobađanja grada i da u tom smislu baš i ne ide sve po planu, poglavito u svezi uličnih borbi. Postaje izvjesno kao kontakti između vojnog zapovjedništva i lokalnih sunitskih plemena nisu polučili uspjeh. U gradu je ostalo gotovo cjelokupno stanovništvo, njih 90-ak tisuća, a što znači da je ono ili spremno na vojni otpor, ili se boji izići iz grada kroz položaje šijtskih postrojbi.

Dolazak svima znanog iranskog generala, osim vojno-koordinacijske, može imati i ulogu pritiska na lokalne sunitske vođe da postanu kooperativniji u pregovorima o mirnoj predaji grada, a kako je to nedavno bio slučaj i pri oslobađanju Ramadija i gdje je sve prošlo brzo i u redu. Podsjećamo, tamo su lokalni suniti grad predali iračkoj vojsci i dopustili postavljanje iračke državne zastave na zgradi središnje gradske uprave, u zamjenu za uspostavu stvarne lokalne autonomije po pitanju uspostave vlasti i socijalne problematike.

Međutim, Faludža za islamističke teroriste ima i poseban simbolički značaj. Ona je rodni grad prethodnika današnjeg vođe „IS“ Abu Bakara al-Bagdadija, Abu Omara al-Bagdadija. Amerikanci upravo iz tog razloga upozoravaju kako je teško moguće izbjeći međukonfesionalni sukob u tome gradu, a navode, kako takvoj prognozi pridonose i neuspjesi u svezi planova o provođenju gospodarske reforme od strane iračkog premijera al-Abadija.

Premijeru Abadiju je sve teže „čistiti“ ministarstva od kadrova svojih najvećih političkih konkurenata, bivšeg i Iranu bliskog premijera al-Malikija i radikalnog i najutjecajnijeg šijtskog vođe Mohtade al-Sadra, poglavito u vojnim strukturama. Koliko je u Iraku složeno stanje svjedoći i to, da je iranski general Soleimani danas u toj zemlji, umjesto u Siriji gdje je stanje vrlo teško, poglavito u regiji Aleppo na sjeveru zemlje, i gdje je Soleimani prije dolaska pred Faludžu i boravio. On je s prvotno privatnim zrakoplovom 14. svibnja na nekoliko sati boravio u libanonskoj prijestolnici Bejrutu, gdje je nazočio pogrebu ubijenog zapovjednika oružanih snaga „Hezbollaha“ Mustafe Badreddinea i održao prigodni govor. Nakon toga brzo se vratio u Siriju.

Treba naglasiti kako je svojedobno general Soleimani i izgradio iračku šijtsku miliciju, kao svojevrsnu presliku iranskog Korpusa straže islamske revolucije, imenovavši pritom i njezine najvažnije zapovjedne kadrove. Ona je sada respektabilna vojna snaga koja može spriječiti „sječe glava“ od strane sunitskih ekstremista, i više joj nije potrebna značajnija vojna potpora iz Irana, o čemu svjedoči i dolazak Soleimanija pred Faludžu s minimalnim brojem iranskih vojnika iz sastava njegove postrojbe „Al.Quds“.

Međutim, početkom prošle godine gotovo svi iranski i libanonski savjetnici bili su povučeni iz Iraka po zahtijevu samog Bagdada ali i tamošnjeg šijtskog vođe Mohtade al-Sadra koji je tada želio igrati samostalnu ulogu, ljut na Teheran što je ovaj šijtsku miliciju, a ne njegovu „vojsku Mhadi“ izabrao kao fundament za stvaranje iračkog analoga iranskom Korpusu straže islamske revolucije.

Aktualni premijer al-Abadi danas nastoji stvoriti jedinstvenu iračku vojsku (za razliku od prvotnih nastojanja Soleimanija koji je težio njezinom preustroju u svojevrsni irački „Hezbollah“ kao protutežu prosaudijskim sunitskim vojnim snagama u Iraku – prije svega „Islamskoj državi“). Međutim, danas Soleimani podupire takva nastojanja iračke vlade igrajući na očuvanje iračkog suvereniteta. Premijer Abadi je, osim zbog bržeg zauzimanja Faludže, tamo otpravio šijtsku miliciju i iz razloga njezinog udaljavanja iz samog Bagdada i stabiliziranja vlasti, a Soleimanija je pozvao kao jamstvo, da šijtska milicija neće činiti zločine nad lokalnim sunitskim stanovništvom. Posve je druga stvar što se tako zamišljen politički i vojni rasplet unutar Iraka ne sviđa Saudijskoj Arabiji, kojoj je prvotni (a vjerojatno i daljnji strateški cilj) ipak bila uspostava jedinstvene sunitske države na razvalinama Iraka i Sirije. Kako sada stvari stoje, Rijad će takvu strategiju morati reducirati ili se pripremiti na dugotrajan, iscrpljujući, neizvjestan i riskantan ratni sukob.

0 komentara