Jednostavna redukcija ili potpuna suspenzija demokratskih odnosa u društvu i izbornih procesa, čini se, jedini je način da liberalna europska i zapadna elita, sada već u perverznoj vezi s europskom ljevicom, osigura nastavak svoje vlasti i uopće opstanak na političkoj sceni.
Istinske demokracije ionako nakon desetljeća njihove bezobzirne, pohlepne i prema globalnim i korporativnim interesima prilagođene vladavine gotovo više i nema. Ostao je još jedino izborni proces kao posljednje uporište demokracije u europskim društvima. Istovremeno on fukcionira kao i jedini preostali instrument utjecaja građana europskih država, kojeg se vladajuća liberalna i ljevičarska elita, sada je sasvim jasno, otvoreno grozi.
Svaki novi izbori u članicama Europske unije izazivaju im političke grčeve, a pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima rezultirala je potpunom deluzijom europske političke elite, koja se izvana manifestira kao skup histeričnih ispada. Ne pomažu više ni tvrdnje plasirane preko strogo kontroliranih korporacijskih medija da se protiv njih urotila ruska propaganda i domaći krajnje ekstremni desničari i fašisti. Svaki novi izbori unatoč masivnoj propagandi kroz mainstream medije donose im uvijek novi poraz.
Što god oni činili i kakvu god propagandnu mašineriju pokrenuli, izborna osveta “bezube sirotinje” diljem Europe se nastavlja. Upravo tako – „bezubom sirotinjom“ vlastite građane i francuski narod nazvao je francuski socijalistički predsjednik Francois Hollande u svojoj nedavno objavljenoj knjizi intervjua. On je toliko dubokouman i toliko veliko politički vizionar da ga, eto ta “bezuba sirotinja” ne shvaća i svojim zanovijetanjima maltretira i ometa u vizionarskom razvoju liberalnog globalnog poretka kao tobože jedine garancije mira i prosperiteta na europskim prostorima.
Taj najnepopularniji predsjednik u povijesti Francuske, kojega čelnica francuskog FN-a sasvim opravdano naziva “njemačkim vicekancelarom” i potrčkom Angele Merkel, koji je do krajnjih granica ponizio francusku politiku, taj veliki socijalistički vizionar koji je između ostaloga u istoj knjizi u kojoj je narod nazvao “bezubom sirotinjom”, a svoje vlastite ministre “neobrazovanim likovima” otišao toliko daleko da se čak, kako bi se prikazao odlučnim vođom pohvalio da je francuskim obavještajnim službama tijekom svog mandata odobrio više ubojstava. Čijih ubojstava i iz kojih razloga nije objašnjavao. Stoga je predsjednik francuskog parlamenta Claude Bartolone zatražio njegov opoziv pod optužbom za otkrivanje povjerljivih informacija od značaja za nacionalnu sigurnost.
Ta napuhana politička veličina, Francois Hollande najbolja je ilustracija onoga u što se pretvorila politička elita najmoćnijih europskih država i same Europske unije – u skupinu političkih lešina koja prepotentno s visina vlasti, europske građane promatra kao objekte svojih političkih i gospodarskih liberalnih eksperimenata, imigracijskih pokusa i kasino ekonomije. Cijela politička elita najmoćnijih europskih država uvezana s birokracijom Europske unije pretvorila se u novi sloj samozvane i samoproglašene liberalne aristokracije, nasuprot ostatku građana – “bezuboj sirotinji”, gubitnicima globalizacije, kako ih naziva Angela Merkel ili „neobrazovanim bijelim radništvom“, kako ih nazivaju američki liberalni uzori novog europskog liberalnog plemstva.
Nastali raskol unutar strukture europskih društava nema nikakve veze s klasnim podjelama nego samo sa zloupotrebom političke vlasti vladajućih političkih krugova. Novu aristokraciju više nitko ne želi slušati, njihovu propagandu europski građani zanemaruju, a naslovi o ugroženosti liberalnog poretka zbog pobjeda populista – u suštini “bezube sirotinje”, izazivaju samo podsmijeh.
I na svakim sljedećim izborima diljem Europe građani će i dalje uporno glasovati protiv novog samozvanog plemstva. Pritom je potpuno svejedno tko će im na izborima biti protivnik, jer taj će uvijek pobijediti. Slobodno im se kao protukandidat može postaviti Justin Bieber i potpuno je sigurno da bi ih porazio. Samoproglašena aristokracija toga je svjesna i u ovim trenucima započela je masovnu operaciju spašavanja njemačke kancelarke Angele Merkel kao posljednje uporišne točke liberalno ljevičarske aristokracije i njihovog socijalnog i gospodarskog liberalnog poretka na europskim prostorima.
S druge strane u Francuskoj će poduzeti sve što je u njihovoj moći da onemoguće pobjedu na predsjedničkim izborima čelnice FN-a, Marine Le Pen. Cijela ljevica glasovati će po tko zna koji put za kandidate desnice kako bi se eliminirala Le Pen i time će se ponovno naznačiti nove indicije postojanja duboko skrivenog povijesnog sporazuma europske političke ljevice i desnog centra kojim su na europskim prostorima u posljednjih dvadeset godina stvorili premoćnu vladavinu “ekstremnog centra”, kako ga naziva britanski književnik i politički analitičar Tariq Ali i koja sve ostale političke snage proglašava ekstremnima, pa i fašistima.
Upravo taj ekstremni centar osigurao je neobuzdanu vladavinu socijalnog i gospodarskog liberalizma koji je, na kraju, ovih dana doveo cijeli europski politički prostor do granica političkog kolapsa, nakon kojega može slijediti ništa drugo nego – pobuna masa, kako ju je prije gotovo sto godina definirao španjolski filozof Jose Ortega y Gasset u svojoj čuvenoj knjizi “Pobuna masa”.
Ta pobuna ili osveta “bezube sirotinje” nije usmjerena na lažno plemstvo europske političke elite, fućka im se za njihovo napuhavanje po bruxelleskim labirintima moći gdje propisuju oblik i veličinu kobasica, nego udara na ono što je ta aristokracija stvorila, na poredak koji se sada već mirne duše može izvaditi iz tame teorija zavjere i kao nakaza otvoreno prikazati na javnoj sceni. To je hladni, nemilosrdni novi svijetski poredak kojega već dva desetljeća uporno, pod okriljem tobože neizbježne globalizacije, provodi europska politička i gospodarska elita u suradnji sa svojim angloameričkim i arapskim partnerima.
Utjecaj bruxelleskih labirinata
Uništavanje nacionalnih identiteta država
Globalizacijski procesi i matrica uništavanja nacionalnih država ovladali su svim aspektima politike, gospodarstava i financija Europske unije. Takva Europska unija ipak nema šanse biti temeljem novog europskog geopolitičkog sustava
Ishodište svih problema je zmija othranjena u njedrima Europske unije koja svakim danom proždire socijalnu strukturu, moralni integritet, kulturni i vjerski identitet europskih naroda. Nametnuta radikalna društvena i gospodarska liberalizacija odjevena u ruho globalizacije zahvaća sve države članice, razara njihovu društvenu strukturu, sustave socijalne sigurnosti, etičke i kulturne vrijednosti, unosi nesigurnost, strah i beznađe, a potom posljedično uništava i same nacionalne identitete država i pretvara Europsku uniju u centraliziranu nadnacionalnu strukturu.
Pritom se države članice EU slažu u hranidbeni lanac na čijem vrhu su najrazvijenije, a na dnu problematične novoprimljene i zadužene države, kojim se pod nadzorom bruxelleskih labirinata moći i ECB-a osigurava transfer kapitala od slabijih prema jačima. U europskim vladajućim krugovima omrznuta Marine Le Pen, čelnica francuskog FN-a dugo i uporno upozorava da je zapravo – “globalizacija barbarstvo, jer vladanje cijelim svijetom od strane moćnih multinacionalnih korporacija i krupnog financijskog kapitala vodi narode i njihove nacionalne države u propast, pa države moraju svojom regulativom postaviti limite.”
Le Pen upozorava da mjere rezanja javnih rashoda u cilju konsolidacije državnih financija po mjerama koje su odredili Berlin i Bruxelles, a koje idu na štetu najsiromašnijih slojeva stanovništva, dovode do socijalne razgradnje društva i nacije, uz istovremeno uništavanje i samog pojma nacionalne države. Taj povratak u ustroj društva prije formiranja nacionalnih država je povratak u barbarstvo, što je po mnogima, uostalom, i cilj globalizacije – uskratiti pojedincima i narodima zaštitu vlastite države.
Globalizacijski procesi i matrica uništavanja nacionalnih država ovladali su svim aspektima politike, gospodarstava i financija Europske unije. Takva Europska unija ipak nema šanse biti temeljem novog europskog geopolitičkog sustava, jer je prijevarno uzela nacionalne suverenitete država članica, u njihovo ime počela stvarati nadnacionalnu formu Europske unije i uspostavljati poredak protoka kapitala od slabijih prema snažnijim članicama Europske unije, istovremeno se čvrsto uklopivši u angloameričke i arapske geoekonomske i geopolitčke interese, koji, zapravo, upravljaju tokovima globalizacije na europskim prostorima.
Globalizacija je u suštini čista geopolitika i stoga će novu geopolitičku konstrukciju i političku epohu u Europi stvoriti isti oni koji u razaranju Bliskog istoka stvaraju tamo novi geopolitički poredak, sa svim predvidivim posljedicama po Europu.
Izvješće Caritasa Europa o gospodarskoj krizi
Siromaštvo i nejednakost u porastu u Europi
Opisuje se nepravedna Europa nastala na politici štednje, gdje su socijalni rizici u porastu, socijalni sustavi se smanjuju i pojedinci i obitelji padaju u sve dublje siromaštvo, a socijalna kohezija blijedi i povjerenje ljudi u političke institucije sve više slabi
Ne može se reći da nisu znali što rade i da ih na to nisu upozoravali svi kojima je stalo do dobrobiti europskih naroda, no nova aristokracija je svaki prigovor i svaku činjenicu koja joj ne odgovara, gurala u stranu. Tako je pod tepih gurnuto i izvješće Caritasa Europa iz veljače 2015. godine koje otvoreno bez ublažavanja i okolišanja navodi:
“EU i njene države članice gospodarskom krizom se bave fokusirajući se uglavnom na troškove socijalne politike. Kao rezultat toga nastaje razarajući utjecaj na građane Europe. Neuspjeh EU i njenih članica da definiraju politiku koja bi stvarala radnamjesta, zaštitila osnovne javne usluge i pomogla onima u teškoćama, vjerojatno će krizu produžiti“. Opisuje se, nadalje, nepravedna Europa nastala na politici štednje, gdje su socijalni rizici u porastu, socijalni sustavi se smanjuju i pojedinci i obitelji padaju u sve dublje siromaštvo, a socijalna kohezija blijedi i povjerenje ljudi u političke institucije sve više slabi.
To razara društveno tkivo Europe i rađa rasizam, ksenofobiju i širenje mržnje. Socijalni nemiri, prema izvješću, u proteklih pet godina porasli su za 12 posto, više nego u bilo kojoj drugoj regiji svijeta. Caritas Europa snažno osporava službeni diskurs koji sugerira da je najgori dio gospodarske krize prošao. Kriza nije gotova, a zbog osporavanja socijalnih prava, sve više poprima obilježja društvene i političke krize.
Caritas Europa zaključuje: “Siromaštvo i nejednakost su u porastu u Europi, a 123 milijuna građana živi u siromaštvu, više od trećine populacije u pet zemalja EU su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, više od trećine djece u 14 od 28 zemalja EU živi u siromaštvu, postoje ozbiljni nedostaci u sustavima socijalne skrbi u mnogim članicama EU. Politika štednje ne koristi Europi, pa predlažemo usvojiti druga alternativna rješenja“.
Glavni tajnik Caritasa Europa, Jorge Nuno Mayer kaže: “Vjerujemo da novo izvješće pridonosi većoj svijesti o utjecaju krize na razne ugrožene skupine. To potvrđuje pozive za alternativnim rješenjima i podsjeća da političari imaju izbor pri odlučivanju koje se mjere moraju poduzeti kako bi se ublažile najgore posljedice krize. Priroritet na mjerama štednje nije riješio krizu, nego je uzrokovao socijalne problem koji mogu imati trajne negativneu učinke.“
I MMF izazvao konfuziju među elitom
Zatajeno i zataškano izvješće
Globalizacijska agenda kroz neregulirana međunarodna kretanja kapitala prema MMF-u djelovala su destabilizirajuće jednako kao i fiskalna štednja, jer rezanje proračunskih izdataka smanjuje ukupnu potražnju što je poželjno kada je gospodarstvo pregrijano, ali proizvodi katastrofalne učinke kada je gospodarstvo u depresiji
Na kraju krajeva, u svibnju ove godine i sam MMF je svojim izvješćem izazvao konfuziju u elitnim krugovima pa je izvješće, koje u svojoj suštini predstavlja udaranje zadnjeg čavla u lijes liberalnog poretka, zatajeno i zataškano u vodećim europskim medijima, a MMF-ova čelnica Christine Lagarde našla se pod kaznenim progonom zbog navodnih zlouporaba položaja iz vremena dok je bila francuska ministrica financija. A MMF je zapravo rekao ništa drugo nego – “Car je gol!”- ono što je svima više nego očito.
Globalizacijska agenda kroz neregulirana međunarodna kretanja kapitala prema MMF-u djelovala su destabilizirajuće jednako kao i fiskalna štednja, jer rezanje proračunskih izdataka smanjuje ukupnu potražnju što je poželjno kada je gospodarstvo pregrijano, ali proizvodi katastrofalne učinke kada je gospodarstvo u depresiji.
Slikovito i jednostavno je to isto izrekao ovih dana glavni strateg nove Trumpove administracije, Steve Bannon, u svom prvom intervjuu po imenovanju. Nakon što je negirao liberalne optužbe da je “bjelački nacionalist” i naglasio da je uistinu nacionalist, ali “ekonomski nacionalist”, Bannon je opisao stanje – “…globalisti su ugušili američku radničku klasu i zauzvrat stvorili novu srednju klasu u Aziji”, te poručio da će se administracija izabranog američkog predsjednika boriti upravo protiv toga. Zašto bi američki proizvođač svoju proizvodnju “offshorao”, primjerice u Meksiko, tamo iskoristio besmislene, neučinkovite i za Meksiko štetne investicijske poticaje, iskoristio jeftinu radnu snagu, a potom gotovu robu vratio preko granice u SAD bez plaćanja carinskih i bilo kakvih drugih pristojbi i na američkom tržištu je plasirao kao američki proizvod.
Takvu perverziju uistinu je mogao smisliti samo pohlepni um gospodarskih čarobnjaka okupljenih oko liberalne gospodarske doktrine koja u svojoj suštini nema blage veze sa liberalizmom, niti sa slobodnim tržištem za koje se zalaže, a posljedično uništava same temelje gospodarskog i političkog sustava koji nazivamo kapitalizmom. Slobodno tržište na koje se poziva, ona zapravo ruši stvaranjem strogo struktuirane hijararhije političke moći koja se prenosi na gospodarski sustav, a potom se ruši i demokracija jer se proizvodi vladavina nedemokratskog liberalizma, vladavina ekstremista pozicioniranih u samom središtu političkog spektra.
Tko god se suprostavi njihovoj viziji apsolutnog socijalnog i gospodarskog liberalizma biva difamiran, medijski ponižen i na kraju uklonjen iz relevantnog poličkog života.
Europske elite nakon pobjede Donalda Trumpa
Narodi Europe neće odustati od svojih suverenih politika
Nije pretjerano reći da je na djelu pobuna europskih naroda država članica EU koja će obilježiti sve buduće izbore unutar EU i koja već sada ometa i ugrožava planiranu daljnju centralizaciju strukture Unije i prenošenje nacionalnih suvereniteta na tu nadnacionalnu paradržavnu tvorevinu
Pobjedom republikanskog kandidata u SAD-u i izbornim pohodom stranaka koje se protive liberalnoj gospodarskoj i socijalnoj agendi i pretvaranju EU u nadnacionalnu tvorevinu, europska liberalna aristokracija dobila je novi signal da narodi Europe ipak neće tek tako odustati od svojih suverenih politika, svog načina života, svojih kulturoloških i vjerskih posebnosti i konačno svojih nacionalnih država da bi se pokorili nesputanom političkom i gospodarskom liberalizmu koji razara sve pred sobom – od pojedinaca koje pretvara u beznadežne asocijalne paupere, preko obitelji koje čini socijalno i financijski disfunkcionalnim, do nacionalnih država, koje transformira u činovničke strukture odvojene od potreba vlastititih naroda s bijednom svrhom transfera politike od bruxelleskih centara finacijske i političke moći prema europskim narodima.
Na vrhu te liberalne piramide Europske unije struktirane po načelima socijalnog darvinizma, politička je i gospodarska oligarhija najmoćnijih europskih država predvođenih Junckerovim, Schäubleovim i Merkeličinim računovođama i ekonomskim iluzionistima, preko magične formule globalizacije povezana s angloameričkim, arapskim i transnacionalnim kapitalom, čijim interesima uostalom i služi.
Na dno tog hranidbenog lanca stjerane su slabije i novoprimljene države članice. Funkcije njihovih nacionalnih država prenose se na njegove provincije, gdje se lojalnost lokalne vladajuće strukture kupuje novcem i povlasticama rimskog načina života. Nacionalna tijela Europske unije tako sve više podsjeća na nekakvo modern Rimsko carstvo. Vladajuće političke strukture država članica EU tako postaju odvojene od svojih naroda, kao i za rimskog imperija i skladno uklopljene u liberalnu i globalističku paradigm Europske unije, a njihovi narodi i države prepušteni liberalnom političkom i gospodarskom maltretiranju iz centra imperija. Europski narodi stoga traže načina obrane svojih nacionalnih geopolitičkih i sve ugroženijih geoekonomskih interesa i stoga redom na izborima ruše liberalne imperijalne namjesnike.
Pobuna europskih naroda obilježit će sve buduće izbore
‘Građani Europe otvorili su oči…’
‘To je početak ustanka. Nisam naivno optimističan da je većina građana shvatila što se događa, ali proces je neminovno i opipljivo započeo. Prije tri dana sam na konferenciji u Ateni jednostavno morao citirati ulomke iz knjige ‘Pobuna masa’, jer – to je ono što se sada događa u Europi’, rekao je Vaclav Klaus
Nije pretjerano reći da je na djelu pobuna europskih naroda država članica EU koja će obilježiti sve buduće izbore unutar EU i koja već sada ometa i ugrožava planiranu daljnju centralizaciju strukture Unije i prenošenje nacionalnih suvereniteta na tu nadnacionalnu paradržavnu tvorevinu.
Tako je sredinom srpnja ove godine, bivši češki predsjednik Vaclav Klaus takav razvoj događaja jasno anticipirao u intervjuu mađarskim novinama “Magyar Hirlap”, a koji je potom prenio “Visegrad Post”, nakon čega je intervju zaustavljen na pragu europskih maenstream medija. Vaclav Klaus je tada izjavio:
“Ja bih rekao da rezultati nedavnih izbora pokazuju da su građani u Europi otvorili oči, da im je postalo jasno da se današnji liberali mogu promatrati kao kamuflirani komunisti i da Europa ide natrag ka komunističkom uređenju društva. U ovih 27 godina nakon pada komunizma polako smo počeli shvaćati da živimo u svijetu koji je drukčiji od onoga o kojem smo sanjali. Postalo je očito da nedostatak slobode nije nužno vezan za samo jedan totalitarni i autoritativni režim. Rezultati austrijskih predsjedničkih izbora, lokalnih izbora u Njemačkoj sa usponom AfD-a, nizozemskog referenduma o pridruživanja Ukrajine, rezultat su istih pojava kao i Brexit, to je ista logika, isti fenomen. Drugim riječima, to je početak ustanka. Nisam naivno optimističan da je većina građana shvatila što se događa, ali proces je neminovno i opipljivo započeo. Prije tri dana sam na konferenciji u Ateni jednostavno morao citirati ulomke iz knjige ‘Pobuna masa’ Josea Ortege y Gasseta jer – to je ono što se sada događa u Europi.“
Čini se da je mudri Vaclav Klaus, koji često naglašava da je njegova zemlja kroz razdoblje komunističke represije stekla instinkte obrane slobode, još jednom u pravu i da je Europa ponovo, kao između dva svjetska rata, pred pobunom masa izazvanim dekadencijom vladajuće elite koja je iznevjerila očekivanja europskih naroda. Kao što je nakon posjete Baracka Obame Europi i pozivanja na očuvanje pozicije Angele Merkel za danski “Politiken” izjavila Rosa Balfour, ravnateljica Europskog programa GMF-a (The German Marshall Fund of the United States):
“Pa, on je sada uključio zvučni alarm u Europi. No, oni koji su ga slušali nisu oni koji su glasali za populističke lidere u Europi. Srce naroda Obama nije osvojio. On se okrenuo od sadašnjih vladara, a Barack Obama je jedan od njih.“
Ovaj put, da stvar bude tragikomičnija, nije riječ o krahu stvarne izvorne aristokracije, nego samozvane i u startu lažne liberalne aristokracije koja je uspjela potaknuti osvetu “bezube sirotinje” i tako Europu dovesti pred prag onoga što je Jose Ortega y Gasset nazvao – “pobunom masa”.
Jose Ortega, najznačajniji španjolski filozof 20. stoljeća
Pobuna masa nastaje kada vladajuća elita izgubi mogućnost utjecaja na ljude
Prema Ortegi, pobuna masa nastaje kada građani počnu odbacivati svaki autoritet i prestanu se pokoravati svim višim institucijama i kada mase kao većina prestanu slušati manjine koje su ih do tada vodile i usmjeravale
Jose Ortega, najznačajniji španjolski filozof 20. stoljeća, koji je 30-ih godina prošlog stoljeća definirao socijalne i psihološke razloge nastanka fašističke i komunističke ideologije i ulogu masa u tim procesima u svojoj “Pobuni masa” prije gotovo cijelog stoljeća piše:
“Dolazak masa na punu društvenu vlast – bilo to dobro ili zlo, najvažnija je činjenica koja se dogodila u javnom životu današnje Europe, ali kako po svojoj biti masi ne smiju i ne mogu vladati same sobom, a još manje mogu upravljati društvom, ta činjenica znači da danas Europa prolazi kroz najtežu krizu koja može zadesiti ljude, narode i kulture. Ta vrsta krize više se puta pojavljivala u povijesti. Poznat je njen izgled i posljedice, poznato je i njeno ime – pobuna masa.”
Po Ortegi masa ne predstavlja neku posebnu klasu u društvu nego posebnu psihološku i socijološku kategoriju ljudi čiji se pripadnici regutiraju iz svih društvenih klasa. Čovjek iz pobunjene mase je čovjek u čijem životu više nema projekata niti vidi budućnost i on se prepušta struji. Njemu je društvo, gospodarski i socijalni sustav oduzeo budućnost i više nema što izgubiti jer su mu izgledi da u životu nešto postigne potpuno uništeni.
Prema Ortegi pobuna masa nastaje kada građani počnu odbacivati svaki autoritet i prestanu se pokoravati svim višim institucijama i kada mase kao većina prestanu slušati manjine koje su ih do tada vodile i usmjeravale.
Do takve povijesne situacije prema Ortegi dolazi prije svega krivnjom elita koje su prestale pružati primjer kulturnog i plemenitog života posvećenog nadilaženju vlastitih ograničenja i poboljšanju vlastitog karaktera. Elite moraju biti primjer,ali uslijed rastućeg materijalizma vodeća manjina počela je voditi računa o isključivo o financijskim i gospodarskim probicima, počela se posvećivati industriji i trgovini i stjecanju profita.
„Nastupila je epoha dekadencije aristokracije, koja je odustala od vodstva i prepustila masu same sebi”, ukazuje Ortega, jer po njemu istinski aristokrat je pripadnik kreativne manjine koji svjesno i voljno preuzima teške zadatke i uvijek je u potrazi za mjestom gdje bi najbolje mogao služiti. Nužno je da takve manjine vladaju u društvu, jer bez kreativnih manjina ostatku društva nedostaje orijentacije i cilja kojem bi mogao težiti.
Za njega je zdravo društvo uvijek aristokratsko po svom ustroju, uređeno po principima koji omogućuju postojanje vlasti i onih kojima se vlada putem njihova pristanka i poštivanja određenog projekta kojeg vlast provodi. Takva stabilna vlast nikad ne leži u sili, nego u provedbi autoriteta i uvijek temeljem javnog mišljenja.Vladati ne znači oteti ili preuzeti moć nego je mirno provoditi. Pobuna masa, po Ortegi, nastaje onog trenutka kada vladajuća elita ili aristokracija, kako je on definira, izgubi mogućnost utjecaja na ljude.
0 komentara