Izrael je pukom srećom dobio rat koji je vodio više od 30 godina

Izvor: tjednik 7Dnevno

Hezbollah, koji je kontrolirao luku koja je raznijela Bejrut, nestao je bez traga

Libanonci tvrde da je eksplozija povezana s požarima na iranskim brodovima u Perzijskom zaljevu. Ako Izrael ne stoji iza ove eksplozije, upravo im se – ne vlastitim trudom – riješio jedan od najvećih problema koje imaju – sukob s Hezbollahom

„Svatko bi trebao doći ovdje. Svi bi trebali vidjeti kako kompliciran, kako duboko poremećen, a u isto vrijeme i prekrasan i fenomenalan svijet može biti. Svatko bi trebao sam vidjeti, čak i kada se mračni oblaci skupljaju, što je na kocki, što bi se moglo izgubiti, što je još uvijek ovdje”, rekao je to 2006.  u svojoj emisiji Parts Unknown genijalni kuhar, legendarni TV voditelj i neprežaljeni pisac, Anthony Bourdain. Tu je dramatičnu rečenicu izgovorio na balkonu svog hotela dok su u daljini sijevali udari raketa, a njegova se ekipa brzinski spremala za evakuaciju iz Bejruta. Upravo je u tom trenutku počeo Libanonski rat, otužni sukob od mjesec dana u kojem su se paravojske militantne skupine Hezbollah sukobile s izraelskom vojskom.

Četrnaest godina kasnije, na društvenim mrežama dijelio se upravo taj kratki Bourdainov monolog o gradu za koji kaže da ga je promijenio zauvijek, kao niti jedan koji je posjetio prije ili kasnije. Bourdainov video dijelio se iz tužnog razloga, kao sjetan pogled u bolju prošlost kada je Bejrut morao preživjeti samo rat, a ne najjaču mirnodopsku eksploziju koja ih je pogodila početkom prošlog tjedna, kada je eksplodiralo skladište amonijeva nitrata u luci u središtu Bejruta. Ili žestoke, višednevne prosvjede koji su uslijedili nakon te eksplozije. Ili pad vlade nakon tri dana prosvjeda.

Monstruozna eksplozija




Videosnimke s mobitela prošli su utorak šokirale svijet. Mnogi su vidjeli vijest da se u Bejrutu, glavnom gradu Libanona, dogodila strašna eksplozija. No, ništa ih nije moglo pripremiti na ono što će vidjeti na videu. Monstruozna eksplozija čupala je zgrade iz temelja i pritom, mogli bismo gotovo reći srećom, jer brojka je mogla biti zastrašujuće veća, ubila više od sto ljudi. Ono što je bilo još šokantnije jest brojka od 6000 ozlijeđenih, a gotovo 300.000 ljudi u nekoliko je sekundi ostalo bez krova nad glavom. Nije prošlo niti nekoliko minuta od eksplozije i krenulo se spekulirati o tome što se zapravo dogodilo u Bejrutu. Prva priča koja se proširila je ona da je eksplodiralo skladište pirotehnike koja se pripremala za nadolazeće praznike. Ta je priča, navodno, potkrijepljena izvorima bliskima vlasti, no tu je atribuciju teško pronaći danas. Ubrzo nakon toga javila se i vojska koja je rekla kako je riječ o skladištu zapaljivog materijala, vjerojatno gnojiva. Niti 12 sati nakon eksplozije libanonska je vlada objavila da su sigurni da je eksplodiralo skladište amonijeva nitrata, koje se u toj zgradi nalazio šest godina nakon što je materijal zaplijenjen s broda koji je plovio pod moldavskom zastavom.

Teorije zavjere





Usprkos službenom narativu, postojale su i druge teorije, kako u Libanonu, tako i izvan njega. Mnogi Libanonci odmah su rekli da sumnjaju u službenu teoriju kako se radi o nesretnom slučaju ili nemaru, već da je riječ o terorističkom napadu koji podsjeća na napade koji su pogodili Libanon u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Podsjetila ih je eksplozija i na onu koja je 2005. pogodila konvoj u kojem se nalazio premijer Rafik Hariri koji je u tom napadu i poginuo. Implikacija je to Libanonaca da se radi o domaćim akterima koji su namjerno raznijeli smrtonosno skladište.  Jedan je popularni pripadnik elitne američke antiterorističke SEAL jedinice na Twitteru izjavio kako mu se čini i ima naznaka da se radi o raketnom napadu. Čak i prije nego je uspio do kraja napisati „tweet” kako Izrael ima dosta motiva raznijeti potencijalno skladište eksploziva Hezbollaha, izraelski ministar vanjskih poslova izdao je priopćenje kako oni nemaju nikakve veze s eksplozijom. Prije nego ih je itko išta pitao. Mnogi u Libanonu vjeruju da bi eksplozija mogla biti povezana s Libanonom, no oni nude drugo objašnjenje – eksplozija nije bila direktni napad na Hezbollah, već dio velike akcije protiv Irana. Libanonci tvrde da je eksplozija povezana s požarima na iranskim brodovima u Perzijskom zaljevu. Ako Izrael ne stoji iza ove eksplozije, upravo im se – ne vlastitim trudom -riješio jedan od najvećih problema koje imaju – sukob s Hezbollahom. Ako Izrael stoji iza eksplozije, riječ je o najvećoj, dosad nikada zabilježenoj, obavještajnoj pobjedi u povijesti svijeta.

Veliki problem

Sa svakim danom broj misterija oko bejrutske eksplozije raste. Još nije jasno tko je bio vlasnik skladišta koje je eksplodiralo, niti kako je došlo do eksplozije, niti ima li još opasnog materijala uskladištenog negdje u Bejrutu. Svaki odgovor na ovo pitanje predstavlja veliki problem za Hezbollah, militantnu skupinu za koju se vjeruje da zapravo upravlja državom. Skupinu koja će, ako želi nastaviti postojati – što je vrlo upitno – morati napraviti radikalni zaokret u načinu na koji operira. Čak i ako se ispostavi da je eksplozija bila nesretni slučaj, ljudi naprosto više neće tolerirati da im se pored kuća skladišti oružje i eksplozivi. Naznaku toga vidjeli smo početkom ovog tjedna kada je libanonska vlada morala podnijeti ostavku.  Ako pretpostavimo da je službena priča u potpunosti istinita, ova katastrofa razotkrit će sav trulež koji uništava zemlju – posebno korozivan spoj korupcije, nepodobnosti i zlih namjera. Za sada znamo da je amonijev nitrat zaplijenjen 2013. s broda pod zastavom Moldavije koji je putovao iz Gruzije u Mozambik. No, posred puta netko nepoznat iz zasad nepoznatog razloga skrenuo ga je u Bejrut. Umjesto da brod pošalju dalje prema Mozambiku, prodaju ga na aukciji ili ga se nekako riješe, uprava luke odlučila je sav amonijev nitrat uskladištiti u jednom od svojih skladišta. I tako godinama. Već je na prvu jasno tko bi u Libanonu mogao biti zainteresiran za skladištenje tolikih količina eksplozivnog materijala od kojeg se mogu proizvoditi bombe. A upravo se za Hezbollah vjeruje da pod svojom kontrolom drži sve bitne luke u Libanonu kako bi preko njih mogli kontrolirati jedini priljev energenata i hrane u državu, a tako kontrolirati i vladu. Zanimljivo, niti desetak dana nakon eksplozije, niti jedan libanonski ili strani službeni organ nije spomenuo Hezbollah ni njihovu odgovornost za eksploziju. No, poznato je otprije kako je upravo Hezbollah na sličan način uvozio i skladištio zalihe opasnog oružja i kemikalija poput amonijeva nitrata od kojeg bi proizvodili eksplozive.

Sustav korupcije




Hezbollah, tvrde svjetske obavještajne agencije, isto tako pomogao je stvoriti cijeli sustav korupcije i nemara te su podržavali politički sustav u kojem nitko ne odgovara za svoje greške. Fondacija za obranu demokracije objavila je nedavno izvješće u kojem tvrde da Hezbollah dovodi milijarde dolara iz crnih tržišta cijelog svijeta. Taj se novac „pere” u Libanonu, ali ne ostaje građanima, već ga Hezbollah koristi kako bi si omogućio status paralelnog državnog vodstva koje posjeduje vojsku, naoružanje, tvrtke, financijske usluge i socijalne službe.

Iako im je ideja da svojim milijardama drže i narod zadovoljnim, u početku funkcionirala, s vremenom je Hezbollahova moć opadala i sve se više stanovnika Libanona počelo okretati protiv ove krvoločne organizacije. Hezbollah će morati odgovoriti na ovu katastrofu, a mnogi analitičari već predviđaju kako će to učiniti. Mnogi vjeruju da će Hezbollah pokušati prebaciti krivicu na nekoga drugog. Kao, primjerice, na Izrael. Ili će sebe pokušati prikazati kao žrtvu. I jedno i drugo učinili su prije. Nakon što su napali Izrael 2006. godine, ratnu devastaciju iskoristili su kako bi sebe prikazali kao spasitelja. Godine 2011. iskoristili su građanski rat u Siriji kao izgovor za slanje boraca u tu zemlju prikazujući sebe kao žrtve, i tako se ugradili na ključne pozicije libanonske vanjske politike.

Libanonska vlada, koju je do neki dan vodio premijer Hassan Diab, u potpunosti je ovisna o Hezbollahu.

Prazna obećanja

Odmah nakon eksplozije zakleli su se narodu da će otkriti tko je odgovoran za eksploziju i privesti ih pravdi. Pet dana kasnije, ništa se nije dogodilo, što je još više uvjerilo narod Libanona da je Hezbollah odgovoran za eksploziju. Zato su i masovni prosvjedi doveli do pada vlade, vlade koja je znala da ne može dotaknuti terorističku organizaciju koja ima vojni ustroj, milijarde na raspolaganju i političku potporu Irana.

Sumnja u Hezbollahovu umiješanost pojačat će se i ovaj tjedan kada UN-ov posebni tribunal za Libanon donese presudu u slučaju ubojstva premijera Haririja. Očekuje se da će tribunal osuditi za ubojstvo četvoricu visokih službenika Hezbollaha kojima se sudi u odsustvu. Četvoricu nitko nije vidio godinama, no mnogi vjeruju da se sasvim sigurno skrivaju u Libanonu, pod zaštitom Hezbollaha i lokalnih vlasti. Osuđujuća presuda stavit će dodatni pritisak na Hezbollah.  No, čini se da je ova eksplozija samo kap koja je prelila čašu pritiska protiv Hezbollaha u Libanonu. Dugoročne koalicije koje su im omogućili da preuzmu dominaciju nad libanonskom politikom počele su se raspadati. Nezadovoljstvo raste i zbog nedostatka električne energije i hrane. Ovi su problemi eksponencijalno rasli za vrijeme korona krize. Hranu je bilo sve teže nabavljati, a Hezbollah je prvo namirivao svoje potrebe te malo energenata i resursa puštao van luka prema narodu. Dodatni udar Hezbollah je doživio kada je SAD uveo sankcije protiv Irana i tako zaustavio zadnje isporuke u Libanon. Više ne mogu dijeliti dodatnu hranu svojim vojnicima, omogućavati im dodatne pogodnosti ili se brinuti za svoj narod.

Vlada je pala, a sve je izglednije da će narod uskoro ustati i protiv šijitskih militanata koji ih već desetljećima uvlače u probleme sa susjedima. Izazivaju ratove, guraju ih u sve veće siromaštvo, a sada i ubijaju vlastite građane, bilo zbog pohlepe za novim eksplozivima ili naprosto nemara.

Raketna opasnost

Procjena je da Hezbollah u Libanonu ima 150.000 raketa koje su usmjerene prema Izraelu. Mnoge od tih raketa smještene su u visokonaseljenim područjima Bejruta. Narod to više ne može i ne želi trpjeti. Opet, ako je ova eksplozija plod nesretnog slučaja, Izraelu se neviđeno posrećilo. Ako iza eksplozije stoji Izraelska obavještajna služba, jednim je potezom, s praktički zanemarivim žrtvama u odnosu na sve ratove koji su se odigrali i će se tek voditi, završen sukob koji traje desetljećima.

 

Komentari

komentar

You may also like