Geopolitika.news nastavlja pratiti izvješća kineskih obavještajnih i analitičkih krugova koja se odnose na sigurnosna pitanja u svijetu, poglavito globalnu ugrozu od terorističke pošasti.
Nakon nedavno objavljenih kineskih prognoza o terorističkoj opasnosti u EU u svezi pokrenutog golemog izbjegličkog vala i država koje su zbog toga najviše ugrožene (poveznica: http://geopolitika.news/analize/izbjeglicama-iz-libije-italiju-ulaze-teroristi/), danas ćemo prikazati kako kineski analitičari promišljaju složeno stanje u turskom društvu – opasno nagriženom i destabiliziranom sve češćim terorističkim napadima.
Prije dva dana proanalizirali smo teroristički napad na istanbulsku zračnu luku „Mustafa Kemal Ataturk“ i procijenili političke interese i motive pojedinih terorističkih organizacija (dalje: t.o.) koje djeluju u Turskoj i njezinom okružju, a koji onda mogu i voditi do stvarnog organizatora konkretnog zločina u kojem su poginule 44 osobe, a ranjeno njih 239 (poveznica: http://geopolitika.news/analize/teroristicki-napad-istambulu-islamska-drzava-kao-pedro-za-sve/).
I kineski analitičari ovih dana pozornost posvećuju tom terorističkom napadu, a njihovi mediji izvješćuju kako je među poginulima bilo državljana Turske, Irana, Saudijske Arabije, Iraka, Jordana, Uzbekistana, Tunisa, Ukrajine i Kine.
Ono što se iz kineskih opservacija po pitanju Turske da isčitati jest to, da je borba njezinih sigurnosnih snaga protiv terorizma doživjela potpuni poraz zbog pogrešnih prosudbi državnog vodstva o polučenju gospodarskih dividendi kroz provedbu rizične vanjsko-političke strategije utemeljene na neoosmaniznu. Rezultat takve politike po Tursku je danas poražavajući: osim neuspjeha u rušenju režima predsjednika Bashara al-Asada u Siriji (prijeratnog velikog turskog prijatelja i saveznika), Turska ne samo da nije ostvarila nikakve gospodarske benefite (poput stavljanja pod svoj nadzor djelova iračkih i sirijskih energetskih kapaciteta i time ostvarivanja svoje energetske neovisnosti), već je porušila i mostove prijateljstva sa svim svojim susjedima, stvorivši tako optimalne uvjete za inkubaciju terorizma protiv sebe same, kao što je to godinama više-manje prikriveno i sama radila manipuliranjem „Islamskom državom“ za podrivanje dviju susjednih i danas ratom devastiranih južnih država.
27. uprava kineskog Ministarstva javne sigurnosti
Časnici kineske 27. uprave pri Ministarstvu javne sigurnosti smatraju kako je u napadu na istanbulšku zračnu luku, od strane terorista primjenjena slična shema kakva je bila i u nedavnom napadu na zračnu luku u Bruxellessu.
Kinezi podsjećaju na riječi turskog premijera Binalija Yildirima o tome, kako iza napada stoji „Islamska država“, a prenose i izjave turskih analitičara koji govore kako je napad počinjen gotovo odmah poslje potpisivanja dogovora između Turske i Izraela o uspostavi prekinutih međudržavnih odnosa. Teroristi su kao cilj željeli demonstrirati osjetljivost i ranjivost jednog od glavnih turskih prometnih čvorišta i ukazati na svoj utjecaj kada je u pitanju sigurnost jedne od najvažnijih gospodarskih djelatnosti zemlje – turizma. U turskoj je samo 2016. godine, prema analizi kineskih medija, od terorizma poginulo 96 osoba (uključno i ovaj posljednji u Istanbulu), a ranjeno njih 460.
Kada promatramo strukturu ciljeva napada islamističkih terorista, najveći broj se odnosi na djelatnike turskih službi sigurnosti (policijske, specijalne i vojne snage), a kao uporabljena sredstva, u najvećem broju koristili su se automobili-bombe ili kamuflirane podmetnute eksplozivne naprave koje su aktivirane posredstvom poziva s mobitela.
Kineski analitičari ukazuju na intenziviranje terorističkih aktivnosti u Turskoj u svibnju ove godine, što se povezuje s reakcijom islamista na uhićenje osmorice boraca „Islamske države“ 25. travnja u Gaziantepu (gradu na jugu Turske, u blizini granice sa sirijskom regijom Aleppo).
Profesori kineskog Zapovjednog instituta naoružanih policijskih snaga navode „složene elemente“ s kojima se susreće službena Ankara u borbi protiv terorizma:
Prvo, predsjednik Erdogan omogućio je uspostavu gospodarskih veza s t.o. „Islamska država“, koja je regularno u Tursku dostavljala naftu iz sirijskih naftnih izvorišta po sniženim cijenama, što je omogućilo održavanje stabilnosti turskog gospodarstva u uvjetima zaoštravanja odnosa s državama EU i Rusijom. Osim toga, turske vlasti željele su iskoristiti islamiste u borbi protiv kurdskih ustanika. Prema informacijama kineskih obavještajnih službi, jedan od najvećih obučnih kampova t.o. „Islamska država“ bio je smješten u neposrednoj blizini velike turske zračne baze „Injirlik“, a u njemu je obuku prošlo nekoliko tisuća islamista. Kinezi navode kako je upravo ta t.o. svakodnevno dobivala pomoć od turske države u vidu karata za sljetanje novih „regruta“, medicinske opreme, naoružanja i specijalne tehnike.
I drugo, političko i vojno vodstvo Turske nalazi se pod snažnim pritiskom i sa strane SAD-a i sa strane Rusije. Te dvije države podupiru sirijske Kurde i isporučuju im naoružanje, a upravo oružane postrojbe sirijskih kurda Ankara smatra terorističkim jer su bliske, u turskoj zabranjenoj, Radničkoj stranci Kurdistana. Kinezi primjećuju kako kurdski pokreti i organizacije koje djeluju u Turskoj, Iraku i Siriji postupno pojačavaju koordinaciju svojih aktivnosti.
I na kraju, kineski analitičari smatraju kako turska vojska ne dobiva potporu niti od svojih saveznika u NATO-u kada je u pitanju njihovo suprostavljanje kurdskim snagama. Štoviše, NATO savez ne odobrava niti namjere Ankare da pošalje ograničene vojne kontingente u svoje pogranične regije jer bi to pojačalo prosvjedne aktivnosti lokalnog stanovništva (većinom kurdskog) i povećalo gubitke kod samih turskih snaga.
Iz svega ovog je vidljivo kako kineski analitičari ne ostavljaju previše prostora za optimizam kada je u pitanju perspektiva turske borbe protiv terorizma.
Ustvari, u Turskoj je sada na djelu kombinacija klasičnog terorizma (ISIL-ovog tipa) i borbe za pojedine oblike kurdske državnosti ili široke autonomije u zemlji i susjednim državama. Ovu drugu opciju (široku autonomiju) već duže vremena traže pripadnici Kurdske radničke stranke kada je u pitanju politički status kurdskog naroda u Turskoj. Međutim, Ankara te zahtjeve uvjek tretira kao separatizam i prema njima se tako i postavlja djelujući snagom državne represije. Ali s obzirom na ukupno geopolitičko stanje u regiji i šire, veliko je pitanje do kada će se ona još moći tako ponašati. Sadašnji pokušaj modeliranja Turske u „nedužnu žrtvu terorizma“ nad kojom se solidarizira čitavi svijet, vrlo lako može izići iz okvira nadzora i prerasti u nezaustavljive dezintegracijske procese po tursku državu kroz stvarne separatističke težnje njezinog kurdskog stanovništva i daljnju radikalizaciju unutarnjeg nasilja i terorističkih akcija.
Geopolitika.news zato, kao realnu, ostavlja i mogućnost formiranja novog smjera turske politike zasnovanog na načelu „stati na loptu“, a što bi značilo uspostavu pokidane suradnje sa svojim susjedima i odustajanje od agresivne vanjske politike, ali i obnovu dijaloga s političkim vođama turskih kurda s ciljem definiranja potpunog i konačnog riješenja kurdskog problema kao jedinog načina za stabilizaciju političkog i sigurnosnog stanja u zemlji, a u konačnici – i njezinog opstanka na geografskoj karti svijeta u obliku kakvog sada poznajemo.
0 komentara