Komentar Zorana Metera: Evakuacija boraca „Ahrar al-Shama“ i njihovih obitelji iz Istočne Gute

Katarska televizija „Al Jazeera“ objavila je informaciju prema kojoj je u četvrtak, 22. ožujka, suglasno sinoćnjem dogovoru, počela evakuacija boraca islamske organizacije „Ahrar al-Sham“ i njihovih obitelji iz grada Harasta, u Istočnoj Guti, u blizini sirijskog glavnog grada Damaska. Oni će biti preveženi u sjevero-zapadnu regiju Idlib. Sporazum o evakuaciji sklopljen je između zapovjednika te oružane organizacije i sirijske vlade, uz posredništvo ruskog Centra za pomirbu sukobljenih strana u Siriji.

Evakuacija 1500 boraca i 6000 članova njihovih obitelji počela je u jutro, u 7:00 sati. Oni napuštaju Harastu uz sigurnosno jamstvo tamo raspoređenih ruskih vojnika, priopćio je predstavnik „Ahrar al-Shama“.

Sirijska vojska već je ranije objavila kako će borci, koji će željeti ostati u Harasti, morati položiti oružje i predati se vlastima, nakon čega će im se pružiti mogućnost dobivanja amnestije. Ukoliko to ne učine smatrat će ih se teroristima i prema njima će se postupati zakonom sile.

U trenutku evakuacije u Harasti se vjerojatno nalazi oko 20 tisuća stanovnika, a stvarni broj je nemoguće utvrditi.

Do sada je od strane sirijske vojske oslobođeno oko 70% teritorija Istočne Gute, koji je vojnim operacijama sirijske vojske  presiječen na tri dijela i nalazi se u njezinom potpunom i čvrstom okruženju. Proturska organizacija „Ahrar al-Sham“ u stvarnosti je kapitulirala bez boja i predala veliko naselje Harasta i njegov prigrad sirijskoj vojsci, u zamjenu za evakuaciju u Idlib. Istodobno, druga organizcija, prosaudijska „Jeish al-Islam“ još uvjek nastoji zadržati svoje položaje u najvećem naselju Istočne Gute, gradu Dumi. Pregovori s njihovim zapovjednicima se nastavljaju uz sudjelovanje predstavnika spomenutog ruskog Centra za pomirbu. Glavni zahtjev sirijske strane, postavljen islamističkim borcima, je predaja njihovog teškog naoružanja i oslobođenje svih zatočenih osoba.

U svezi ove vijesti, za komentar smo upitali glavnog urednika portala Geopolitka.news Zorana Metera. Evo njegovih razmišljanja:

Geopolitika.news još je krajem veljače predvidjela ovakav scenarij za riješenje stanja u Istočnoj Guti, slično onom iz plana oslobađanja istočnog Aleppa, koji se u glavnini odnosio na rusko-turski dogovor o evakuaciji proturskih snaga iz tog dijela grada, a svi preostali borci iz prosaudijskih islamističkih organizacija (de facto, povezanih s t.o. „Al-Qaidom“) koji nisu pristali na sporazum sa sirijskom vladom i pružanje amnestije bili su uništeni.

Glede najnovijih zbivanja u Istočnoj Guti moraju se povući paralele s dva bitna događaja:

Prvi je, prošlotjedno oštro upozorenje zapovjednika ruskih oružanih snaga generala Valerya Gerasimova kako će, u slučaju američkih napada na sirijsku vojsku i vladine zgrade u Damasku ruska vojska uzvratiti „uništenjem raketa, sredstava i platformi s kojih se lansiraju“. Radi se o odgovoru na samo dan ranije izrečenu oštru izjavu američke veleposlanice u UN-u Nikki Haley, kako će američka vojska, prema potrebi, u Siriji napasti ne samo sirijsku vojsku nego i sve one koji ju pomažu. Jasno je kako se pri tom vrlo jasno mogla iščitati poruka Rusiji. Izostanak ruskog diplomatskog odgovora na tako oštru izjavu tj nastavka međusobnog „rata priopćenjima“, i prepuštnje odgovora glavnom zapovjedniku ruskih oružanih snaga predstavljao je jasan stav Moskve kako tako nešto ne dolazi u obzir, osim, ukoliko SAD ne želim ući u otvoreni rat s Rusijom. A to je ono jedino što SAD uistinu ne želi, ne samo po pitanju Sirije. Nakon tog događaja i odmah je i počela ubrzana evakuacija civilnog stanovništva iz Istočne Gute u Damask, a što su prije toga sprječavali islamistički borci pucajući po uspostavljenim koridorima za evakuaciju civila, koji su im potrebni kao “živi štit” od napada sirijske vojske;

drugi događaj je, onaj, povezan s turskim osvajanjem sjevero-zapadnog sirijskog kantona Afrin, naseljenog Kurdima, i nedavnim ulaskom proturskih sirijskih snaga u njegovo istoimeno administrativno središte. Rezultat je to, prije svega, rusko-turskog dogovora „iza kulisa“ (uz pasivan pristanak SAD-a, koji se sada nadaju kako Turska neće nastaviti svoje operacije na grad Manbij i dalje sjeverom Sirije istočno od Eufrata, do granice s Irakom), na prošlotjednom sastanku turskog ministra vanjskih poslova M. Cavushoglua s ruskim kolegom S. Lavrovom u Moskvi.

Turska vodi vrlo lukavu politiku. Ona je pristala na povlačenje dijela svojih postrojbi iz Istočne Gute u zamjenu za omogućavanje osvajanja Afrina, ali pojedine proturske oružane organizacije i dalje se bore u preostalom – neoslobođenom dijelu Istočne Gute. Za pretpostaviti je kako će Turska upravo preko njih dalje trgovati s Rusima u zamjenu za osiguranje turskog nadzora u regiji Idlib i sprječavanje pada te regije u ruke Damaska. S obzirom da je fokus međunarodnih organizacija, prije svega UN-a, nakon nedavne rezolucije o primirju i dostavi humanitarne pomoći primarno usmjeren na Istočnu Gutu zbog geopolitičkih razloga (čitaj: američkih interesa da rusku i sirijsku vojsku permanentno drži u napetosti u predgrađu samog glavnog grada, uz postojan politički pritisak i prijetnje vojnim napadima ukoliko sirijska vojska uporabi kemijsko oružje (pojedini analitičari upravo to smatraju jednim od ciljeva afere Skripalj u Velikoj Britaniji) i tako onemogući njihovo djelovanje istočno od Eufrata, gdje Amerikanci posredstvom prokurdskih snaga SDF drže ključna nalazišta nafte i nastoje formirati paralelnu vlast neovisnu od Damaska), Moskva je, vjerojatno, primorana, u većoj mjeri nego što bi to željela, činiti ustupke Ankari. Osim toga, „u zraku visi“ i stalna mogućnost popravka američko-turskih odnosa, nakon što 1. travnja na čelnu poziciju State Departmenta zasjedne bivši direktor CIA-e Mike Pompeo. Moguće je da se dvije zemlje dogovore o zajedničkom vojnom nadzoru Manbija, što je i bio nedavni Erdoganov prijedlog sada već smjenjenom državnom tajniku Rexu Tillersonu, oko čega se on navodno suglasio. Pitanje je što će o svemu tome kazati Pompeo, nakon što mu idući tjedan u posjet dođe turski ministar Cavushoglu.

Zbog toga Rusi nemaju komoditet prepuštanja događaja slučaju, već radije s Turskom ubrzano dogovaraju onakve uvjete koji im, iako ne u punom obujmu, omogućuju osiguravanje nužnih nacionalneih interesa u zapadnom dijelu Sirije, gdje se i nalaze njihove dvije vojne baze, a uz to bi očuvali nadzor i nad glavnim gradom Damaskom, koji je sada i pod neposrednom zaštitom ruskih protuzračnih snaga, ali i prilično „nakrcan“ ruskim vojnicima. Ne treba zaboraviti niti, da je ruski ministar vanjskih poslova Lavrov prije tjedan dana oštro kritizirao američku politiku u Siriji i namjeru njihove „trajne okupacije“ njezinog istočnog teritorija. Međutim, pri tom je i otvoreno kazao kako Rusija nema namjeru ratovati sa Sjedinjenim Državama za oslobođenje tog dijela Sirije. Takvi opasni presedani tj. američko jednostrano vojno djelovanje u stranoj zemlji bez odobrenja VS UN-a ili poziva službene vlade, Moskvi ostavljaju mogućnost za slično ponašanje „prema potrebi“, pozivajući se upravo na takvu američku „praksu“. U prvom redu to bi se moglo odnositi na Ukrajinu, ukoliko bi u toj zemlji došlo do obnove ratnih djelovanja. A upravo je ruski ministar Lavrov prije tjedan dana kazao, kako u Ukrajini živi veliki broj Rusa, prije svega na njezinom istoku, i da nitko ne smije imati iluzije o tome da će Rusija mirno promatrati pokušaj njihovog vojnog uništenja.

Dakle, daljnji razvoj sirijskog sukoba i njegovo (ne)riješavanje imat će reperkusije ne samo na Bliski istok, već i u puno širem – globalnom, geopolitičkom smislu, a što je za bolje poznavatelje analitičkih prilika bilo jasno još od samog početka ruske vojne kampanje u toj zemlji, 30. rujna 2015. godine. A u kom će se smjeru sve to dalje odvijati nemoguće je predvidjeti. Dovoljno je pogledati samo na prekjučerašnju Trumpovu „eskapadi“ i, općenito,  amplitude američke vanjske politike, koja se ogleda i u najnovijoj kadrovskoj križaljci unutar State Departmenta i CIA-e: tako je prije tri dana State Department službeno objavio kako predsjednik Trump neće čestitati ruskom predsjedniku Putinu na izbornoj pobjedi, a već slijedećeg dana Trump je, na sveopće čuđenje, upravo to učinio i to uz neobično toplu retoriku s ruskim vođom. To je izazvalo novu lavinu oštrih i grubih napada na američkog čelnika od strane vodećih američkih medija i dijela ratobornih kongresmena, prije svega kruga oko senatora Johna McCaina.

Zoran Meter: SIRIJSKA VOJSKA I RUSIJA KREĆU U ČIŠĆENJE ISTOČNE GUTE (2)

 

0 komentara

You may also like