Luka Zucić: Dronovi Bundeswehra i rasprava o njihovom potencijalnom naoružanju

11. svibnja 2020. godine održana je rasprava o uporabi naoružanih dronova u prostorijama Ministarstva obrane Savezne Republike Njemačke, koja je okupila raznoliku postavu stručnjaka, koji su pod motom „Naoružani dronovi – politički, etički i pravni aspekti“ razmijenili mišljenja o tome, treba li se Njemačka početi služiti naoružanim dronovima, tj. bespilotnim letjelicama. U nastavku vam prenosimo pregled i analizu ovog stručnog skupa.

Raspravu o dronovima otvorili su Peter Tauber, državni tajnik njemačkog Bundestaga u Ministarstvu obrane, i Eberhard Zorn, inspektor-general i najviše-pozicionirani njemački vojnik. Tauber je u svom obraćanju naglasio kako njemačkim dronovima ne upravlja umjetna inteligencija, već mreža ljudi koji donose odluke (Entscheidungsträger) i da, prema njegovu mišljenju, postoji određeni jaz u uporabi dronova, vidljiv u smanjenom riziku za vojnike i u potencijalno povećanoj opasnosti za civile. Državni tajnik u uvodnim je riječima također najavio jedan od lajtmotiva čitave rasprave: pitanje održavanja ljudske kontrole i nadzora nad dronovima kao instrumentima rata. S druge strane, general Zorn objasnio je kojim pravilima podliježe uporaba dronova u njemačkim oružanim snagama (Bundeswehr), i kako njemačka vojska koristi zasad nenaoružane dronove. Prema generalu Zornu, vojnom uporabom i djelovanjem dronova Bundeswehra ravna trostruki okvir pravila:

1) vojna uporaba dronova slijedi isključivo po mandatu Bundestaga; 2) Nakon što je uporaba dronova odobrena, dronovi, kao i vojnici na tlu, moraju poštivati tzv. pravila djelovanja („rules of engagement“); 3) dronovi moraju djelovati u skladu s međunarodnim pravom (Völkerrecht).

Nadalje, naoružani dronovi bi trebali pridonijeti postizanju sljedećih ciljeva: boljoj zaštiti vojnika, stvaranju dodatnog vremena za donošenje odluka i preciznijem napadanju ciljeva. General Zorn istaknuo je kako Bundeswehr trenutačno koristi  nenaoružani dron Heron I za izviđačke svrhe u Afganistanu i Maliju te da bi se naoružavanje provelo, kako to saznajemo kasnije tijekom debate, na novokupljenom modelu Heron TP, kupljenom na leasing od Izraela. Kao što je državni tajnik Tauber najavio jedan od lajtmotiva rasprave, isto je učinio i general Zorn, detaljno opisavši napad na njemačke vojnike u Kundusu u Afganistanu 31. kolovoza 2019. godine. Taj napad poslužio je generalu kao primjer sukoba koji pokazuje potrebu za uporabom naoružanih dronova jer bi isti, po generalovom mišljenju, bili omogućili njemačkim vojnicima da ograniče ili potpuno onemoguće neprijateljsko raketiranje njemačkih pozicija. S tom izjavom, general Zorn jasno je dao do znanja publici da njemačko Ministarstvo obrane podržava uporabu naoružanih dronova.

Nakon uvodnih obraćanja, stručnjaci su raspravu nastavili u formatu panela posvećenih gore navedenim aspektima uporabe dronova.



Panel o etičkim aspektima poveo je raspravu o opravdanju i moralnom djelovanju u okviru današnjih sukoba. Primjer toga je uvođenje pitanja prostorne udaljenosti kao moralnog problema. Dr. Berhard Koch predstavio je ovaj problem kao jaz između mjesta gdje se odluka donosi i mjesta gdje se osjete posljedice, tj. gdje se informacije obrađuju i gdje se zapovijed izdaje, i gdje dron djeluje. Iako ovo na prvi pogled djeluje kao posebnost dronova, to je tako zbog specifične prirode upravljanja bespilotnim letjelicama, pri čemu je pilot istovremeno daleko od svojeg cilja, ali i u neposrednoj blizini, često i bliže nego vojnici na tlu. Tobožnju novost ovog problema stavio je u pitanje dr. Hans-Peter Bartels, koji je primijetio da je pitanje prostorne udaljenosti kao moralnog problema puno naglašenije kod moderne artiljerije, koja, u slučaju njemačkog Bundeswehra, ima domet između 40-60 km, što dovodi do toga da artiljerci, za razliku od pilota drona, svoju metu često uopće ni ne vide.

Pukovnik Matthias Ehbrecht bio je prisutan tijekom spomenutog napadu u Kundusu te se pozvao na argument dužnosti koju je on kao zapovjednik imao prema svojima vojnicima, naglasivši pritom da su podaci dobiveni zahvaljujući izviđačkom dronu donijeli dodatnih petnaestak sekundi tijekom kojih su se njemački vojnici mogli dodatno pripremiti za napad. Pozivajući se na obraćanje generala Zorna, pukovnik je opisao osjećaj bespomoćnosti dok je preko video-veze promatrao kako neprijatelji pripremaju napad na njegov položaj te je podsjetio ostale članove panela da je odvraćanje opasnosti jedna od njegovih etičkih dužnosti kao zapovjednika.

Zaključci ovog panela mogu se naći u komentarima vojnog biskupa Sigurda Immanuela Rinka. Biskup Rink prvi je skrenuo pozornost na činjenicu da se Njemačka ne nalazi u etičkom vakuumu te kako vrlo lako može doći do razilaženja između njemačkog pristupa dronovima, temeljenog na detaljnoj izobrazbi vojnika i mandatom odobrenoj uporabi, i pristupa drugih država koje nemaju tako iscrpna pravila te u kojima je uporaba naoružanih dronova siva zona u svim pogledima. Za kraj, važno je reći na ovome panelu nisu izronili nikakvi novi etički argumenti ili problemi – teoretska uporaba naoružanih dronova poslužila je okupljenima kao uporišna točka za propitivanje uloge čovjeka na modernoj bojišnici i opasnosti (polu)autonomnog naoružanja.

Politički panel okupio je predstavnike najvećih stranaka u njemačkoj: CDU, SPD, FDP, die Linke, CSU, Zelenih i AfD-a. Većina stranaka (CDU, SPD, FDP CSU i AfD) zauzele su stavove u korist uporabe naoružanih dronova u njemačkom Bundeswehru, pozivajući se pritom na važnost dronova kao oružja, tj. sredstva ratovanja budućnosti (FDP) i potencijal kojeg dronovi imaju kao „sredstvo zastrašivanja/odvraćanja“ (Abschreckungsmittel, AfD). Ove stranke, kao i prethodni panel, naglasile su nužnost formiranja pravnog okvira unutar kojeg bi dronovi djelovali. S druge strane, Tobias Pflüger, predstavnik stranke die Linke (Ljevica), i Katja Keul, predstavnica Zelenih, jedini su bili protiv uporabe naoružanih dronova. Pflüger je izjavio da bi uporaba naoružanih dronova predstavljala prijelaz na jednu drukčiju vrstu ratovanja koja je utjelovljena u konceptu FACS (Future Air Combat System) te da njegova stranka jasno stoji protiv toga. S druge strane, Keul se je usredotočila na povećani rizik za civilne žrtve jer glavna svrha dronova, po njezinom mišljenju, nije zaštita vojnika u oružanim sukobima, nego ubijanje koje nije u skladu s međunarodnim pravom tj. ciljana ubojstva. U nastavku ovog argumenta, Keul je spomenula kako su Amerikanci također isprva kritizirali protupravnu prirodu angažmana naoružanih izraelskih dronova, ali da su ih ipak počeli koristiti u istoj maniri jednom kada su ih osigurali za svoje oružane snage i tajne službe. Tijekom političkog panela spomenut je i tzv. „Eurodron“ (Eurodrohne), kojeg Njemačka razvija zajedno s Francuskom, Italijom i Španjolskom. Fritz Felgentreu (SPD) zauzeo je zanimljivu poziciju po pitanju Eurodrona jer smatra kako je potencijal za izvoz i ekonomsku dobit od tog drona nizak, ali da bi izgradnja i uporaba tog drona bila znak da „mi Europljani želimo ovladati tom tehnologijom“. Vrijednost toga drona bi, dakle, bila u njegovoj političkoj dimenziji koja bi sadržavala natruhu strateške i političke autonomije u kojoj bi se Europa – pitanje je što točno Felgentreu smatra Europom – odmaknula od „problematičnijih“ korisnika dronova: Sjedinjenih Američkih Država i Izraela.

Posljednji panel rasprave pokrio je pravne aspekte uporabe naoružanih dronova. Svi panelisti složili su se da međunarodno i humanitarno pravo ne zabranjuje uporabu naoružanih dronova. Ipak, panelisti su dodali da pravna priroda uporabe naoružanih dronova ovisi o prirodi sukoba ili vojne operacije: nije svejedno radi li se o sukobu između dvije države, između države i nedržavnih agenata/organizacija, mirovnoj operaciji, oslobađanju taoca ili borbi protiv gusara); i o definiranju legitimnih vojnih ciljeva (smije li neki objekt biti uništen te smije li se osoba ubiti primjenom sile). Odvjetnik dr. Peter Becker, koji je vjerojatno mogao više doprinijeti raspravi o etičkim argumentima, izjavio je da su Amerikanci diskreditirali uporabu naoružanih dronova te da je svijetu potreban sveobuhvatni međunarodni sporazum koji bi pokrio uporabu naoružanih dronova. Nažalost, dr. Becker nije pojasnio vidi li takav sporazum u obliku zakonski neobvezujuće deklaracije ili konferencije, ili u obliku međunarodnog sporazuma kojeg bi države potpisnice ratificirale, što bi sporazum učinilo zakonski obvezujućim.

Nakon pregleda rasprave, moramo se osvrnuti na dvije stvari.

Prvo, uloga Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom rasprave, Sjedinjene Američke Države igrale su ulogu „zločestih dječaka“ koji ne prate pravila. Ulrike Franke, njemačka znanstvenica koja se bavi proučavanjem dronova i njihove uporabe, komentirala je tijekom prijenosa debate da SAD, posebno CIA, skoro dvadeset godina koriste dronove kako bi ubijale pojedince koje smatraju neprijateljskim borcima u državama s kojima SAD nisu službeno u ratu: Pakistan, Jemen i Somalija. Nadalje, bivši američki piloti dronova izašli su u javnost 2015. godine s pismom u kojemu tvrde da su svojim akcijama samo podjarivali mržnju lokalnog stanovništva i doprinijeli privlačnosti terorističkih grupa poput ISIS-a. Piloti su također optužili tadašnju administraciju predsjednika Baracka Obame da je stvorila program dronova koji potiče rast terorizma i destabilizaciju diljem svijeta.

Razumljivo je da se njemačko Ministarstvo obrane želi ograditi od mogućnosti ovakve uporabe naoružanih dronova. Ipak, ovu stručnu raspravu, koja je samo jedan od događaja predviđenih u dugotrajnoj raspravi o ovoj temi, moguće je promatrati iz dva kuta: kao iskreni pokušaj uključivanja javnosti u proces odlučivanja, ali kao i PR projekt, gdje Njemačka uvjerava ostale države da će njezina uporaba dronova potpasti pod okvir pravne države (Rechtsstaat) te da se njemački dronovi neće koristiti za ciljana ubojstva, već isključivo za obranu njemačkih vojnika.

Odmak od SAD-a bi mogao postati prava vanjskopolitička zavrzlama za Njemačku. Naime, sjedište američkih Zračnih snaga u Europi nalazi se u bazi Ramstein u blizini savezne zemlje Rheinland-Pfalz. To samo po sebi ne bi bilo problematično da SAD ne koriste istu bazu kao kontrolni centar za upravljanje dronovima angažiranim u protuterorističkim operacijama u Iraku, Afganistanu, Somaliji, Jemenu i Pakistanu. Njemačka je stoga u izuzetno nezavidnoj situaciji – pokušava se plasirati kao protivnik djelovanja naoružanih dronova izvan okvira međunarodnog prava, ali istovremeno je „domaćin“ upravo takvom djelovanju, čije je ishodište zračna baza SAD na njemačkom teritoriju. Ako se uistinu žele pokazati kao prvaci „plemenitog“ dronskog ratovanja, Nijemci će se morati suočiti s ovim problemom. Ostaje za vidjeti hoće li se Njemačka odlučiti za nekakav novi bilateralni sporazum s SAD ili možebitni dogovor unutar NATO-a. Čak je i moguće da Nijemci izgrade paralelnu, isključivo nacionalnu infrastrukturu posvećenu upravljanju naoružanim dronovima. Ipak, bilo bi čudno da Njemačka donekle ne iskoristi postojeću infrastrukturu za upravljanje vlastitim naoružanim dronovima.

Ne smijemo zaboraviti kako su dronovi skoro dva desetljeća sredstvo ostvarivanja vojno-političkih ciljeva. Jedna od pozitivnih strana ove rasprave je to što se Nijemci nisu usredotočili isključivo na tehničke aspekte dronova, nego su prišli problemu iz raznih perspektiva. Ipak, u središtu svih tih perspektiva ne nalazi se naoružani dron kao konačni cilj, već kao sredstvo, instrument kojeg se Njemačka ne libi koristiti, ali ipak osjeća potrebu da opravda njegovo nabavljanje zbog problematičnih političkih dimenzija naoružanih dronova i dosadašnje prakse drugih zemalja. Kao što je spomenuto u trećem panelu, vidjet ćemo kako će proizvodnja Eurodrona, koji bi trebao biti spreman za službu do 2028. godine, doprinijeti famoznoj strateškoj i sigurnosnoj autonomiji Europske unije, za koju je poznato da je u sjeni NATO-a.

Neminovno je da će njemački Bundeswehr u bliskoj budućnosti početi koristiti naoružane dronove. Budućnost će pokazati je li ova rasprava tek jedan iz serije proračunatih političkih poteza ili iskren pokušaj da se uporaba naoružanih dronova regulira kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini.

 

 

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like