Matija Šerić
U nedavnoj anketi koju je provela američka istraživačka organizacija Morning Consult, Indijci smatraju Kinu najvećom vojnom prijetnjom, potom slijede Sjedinjene Države a tek nakon njih dolazi Pakistan. Informacija da Indijci veću prijetnju vide u prekomorskom SAD-u nego u mrskom susjedu Pakistanu zaista je iznenađujuća i ostavlja snažan dojam
Prema podacima Bloomberga iz siječnja ove godine, potkraj 2022. Republika Indija je prestigla Narodnu Republiku Kinu i tako postala najmnogoljudnija nacija svijeta. Na temelju projekcija UN-a indijsko stanovništvo iznosilo je 1,417 milijardi, dok je prema nedavno objavljenim podacima kineskog Državnog ureda za statistiku, stanovništvo Kine potkraj 2022. brojalo nešto manje od 1,412 milijardi stanovnika. Pojednostavljeno, Indija trenutno ima 5 milijuna stanovnika više od Kine. (Vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta.)
Ono što se godinama očekivalo da će se dogoditi sada se konačno i dogodilo. Indija sada ima više ljudi nego Kina. Vrlo je vjerojatno kako je Indija prestigla Kinu negdje prošle godine. Peking je u siječnju objavio da se kineska populacija smanjila prvi put u više od 60 godina, što je dovelo do demografske krize: sve je manje radne snage a istovremeno povećaju se troškovi zdravstvene i socijalne skrbi. To je prilika za Indiju.
Prilikom razmatranja mnogoljudnosti Indije treba imati na umu kako je u toj zemlji stanovništvo konstantno manjkavo popisivano, tj. određeni broj ljudi uvijek ostane nepopisan. Npr. prilikom posljednjeg službenog popisa stanovništva u Indiji koji je održan 2011. popisivači su propustili popisati čak 27,85 milijuna ljudi. Dok Indijci ne uspijevaju popisati svoje brojno stanovništvo, Kinezi godinama prikrivaju pad svoje populacije. Prema određenim procjenama kinesko stanovništva je počelo opadati otprilike desetljeće prije nego što je to priznala vlada u Pekingu. Nikakvo iznenađenje ne predstavlja činjenica da je Indija postala najmnogoljudnija zemlja svijeta. Južna Azija kao cjelina barem desetak godina ima veću populaciju od Kine. Stanovništvo te regije broji oko 1,8 milijardi ljudi. Da recimo bivša Britanska Indija (Britanski Raj) nije 1947. podijeljen na Indiju, Pakistan i Bangladeš, stanovništvo velike nepodijeljene Indije već bi odavno premašilo stanovništvo Kine.
Razlozi dolaska na tron
Dva su ključna razloga zašto Indija ima više stanovnika od Kine. Prvi razlog proizlazi iz povijesnog slijeda događaja – Indija je uvijek imala brojnu populaciju, osobito u svojim plodnim sjevernim ravnicama. Ondje je zbog klimatskih razloga i veoma plodnog zemljišta moguće uzgajati rižu, pšenicu i razne druge žitarice u raznim godišnjim dobima pri čemu se dobiva dvostruko više hrane nego u drugim dijelovima svijeta. Drugi je razlog taj što je Indija zbog zaostajanja u obrazovanju populacije, posebice žena, prešla s visokih na umjerene stope nataliteta nešto kasnije nego Kina. Slabiji obrazovni sustav pokazuje se kao generator rapidnog rasta stanovništva. Budući da djevojke ne dobivaju potrebnu edukaciju za kvalificirana radna mjesta u gradovima, ostaju na selu gdje rade pretežno u poljoprivredi i rađaju velik broj djece. Međutim, Indija je sada postigla stopu plodnosti od dvoje djece po ženi, pokazujući da se pad plodnosti može postići i bez uporabe drakonskih neprirodnih mjera kao što je bila kineska politika jednog djeteta. Peking je od te politike odustao 2015. nakon što je bila na snazi od 1980. godine.
Stabilne stope fertiliteta
Prema aktualnim predviđanjima stanovništvo Indije nastavit će rasti još neko vrijeme jer mnoge Indijke upravo ulaze u dob za rađanje. Treba znati kako je čak dvije trećine Indijaca mlađe od 35 godina. Štoviše, pad stope plodnosti nije jednak u svih 28 indijskih saveznih država i 8 saveznih teritorija. U sjevernim i ujedno dvjema najmnogoljudnijim indijskim saveznim državama, Uttar Pradeshu i Biharu, stope plodnosti iznose visokih 2,35 odnosno 2,98 po ženi, dok je u nekoliko južnih saveznih država stopa plodnosti znatno ispod stope od 2,1 djeteta po ženi (minimum koji je potreban da stanovništvo ostane na pozitivnoj nuli). Npr. u bivšoj portugalskoj koloniji, danas saveznoj državi Goi, stopa fertiliteta iznosi 1,3 djeteta po ženi, a u državama Karnataki i Maharashtri 1,7. Gledano na nacionalnoj razini, plodnost opada u svim vjerskim, jezičnim i etničkim skupinama, suprotno uvjerenjima da neke skupine imaju znatno višu stopu nataliteta od drugih. Tako je npr. između 1992. i 2005. muslimanski fertilitet pao je s 4,4 na 2,6 djeteta po ženi, dok je u istom razdoblju hinduistički fertilitet pao s 3,3 na 2,1 dijete po ženi.
Izostanak novog popisa stanovništva
Još ćemo pričekati neko vrijeme na novi službeni domaći popis stanovništva koji će potvrditi da je Indija najmnogoljudnija zemlja svijeta. Još od davne 1881. u Indiji se popis stanovništva odvija svakih deset godina. Međutim, posljednji popis održan je 2011. budući da je planirani popis iz 2021. bio odgođen zbog pandemije koronavirusa. I dalje nije formalno precizirano kada će se novi popis održati, ali većina analitičara smatrada će on uslijediti tek nakon općih izbora 2024. Službeni razlog odgode je pandemija ali u pozadini se kriju određeni politički razlozi. Informacije o broju stanovnika određene kaste, religijska demografija, raspodjela ekonomskih koristi, ravnoteža stanovništva između sjevernih i južnih saveznih država, potencijalno generiraju neugodna pitanja na koje dužnosnici vlade ne bi željeli odgovarati u izbornoj kampanji. Usprkos kašnjenju, službeni New Delhi svakako treba održati popis stanovništva što je prije moguće zbog dobivanja važnih statističkih podataka na temelju kojih se formiraju sve moguće politike poput zdravstva, obrazovanja, rada, socijalne skrbi, prometnog i gospodarskog razvoja.
Izazovi brojnog stanovništva
Bilo je određenih glasova usmjerenih prema vladi u New Delhiju da uvede određene mjere kontrole stanovništva, ali indijski demografski eksperti smatraju kako je zabrinutost oko prenapučenosti općenito pretjerana i nema realnog utemeljenja. Upravo suprotno. Prema ekspertima Indija ima priliku iskoristiti demografsku blagodat brojnog i mladog stanovništva pod uvjetom da se poduzmu pravovremene mjere za poboljšanje obrazovanja, zdravstvene skrbi i stjecanja vještina koje čine stručnu radnu snagu.
Članovi parlamenta iz vladajuće Indijske narodne stranke (BJP) Ravi Kishan, Nishikant Dubey i Rakesh Sinha, uz ostale, posljednjih su godina pozivali na donošenje središnjeg zakona za suzbijanje rasta stanovništva Indije. Čelnik BJP-a i odvjetnik Ashwini Upadhyay neuspješno je tražio od Vrhovnog suda da naredi nacionalnoj vladi da provede politiku „dvoje djece“. Prema takvoj politici, roditelji s više od dvoje djece ne bi se smatrali podobnima za državne poslove i druge povlastice. Međutim, vlada ne smatra da su Indiji potrebne takve mjere jer su aktualni trendovi ohrabrujući. Ministar zdravstva Mansukh Mandaviya izjavio je parlamentu u travnju prošle godine da se kontrola populacije ne bi trebala provoditi silom već podizanjem svijesti i obrazovanjem ljudi.
Stručnjaci poput Poonam Muttreje, direktorice Zaklade za stanovništvo Indije, slažu se s ovim pristupom. „Indija definitivno ne treba uvoditi stroge mjere kontrole stanovništva… Na putu smo da postignemo stabilizaciju stanovništva do sredine stoljeća što će biti vrlo blizu dugoročnog cilja indijske Nacionalne populacijske politike 2000 – postizanje stabilne populacije do 2045.“ Ujedinjeni narodi predviđaju da će stanovništvo Indije dosegnuti vrhunac od 1,7 milijardi u 2060-ima, a zatim pasti na 1,5 milijardi do kraja 21. stoljeća. Muttreja je naglasila da su poboljšana svijest i bolja provedba programa planiranja obitelji (Misija Parivar Vikas) pomogli da se ukupna stopa plodnosti u Indiji približi pozitivnoj nuli. Misija Parivar Vikas olakšala je pristup kontracepciji i uslugama planiranja obitelji u okruzima s visokim stopama nataliteta.
Indija bi se mogla suočiti s izazovima poput pojačanog pritiska na gradove zbog povećanih migracija iz ruralnih u urbane krajeve i političkih promjena uzrokovanih preraspodjelom stanovništva između sjeverne i južne Indije. Očekuje se da će rastuća populacija dodatno opteretiti urbana središta zemlje. UN predviđa da će urbano stanovništvo Indije skočiti s 483 milijuna u 2020. na 675 milijuna u 2035. New Delhi bi mogao svjedočiti povećanju svoje populacije s otprilike 20,6 milijuna u 2021. na 30,9 milijuna u 2041. u scenariju visokog rasta. Eksperti poput Chinmaya Tumbea, izvanrednog profesora ekonomije na Indijskom institutu za menadžment u Ahmedabadu, ističu kako će demografske promjene u dovesti do unutarnjih političkih trvenja. „Ogromne razlike koje se otvaraju između sjeverne i južne Indije opteretile bi savezni sustav, posebno u pogledu preraspodjele mjesta u Lok Sabhi“ (donjem domu indijskog parlamenta). Ustavom je propisano zamrzavanje povećanja broja skupštinskih i parlamentarnih izbornih jedinica do 2026. Primjena tog ograničenja dovela bi u nepovoljan položaj sjeverne savezne države jer im zapravo ne bi rastao broj zastupnika u parlamentu iako im realno raste broj stanovnika. Milan Vaishnav, direktor Programa za južnu Aziju u Zakladi za međunarodni mir Carnegie, još je 2019. predvidio promjenu političke moći. „2026., npr. Bihar i Uttar Pradesh sami bi mogli dobiti 21 mjesto, dok bi Kerala i Tamil Nadu izgubili čak 16.“
Blagodati brojnog stanovništva
Činjenica da je Indija prva država svijeta po broju stanovnika nosi sa sobom dobre i loše strane. Može se bez zadrške konstatirati kako je 21. stoljeće u kojem živimo stoljeće Indije. Indija je uvijek bila država budućnosti ali tek danas, u 21. stoljeću, konačno kreće iskorištavati sve svoje potencijale. Ti potencijali nisu mali već su ogromni.
Usprkos nezaobilaznim problemima svakodnevice kao što su siromaštvo, tenzije između etničkih zajednica hinduista i muslimana i ostalih, ili nedovoljno dostupnom obrazovnom sustavu, Indija je zemlja koja zrači nekim novim idejama, brzim i dinamičnim promjenama, raznolikošću i jedinstvenošću. Budući da je više od dvije trećine indijskog stanovništva radno sposobno, vlada mora iskoristiti ovu priliku za još veći gospodarski rast. Tijekom 2022. procjenjuje se da indijski BDP rastao 7% ali rast može biti i bolji. Iako je formalna stopa nezaposlenosti krajem 2022. iznosila oko 8% što nije mali broj (ne treba zaboraviti i rad na crno), tvornička proizvodnja posljednjih godina doslovce hrli u Indiju – uključujući vitalne industrije poput proizvodnje mobitela i poluvodiča. Dok napetosti između Kine i Zapada rastu, Indija je postigla određeni napredak u jačanju proizvodnje privlačeći međunarodne divove poput Applea.
Inače, u 2022. indijsko gospodarstvo je bilo 5. na svijetu s nominalnim BDP-om od 3,4 bilijuna USD. Indijska vlada treba stvoriti više radnih mjesta izvan poljoprivrede (oko 45% radne snage zaposleno je u tom sektoru) kako bi ostvarila svoj puni gospodarski potencijal. Tvornička proizvodnja čini samo 14% BDP-a. Vlasti moraju stvoriti najmanje 90 milijuna novih radnih mjesta izvan poljoprivrede do 2030. kako bi zaposlili radnu snagu koja dolazi na tržište rada. No sigurno je kako je Indija na dobrom putu da do 2030. godine postane 3. najveće gospodarstvo svijeta. Indijska vlada također proširuje svoju infrastrukturu, uključujući izgradnju brze željezničke mreže. Prvi koridor brze pruge trenutno je u izgradnji između Mumbaija i Ahmedabada u duljini 508 km s projektiranom maksimalnom brzinom vlakova od 320 km/h. Indijska kultura u zadnje vrijeme prodire sve značajnije u globalne okvire putom filmova, tv-serija, glazbe i drugih alata meke sile.
Najmnogoljudnija zemlja svijeta postaje supersila
Najvažnije od svega, činjenica da je Indija pretekla Kinu po broju stanovnika na strateškoj razini je zapravo simbolična gesta koja dodatno betonira međunarodni položaj Indije kao samostalne i neovisne političke i gospodarske (super)sile. Indija je od stjecanja svoje neovisnosti 1947. u vanjskoj politici slijedila politiku neovisnosti, odnosno nesvrstanosti. Indijci su uvijek zbog loših kolonijalnih iskustava težili biti slobodni u međunarodnoj areni. Od dolaska na vlast Narendre Modija 2014. indijska suverena vanjska politika je dobila dodatnu dimenziju. Indija je krenula iskorištavati svoje potencijale i postala moćni geopolitički pol koji nije ničiji sluga niti satelit.
Indija je iznimno važan geoekonomski i geopolitički igrač. U pogledu gospodarskog razvoja, indijske vlasti nastoje oponašati istočnoazijski model domaće proizvodnje (Made in India) umjesto modela slobodne trgovine koji podržavaju SAD, EU i druge zapadne sile. U pogledu geopolitičkih pozicija, Indija je u zadnjem desetljeću pojačala svoja neovisna stajališta. Umjesto da podupire Ukrajinu ili Rusiju tijekom rusko-ukrajinskog rata, New Delhi je zauzeo iznimno razborito neutralno stajalište koje je pohvalio čak i Indijcima neskloni Pakistan.
U indijskom stanovništvu sve više raste iskreno uvjerenje da je njihova domovina uistinu velika sila. Indijske javne osobe otvoreno govore da njihova zemlja treba slijediti vlastite interese, dok istovremeno druge velike sile doživljavaju suparnicama a ne mentorima, a ne daj Bože tutorima. U nedavnoj anketi koju je provela američka istraživačka organizacija Morning Consult, Indijci smatraju Kinu najvećom vojnom prijetnjom, potom slijede Sjedinjene Države a tek nakon njih dolazi Pakistan. Informacija da Indijci veću prijetnju vide u prekomorskom SAD-u nego u mrskom susjedu Pakistanu zaista je iznenađujuća i ostavlja snažan dojam. Pitanje je zašto? Pa vjerojatno zbog toga što, za razliku od Kine i Pakistana, Amerikanci imaju običaj savjetovati odnosno držati prodike kako i na koji način bi se trebalo urediti indijsko društvo, država i politika.
Iako Amerikanci za razliku od Kineza i Pakistanaca nemaju teritorijalne pretenzije prema indijskom teritoriju, očito Indijce više zabrinjavaju tutorske pretenzije s druge strane globusa. Kristalno je jasno kako indijski kreatori politike i indijska javnost ne žele da Indija bude balansirajući pol koji će se naginjati SAD-u, Rusiji i Kini, ovisno o aktualnoj geopolitičkoj slici, nego žele da Indija bude velika i neovisna sila koja ne ovisi o drugima. Za očekivati je da će u bliskoj budućnosti indijski predstavnici na međunarodnoj sceni sve glasnije promicati indijske vrijednosti, interese, poglede i ciljeve. Međutim, pritom neće svoje stavove željeti nametati nikome, a poglavito ne nasilno ili ucjenama kao što to rade mnogi sa Zapada a i neki s Istoka.
Z. Meter: Zašto je BBC napao indijskog premijera; u Iran stižu ruski Su-35
