Matija Šerić
Egipat se krajem ožujka pridružio Novoj razvojnoj banci BRICS-a što znači da je postao član proširene BRICS+ skupine i otvara Rusiji sjeverna vrata Afrike kao točku ulaska na afričko tržište (Južna Afrika drži južna vrata). Prijedlog Burkine Faso za stvaranje pan-afričke banke bit će predmet razgovora između BRICS-a i njegovih partnera u kolovozu u Durbanu. Pan-afrička banka sa sjedištem u Africi s kolektivnim članstvom afričkih država i financiranjem koje osiguravaju Kina, Rusija, UAE i drugi uz offshore ulaganja preko porezne oaze Mauricijusa, nameće se kao odlično rješenje
Na dane 19. i 20. ožujka ove godine u ruskom parlamentu – Dumi održana je Druga međunarodna parlamentarna konferencija „Rusija-Afrika“. Konferenciji je nazočilo više od 40 parlamentarnih delegacija iz velike većine afričkih država. O važnosti događaja govori činjenica da se sudionicima obratio i sam Vladimir Putin tijekom plenarne sjednice „Rusija-Afrika u multipolarnom svijetu“ koja se održala drugog dana konferencije. „Istaknuo bih da je naša zemlja uvijek davala i davat će prioritet suradnji s afričkim državama. Ne bi bilo pretjerano reći da je to jedan od nepromjenjivih prioriteta ruske vanjske politike… Naša je zemlja odlučna nastaviti graditi puno strateško partnerstvo s našim afričkim prijateljima i spremni smo zajedno oblikovati globalnu agendu“, izjavio je ruski predsjednik.
Rusija i afričke zemlje – „ravnopravni saveznici i partneri“
Putin je istaknuo da Rusija „brani tradicionalne moralne vrijednosti“ tako što se „odupire neokolonijalnoj ideologiji nametnutoj izvana“. Obećao je da će „najpotrebitije zemlje u Africi“ opskrbiti žitaricama ako se i ne obnovi važan sporazum o izvozu ukrajinskih žitarica, te je naglasio kako Rusija namjerava poboljšati suradnju s Afrikom u polju energetike, medicine i obrazovanja (povećanje broja afričkih studenata na ruskim sveučilištima). „Danas afrički kontinent igra važnu ulogu u rješavanju globalnih i regionalnih problema. I ta uloga samo će se povećavati“, izjavio je predsjednik ruske Dume Vjačeslav Volodin i dodao da su Rusija i afričke zemlje „ravnopravni saveznici i partneri“. Prema Volodinovim riječima, Washington i Bruxelles nastoje preuzeti kontrolu nad ruskim i afričkim prirodnim resursima. „Zapravo, oni još uvijek vode kolonijalnu politiku. Oni poduzimaju sve mjere, uključujući nasilne i terorističke, za vlastitu korist.“
Sljedeći Rusko-afrički summit, drugi po redu, trebao bi se održati od 26. do 29. srpnja u Sankt Peterburgu. Na prvom summitu u Sočiju u listopadu 2019. Putin je bio zadovoljan jer je „otvorio novu stranicu“ odnosa s Afrikom, kontinentom s kojeg se Rusija uglavnom povukla nakon raspada SSSR-a. Na tom summitu sudjelovali su predstavnici 54 afričke zemlje, uključujući 43 državna poglavara. Egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi bio je domaćin uz Putina. U zajedničkom priopćenju usvojenom na kraju summita posebno su osudili „politički diktat i monetarnu ucjenu“. Potpisana su ukupno 92 bilateralna sporazuma između Moskve i afričkih država.
Preorijentacija ruske vanjske politike
Budući da je produbljivanje ukrajinske krize 2022. definitivno „spalilo mostove“ između Rusije i Zapada, Moskva je bila prisiljena preorijentirati svoju vanjsku politiku za 180 stupnjeva. To odlično prikazuje koncept vanjske politike Ruske Federacije ruskog Ministarstva vanjskih poslova koji je objavljen 31. ožujka. Dokument tumači kako Sjedinjene Države i njihovi zapadni partneri provode „novu vrstu hibridnog rata … čiji je cilj oslabiti Rusiju na svaki mogući način“. Kao posljedica toga, Rusija nastoji proširiti „konstruktivne“ odnose drugdje, iskorištavajući fluidniju, multipolarnu globalnu situaciju.
Najjednostavnije kazano, ruski kreatori politike ne očekuju poboljšanje svojih odnosa sa Zapadom u skorije vrijeme pa aktivno traže nove partnere kako bi izbjegli političku i gospodarsku izolaciju. Uz svenazočnu orijentaciju na države BRICS-a (Kinu prvenstveno), Moskva se sve više orijentira na Afriku, Aziju, Latinsku Ameriku i Oceaniju gdje mnoge države nisu niti formalno osudile rusku invaziju a kamoli uvele sankcije. Ruski geostratezi žele svoju zemlju predstaviti kao poželjnu alternativu zapadnim neokolonijalnim silama na području koje se nekada popularno nazivalo Treći svijet. I u tome su prilično uspješni. Dok na afričkom kontinentu američki utjecaj sve više slabi, Rusija odnosi pobjedu za pobjedom na diplomatskom, gospodarskom čak i vojnom planu.
Rusko osvajanje Afrike pod stijegom socijalizma
Ruske veze s Afrikom imaju dugu i slojevitu povijest a vrhunac su dosegle tijekom Hladnog rata. Tada je Sovjetski Savez podržavao revolucionarne antikolonijalne narodno-oslobodilačke (često komunističke i socijalističke) pokrete nasuprot Washingtona koji je davao potporu represivnim (kolonijalnim) diktaturama poput apartheidskog režima u Južnoj Africi. Tako se u Africi i drugdje u Trećem svijetu dogodio paradoks da su Sjedinjene Države, koje su nastale na idejama prosvjetiteljstva, liberalizma i slobode, podržavale represivne diktature, a represivni komunistički SSSR oslobodilačke demokratske pokrete. Međutim, vanjska politika je puna paradoksa. Tijekom Hladnog rata Rusija je u Africi igrala na kartu moćne komunističke ideologije marksizma-lenjinizma i tu polugu koristila je savršeno.
Tijekom apartheida u Južnoj Africi, Moskva je financirala i vojno obučavala narodno-oslobodilački pokret koji je nakon demokratskih promjena 1994. postao vladajuća stranka – Afrički nacionalni kongres (ANC). U Zimbabveu Rusi su podržavali Afričku nacionalnu uniju-Patriotski front (ZANU-PF) kada se borio protiv rodezijske vlade od 1960-ih do oslobođenja 1980. U Angoli je Moskva pružala vojnu potporu Narodnom pokretu za oslobođenje Angole (MPLA) od 1960-ih do stjecanja neovisnosti od Portugala 1975. U određenom trenutku socijalističke države i ujedno ruski saveznici bile su značajne zemlje poput Egipta, Alžira, Libije, Angole, Srednjoafričke Republike, Etiopije, Mozambika. Međutim, nakon raspada SSSR-a komunističke ideje izgubile su dotadašnju zavodljivost a Rusija geopolitičku moć i utjecaj u mnogim dijelovima svijeta pa tako i u Africi.
Rusko otkrivanje Afrike 2.0
Ipak u 21. stoljeću, a poglavito posljednjih desetak godina, Rusija ponovo otkriva čari i mogućnosti koje Afrika nudi, a one nisu nipošto malene. Naprotiv, potencijali rusko-afričke suradnje su veliki. Za razliku od oslanjanja na ideologiju tijekom SSSR-a, suvremena Ruska Federacija u odnosu prema Africi igra na karte realpolitike i pragmatizma. Rusija, kao supersila, na ovaj ili onaj način pokazuje svoju moć u svim kutovima svijeta pa tako i u Africi. Crni kontinent je područje gdje posljednjih desetljeća utjecaj SAD-a i EU-a rapidno (pr)opada a sile poput Kine preuzimaju dominaciju. U svom odnosu prema Africi Rusi se ne vode strašću ili inatom, već promišljenim stavom koji se temelji na analizama i kalkulacijama.
Ruski potezi na afričkom kontinentu posljednjih godina pokazatelj su ruskih ambicija. Putom klasične diplomacije, promocije pan-afričkih političkih ideja, trgovinske razmjene (poglavito prodaje oružja) i raspoređivanja ruske privatne vojne kompanije Wagner, Moskva osnažuje svoje partnere u regiji i potkopava utjecaj Zapada. Rusija se pozicionirala kao alternativa i izravni konkurent Zapadu na području sigurnosne suradnje, energetike i rudarstva. Ove godine će drugi Rusko-afrički summit i summit BRICS-a u Južnoafričkoj Republici dodatno ojačati ruski prodor na kontinent.
Multipolarnost – pogonsko gorivo ruske afričke politike
Rusku afričku politiku pogoni koncept multipolarnosti koji nastoji stvoriti ravnopravan svjetski poredak te predstavlja alternativu dekadentnom zapadnom konceptu unipolarnosti kojeg vodi svjetski policajac – SAD. U ruskom ali i u kineskom, brazilskom ili indijskom konceptu multipolarnosti, sve bi države (pa tako i afričke) imale pravo glasa u međunarodnoj areni. Takav multipolarni poredak dao bi priliku za suštinski napredak Afrike i rješavanje tamošnjih gorućih problema koji se ne rješavaju stoljećima kao što su siromaštvo, bolesti i prenapučenost. U ruskim političkim i akademskim krugovima, Afrika ima status geopolitičkog pola u nastajanju bez kojega multipolarni poredak ne može postojati. To je logično budući da je Afrika dom za 1,4 milijarde (pretežito mladog) stanovništva.
Iako bi Afrika trebala biti samostalan geopolitički pol, da bi to postala potrebna joj je ruska asistencija. Zanimljivo je da se ruski kreatori politike oslanjaju na dva pristupa: kontinentalni obuhvat cjelokupnog kontinenta i pan-afrikanizam. Oba pristupa su povezana. Na rusko-afričkim summitima i konferencijama redovito se pozivaju predstavnici svih afričkih država neovisno o političkom uređenju i političkoj orijentaciji vladajućih elita. Rusi na Afrikance gledaju kao na zajednicu koja se ne dijeli po etničkim, rasnim ili religijskim linijama. Ruski pristup afričkim poslovima pomaže Moskvi da pokaže kako ima globalnu moć jer malo tko može okupiti predstavnike raznih afričkih država za istim stolom.
Pan-afrikanizam – važna sastavnica multipolarnosti
Pan-afrikanizam se na to nadovezuje jer radi se o pokretu koji nastoji poticati bratstvo i potaknuti suradnju među svim ljudima afričkog podrijetla bez obzira obitavaju li unutar ili izvan Afrike. Pan-afrikanizam potječe iz vremena borbe afričkih naroda protiv porobljavanja i kolonizacije. Pan-afrički intelektualni, kulturni i politički pokreti skloni su promatrati sve Afrikance i potomke Afrikanaca kao pripadnike jedne rase koji posjeduju isti kulturni identitet. Na njihov poticaj osnovana je Organizacija afričkog jedinstva 1963. a 2001. zamijenila ju je Afrička unija s kojom Rusija u globalu ima dobre odnose. Od 35 država koje su bile suzdržane prilikom glasovanja o rezoluciji Opće skupštine UN-a u ožujku 2022. kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu, bilo je čak 17 afričkih država (uključujući Južnu Afriku). „Ne želimo se svrstati u ovaj sukob, vrlo jasno, želimo mir“, izjavio je senegalski predsjednik Macky Sall, tadašnji predsjedatelj Afričke unije (AU).
Politiku pan-afrikanizma aktivno podržavaju ruska veleposlanstva na terenu. Npr. u Demokratskoj Republici Kongo, krajem ožujka, rusko veleposlanstvo održalo je događaj o Africi kao svjetskom polu, na koji je pozvalo članove parlamenta i lokalne političke aktiviste. Pan-afrički aktivisti koji surađuju s Rusima iznose ideje koje gode ruskim ušima kao što su odvajanje crnačkog stanovništva od Zapada i protivljenje globalizaciji te duhovni, a ponekad i fizički, povratak u svoju staru domovinu Afriku. Aktivisti koji se bore za ujedinjenje afričkih naroda vide u Rusiji ključnog partnera koji pomaže kreirati multipolarni svijet kako bi se smanjila zapadna hegemonija. Neki pan-afrički aktivisti čak su otvoreno podržali rusku invaziju Ukrajine a Volodimira Zelenskog nazvali „marionetom“, iako su naglasili kako Afrikanci neće prihvatiti nove kolonizatore dolazili oni sa Zapada ili Istoka.
Diplomatska i vojna ofenziva
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naročito njeguje veze s Afrikom. Posjetio je kontinent sredinom prošle i dvaput ove godine. Prilikom svojih afričkih turneja Lavrov se susreo s liderima Angole, Bocvane, Esvatinija, Eritreje, Južne Afrike, Egipta, Republike Kongo, Ugande, Etiopije, itd. Nesumnjivo, uspio je diplomatski šarmirati afričke lidere. U Africi postoji 38 ruskih diplomatskih ureda. Mnoge afričke zemlje surađuju s ključnim ruskim saveznicima kao što su Kina, Indija, Sjeverna Koreja. Npr. Zimbabve koji ima hladne odnose sa Zapadom otkako je bivši predsjednik Robert Mugabe donio odluku o redistribuciji zemljišta crnačkoj većini – u siječnju je ugostio ruskog saveznika, bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka.
Ruski vojni utjecaj prodire u mnoge dijelove Afrike, uključujući Sudan, Srednjoafričku Republiku, Mali, Libiju, Mozambik. U tim državama je skupina Wagner, privatna vojska povezana s ruskom vladom, uključena u borbe dok se neke zapadne vojne snage, poput francuske vojske u Sahelu, povlače. U gotovo svakom slučaju, slijedeći sirijski model, Rusi su podržali opkoljenu vladu suočenu s naoružanim neprijateljima u zemljopisno važnoj zemlji s mineralnim ili energetskim bogatstvima. Rusi svojim saveznicima u regiji najčešće šalju automatske puške, snajpere, borbene zrakoplove Mig-29 i Su-24, projektile zemlja-zrak SA-22 i protuzračne sustave obrane.
Gospodarska suradnja
Rusija je posljednjih godina otvorila trgovinska predstavništva u nizu afričkih zemalja. Godine 2012. osnovan je Koordinacijski odbor za gospodarsku suradnju sa Supsaharskom Afrikom. Postoji i nekoliko mješovitih komisija za trgovinsku i gospodarsku suradnju. Ukupna trgovinska razmjena Rusije i Afrike dosegla je 17,9 milijardi američkih dolara 2022. Za usporedbu, Kina je najveći trgovinski partner Afrike s oko 254 milijarde USD trgovinske razmjene iste godine.
U siječnju je premijer Burkine Faso, Apollinaire Joachim Kyelem de Tambela, predložio osnivanje zajedničkog odbora za jačanje gospodarskih odnosa s Moskvom. Krajem ožujka je Burkina Faso, članica Afričke kontinentalne zone slobodne trgovine (AfCFTA), predložila stvaranje zajedničke pan-afričke banke kako bi se olakšale financijske transakcije između Afrike i Rusije te promicala trgovina. Sporazum o AfCFTA-i koji je dogovoren 2018. privlačan je ruskim i drugim stranim ulagačima jer je ukinuo carine između afričkih država. Golemo tržište, jeftina radna snaga i poboljšana infrastruktura, daje priliku za rusko-afričku suradnju. Ono što nedostaje jest jedinstvena pan-afrička banka. Trgovina se obično dogovara putem regionalnih nacionalnih banaka gdje važeći financijski propisi otežavaju poslovanje. Promjene su već tu. Egipat se krajem ožujka pridružio Novoj razvojnoj banci BRICS-a što znači da je postao član proširene BRICS+ skupine i otvara Rusiji sjeverna vrata Afrike kao točku ulaska na afričko tržište (Južna Afrika drži južna vrata). Prijedlog Burkine Faso za stvaranje pan-afričke banke bit će predmet razgovora između BRICS-a i njegovih partnera u kolovozu u Durbanu. Pan-afrička banka sa sjedištem u Africi (u Nairobiju bi bilo sjedište) s kolektivnim članstvom afričkih država i financiranjem koje osiguravaju Kina, Rusija, UAE i drugi uz offshore ulaganja preko porezne oaze Mauricijusa, nameće se kao odlično rješenje.
Južna Afrika – važan ruski partner
Južnoafrička Republika našla se u neugodnoj situaciji budući da će u kolovozu biti domaćin 15. summita BRICS-a a istovremeno je članica Međunarodnog suda pravde (ICC) u Hagu koji je izdao nalog za uhićenje Vladimira Putina. Na summit bi trebali doći svi čelnici država uključujući Putina. Tehnički bi domaćini trebali uhiti svog gosta. Međutim, izgledno je kako se to neće dogoditi. Pretoria ima bliske veze s Moskvom, odbila je osuditi rusku invaziju na Ukrajinu, a bila je i domaćin kontroverznih zajedničkih vojnih vježbi s Rusijom i Kinom, koje su koincidirale s godišnjicom ruske invazije. Dužnosnici južnoafričke vlade izvijestili su da traže načine kako riješiti neugodnu situaciju. Lokalne novine, City Press, sugerirale su da bi živahni južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa mogao održati hibridni sastanak na kojem bi neki čelnici nazočili fizički, dok bi drugi poput Putina bili prisutni virtualnim putem. Trgovina Južnoafričke Republike s Rusijom raste: dosegla je 1,39 milijardi USD 2021., dok su izravne pomorske rute ponovo pokrenute u siječnju 2023. prvi put u 30 godina. Glavna tema južnoafričkog summita BRICS-a bit će predanost načelima održivog razvoja između zemalja BRICS-a i Afrike. Inače, Pretoria ove godine i predsjeda organizacijom.
Zaključak
Rusija iskorištava sve veće nezadovoljstvo i razočarenje Afrike zapadnim svijetom jer svima je jasno (npr. nema osobe koja nije čula za gladnu afričku djecu) da postojeći međunarodni poredak na čelu sa SAD-om nije pružio dovoljno za afričke zemlje u razvoju. Zapad ne nudi rješenja za goruće afričke probleme a ona bi trebalo biti smanjenje velikih dugova, suzbijanje koronavirusa, HIV-a, malarije i drugih bolesti te borba protiv klimatskih promjena. Rusija u odnosu na Afriku ali i na druge regije primjenjuje pragmatičan realpolitički pristup. Otvorena je za suradnju sa svima na obostranu korist a pritom zaobilazi razlike. Ako razlike predstavljaju problem, suradnje biti neće, ponovo na obostranu korist. Rusi u svojoj vanjskoj politici nisu robovi idealističkih vrijednosti, oni ih nigdje u praksi ne ističu kao uvjet suradnje jer smatraju da inzistiranje na idealizmu nije politički pametna ideja. Politika je na kraju krajeva umijeće mogućega. Takav, naoko grub ali pragmatičan ruski realpolitički pristup, donosi konkretne rezultate na zadovoljstvo Rusije i njenih afričkih partnera.
Z. Meter: Kraj dominacije Zapada: dolar gubi utjecaj neslućenom brzinom; BRICS preskočio G7
