M. Šerić: Čudo na rijeci Han: kako je od zaostale zemlje Južna Koreja postala gospodarski div

Matija Šerić

Briljantni uspjeh ima i svoju tamnu stranu. Južna Koreja trenutno ima najnižu stopu fertiliteta na svijetu i sve stariju populaciju. Vlada je zabrinuta da će manji broj djece i sve starije društvo usporiti gospodarski rast i destabilizirati socijalni i mirovinski sustav. Godišnji broj novorođene djece rekordno je nizak. Za razliku od optimizma i nada prethodnih generacija, istraživanja pokazuju da od 1990. godine opada broj Korejaca koji vjeruju da imaju „slobodu izbora i kontrolu nad svojim životima“

Čudo na Han rijeci izraz je koji se koristi za fantastični gospodarski razvoj Južne Koreje u drugoj polovici 20. stoljeća, a može se protegnuti i na razdoblje početka 21. stoljeća. Radi se o fenomenu koji zaslužuje priznanje koje mu ekonomski eksperti s pravom iskazuju.

Razvoj južnokorejskog gospodarstva, a istodobno napredak političkog i društvenog poretka bez sumnje je impresivan. Južna Koreja je sredinom 20. stoljeća bila ratom razrušena, siromašna i zaostala, većinom agrarna država, koja je pripadala skupini zemalja koje su tvorile „Treći svijet“ te je ovisila o stranoj pomoći. U sljedećim desetljećima uslijedila je strelovita transformacija, ekonomski i društveni razvoj koji je preobrazio zemlju iz siromašne u jednu od najbogatijih zemalja svijeta.

Gospodarsko čudo

Usprkos nedostatku prirodnih resursa, država se ubrzano razvijala, a razvoj je temeljila na međunarodnoj trgovinskoj razmjeni pritom koristeći sve prednosti globalizacije, integrirajući se u svjetsko gospodarstvo izvozno orijentiranom industrijalizacijom. U nekoliko desetljeća Južna Koreja je postala lider u proizvodnji i tehnološkim inovacijama, s globalno prepoznatljivim brendovima kao što su Samsung, LG, Hyundai, KIA.

Briljantni razvoj uveo je Južnu Koreju u elitnu grupu azijskih tigrova i omogućio joj priključenje uglednim multilateralnim organizacijama kao što su OECD, G-20, Pariški klub i Indo-pacifički ekonomski okvir za prosperitet (IPEF). Također, zemlja je uvrštena u skupinu zemalja N-11 (Sljedećih 11) – riječ je o zemaljama koje je Goldman Sachs naveo kao 11 potencijalnih država koje će zajedno s članicama BRICS-a biti najveća svjetska gospodarstva do sredine 21. st. Trenutno je južnokorejsko gospodarstvo 11. na svijetu po visini nominalnog BDP-a, a zemlja je sedmi najveći svjetski izvoznik. Posjeduje jedne od najvećih deviznih rezervi na svijetu.





Nakon okončanja autoritarne vladavine 1987. Republika Koreja smatra se nacijom s izrazito razvijenom demokracijom koja uživa najvišu razinu slobode medija u Aziji. Prema Indeksu ljudskog napretka, nalazi se na 19. mjestu u svijetu i 5. na mjestu u regiji Azije i Oceanije. Prema očekivanoj životnoj dobi svojih stanovnika zauzima zavidno 3. mjestu u svijetu (80,5 godina za muškarce i 86,5 godina za žene). Korejski napredak međunarodno je priznat kroz održavanje Ljetnih Olimpijskih igara 1988. u Seulu, Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. u Južnoj Koreji i Japanu i Zimskih Olimpijskih igara 2018. u Pjongčangu.

Bratoubilački rat i konačni razlaz

Međutim, put do razvijene zemlje sa stabilnom demokracijom bio je trnovit i mukotrpan. Od same uspostave Republike Koreje 15. kolovoza 1948. uslijedili su uzbudljivi i nimalo ugodni politički procesi. Korejski rat između 1950. i 1953. bio je bratoubilački rat između dvije Koreje s dva različita političko-društvena uređenja, s oko tri milijuna civilnih korejskih država. Bio je to jedan od najkrvavijih ratova 20. stoljeća. U ratu je na strani Sjeverne Koreje intervenirala Kina dok je na strani Južne Koreje intervenirala UN-ova koalicija predvođena SAD-om. Seul je mijenjao vlasnike više puta, a naposljetku komunističke snage potisnute su na položaje oko 38. paralele, blizu početnih položaja. Nakon toga bojišnica se stabilizirala, a posljednje dvije godine rata bile su rat iscrpljivanja bez bitnih promjena. U srpnju 1953. potpisan je sporazum o primirju. U idućim desetljećima dvije su Koreje krenule različitim putovima.

Do danas, u suvremenoj se Koreji promijenilo šest republika!





Od uspostave suvremene Republike Koreje 1948. do danas promijenilo se ukupno šest republika. Od 1948. do 1960. zemljom je vladao autoritarni vođa Syngman Rhee. Tada je gospodarstvom dominirala poljoprivreda. Godine 1950. krenula se provoditi zemljišna reforma kojom su američke vojne vlasti distribuirale zemljišta koja su prethodno posjedovali Japanci običnim seljacima.

Tijekom Druge republike koja je trajala 1960.-1961. premijer Chang Myon također je provodio politiku državnog kapitalizma ali i surađivao s Japanom što je bilo vrlo značajno zbog japanske ekonomske moći.

Na vlast je 1961. došla vojna hunta na čelu s generalom Parkom Chung-heeom. U tim trenucima postavljena je podloga za čudo na rijeci Han. Prvi nacionalni 5-godišnji plan je implementiran. Bazirao se na unapređenju poljoprivrede, rudarstva, proizvodnji električne energije, razvoju umjetnih gnojiva, naftne industrije, željezara, čeličana, izgradnji prometnica i luka. Južnokorejske vlasti su shvatile kako nešto treba promijeniti jer je njihova zemlja bila prenapučena pa je rješenje bilo u izvozu proizvoda i usluga. Parkov moto bio je da se radnike tretira kao članove obitelji što se pokazalo kao pun pogodak jer su južnokorejski radnici bili 2,5 puta produktivniji od američkih. Iako je Park predvodio vojnu diktaturu koja je gušila civilne slobode i druga prava građana događao se ekonomski napredak.

Tijekom Treće republike između 1963. i 1972. zemlja je primila milijune dolara od Japana zbog imovinsko-pravnih zahtjeva, i od SAD-a koji je zbog angažmana u Vijetnamskom ratu nastojao poduprijeti demokratsku Južnu Koreju kao protutežu komunističkoj Sjevernoj Koreji. Vlada je koristila strane prihode kako bi ostvarila samoodrživo gospodarstvo te je pokrenula inicijativu saemaeul koja je razvijala ruralna područja. Vladavina čvrste ruke i jeftina radna snaga bili su katalizatori rasta južnokorejskog gospodarstva.

Tijekom Četvrte republike između 1972. i 1981. Južni Korejci su investirali u kemijsku industriju oslanjajući se na strategiju zamjene uvoznih proizvoda domaćima. Vlasti su poboljšale prava i plaće radnika. Vlada je ulagala u tešku industriju što je rezultiralo rastom elektroničke i čelične industrije. Teške industrije su bile locirane na jugu zemlje. Tvornice u Seulu činile su 25% tvorničkih proizvoda 1978. Tijekom 1970-ih problem je bio nejednakost dohotka između industrijskih i poljoprivrednih sektora. Na predsjednika Parka je izvršen atentat 1979. Četvrta Republika je ušla u razdoblje političke nestabilnosti za vrijeme Parkova nasljednika, Choi Kyu-haha. U zemlji je vladalo napeto stanje. Choija je neslužbeno svrgnuoParkov suradnik Chun Doo-hwan u državnom udaru u prosincu 1979.

Petu republiku (1981.-1987.) predvodit će Chun koji je 1980. napravio puč, uspostavio vojnu diktaturu i donio novi ustav. Tijekom osamdesetih vlada je prihvatila konzervativnu monetarnu politiku i čvrste fiskalne mjere kako bi kontrolirala inflaciju. Opskrba novcem je smanjena za polovicu. Seul je čak zamrznuo proračun na kratko. Vladine intervencije u gospodarstvo su se smanjile kao i ograničenja na uvoz i strane investicije. To je bio pravi pogodak jer je gospodarstvo postalo konkurentnije. Kako bi smanjio nejednakosti između ruralnog i urbanog sektora, Seul je proširio investicije u javne projekte kao što su ceste i druge prometnice istodobno unapređujući mehanizaciju farmi. Te su mjere donesene ranih osamdesetih te su zajedno s poboljšanjima u svjetskoj ekonomiji doprinijele da južnokorejsko gospodarstvo ponovo napreduje kasnih 1980-ih. Zemlja je ostvarila gospodarski rast od 9,2% između 1982. i 1987. i 12,5% između 1986. i 1988. Rast BDP-a je iznosio oko 10% između 1963. i 1990.

Tijekom godina brzog sustizanja razvijenog svijeta, Južna Koreja je koristila najmanje 19 najvažnijih oblika intervencija usmjerenih na promociju izvozno orijentiranog gospodarstva: devalvacija valute, preferencijalni pristup uvoznim poluproizvodima koji su potrebni za proizvodnju izvoznih roba uz striktne kontrole koje su sprečavale zloupotrebe, ciljana zaštita industrija, cjenovne stimulacije, oslobađanja od poreza za domaće proizvođače, unutarnja oslobađanja od neizravnih poreza za uspješne izvoznike, niži izravni porez na prihod ostvaren od izvoza, ubrzana deprecijacija za izvoznike, certifikati o pravu na uvoz, izravne subvencije za izvoz odabranih industrija, monopolska prava odobrena tvrtkama koje prve ostvare izvoz u ciljnim industrijama, subvencionirane kamate, sustav izvoznog kreditnog osiguranja i garancija, stvaranje zona slobodne trgovine, osnivanje javnih poduzeća da posluže kao lideri na putu uspostave nove industrije, promoviranje južnokorejskog izvoza širom svijeta, unapređenje tehnološkog nivoa, koordinacija sporazuma o licenciranju strane tehnologije od strane vlade, postavljanje izvoznih ciljeva za tvrtke.

Obiteljski konglomerati

Chaeboli iliti veliki poslovni (često obiteljski) konglomerati predstavljali su važnu ulogu u industrijalizaciji zemlje. Chaeboli su bili pažljivo birani među uspješnim izvoznicima, i odobravane su im subvencije i privilegije kako bi se pokrenulo razvoj gospodarstva. Svaki konglomerat je pokrenula neka obitelj. 10 obiteljskih chaebola je bilo odgovorno za 60% rasta južnokorejskog gospodarstva tijekom razdoblja naglog rasta u drugoj polovici 20. st. Najvažniji chaeboli su Samsung, Hyundai i LG.

Azijska financijska kriza 1997.

Zahvaljujući demokratizaciji i uspostavi Šeste republike 1987. u prvoj polovici devedesetih južnokorejsko gospodarstvo nastavilo je stabilno rasti i razvijati se u privatnom i državnom sektoru. Međutim, 1997. izbila je Azijska financijska kriza. Nakon što je nekoliko azijskih valuta pretrpjelo velik pad i južnokorejski won doživio je nagli pad vrijednosti. Do kraja godine MMF je odobrio 21 milijardu USD koja će biti dio paketa od 58,4 milijardi dolara pomoći. Potezi vlade i stranih kreditora obuzdali su financijske probleme. Značajno su pomogli prilagodba tržištu rada i alternativni izvori financiranja. Na kraju 1999. BDP je porastao za 10,5% što je navelo predsjednika Kim Dae-junga da proglasi kraj krize wona.

Ekonomske reforme koje je uveo Kim a bazirale su se na preorijentaciji s državnog kapitalizma na tržišni model omogućile su ekonomski rast koji je 2000. iznosio 9,2, a 2001. 3,3% zbog usporenja svjetske ekonomije. Rast se nastavio i u sljedećim godinama sve do izbijanja Svjetske financijske krize 2008. Pali su tvornička proizvodnja, potrošnja, izvoz automobila i poluvodiča. Ali ipak veća kriza je izbjegnuta. Pomogle su vladine stimulativne mjere i potrošnja dobara koji su se više konzumirali zbog pada izvoza. Već 2010. rast BDP-a je iznosio vrhunskih 6,1%.

Od jednakog siromaštva 60-ih, J. Koreja sada ima 20-ak puta veći dohodak po glavi stanovnika od S. Koreje

Godine 1960. Sjeverna i Južna Koreja bile su slične u svom siromaštvu koje je bilu u rangu siromašnijih država Azije i Afrike. Pretpostavlja se kako danas, nakon više od pola stoljeća, Južna Koreja posjeduje dohodak po glavi stanovnika oko 20 puta veći od Sjeverne Koreje. Južnokorejski BDP po paritetu kupovne moći (PKM) iznosi oko 53.000 američkih dolara godišnje što je veća cifra od talijanskog ili španjolskog BDP-a. Južni Korejci su se pomaknuli od 1970. kad je njihov dohodak iznosio 10% dohotka Amerikanaca, na sadašnjih oko 70%.

Najznačajniji sektori južnokorejskog gospodarstva su elektronička i telekomunikacijska industrija, brodogradnja, automobilska industrija, graditeljstvo, proizvodnja oružja i vojne opreme, turizam, rudarenje. BDP čine uslužne djelatnosti s udjelom od 58%, industrija 39% i poljoprivreda 2%. Prema procjenama iz ove godine, nominalni BDP iznosi 1,8 bilijuna USD što stavlja Republiku Koreju na 10. mjesto na svijetu i 4. mjesto u Aziji. Južnokorejski BDP PKM iznosi 2,765 bilijuna dolara što je 14. mjesto na svijetu i 6. mjesto u Aziji.

Godine 2021. nominalni BDP je rastao 4,02%. Inflacija ove jeseni iznosi 5,67%, a nezaposlenost oko 3% što su dojmljivi rezultati u vremenima koronakrize. Ispod granice siromaštva živi oko 14% stanovništva a javni dug iznosi oko 47% BDP-a. Izvoz je 2021. iznosio 644,5 milijardi USD, a uvoz 615,1 milijardi USD. Glavni izvozni partneri su: Kina (25,8%), države ASEAN-a(17,3%), SAD (14,4%), EU (9,3%) i Hong Kong (5,9%). S druge strane, glavni uvozni partneri su: Kina (23,2%), SAD (12,2%), EU (11,8%), države ASEAN-a (11,7%) i Japan (9,8%).

Brza transformacija: stanovništvo se više nego udvostručilo

Južnokorejsko društvo prošlo je jednako brzu transformaciju nakon Korejskog rata kao i gospodarstvo. Stanovništvo se više nego udvostručilo između 1955. (21 milijun stanovnika) i početka 21. stoljeća. Trenutno broji više od 51 milijuna stanovnika. Istodobno, moderno obrazovanje brzo se razvijalo, uz znatan angažman vlade, zbog ponovnog oživljavanja tradicionalne privrženosti korejskog naroda obrazovanju nakon desetljeća represije tijekom razdoblja japanske okupacije. Rast obrazovnih institucija te komercijalnih i industrijskih poduzeća u i oko velikih gradova privukao je sve veći broj ruralnih ljudi u urbana područja. Konkretno, Seul je narastao oko 10 puta na oko 10 milijuna ljudi između 1945. i početka 21. stoljeća.

Prijestolnica Seul danas je grad s četvrtim najvećim nominalnim BDP-om (926 milijardi USD) na svijetu nakon Tokija, New Yorka i Los Angelesa. Seul je vrlo star grad s poviješću dužom od dvije tisuće godina ali ujedno i nov grad. Tijekom Korejskog rata, mijenjao je gospodare nekoliko puta i bio uvelike devastiran. Danas Seulom dominiraju poslovne četvrti i visoki neboderi sa staklenim fasadama, hoteli, restorani, kulturne znamenitosti, a grad je sa svojim metropolitanskim područjem dom je za više od 25 milijuna ljudi. Kvaliteta života je među najvišima na svijetu.

Znatan uspon u prošlom stoljeću zabilježili su i komunikacijski mediji, poglavito izdavanje novina i časopisa, dok u novije vrijeme dominiraju digitalni mediji. Status medijski najslobodnije države u Aziji govori koliko su medijske slobode. Također je poduzet ambiciozni program proširenja i modernizacije prometne infrastrukture u zemlji. Međutim, najuočljivija društvena promjena u Južnoj Koreji bila je pojava srednje klase. Ranije spomenuta zemljišna reforma provedena 1950-ih, zajedno sa širenjem modernog obrazovanja i ekspanzijom gospodarstva, uzrokovala je nestanak nekoć privilegirane yangban (zemljoposjedničke) klase, a iz redova nekadašnjih pučana pojavila se nova elita.

Smanjivanje obitelji i veća prava žena

Još jedna značajna društvena promjena bilo je smanjivanje obitelji. Migracije iz sela u gradove narušile su tradicionalni obiteljski izgled budući da su urbani stanovnici bili skloni živjeti u stanovima kao nuklearne obitelji i imati manje djece. Uz to, žene su se žestoko borile za potpunu jednakost pred zakonom i izborile se za veća prava. Dobile su pravo da se registriraju kao predvodnice obitelji u novom sustavu registracija obiteljskih kućanstava koji je stupio na snagu 2008. U starom sustavu samo su se muškarci mogli registrirati kao lideri obitelji. Novi sustav povećao je prava žena u slučajevima razvoda i skrbništva nad djecom te je izjednačio prava posvojene s pravima biološke djece.

Južnokorejska vojska među najjačima u svijetu

Oružane snage Republike Koreje spadaju u najjače oružane snage na svijetu. Preciznije, prema portalu Global Firepower zauzimaju 6. mjesto na svijetu. Vojska broji 555 tisuća aktivnog vojnog osoblja i 2,7 milijuna rezervista i tako spada među najveće stajaće vojske na svijetu. Opremljena je najmodernijim zapadnim naoružanjem kao vjeran američki partner na Dalekom istoku.

Malo je znano da je i J. Koreja posjedovala nuklearni program koji je postao žrtva detanta između SAD-a i SSSR-a tijekom 1970-ih kada je Seul odustao od posjedovanja najrazornijeg oružja. Ipak, zbog nuklearno naoružanog sjevernog susjeda, sve su glasniji povici da Washington naoruža Seul nuklearnim oružjima kako bi obuzdali prijetnju koju čini Pjongjang.

Kršćanstvo kao dominantna religija

Zanimljivo je kako je Južna Koreja zemlja u kojoj je kršćanstvo najzastupljenija religija s 29% vjernika i prelazi broj budista kojih ima 23%.

U posljednje vrijeme, počevši još od 1990-ih sve je nazočniji kulturni utjecaj Južne Koreje u svijetu. Drugim riječima, radi se o demonstraciji meke sile. Dovoljno je istaknuti mega popularnu Netflixovu tv-seriju Squid Game, Oskarom nagrađeni film Parazit, živopisnog pjevača PSY-a i njegov Gangnam style, ženski K-pop bend Blackpink koji osvaja glazbene ljestvice. Korejska popularna kultura probija se i osvaja međunarodnu publiku. K-pop, K-drame i kinematografska ostvarenja postali su fenomen koji se naziva korejskim valom. Korejski kulturni utjecaj proširio se na Indiju, naciju od 1,4 milijarde ljudi u kojoj je korejski najbrže rastući strani jezik i uči se u srednjim školama. U većini svijeta spomen Južne Koreje izaziva pozitivne komentare.

Crna strana svijetle priče

Usprkos uspjesima, upravo u spomenutim filmskim i glazbenim djelima izražavaju su prosvjedi protiv socijalnih nejednakosti i nepravdi u južnokorejskom društvu. Istraživanja od 2015. do danas pokazala su da mnogi mladi žele emigrirati; sadašnjost uspoređuju s feudalnim klasnim sustavom iz razdoblja Joseon. Cijela jedna generacija u 20-im i 30-im godinama života ironično je označena kao sampo generacija „troje napuštenih“ jer su odustali od udvaranja, braka i djece koju si nisu mogli priuštiti. Sada su nazivaju N-po generacija, koja očajava zbog brojnih životnih poteškoća, od nemogućnosti pronalaska stalnog zaposlenja do neposjedovanja vlastitog doma.

Južna Koreja trenutno ima najnižu stopu fertiliteta na svijetu i sve stariju populaciju. Očekuje se da će se ukupna populacija također smanjiti u budućnosti. Vlada je zabrinuta da će manji broj djece i sve starije društvo usporiti gospodarski rast i destabilizirati socijalni i mirovinski sustav. Godišnji broj novorođene djece dosegao je rekordno nisku razinu od 272 tisućeu 2021., u usporedbi s milijun godišnje tijekom 1970-ih. Za razliku od optimizma i nada prethodnih generacija, istraživanja pokazuju da od 1990. godine opada broj Korejaca koji vjeruju da imaju „slobodu izbora i kontrolu nad svojim životima“.

Još nije jasno kako će vlasti odgovoriti na ovu društvenu krizu iako nezadovoljstvo mladih zahtijeva prilično hitar odgovor. Možda će vlasti nastojati očuvati status quo i izbjegavati društvene promjene sve dok stanje ne postane predrevolucionarno kao što je bilo u svijetu 1968. Bilo bi poželjno da se vlada odluči na neko proaktivno rješenje. Budućnost nacije ovisi o tome kako će odgovoriti na ovaj egzistencijalni izazov, hoće li pronaći put prema zajedničkom prosperitetu za sljedeću generaciju ili tragično neće uspjeti nadići društvene podjele. Aktualni predsjednik Yoon Suk-yeol još nije pokrenuo konkretne promjene.

Nakon niza desetljeća sa spektakularnom stopom rasta BDP-a od 6 do 9 posto, južnokorejski BDP od 2012. raste 2-3 posto godišnje. Dok je sporiji rast uobičajen u razvijenim gospodarstvima, Južna Koreja također ima strukturne slabosti: pretjerano se bazira na glavni izvozni proizvod (poluvodiče), koje proizvode jedna ili dvije velike tvrtke (npr. Samsung), ovisi o jednom velikom tržištu (Kina) i oslanja se na sirovine zemlje s kojom trenutno vodi trgovinski rat (Japan). Niske stope rasta također odražavaju demografske probleme, za koje postoji nekoliko dobrih rješenja i bez velikih demografskih promjena. Put za prevladavanje krize leži u novim dinamičnim područjima gospodarstva i idejama mladih Korejaca. Poglavito obećava živahnost Seongsu-donga, tzv. „seulškog Brooklyna“ i doline Pangjo, doma korejskih visokotehnoloških start-upova i modernih poduzetnika. Te lokacije zrače inovacijom i kreativnošćui pokazuju da su dio najnaprednije Koreje. Razbijaju stereotipe da su Korejci, zbog konfucijanskih društvenih normi, najuspješniji u hijerarhijskim korporativnim strukturama poput chaebola.

Na inovacijama utemeljeno, start-up gospodarstvo moglo bi biti izvor rasta koji će potaknuti širi društveni razvoj. Južnoj Koreji je potrebno više kreativnih kompanija poput Navera, korejskog Googlea, koji je prvi put 2020. dospio na popis 10 najvećih kompanija u zemlji. Vlada treba prestati s politikama koje donose slabe rezultate poput izdavanja državnih potpora velikim kompanijama koje stvaraju negativne uvjete za rast manjih poduzeća. Na koncu konca, uobičajene prakse velikih poduzeća, kao što je izvlačenje kratkoročnih profita od manjih dobavljača nauštrb dugoročnih investicija u opskrbne lance, stvaraju značajne prepreke razvoju malog i srednjeg poduzetništva. Trenutno postoje neke važne inicijative za rješavanje ovog izazova, kao što je promicanje uzajamnosti u korejskim i azijskim opskrbnim lancima, ali potrebno je učiniti više, poglavito veliki korejski poduzetnici.

Ako se uklone prepreke, Južna Koreja mogla bi postati prvoklasna start-up i investicijska destinacija, privlačeći novu generaciju poduzetničkih talenata i istovremeno nadograđujući svoj rastući imidž globalne kulturne sile.

 

Komentari

komentar

You may also like