M. Šerić: Francuska Gijana: Najvrjednija francuska kolonija 21. stoljeća

Matija Šerić

Francuska Gijana je prekomorski departman i regija Republike Francuske smještena na sjeveroistočnoj obali Južne Amerike (vidi kartu ispod). Ovaj francuski prekomorski teritorij nalazi se u zemljopisnoj regiji Gvajane koja osim Francuske Gijane uključuje Gvajanu i Surinam. Graniči s Brazilom na istoku i jugu i Surinamom na zapadu te ima izlaz na Atlantski ocean. S površinom od 83.534 kvadratnih kilometara (to je približna površina Srbije) Gijana je druga najveća francuska regija i najveća prekomorska regija Europske unije. Službena valuta je euro a regija je potpuno integrirana u EU. Iako je od Pariza je udaljena 7.216 km, Gijana i u 21. stoljeću ostaje najdragocjenija francuska kolonija koje se Pariz nipošto ne želi odreći.

Karta: F. Gijana, izvor: Proleksis enciklopedija

Francuski kolonijalisti zaposjeli su gijansku obalu u prvoj polovici 17. stoljeća i ondje osnovali prva naselja i male plantaže. Uslijedile su bitke Francuza s Nizozemcima i Britancima za kontrolu nad vrijednim područjem koje je postalo privlačno jer se vjerovalo da obiluje zlatom. Francuski kralj Luj XV. godine 1763. poslao je tisuće doseljenika u Gijanu koji su tamo bili namamljeni pričama o obilju zlata. Umjesto zlata pronašli su zemlju punu neprijateljski nastrojenih domorodaca i tropskih bolesti. Godinu i pol kasnije preživjelo ih je samo nekoliko stotina. Na područje Gijane je 1794. deportiran veliki broj političkih protivnika Francuske revolucije. Kasnije su dovedeni robovi iz Afrike, a plantaže su podignute duž rijeka. Izvoz šećera, drva i začina prvi je put donio određeni prosperitet koloniji.





Premda je portugalski Brazil preuzeo Gijanu 1809. ona je Pariškim sporazumom 1814. vraćena Francuzima i postala je službena francuska kolonija. Godine 1852. postala je domom za francuske kažnjenike. U narednom periodu do 1938. više od 70.000 zatočenika iz čitavog francuskog imperija deportirano je u Gijanu. Tijekom Drugog svjetskog rata lokalna vlada je objavila svoju odanost kolaboracionističkoj vladi u Vichyju, unatoč širokoj podršci oslobodilačkom pokretu Charlesa de Gaullea. U ožujku 1943. gijanska vlada se ipak pridružila Slobodnoj Francuskoj. Gijana je naposljetku u ožujku 1946. postala je sastavni dio Francuske kao departman. Zloglasne kažnjeničke kolonije, uključujući Vražji otok, postupno su ukidane, a potom i službeno zatvorene 1951.

Uz sve svoje čari, ipak, Francuska Gijana je najpoznatija po svemirskom centru koji je osnovan 1964. a u operativnoj uporabi je od 1968. Francuski svemirski centar ne nalazi se u Parizu ili Marseilleu, već u Kourou. Poznat je kao Gijana svemirski centar. Glavni razlog zašto je svemirski centar smješten ondje je blizina ekvatora. Ako je raketa lansirana bliže ekvatoru, lansiranje je učinkovitije (25% u odnosu na lansiranje iz Europe), a rotacija Zemlje pomaže raketama da postignu veću brzinu. Pojava svemirskog centra potaknula je zapošljavanje lokalne populacije, a pristigli su brojni strani tehničari kao i stotine vojnika (uključujući Legiju stranaca) kako bi spriječili sabotaže i uveli red u regiju. 1970-ih u Gijanu su stigle izbjeglice iz Laosa koje su bježale pred nadirućim komunistima, a naselile su se u gradićima Cacao i Javouhey.

Pokret za veću autonomiju od Francuske dobio je zamah 1970-ih i 1980-ih, zajedno sa sve većim uspjehom Gijanske socijalističke partije. Glasovi autonomaša koji su željeli veću slobodu u odnosu na Francusku postajali su s vremenom sve glasniji. Održani su prosvjedi 1996., 1997. i 2000. a završili su nasiljem. Iako mnogi Gijanci žele više autonomije, potpora potpunoj neovisnosti je relativno niska. U siječnju 2010. održan je referendum o tome treba li Gijana postati autonomni prekomorski teritorij Francuske. Glasači su odbili tu ideju sa 70% glasova, a odaziv birača iznosio je 48%. Od prosinca 2015. departmanom upravlja Skupština Francuske Gijane u okviru nove Teritorijalne zajednice Francuske Gijane. Ta Skupština je zamijenila regionalno i departmansko vijeće koja su raspuštena. Aktualni predsjednik Skupštine F. Gijane je Gabriel Serville. U ožujku 2017. održani su najveći ikad prosvjedi i štrajkovi u regiji potaknuti lošim stanjem u gospodarstvu i zapuštenom infrastrukturom. Marie-Laure Phinéra-Horth 2020. postala je prva žena iz Gijane koja je izabrana u Francuski senat.





Gijana ima vrlo nisku gustoću naseljenosti: samo 3,6 stanovnika po kilometru kvadratnom. Polovica oko 300 tisuća stanovnika živi u području prijestolnice Cayennea dok je unutrašnjost regije većinom nenaseljena. Kao što ime sugerira, kajenska paprika dobila je ime po glavnom gradu F. Gijane. Ostali veći gradovi su Matoury, Saint-Laurent-du-Maroni, Kourou i Rémire-Montjoly. Gijana je vrlo bogata parkovima i prirodom. 98,9% kopnenog teritorija zemlje pokriveno je šumama a velik dio njih čini Amazonska prašuma. Prevladava tropska klima. Gijanski amazonski park jedan je od najvećih nacionalnih parkova u Europskoj uniji, a prostire se na 41% teritorija regije. Obrađeno je manje od 1% površine zemljišta. Gijana je bogata ekosustavima od kojih se ističu savane, obalne šume mangrova i močvare. Poznata je po svom karnevalu koji traje mjesec dana kao i po raznovrsnoj kuhinji koja uključuje jela domorodačke, brazilske, azijske, europske i drugih zajednica koje su s vremenom naselile ovaj francuski departman.

Usprkos tome što se u njoj nalazi europska svemirska luka, Gijana se muči s ekstremnim siromaštvom i nezaposlenošću, nasljeđem njezine povijesti kao robovskog društva i zatvorske kolonije – ozloglašeni Vražji otok nalazi se nedaleko od njezine obale. Za Gijanu je svemirski centar donio brojne negativnosti, tj. regija pati od „nizozemske bolesti“ – brz razvoj jednog sektora (svemirske industrije) poticao je pad ostalih gospodarskih sektora. Nizozemska bolest je tipični pokazatelj kolonijalnog naslijeđa i kolonijalne stvarnosti koju regija i dalje trpi. Iako Francuska kao cjelina profitira od gijanske svemirske industrije, tamošnji stanovnici imaju od nje malo koristi.

Većina stanovništva radi u uslužnom sektoru. Od poljoprivrednih kultura najviše se uzgajaju kukuruz, riža, kasava, ananas i banana. Osim poljodjelstvom, stanovništvo se bavi i stočarstvom i ribarstvom. Postoji manja prerađivačka industrija poput prerade ribe, mesa, žitarica, drveta a tu je i proizvodnja ruma. Zemlja je bogata rudačama kao što su zlato, boksit, glina i cinober. Zlato je danas drugi izvozni resurs Gijane nakon svemirske industrije. Procjenjuje se da se na godišnjoj razini u prosjeku ilegalno iskopa 10 tona zlata i da između 6.000 i 10.000 tragača za zlatom ilegalno boravi na gijanskom području. Ilegalne aktivnosti traganja za zlatom i drugim rudačama rezultiraju krčenjem velikih površina šuma, onečišćenjem rijeka, oružanim sukobima, širenjem bolesti poput malarije i sl. To je veliki problem za francuske vlasti. Tijekom 2018. u operaciji Harpia uništeno je 765 ilegalnih mjesta gdje se kopalo zlato i druge rudače. Međutim, to nije zaustavilo ilegalno rudarenje.

Francuska Gijana je zbog siromaštva i pogodnog zemljopisnog položaja postala narko-čvorište za Europu. Surinam, s kojim dijeli dugu granicu u džungli gotovo je nemoguće nadzirati, još je siromašniji, a mnoge mule koje dolaze u zemljuupravo su ilegalni migranti iz bivše nizozemske kolonije.Središte narko operacija u F. Gijani grad je Saint-Laurent-du-Maroni smještan na širokoj, smeđoj rijeci Maroni koja čini granicu sa Surinamom.Kilogram kokaina kupljen za 4.500 eura u Gijani, odnosno 3.500 eura u susjednom Surinamu, može se prodati dilerima u Francuskoj za 35.000 eura, koji ga potom usitnjavaju i prodaju svojim kupcima za tri puta višu cijenu. Mule dobivaju između 3.000 i 10.000 eura po putovanju, ovisno o količini droge kojuprenesu. Godine 2021. uhićeno je 512 mula, a zaplijenjeno je 1,26 tona kokaina.

U Gijani su stalno nazočne male (oko 2.000 vojnika) ali kvalitetno opremljene i uvježbane vojne snage (uključujući Legiju stranaca) u garnizonima u Cayenneu, Kourou i Saint-Jean-du-Maroniju. Formalni cilj vojske je zaštititi svemirski centar, nadzirati granice sa Surinamom i Brazilom radi borbe protiv ilegalnih imigracija, ilegalnih tragača za zlatom i ilegalnog ribolova. Ustvari, vojna prisutnost ima zadatak odvratiti lokalne autonomaške pokrete i pokrete za neovisnost kao i ugušiti potencijalni oružani ustanak ako bi do njega došlo.

Upravo zahvaljujući svojem suvremenom kolonijalnom carstvu pod plaštom liberalne demokracije, može se konstatirati kako je Republika Francuska i dalje moćna sila u svjetskim razmjerima. Definitivno, najmoćnija država unutar Europske unije. U čemu je toliki značaj Gijane za francuske kreatore politike? Francuska Gijana uz Francusku Polineziju ima prvorazredni značaj za Francusku a moglo bi se reći i za Europsku uniju. Bez F. Gijane i tamošnjeg svemirskog centra ne bi bilo neovisne francuske i EU svemirske politike. Bez F. Polinezije Francuzi ne bi imali gdje testirati svoja nuklearna oružja i raditi nuklearna istraživanja. Upravo je područje F. Polinezije najosamljenije područje svijeta gdje su se provodili nuklearni testovi. Zahvaljujući izvrsnom geografskom položaju te dvije suvremene kolonije, Gijane i Polinezije, kao i drugih manjih prekomorskih francuskih teritorija širom globusa (Nova Kaledonija, Gvadalupa, Martinik, Reunion, itd.) Francuska posjeduje najveće svjetsko pomorsko područje koje obiluje morskim i podvodnim bogatstvom.

Kombinacija svemirske, nuklearne i pomorske industrije predstavlja stratešku prednost koju u tom obimu imaju samo SAD i Rusija. Dobro je poznato da će uporaba nuklearne energije u civilne i vojne svrhe, korištenje svemira te eksploatacija resursa oceana biti tri važna izvora geopolitičke moći u 21. stoljeću. Uz dužno poštovanje svim drugim francuskim prekomorskim teritorijima, zbog svemirske industrije i strateške lokacije na kopnenom dijelu kontinenta Južne Amerike, može se ustvrditi kako je Francuska Gijana najvrjedniji dragulj u suvremenom francuskom kolonijalnom carstvu koje je to sve osim po nazivu.

Činjenica da duboko u 21. stoljeću Francuska, Velika Britanija, SAD i Nizozemska legalno imaju svoje prekomorske teritorije pokazuje kako živimo u licemjernom svijetu i da se međunarodno pravo tumači selektivno. Vidljivo je da se Povelja UN-a i pravo na samoodređenje nekad primjenjuju a nekad ne, ovisno o interesima. Jasno je da velike sile i dalje imaju moć i mogu legalno okupirati teritorije tisućama kilometara daleko od njihove matične zemlje i nitko ne razmišlja da im uvede međunarodne sankcije. S druge strane, nekim manjim državama ne dopušta se vođenje samostalne vanjske politike. Ipak, tako je uvijek bilo tijekom povijesti i to nije novost. Ostaje nada da će s vremenom suverenizam nadvladati imperijalizam u ovom ili onom obliku.

 

Komentari

komentar

You may also like