M. Šerić: Gospodarska kriza u S. Koreji prijeti glađu s katastrofalnim posljedicama

Nedavno objavljena dokumentacija Korejske radničke partije pokazuje da su vlasti ovaj gorući problem krenule rješavati ali na svoj staljinistički način. Ogroman naglasak je stavljen na jesensku žetvu. Inzistira se na strogom upravljanju zalihama žita uoči jesenske žetve kako bi se reducirala mogućnost ilegalnog posjedovanja i distribucije. Partijski materijali zahtijevaju od dužnosnika da provode striktan nadzor kako žito ne bi bilo ukradeno ili završilo skriveno

Demokratska Narodna Republika Koreja, jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta s brojnim unutarnjim problemima, trenutačno proživljava jednu od najvećih gospodarskih kriza u svojoj povijesti još od osnutka 1948. U proljeće ove godine vodeći ekspert s portala Asia Press, Jiro Ishimaru, izjavio je: „Sjevernokorejsko gospodarstvo nalazi se na rubu ogromne recesije.“ Pokazalo se kako je bio u pravu. Prema provjerenim analizama, strmoglavi pad trgovinske razmjene Sjeverne Koreje s Narodnom Republikom Kinom rezultirao je gubitkom velikog broja radnih mjesta, prisilio mnoge ljude na prodaju svoje imovine ili prava stanovanja samo kako bi mogli kupiti hranu u državnim trgovinama.

Kriza u Sjevernoj Koreji poprimila je tolike razmjere da čak niti njen Vrhovni vođa Kim Jong-un to više ne može javno kriti. Davne 2012. kad je bio na početku svoje vladavine, obećao je svome narodu da nikad više neće morati ponovo stezati svoj remen. Međutim, razvoj stanja pokazao je takvu prognozu pogrešnom. Već triput ove godine Kim je u javnosti opisao stanje u zemlji kao negativno, tj. priznao da problemi postoje.

Tako je u lipnju izjavio kako je gospodarstvo ostvarilo rast tijekom 2020. ali ujedno i pozvao na mjere za borbu s „napetom“ situacijom na polju prehrane. Prilikom obilježavanja primirja između dvije Koreje iz 1953., 27. srpnja Kim je izjavio kako je pandemija koronavirusa stvorila „krizu oskudice“ u zemlji. Aktualnu krizu usporedio je s glađu iz 1994. godina. Kriza, koja je trajala od 1994. do 1998. službeno se naziva „mukotrpni marš“ i zastrašujući je primjer kako loše upravljanje gospodarstvom i nespremnost na nepovoljne vremenske prilike može odvesti u smrt tisuće i milijune ljudi. Iako se točni brojevi ne znaju, procjene variraju kako je od gladi i posljedičnih bolesti preminulo između 240.000 i 3,5 milijuna ljudi. Naposljetku, tijekom sastanka Politbiroa 2. rujna Kim je pozvao na „hitnu akciju“ na polju klimatskih promjena kako bi se riješio problem nepogodnih vremenskih prilika, ponajviše tajfuna, koji su pogodili Sjevernu Koreju. Tijekom prošle godine tajfuni su oštetili vitalne usjeve. Ove godine usjeve su također oštetile suše, praćene sezonskim obilnim kišama i poplavama.

Uočljivo je kako upravo klimatske promjene Vrhovni vođa smatra glavnim krivcem za alarmantno stanje sjevernokorejske privrede a ne poteze sebe i svojih suradnika. Kao rezultat vremenskih nepogoda, Kim je naredio vladinim dužnosnicima izradbu ambicioznog plana poboljšanja tokova rijeka, pošumljavanje radi kontrole erozije te izgradnju i održavanje nasipa kako bi se spriječile poplave. Ipak, takav Kimov nastup predstavlja promjenu nabolje budući da su u prošlosti vlasti uvijek negirale postojanje krize i problema. Zanimljivo je kako Kim nije eksplicitno naveo koronavirus kao uzrok problema nego okolnosti koje su posljedica izbijanja pandemije. Premda je Pjongjang zatvorio svoje granice s Kinom još u siječnju 2020. to nije spriječilo da se zemlja othrva problemima koje je donijela pandemija. Prema službenim podacima sjevernokorejskih vlasti u zemlji nije zabilježen niti jedan slučaj zaraze Covid-om što je nešto u što znanstvenici ozbiljno sumnjaju.

Sigurno se zna kako su vlasti odbile sve dosadašnje ponude za donacijom cjepiva. U srpnju ove godine globalna COVAX inicijativa ponudila je dva milijuna doza cjepiva AstraZenece. Stigla je odbijenica uz obrazloženje u kojem se navodi strah od potencijalnih nuspojava. Istog mjeseca ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je kako je u više navrata sjevernim Korejcima ponudio isporuke ruskog cjepiva Sputnjik ali nema potvrde da je bilo koja ponuda prihvaćena. Početkom rujna vlasti DNRK odbile su donaciju od tri milijuna doza kineskog cjepiva Sinovac. Kao opravdanje, sjevernokorejski ministar zdravstva tvrdi kako isporuka treba biti poslana nacijama koje su „teže pogođene“ pandemijom.




Ipak, strani promatrači smatraju kako se pandemija koronavirusa stabilno širi zemljom. Pandemija bi mogla biti vrlo opasna zbog ionako loše zdravstvene infrastrukture Sjeverne Koreje (barem u pogledu prosječnih stanovnika). Zabilježena je očajnička potražnja za antibioticima i drugim lijekovima. Tako se u kolovozu dogodio dramatičan pljačkaški upad u skladište penicilina u čuvanoj zgradi vlade. Takve krađe postale su sve učestalije što je očekivano s obzirom da je cijena 100 mg penicilina skočila s 1.500 na 3.000 sjevernokorejskih wona. Umjesto da ozbiljnije zaštiti zdravlje svog pučanstva, Kim je prvenstveno pandemiju iskoristio za uvođenje mjera ograničenja u svrhu jačanja svog položaja neprikosnovenog vođe zemlje.

Međutim, čak i ako se zdravstvene posljedice pandemije izuzmu iz razmatranja, gospodarske posljedice su više nego vidljive. Trgovina s Kinom, glavnim saveznikom i pokroviteljem, naglo je pala, poglavito u prvoj polovici 2021. U tom razdoblju kineski izvoz u Sjevernu Koreju smanjio se za 85% u odnosu na pretpandemijska vremena i iznosio je 56,7 milijuna dolara. To je još veći pad u odnosu na 2020. kad se izvoz strmoglavio na 80% vrijednosti iz 2019. Središnja banka Južne Koreje u srpnju je dala procjenu kako se BDP susjedne zemlje smanjio za 4,5% 2020, a vrijednost izvoza se smanjila za dvije trećine na 90 milijuna dolara. Takve južnokorejske (pr)ocjene su prilično točne iako Sj. Koreja najčešće ne objavljuje takve podatke koji se smatraju povjerljivima.





Uz pandemiju i prirodne katastrofe, gospodarsku i financijsku krizu prouzročile su i međunarodne gospodarske sankcije koje su većim dijelom postavljene u vrijeme Trumpove administracije, a još su uvijek na snazi. Sankcije su postavljene prije svega s ciljem stopiranja razvoja nuklearnog i balističkog programa. Osobito pogađaju financijski priljev novca u DNRK i mogućnost zarade u trgovinskoj razmjeni s drugim zemljama. Nestašica goriva i loše stanje tečaja valute izravna su posljedica pandemije. Tako je, primjerice, u lipnju objavljeno kako je sjevernokorejska valuta won izgubila 15-20% vrijednosti u odnosu na američki dolar i kineski renminbi. Izvješće američkog portala 38 North u ljeto ove godine konstatira: „nakon godina relativne stabilnosti, veliki pad cijena i tečaja valute posljednjih dana prijeti podizanjem razine općeg očaja i može otežati ponovno otvaranje trgovine s Kinom.“

Kako bi se populacija nosila s financijskom krizom i kako bi donekle riješila problem nedostatka deviza u zemlji, sjevernokorejska vlada je u rujnu izdala vaučere koji se mogu zamijeniti za strane valute. To nije prvi puta budući da je takva praksa postojala od kraja 1970.-ih sve do ekonomskih reformi 2002. kada je naglo ukinuta. Međutim, teško je vjerovati kako će građani iskoristiti vaučere zbog gorkih iskustava u prošlosti kada je takva praksa u 1990.-im rezultirala inflacijom domaće valute i uništenjem mnogobrojnih osoba i obrta. Sjeverni Korejci puno više vjeruju stranim valutama, poglavito dolaru i yuanu. Vlasti su krajem rujna ipak omogućile stanovništvu da hranu u državnim dućanima kupuje u stranim valutama što je veliki zaokret. Kriza u priljevu stranih deviza je toliko velika da su vlasti pristale na takav presedan. Stanovnici će moći kupiti hranu znatno povoljnije iako će državu to koštati pojedinih financijskih gubitaka. Ipak su vlasti i dalje zadržale zabranu plaćanja devizama u privatnim trgovinama i na tržnicama.

Upravo je nestašica hrane najkritičniji element aktualne sjevernokorejske krize što je potvrdila i državna novinska agencija KCNA. Kim je priznao probleme s opskrbom stanovništva hranom u lipnju, a u kolovozu Korejska narodna armija objavila je kako će dati na korištenje stanovništvu svoje izvanredne zalihe riže. U srpnju su iz Ujedinjenih naroda objavili da bi se Sjeverna Koreja ove godine mogla suočiti s nestašicom hrane od 850.000 tona. Portal Daily NK objavio je kako su cijene kukuruza i riže pale u nekim gradovima, poput prijestolnice, nakon što su stanovnicima podijeljene državne zalihe. Međutim, u nekim drugim ruralnim regijama cijene su drastično porasle. Tijekom ove godine granice s Kinom i Rusijom donekle su se olabavile tako da se u zemlji mogu naći (luksuzni) zapadni proizvodi ali su zato cijene poletjele u nebo. Frapantan je podatak kako se određeni šamponi prodaju po cijeni od 200 dolara, a kilogram banana iznosi 45 dolara. Iz svega se nameće zaključak kako je kriza s hranom izvan velikih gradova vrlo alarmantna. Velika glad je na vidiku ako se nešto ne promijeni, tj. vlasti moraju nešto poduzeti.

Nedavno objavljena dokumentacija Korejske radničke partije pokazuje da su vlasti ovaj gorući problem krenule rješavati ali na svoj staljinistički način. Ogroman naglasak je stavljen na jesensku žetvu. Inzistira se na strogom upravljanju zalihama žita uoči jesenske žetve kako bi se reducirala mogućnost ilegalnog posjedovanja i distribucije. Partijski materijali zahtijevaju od dužnosnika da provode striktan nadzor kako žito ne bi bilo ukradeno ili završilo skriveno. Da bi se onemogućilo da gladno stanovništvo pljačka usjeve, vlasti su u nekim dijelovima zemlje, npr. u pokrajinama Sjeverni Hamjong i Rjanggang, naredile oružanim snagama patroliranje farmama danu i noću te upucaju kradljivce na mjestu bez puno okolišanja. Nakon što je Kim početkom ljeta priznao nestašicu hrane, ubrzo su vlasti isporučile u državne trgovine rižu i kukuruz po manjim cijenama od tržišnih. Međutim, to krizu nije riješilo. Zanimljivo je kako se u partijskim dokumentima neke službenike optužuje za sudjelovanje u „nepravilnom fenomenu“ iliti za ilegalno rukovanje, krađu i gubljenje žita. Tako je npr. jedan dužnosnik u Pugso okrugu bio uhićen za krađu oko 100 kg žita kojeg je trebao transportirati, dok je u gradu Hjesanu ukradeno 250 kg žita za vrijeme transporta.




Krađe hrane i lijekova u jednoj totalitarnoj jednopartijskoj socijalističkoj državi kao što je Sjeverna Koreja ukazuju na to kako kriza postaje sve dublja i polako dobiva obrise katastrofe. Kriza bi mogla imati cijenu velike gladi nalik na onu iz posljednjeg desetljeća 20. st. Pitanje je može li kriza utjecati na izbijanje  eventualne pobune i u konačnici kolaps jucheovskog režima? Točan odgovor je nemoguće sa sigurnošću dati i on ovisi ponajviše o razmjerima krize. Iz jednog kuta gledišta, ako elitni slojevi stanovništva poput partije, vojske i državnih dužnosnika ne budu jače osjetili nestašice režim će nastaviti funkcionirati bez prevelikih problema. Iz drugog kuta gledišta, povijest je pokazala kako se revolucije događaju u trenucima umjerene krize kada je stanje teško ali nije iznimno teško. Tako su se provele i francuska i američka revolucija. Kada je stanje toliko teško da ljudi ne mogu doslovno preživjeti, okreću se spašavanju sebe i svojih obitelji i nemaju vremena planirati političke prevrate kao što je oružani ustanak. Upravo je oružana pobuna ili sličan prevrat jedini način promjene vlasti iznutra u Sj. Koreji. No stanje gladi, ako i ne izazove revoluciju, nesumnjivo će oslabiti položaj Kimova režima što bi moglo imati utjecaja na budući tijek zbivanja. Ne treba posebno isticati kako stanovništvo poglavito živcira glasno režimsko hvalisanje zbog testiranja novih hiperzvučnih, balističkih i krstarećih projektila dok prosječni stanovnik brine hoće li imati sljedeći obrok.

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like