Matija Šerić
S vidljivim povlačenjem SAD-a i Rusije iz regije Bliskog istoka, te rastućim popunjavanjem vakuuma od strane Kine, sazrelo je vrijeme za vjerodostojniju i snažniju ulogu Indije koja bi mogla uskočiti u regiju i ponuditi alternativni model dobrih odnosa sa svim sukobljenim državama kao što su Iran, Izrael i zaljevske monarhije
Indijsko-iranski odnosi posjeduju duboku civilizacijsku pozadinu i potrebno ih je promatrati izvan okvira dnevne politike i aktualnih trendova poput protuvladinih prosvjeda u Iranu, indijsko-pakistanskog sukoba i konstantnih geopolitičkih pregrupiranja zahvaljujući kojima Indija njeguje dobre odnose i s Istokom i Zapadom, a Iran je na udaru zapadnih sankcija. Iran i Indija su po mnogočemu posebne države koje stoljećima njeguju posebne odnose koji usprkos nekim neslaganjima uvijek zadržavaju pozitivni karakter.
Povijesni kontekst
Indijski potkontinent i Iranska visoravan susjedne su geografske regije, a kraljevstva drevne Indije i drevne Perzije imala su bliske odnose koji traju tisućljećima, od migracije indoiranskih naroda u južnoazijsku podregiju. Povijesna razmjena između drevnih zemalja Perzije i Hindustana ilustrirana je ni manje ni više nego precima samog ajatolaha Ruholaha Homeinija, čiji preci vuku podrijetlo iz sjeverne indijske regije Awadh, prije nego što su migrirali u Najaf u Iraku. Indijski i iranski jezici dijele zajedničku granu jezične obitelji i pripadaju indoiranskoj jezičnoj skupini. Od davnina postoje trgovinske veze između Perzije i Južne Azije. Tijekom Srednjeg vijeka došlo je do stapanja srednjovjekovne perzijske i indijske kulture, poglavito od vremena Delhi sultanata do Mogulskog Carstva. U suvremenom dobu, nakon britanske podjele Indije 1947. novonastala neovisna Republika Indija više nije bila susjedna država Iranu jer se između smjestio Pakistan ali su odnosi između obiju nacija i dalje ostali dobri.
Iako veze datiraju tisućljećima, Indija i Iran kao neovisne države uspostavili su diplomatske odnose 15. ožujka 1950. Iranski šah Mohammed Reza Pahlavi posjetio je Indiju u veljači-ožujku 1956. a indijski premijer Jawaharlal Nehru Iran u rujnu 1959. Ipak, tijekom većeg dijela Hladnog rata, odnosi između Republike Indije i tadašnje Imperijalne Države Iran pod vlašću Pahlavi dinastije, bili su općenito loši zbog njihovih različitih političkih orijentacija: Indija je formalno bila predvodnica Pokreta nesvrstanih, ali je njegovala snažne veze sa Sovjetskim Savezom, dok je Iran bio otvoreni član Zapadnog bloka s bliskim vezama sa Sjedinjenim Državama. Premda Indija nije podržala iransku Islamsku revoluciju 1979., odnosi između dviju država ojačali su odmah nakon njene provedbe.
Uspostavljene su opipljive trgovinske veze, poglavito uvoz sirove nafte u Indiju i izvoz dizela u Iran. Iran se često bunio protiv pakistanskih nacrta rezolucija protiv Indije u međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjeni narodi, Organizacija islamske suradnje (OIC) i Komisija za ljudska prava. Iran bi se izuzeo prilikom javnih osuda Indije u tim tijelima. Međutim, kontinuirana potpora Irana Pakistanu u indijsko-pakistanskom sukobu i bliski odnosi Indije s Irakom tijekom Iransko-iračkog rata dosta su pogoršali bilateralne odnose. Između 1996. i 2001. Teheran i New Delhi podržavali su antitalibansku koaliciju u Afganistanu pod nazivom Sjeverni savez što je poboljšalo indijsko-iranske odnose. Za razliku od njih, Pakistan je podržavao talibanski režim sve do njegova rušenja američkom intervencijom 2001. Indijci i Iranci nastavili su podržavati antitalibanske vlade, koje je, uostalom, podržavala međunarodna zajednica, sve dok talibani nisu zauzeli Kabul 2021. i ponovno uspostavili Islamski Emirat Afganistan.
Vojne i gospodarske veze
Indija i Iran potpisali su sporazum o obrambenoj suradnji u prosincu 2002. Indija je 2007. pozdravila odluku da se Iranu udijeli status promatrača u Južnoazijskoj asocijaciji za regionalnu suradnju (SAARC). Godine 2010. iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, apelirao je na muslimane diljem svijeta da podrže borbu za slobodu u regiji Jammu i Kašmir. Indija je pak pozvala vršitelja dužnosti iranskog veleposlanika u New Delhiju da uloži službeni prosvjed. U kolovozu 2013. Iran je u Perzijskom zaljevu zadržao brod MT Desh Shanti najvećeg indijskog prekooceanskog brodara Shipping Corporation (SCI) koji je prevozio sirovu naftu iz Iraka. Iran je bio odlučan i inzistirao je na tome da je zadržavanje tankera „tehničko i nepolitičko pitanje“ ali je bilo jasno da je u pozadini stajala politika. U svibnju 2016. premijer Narendra Modi službeno je posjetio Iran. Posjet je bio fokusiran na jačanje bilateralnih veza i infrastrukturnih projekata, energetsko partnerstvo i trgovinu. Neposredno prije Modijevog posjeta Izraelu u srpnju 2017., ajatolah Hamenei pozvao je muslimane u Kašmiru da „otjeraju tlačitelje“.
S gospodarske točke gledišta, Iran je dugo vremena bio drugi ili treći najveći opskrbljivač Indije sirovom naftom, isporučujući više od 425.000 barela dnevno, a Indija bila jedan od najvećih stranih ulagača u iransku industriju nafte i plina. Godine 2011. bilateralna trgovina naftom iznosila je 12 milijardi američkih dolara. Nažalost, smanjena je zbog opsežnih gospodarskih sankcija Zapada protiv Irana kojima se Indija pridružila, na taj način prisiljavajući indijsku vladu da otplati dug Iranu putem turskih banaka. U svibnju 2019. nakon što je SAD ukinuo izuzeća koja su dozvoljavala uvoz sirove nafte bez sankcija, Indija je prestala kupovati naftu od Irana. Neposredno prije zabrane, Iran je bio treći najveći indijski opskrbljivač sirovom naftom. Zanimljivo je da je potom Indija popunila prazninu uvozom nafte iz SAD-a, zemlje koja je inicirala antiiranske sankcije. Međutim, tijekom 2022. američki udio u indijskom uvozu nafte se prepolovio, a Rusija je postala treći najveći opskrbljivač. Ruski udio u indijskom uvozu sirove nafte bio je blizu 14% tijekom 2022. slično kao u vrijeme SSSR-a. Međutim, skok međunarodnih cijena nafte, jačanje lokalne indijske potrošnje i uzevši u obzir SAD koji poziva na sankcije protiv Rusije, Iran bi mogao ponovno postati važan naftni partner Indije.
Trgovinska razmjena i zajednički projekti
U prvih deset mjeseci 2022. trgovinska razmjena dviju zemalja iznosila je preko 2 milijarde USD. Glavni indijski izvoz u Iran uključuje rižu, čaj, šećer, svježe voće, lijekove/farmaceutske proizvode, bezalkoholna pića, industrijske strojeve, mesne proizvode, itd. S druge strane, Iran u Indiju najviše izvozi bademe, razne kemikalije, tekući butan i propan, bitumen, suhe datulje. Iran i Indija zajedno rade na nekoliko gospodarskih projekata od kojih vrijedi istaknuti:
1) plinovode: Turkmenistan-Afganistan-Pakistan-Indija (TAPI), Iran-Pakistan-Indija (IPI), Mjanmar-Bangladeš-Indija (MBI);
2) plinsko polje i LNG projekt Južni Pars u Perzijskom zaljevu;
3) projekt kontejnerski terminal Chabahar i željeznička pruga Chahbahar-Zaranj. Indijske tvrtke kao što su ESSAR i ONGC Videsh Ltd. prisutne su u Iranu. Obje države su članice Međunarodnog transportnog koridora Sjever-jug, a također imaju sporazume o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i o bilateralnoj promociji investicija.
Geopolitičke odrednice
S geopolitičke točke gledišta, za Indiju je položaj Irana strateški ključan zbog njegovog geografskog položaja između Perzijskog zaljeva i Kaspijskog jezera. Također je Indiji Iran važan jer omogućuje alternativnu rutu povezivanja s Afganistanom i zemljama Srednje Azije budući da New Delhi nema dozvolu Pakistana za korištenje pakistanske kopnene rute. Iran je jedna od država s najvećim zalihama nafte i prirodnog plina a Indija ima goleme energetske potrebe. S druge strane, za Iran je strateški položaj Indije ključan jer uvelike pomaže realizirati azijsku orijentaciju vanjske politike Teherana. Indija je druga najmnogoljudnija država svijeta s prevladavajućim mladim stanovništvom, ima 5. najveće gospodarstvo svijeta što je privlačno za Teheran u pogledu radne snage, investicija i trgovine.
Smetnje: Indija dobra s Izraelom, a Iran s Kinom
Usprkos tome što dvije zemlje imaju pojedine zajedničke strateške interese, Indija i Iran značajno se razlikuju po određenim pitanjima vanjske politike. Indija je u više navrata izrazila snažno protivljenje iranskom nuklearnom programu. Kost u grlu indijsko-iranskim odnosima su dobri odnosi Indije i Izraela te dobri odnosi Irana i Kine. Tu je i pitanje Jemena i tamošnjeg rata gdje Iran podržava Hutije i protivi se Saudijskoj Arabiji i UAE-u, koji su bliski partneri Indije. Upravo partnerstvo Indije sa zaljevskim monarhijama ima tendenciju da stvori nelagodu u odnosima na relaciji Teheran-New Delhi.
Iranci vole Indijce jer poštuju prava šijita
Prema anketi BBC-a iz 2005., 71% Iranaca pozitivno gleda na utjecaj Indije, a samo 21% negativno, što je najpovoljnija ocjena Indije u bilo kojoj državi na svijetu. Izgleda da je iransko pučanstvo izrazito proindijski orijentirano. Sve veći broj iranskih studenata upisuje se na sveučilišta u Indiji, ponajviše u Puneu i Bangaloreu. Činjenica je da su suvremeni teritoriji Irana i Indije odvojeni Pakistanom, koji je žestoko obilježen sunitsko-šijitskim sukobom. Ondje većinski suniti rutinski diskriminiraju i progone manjinske šijite što dovodi do toga da službeni Teheran ali i iransko stanovništvo gleda na Indiju vrlo blagonaklono jer se ondje šijitska prava poštuju za razliku od Pakistana. Islamska vlada u Teheranu sebe vidi kao zaštitnika šijita diljem svijeta. Indijski šijiti uživaju potporu svoje države pa je tako priznat nacionalni praznik muharem. Lucknow, prijestolnica Uttar Pradesha, i dalje je glavno središte šijitske kulture i perzijskog proučavanja na Indijskom potkontinentu.
I jedni i drugi žele mir u Afganistanu
Nemirni Afganistan još je jedno područje koje zbližava indijski i iranski narod i potiče suradnju. I jednima i drugima je Afganistan tranzitno i kulturno važna susjedna zemlja s kojom žele imati dobre odnose i žele da ondje vlada mir i red. New Delhi se često trudio da Amerikancima objasni i kontekstualizira svoj jedinstveni odnos s Teheranom, dok je službeni Washington slao oštra upozorenja da takvo ponašanje nije prihvatljivo. Na svoj vlastiti odmjeren način, indijski premijer Narendra Modi izrazio je zabrinutost zbog jednostranog raskida Iranskog nuklearnog sporazuma od strane Trumpove administracije iako je znao da bi to moglo naštetiti odnosima njegove zemlje s Amerikom. Dolaskom na vlast nove administracije na čelu s Joeom Bidenom koji se osobno obvezao razmotriti ponovno uspostavljanje Iranskog nuklearnog sporazuma, Modi si može priuštiti otvoreno dobre odnose s Iranom.
Modi se protivi protuiranskim sankcijama
U rujnu prošle godine objavljeno je kako se Modi sastao s iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem na marginama 22. summita Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u Samarkandu u Uzbekistanu. Mogla bi to biti najava restrukturiranja indijsko-iranskih odnosa. Iranski predsjednik rekao je da bi Teheran i New Delhi mogli unaprijediti i proširiti suradnju iskorištavanjem postojećih naftnih, plinskih i prometnih kapaciteta, poglavito rute Chabahar-Srednja Azija koja povezuje Indijski ocean sa Središnjom Azijom, ali i poboljšati suradnju u regionalnim i međunarodnim pitanjima u kojima dijele zajedničke stavove. Modi je sa svoje strane izložio nedvosmisleno protivljenje sankcijama protiv Irana, naznačio je važnost prometnog povezivanja i transportnih ruta te kako je važno surađivati po pitanju Afganistana.
Nadalje, na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a o neproliferaciji u prosincu, stalna predstavnica Indije Ruchira Kamboj iznijela je indijski stav o iranskom nuklearnom programu koje se temeljilo na analizi neovisnog tijela nadzorne agencije Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), nasuprot neprovjerenim tvrdnjama. Indija podržava potpunu i učinkovitu provedbu UN-ove rezolucije 2231 (iz 2015. godine), kojom se ukida rezolucija UN-a o iranskoj nuklearnoj politici, i potiče zainteresirane strane na nastavak dijaloga i diplomacije prema rješavanju razlika i povratku na punu provedbu Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA). Drugim riječima, Indija je protiv sankcija i za diplomatsko rješavanje otvorenih pitanja s Iranom.
Iran Indiji ponudio ugovor o strateškoj suradnji
Sredinom prosinca objavljeno je kako je Iran ponudio Indiji ugovor o strateškoj suradnji nalik na ugovor koji je potpisao s Kinom 2021. To nije iznenađujuće budući da je Iran pogođen zapadnim sankcijama i pokušava privući strana ulaganja u svoje energetske i infrastrukturne sektore. Detalji iransko-kineskog dogovora ostali su u (polu)tajnosti. Mediji pišu kako će Peking sukladno 25-godišnjem sporazumu o suradnji uložiti blizu 400 milijardi dolara u iransku infrastrukturu i energetski sektor. Zauzvrat, Teheran će Pekingu osigurati stalnu opskrbu naftom po cijenama jeftinijim od tržišnih. Dogovor predstavlja širenje kineskog utjecaja u zapadnoj Aziji i pokušaj je Irana da privuče važne strane ulagače iz država koje ne slijede diktat Washingtona. Dakle, Iran je ponudio sličan dogovor Indiji kako bi privukao indijska ulaganja u svoju prometnu i energetsku infrastrukturu, što je potvrdio i zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Ali Bagheri tijekom svog posjeta u New Delhiju u studenom. Detalji predloženog indijsko-iranskog ugovora još nisu javni.
Ako bi se realizirao takav dogovor on bi imao veliku važnost s obzirom da je Indija bila među najvećim iranskim kupcima nafte dok nisu stupile na snagu zapadne sankcije. Novi ugovor s naftom bogatim Iranom pomogao bi Indiji, trećem najvećem potrošaču nafte na svijetu da se nosi s visokim cijenama energije. Teheran je često ponavljao svoju spremnost da opskrbljuje Indiju naftom i čak je uvjeravao New Delhi da bi to moglo pomoći u zadovoljavanju energetskih potreba zemlje usred nestabilnosti zbog rusko-ukrajinskog rata. Indijske državne naftne kompanije (ONGC i Oil India) zajednički su istraživale naftu i plin u toj Iranu. Indijski konzorcij otkrio je plinsko polje Farzad-B u Perzijskom zaljevu. New Delhi je također odigrao važnu ulogu u izgradnji iranske infrastrukture. Tijekom Bagherijevog posjeta u studenom obje su se strane složile nastaviti suradnju na razvoju terminala Shahid Beheshti u luci Chabahar.
Takav dogovor bi bio više nego dobrodošao za Teheran jer bi mu pomogao unaprijediti odnose s azijskim silama nakon što su napetosti oko iranskog nuklearnog programa sa SAD-om i njegovim europskim saveznicima dovele do nametanja sankcija. Dodatno, prosvjedi u posljednjim mjesecima 2022. zbog smrti Mahse Amini u policijskom zatočeništvu intenzivirali su proces povlačenja zapadnog kapitala iz Irana što je dovelo do devalvacije nacionalne valute iranskog rijala. Kako bi došlo do reseta odnosa s Iranom najvažnije je da Indija korača vlastitim vanjskopolitičkim putom. Budući da ima prilično dobre odnose s bogatim zaljevskim državama kao što su Saudijska Arabija i UAE te s Izraelom ne mora ih uvjetovati niti povezivati sa svojim odnosima s Iranom.
Perspektivni koncept „strateške autonomije“
Indija je uspjela dobro diplomatski lavirati u pogledu ukrajinskog rata, pri čemu je više puta ukazala na nepotrebnost rata, dok je istovremeno nastavila trgovati s Rusijom, a kod glasovanja u UN-u je većinom bila suzdržana. Koncept „strateške autonomije“ kojeg Modi provodi s Rusijom također bi se mogao proširiti na Iran, gdje mogu postojati legitimna neslaganja i zabrinutosti oko nekih specifičnih tema, ali mora se zadržati međusobno povjerenja. S vidljivim povlačenjem SAD-a i Rusije iz regije Bliskog istoka, te rastućim popunjavanjem vakuuma od strane Kine, sazrelo je vrijeme za vjerodostojniju i snažniju ulogu Indije koja bi mogla uskočiti u regiju i ponuditi alternativni model dobrih odnosa sa svim sukobljenim državama kao što su Iran, Izrael i zaljevske monarhije. Naravno, to je težak zadatak i kako bi to uspjelo Indija uistinu treba biti strateški autonomna.
Indija i Iran mogu mnogo toga zajednički postići. Asertivna diplomacija koju prakticira Modijeva administracija, produbljuje dobre odnose s prijateljskim zemljama i fokusira se na ispunjavanje svojih nacionalnih interesa, što je dobrodošla strategija. Ako Indija može proširiti istu viziju prema Iranu, to bi moglo otvoriti ogromni potencijal suradnje između ove dvije velike nacije i civilizacije. Više je nego pogodno vrijeme za restrukturiranje indijsko-iranskih odnosa kako bi se potencijali dviju nacija iskoristili, ali i uvelike relaksirala situacija u konstantno trusnim regijama Bliskog istoka i Južne Azije.
