M. Šerić: Iran i Saudijska Arabija: Je li na vidiku pomirba dvaju zakletih neprijatelja?

Matija Šerić

U prosincu je iranski ministar vanjskih poslova, Hossein Amir Abdollahian, otkrio da ga je njegov saudijski kolega, princ Faisal bin Farhan, obavijestio o „spremnosti Kraljevstva za nastavak dijaloga s Iranom“. Početkom siječnja, pomoćnik iranskog ministra vanjskih poslova, Ali Reza Enayati, otkrio je da je njegova zemlja potpisala sigurnosne sporazume s nekim susjednim zemljama, uključujući S. Arabiju

Tijekom proteklog desetljeća, od izbijanja Arapskog proljeća 2011., borba za prevlast između Irana i Saudijske Arabije na Bliskom istoku osjetila se u skoro svakom regionalnom pitanju. U pozadini „bliskoistočnog Hladnog rata“ je šijitsko-sunitski sukob. Rijad sebe vidi kao lidera islamskog svijeta zbog postojanja najsvetijih mjesta islama, Meke i Medine, na svom teritoriju. Međutim, ovo je shvaćanje dovedeno u pitanje nakon uspješno provedene Islamske revolucije u Iranu 1979. Nakon revolucije većinski šijitski Iran počeo je utvrđivati svoj utjecaj na području zapadne Azije. Osim religijskog suparništva, rivalstvo dviju zemalja manifestira se i na svjetovnim pitanjima, točnije u naftnoj politici. Obje zemlje žele izvesti što više sirove nafte u što više dijelova svijeta kako bi što više zaradile.

Karta: Saudijska Arabija (narančasto) i Iran (zeleno)

U posljednjem turbulentnom desetljeću nadmetanje za regionalni utjecaj između Rijada i Teherana rezultiralo je uništenjem mnogobrojnih bilateralnih i multilateralnih saveza te je bilo katalizator ratova, a istovremeno je prijetilo izbijanjem većeg rata u kojeg bi se vrlo lako mogle uključiti Sjedinjene Države, NATO, Rusija i druge regionalne sile. Međutim, vremena se mijenjaju, odnosno dolazi do smanjenja napetosti na cijelom Bliskom istoku i čini se da obje sile trenutno traže diplomatsko prevladavanje razlika. Normalizacija iransko-saudijskih odnosa je na vidiku.





Iransko-saudijski Hladni rat na vrućem Bliskom istoku

Sukob Irana i Saudijske Arabije krenuo je još 1980-ih jer se Teheran konzistentno protivio američkoj politici u regiji koju je često na terenu provodio Rijad. Vlasti Islamske Republike Iran uvijek su suprotstavljale američkom utjecaju u regiji i pokušavale su ga svesti na minimum. Međutim, Kraljevstvo Saudijska Arabija je uvijek bila glavni američki saveznik u regiji. Naravno, tu je i neizostavni teološki sukob dvije grane islama. Od implementacije Islamske revolucije 1979. godine, S. Arabija je na Iran gledala kao na teološkog konkurenta u regiji. Nakon incidenta u Meki 1987. gdje su saudijske snage sigurnosti pobile oko 400 šijitskih hodočasnika, u javnom obraćanju iranski vrhovni vođa ajatolah Ruholah Homeini izjavio je da su „ovi podli i bezbožni vehabije, poput bodeža koji su uvijek probadali srce muslimana s leđa“, te je objavio da je Meka u rukama „skupine heretika“. Slijedili su loši odnosi.

U novije doba diplomatski odnosi dviju zemalja prekinuti su početkom siječnja 2016. Naime, 2. siječnja 2016., 47 ljudi je ubijeno u nekoliko saudijskih gradova, uključujući istaknutog šijitskog klerika ajatolaha Nimra Baqira al-Nimra. Iranski šijiti odgovorili su prosvjedima u prijestolnici Teheranu i drugim gradovima. Prosvjednici su upali te opljačkali i zapalili saudijsko veleposlanstvo u Teheranu i saudijski konzulat u Mashhadu. Sljedećeg dana saudijsko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je prekid diplomatskih veza s Iranom. Iranski predsjednik Hassan Rouhani osudio je da napade ali to nije ništa promijenilo i odnosi su ostali prekinuti.

Saudijska Arabija je pojačala svoje anti-iranske vanjskopolitičke avanture nakon što je Muhammed bin Salman imenovan prijestolonasljednikom 2017. Od građanskog rata u Siriji do rata do rata u Jemenu, to je značilo da S. Arabija i Iran ratuju preko posrednika u tzv. proxy ratnim sukobima. Ratovanje preko posrednika ponekad je bilo toliko uzavrelo da je prijetilo izravnim sukobom dva „nepomirljiva neprijatelja“. Npr. za napad Hutija preciznim projektilima i bespilotnim letjelicama na saudijska naftna postrojenja u rujnu 2019. mnogi su okrivili Iran. Vlade SAD-a i S. Arabije izjavile su da Iran stoji iza napada, dok su Francuska, Njemačka i Velika Britanija dale zajedničku izjavu da Iran snosi odgovornost za napad. Iran je očekivano zanijekao bilo kakvu umiješanost u napade. Dodatno, izrazito neprijateljski stav Trumpove administracije prema Teheranu, tj. američki atentat na iranskog omiljenog generala Qasema Soleimanija siječnju 2020., doveo je SAD i Iran na rub rata. Takav rat bi Rijad vrlo teško izbjegao budući da je glavni američki partner u regiji uz Izrael.





Uloga SAD-a

U posljednje vrijeme Bidenova administracija provodi diplomatske napore za otopljavanje odnose s Iranom u nastojanju da oživi međunarodni sporazum o zamrzavanju iranskog nuklearnog programa iz 2015. iz kojeg se SAD pod Trumpovim predsjedanjem povukao. Iako pregovori o oživljavanju toga sporazuma nisu rezultirali konkretnim dogovorom oni se podudaraju sa širim diplomatskim inicijativama diljem Bliskog istoka kako bi se zaustavili sukobi a regija okrenula miru i stabilnosti. Iako pomalo patetično, ne treba zanemariti Bidenovo obećanje da će ljudska prava učiniti središnjim stupom američke vanjske politike, a saudijsku monarhiju državom prognanicom u međunarodnoj zajednici.

Doduše, još uvijek nisu vidljive konkretne promjene u tom pitanju i Biden nije radikalno promijenio američku politiku prema saudijskoj monarhiji. Čak je prošle godine posjetio Rijad i susreo se s prijestolonasljednikom bin Salmanom u nastojanju da američki partneri iz Zaljeva stanu na stranu Zapada a protiv Rusije u pogledu rata u Ukrajini. Takva američka inicijativa i nije dala neke rezultate. Zaljevske države nisu uvele sankcije Rusiji. Štoviše, unatoč pritisku Washingtona da poveća proizvodnju i snizi globalne cijene nafte, Rijad, odnosno države članica OPEC-a u listopadu 2022. u Beču dogovorile su se Rusima da proizvodnja ostane na relativno niskim razinama od dva milijuna barela dnevno. To je dodatno pojačalo napetosti na relaciji Rijad-Washington i daje prilike Saudijcima da potraže partnere negdje drugdje pa i u Teheranu.

Jemen, Sirija, Libija, Sveta Zemlja

Nakon isteka nedavnog dogovora o prekidu vatre, građanski rat u Jemenu nastavit će kreirati jednu od najgorih globalnih humanitarnih kriza. 12-godišnji građanski rat u Siriji sada je ušao u produženu završnicu koja, iako manje krvava, ostaje podjednako neugodna i opasna. Libija je doživjela predah u svom građanskom ratu otkako je dogovoreno primirje u listopadu 2020. i imenovana prijelazna vlada u ožujku 2021., ali njezina tranzicija iz ratnih okršaja na izbornu bitku ušla je u sve napetiju slijepu ulicu. Najvažnije, malaksalost borbi u tim zemljama nikako ne jamči uspostavu trajnog mira na Bliskom istoku.

U međuvremenu, nedavno rasplamsavanje nasilja između Izraelaca i Palestinaca, jednako kao i borbe između Izraela i Hamasa u svibnju 2021., služe kao podsjetnik da se izraelsko-palestinski konflikt nije riješio i predstavlja prijetnju koja može dovesti do rata između Irana i Saudijske Arabije. Kao i svi drugi konflikti u regiji (ratni ili diplomatski), „vječni sukob“ u Svetoj Zemlji pozornica je za odvijanje proxy sukoba Saudijaca i Iranaca. Međutim, premda bi bilo prirodno za očekivati da će saudijski lideri dati glasnu potporu Palestincima u njihovim sukobima s izraelskim snagama sigurnosti, oni namjerno šute o palestinskom pitanju u zamjenu za izraelsku potporu u diplomatskom ratu protiv Irana.

Sporazumi o normalizaciji odnosa između Izraela s arapskim državama (Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, Marokom i Sudanom) koji su potpisani u posljednjim mjesecima Trumpove administracije krajem 2020. i početkom 2021.formalizirali su strateško prestrojavanje u regiji koje je do tada bilo javna tajna. Donedavno je na dnevnom redu stajalo pitanje hoće li saudijska kraljevina slijediti taj primjer i uspostaviti diplomatske odnose s Izraelom? Međutim, normalizacija odnosa S. Arabije s Izraelom više se ne čini tako izglednom budući da se Benjamin Netanyahu vratio na čelo izraelske vlade i uspostavio desničarsku koaliciju koja ne gleda blagonaklono na normalizaciju odnosa s Rijadom. To je dodatni impuls za poboljšanje saudijsko-iranskih odnosa.

Najava novog doba u odnosima Rijada i Teherana

S prolaskom vremena kako su jenjavali ratovi u Siriji, Jemenu i Libiji krenuli su pregovori o normalizaciji iransko-saudijskih odnosa. Službeni Bagdad je od travnja 2021.  posredovao u izravnim pregovorima između sunitske Saudijske Arabije i šijitskog Irana. Irak je simbolično izabran kao posrednik zbog svojeg mješovitog muslimanskog stanovništva (29-34% sunita i 61-64% šijita). Peti krug pregovora održan je u travnju prošle godine. Dana 23. srpnja 2022. irački ministar vanjskih poslova, Fouad Hussein, obznanio je želju svoje zemlje da bude domaćin javnog sastanka između ministara vanjskih poslova S. Arabije i Irana.

Poput ostalih arapskih država u Perzijskom zaljevu, Saudijska Arabija je dosad odbijala zauzeti službeni stav o protuvladinim prosvjedima u Iranu. Zapravo, trebalo je više od mjesec dana da saudijski dužnosnici uopće spomenu to pitanje. 19. listopada prošle godine saudijski ministar vanjskih poslova, Faisal bin Farhan Al Saud, rekao je da njegova zemlja „ima fiksnu politiku nemiješanja u unutarnje stvari drugih država“, dodajući: „Želimo Iranu i njegovom narodu sve najbolje“. Saudijski oprez kao i oprez drugih zaljevskih država temelji se na dva razloga. Prvo i osnovno, autoritarne države poput S. Arabije nemaju povoljno mišljenje o pokušajima promjene režima na ulici putem revolucije (one ne žele da se njihov režim svrgne uličnim nemirima). Uzimajući u obzir političke i društvene procese na Bliskom istoku, eventualna demokratska transformacija Irana mogla bi imati ozbiljne posljedice za njegove arapske susjede.

Drugo, zaljevske države vjeruju da je Islamska Republika još uvijek sposobna obuzdati situaciju i da promjena režima nije na vidiku, barem kratkoročno. Otvoreno davanje potpore protuvladinom pokretu riskiralo bi odmazdu Teherana. Može se zaključiti kako Saudijska Arabija i ostale zaljevske države definitivno nisu zainteresirane za davanje potpore unutarnjoj antirežimskoj revoluciji a još manje za vanjsku invaziju. Usprkos tome, istaknuti iranski general Esmail Ghaani održao je govor u prosincu u kojem je optužio saudijsku monarhiju za neizravno miješanje u unutarnje stvari Irana. Međutim, Rijad dobro zna da bi slom Irana bio gori od raspada Iraka nakon američke invazije 2003. godine.

Dana 21. prosinca prošle godine, iranski ministar vanjskih poslova, Hossein Amir Abdollahian, otkrio je da ga je njegov saudijski kolega, princ Faisal bin Farhan, obavijestio o „spremnosti Kraljevstva za nastavak dijaloga s Iranom“. Početkom siječnja, pomoćnik iranskog ministra vanjskih poslova, Ali Reza Enayati, otkrio je da je njegova zemlja potpisala sigurnosne sporazume s nekim susjednim zemljama, uključujući S. Arabiju, što ukazuje da je ruka pomirbe Teherana pružena prema Rijadu. Iransko Ministarstvo vanjskih poslova pozdravilo je 23. siječnja saudijski „pozitivni“ stav prema obnovi odnosa s Teheranom. Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova, Nasser Kanaani, tada je izjavio: „Čuli smo pozitivna stajališta saudijskih dužnosnika i cijenimo pozitivna stajališta i smatramo ih pozitivnim pokazateljem. Pozdravljamo proces jačanja i podizanja razine odnosa sa susjednim državama i zemljama u regiji i toplo ćemo pohvaliti pruženu nam ruku prijateljstva, a svakako ćemo pozdraviti svaku pozitivnu inicijativu i unapređenje odnosa.“

Nadalje, Jalil Rahimi Jahan Abadi, član parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku, početkom veljače istaknuo je potrebu da Iran proaktivno upravlja sporovima u vanjskim odnosima. Komentirajući obnovljene napore za nastavak pregovora Teherana i Rijada u Bagdadu, izjavio je: „Odnosi između Teherana i Rijada imali su mnogo uspona i padova i uloženi su mnogi napori da se poboljšaju, a održavanje pet rundi razgovora i pregovora bilo je u ovom smjeru. Na temelju toga, može se priznati da zbog šeste runde koja se održava u bliskoj budućnosti, postoji nada za obnovu odnosa i ponovno otvaranje veleposlanstava. Iran i S. Arabija smatraju se važnim zemljama islamskog svijeta i Bliskog istoka, pa će poboljšanjem odnosa dviju zemalja otkloniti zlouporabu cionističkog režima. Zapravo, ovaj zloglasni režim je uzrok napetosti i izazova među islamskim zemljama. Također, poboljšanje odnosa dviju zemalja može olakšati zajedničku suradnju Irana i arapskih zemalja Perzijskog zaljeva“, izjavio je istaknuti iranski parlamentarac Rahimi Jahan Abadi u intervjuu za iransku novinsku agenciju ICANA.

Irački ministar vanjskih poslova, Fouad Hussein, nedavno je rekao kako je saudijski prijestolonasljednik Muhammed bin Salman pozvao visoke iračke dužnosnike da organiziraju sastanak licem u lice između ministara vanjskih poslova Teherana i Rijada u sklopu diplomatskih napora da se odlede zaleđeni odnosi. Prema Husseinu, Iračani će objaviti rezultate privatnih razgovora, a održat će se i javni sastanak saudijskih i iranskih ministara vanjskih poslova. Aktualno teško vrijeme kroz koje Iran prolazi poklapa se s vrlo pomirljivim tonom koji koriste Saudijci. Saudijski kreatori politike usmjereni su ponajviše na vlastiti razvoj i ostvarenje svoje Vizije 2030. te ne želi ulaziti u ratoborne odnose sa susjedima. Ovo je prilika koju Iran mora iskoristiti. Odnosi se mogu poboljšati na sličan način na koji je Iran poboljšao svoje odnose s Turskom, usprkos tomu što su bili na suprotnim stranama u svakom regionalnom sukobu, bilo u Iraku ili Siriji.

Blagodati normalizacije odnosa za Iran

Iranske vlasti moraju biti dovoljno razborite da prepoznaju priliku koji daje aktualni povijesni trenutak. Blagodati normalizacije odnosa sa Saudijskom Arabijom za Iran su velike. Kroz normalizaciju odnosa sa Saudijcima, Iranci bi dali veliki doprinos stabilizaciji i prosperitetu ne samo svoje nacije već cijele regije. Postoje dvije prilike koje Iran treba iskoristiti: jedna je Jemen a druga Libanon. Ovo su prilike u kojima Iran može zamijeniti sukob suradnjom. Ne samo da bi promjena politike u odnosu na ove dvije države pomogla Teheranu da popravi svoje odnose sa susjedima, već bi i poboljšao svoj položaj na međunarodnoj pozornici. Teheranu je prijeko potrebno poboljšanje međunarodnog ugleda kako bi se poboljšala nezavidna gospodarska situacija u zemlji.

U Jemenu, početni stav Hutija o nacionalnom dijalogu koji je vodio Abed Rabbo Mansour Hadi 2014. bilo je pristajanje na federalizaciju zemlje. Kako su borbe počele i Hutiji počeli napredovati na terenu, ohrabreni iranskom potporom, počeli su podizati ljestvicu zahtjeva. Iranci bi trebali surađivati sa Saudijcima kako bi se Hutiji vratili svojim početnim zahtjevima i prihvatili federalni sustav koji jamči jedinstvo Jemena, istovremeno osiguravajući da dobiju odgovarajuću zastupljenost u državnim institucijama. U Libanonu Iran može surađivati sa S. Arabijom na uspostavi vlade tehnokrata koja može provesti reforme i zaobići politička pitanja koja izazivaju podjele kao što je pitanje Hezbollaha.

Prosvjedi u Iranu i pomirljivi ton Saudijaca predstavljaju šansu za Iran da učini promjenu vanjske politike koja bi ojačala unutarnji položaj režima bez znatne političke promjene. U biti, Iranci trebaju reformirati vanjsku politiku kako bi zadržali poredak islamske republike. Prije dva desetljeća, za vrijeme vladavine reformističkog predsjednika Mohammeda Khatamija, Iran se pokušavao otvoriti prema Zapadu i svojim susjedima, ali ni SAD ni zaljevske zemlje nisu shvatile značaj trenutka i iskoristile priliku.

Sada, početkom 2023. godine, Iran ima priliku otvoriti se svojim susjedima neovisno radi li se o sunitskim državama, Izraelu ili zapadnim silama. Teheran bi kao prvi korak u promjeni svoje politike trebao krenuti surađivati s Rijadom. Sada je savršeni trenutak da Iran pokaže međunarodnoj zajednici i svojim susjedima da može raditi na stabilnosti regije, dok također radi na gospodarskim reformama kako bi zadovoljio svakodnevne potrebe svog naroda. Također, ponovno otvaranje konzularnih ureda omogućit će građanima Irana koji žele ići na hodočašće u Meku i Medinu da to i učine.

Blagodati normalizacije odnosa za Saudijsku Arabiju

I Saudijci bi imali velike prednosti od normalizacije odnosa s Iranom. Poboljšali bi svoj međunarodni ugled tako što bi zajedno s Irancima stavili pečat na mirovni sporazum u Jemenu. Rijad želi igrati ulogu u Iraku, zemlji na koju Iran ima velik utjecaj zbog brojne šijitske populacije. Zbog toga je iračka vlada, uostalom, preuzela vodstvo u pomirbi Irana i Saudijske Arabije. Ako bi se Rijad i Teheran pomirili to bi uvelike relaksiralo sunitsko-šijitske odnose u Iraku ali i na cijelom Bliskom istoku. Saudijske vlasti u posljednje vrijeme žele se distancirati, odnosno osloboditi od utjecaja Amerike što je vidljivo s obzirom na dobre, moglo bi se reći i srdačne odnose s Rusijom. Popravljanje odnosa s Iranom Saudijcima bi dalo više manevarskog prostora u diplomaciji i ekonomiji.

S. Arabija i druge članice Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) gledaju na rat u Ukrajini kao na komplicirani europski sukob, koji ne zahtijeva od arapskih država da se suprotstave Rusiji. Iako niti jedna arapska vlada, osim Sirije, nije otvoreno podržala rusku invaziju, okupaciju i aneksiju ukrajinske zemlje, arapski državnici ne vjeruju da bi njihove vlade trebale spaliti mostove s Moskvom zbog ukrajinske krize. Iako su zaljevske države u velikoj mjeri podržale rezolucije Opće skupštine UN-a kojima se osuđuje ruski napad na Ukrajinu, nijedna se nije pridružila zapadnim silama u provedbi sankcija protiv Moskve ili drugih politika usmjerenih na izolaciju Rusije.

U svakom slučaju, pomirba između dvije nacije više je nego dobrodošla i ona predstavlja pragmatični čin usprkos animozitetima koji postoje. Održiv sporazum o normalizaciji iransko-saudijskih odnosa, s visokim stupnjem jasnoće i predanosti, riješio bi brojne postojeće sigurnosne i političke probleme u regiji Bliskog istoka (zapadne Azije) i smanjio suparništvo između dvije države. Umjesto u proxy ratovima, Iranci i Saudijci trebali bi se natjecati u drugim područjima poput održivog razvoja i gospodarstva.

Komentari

komentar

You may also like