M. Šerić: Kako je N. Modi Indiji vratio ugled, moć i status supersile u nastajanju (I. dio)

Matija Šerić

Indijski premijer Narendra Modi kakvog danas poznajemo: zaštitno lice Indije sa statusom popularnosti rock zvijezde koja uživa ogroman ugled, predstavlja ponos i samouvjerenost Indije, nije instant političar nastao nakon uvjerljive pobjede na općim izborima 2014. Modi je živopisna osoba koji je prije dolaska na vlast oko tri desetljeća gradio svoj status sposobnog i iskusnog političara. Postupno se osposobljavao u poslovima javne uprave i diplomacije, a pritom je uspio razviti osebujan osobni stil i filozofiju koja ga je učinila zvijezdom i osobom kojeg većina obožava a manjina mrzi. U nešto više od osam godina vladavine Modi je uspio preporoditi Indiju u pitanjima vanjske politike (Modijeva doktrina) i vratiti joj ugled, moć i status supersile u nastajanju kakav je otprilike imala za vrijeme Jawaharlala Nehrua i Indire Gandhi.

Razvijao je odlike diplomata davno prije nego što je postao savezni premijer pa i prije nego je postao regionalni premijer rodne savezne države Gujarata. Ono što se danas naziva Modijeva doktrina počelo se oblikovati još u mladosti a pojačalo u srednjim godinama njena osnivača.  Puno je putovao, učio i sazrijevao u politici dok je bio mlad i nepoznat da bi s vremenom postao obećavajući regionalni lider svoje stranke Bharatiya Janata Party (BJP).

Narendra Modi je rođen 17. rujna 1950. u Vadnagaru, gradiću u sjeveroistočnom Gujaratu. Ondje je odrastao i završio srednjoškolsko obrazovanje. S osam godina je učlanjen u hinduističku nacionalističku i desničarsku organizaciju Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS). Skrenuo je pozornost na sebe još kao dijete jer je morao raditi na očevom štandu s čajem na peronu željezničke postaje Vadnagar. S 18 godina Modi se oženio s Jashodaben Chimanlal Modi, koju je ubrzo nakon toga napustio zajedno s obiteljskim domom. Javno je priznao brak tek četiri desetljeća kasnije prilikom kandidiranja na izborima jer je to zakonska obaveza. Putovao je sjevernom Indijom dvije godine nakon što je napustio svoj roditeljski dom, posjećujući brojne vjerske centre.

Nakon povratka u Gujarat 1971. postao je stalni dužnosnik RSS-a. U dobi od 28 godina, 1978. u RSS-u je imenovan za Vibhaaga Prachaaraka (regionalnog organizatora zaduženog za šest okruga u državi Gurajat). Rukovodstvo RSS-a prepoznalo je Modijeve kvalitete koje su ga isticale od ostalih članova organizacije: izvrsne govorničke sposobnosti, mogućnost mobilizacije velikih masa, kreiranje osobnih prijateljstava, planiranje i izvršavanje zadataka. Pomogao je da RSS postane prepoznatljiv kao pružatelj socijalne pomoći onima najpotrebitijima.





Do početka 1980-ih postao je dopredsjednik RSS-a te je nastavio pokazivati talent koji ga je izdvajao od okoline. Nacionalni lider RSS-a je Modija 1987. imenovao izaslanikom u BPJ kako bi usmjeravao politički rad te nacionalističke hindu stranke. Zahvaljujući svom radoholičarskom karakteru i sposobnosti dopiranja do širokih narodnih masa, Modi se uspeo do vrha stranke. Uspio je prikupiti pristaše, širiti hinduističku nacionalističku ideologiju i uspostaviti brojke ogranke i podogranke RSS-a i BJP-a što mu je unaprijedilo političku karijeru. Tijekom 1990-ih Modi je nalazio svoje mjesto u politici kao prachaarak i promicatelj Sangh Parivaara (šire hindu organizacije) te je odlazio na mnogobrojna putovanja u inozemstvo i stekao znanja za kovanje svoje geopolitičke doktrine. Kao bliski suradnik indijskog premijera iz BJP-a, Atala Vajpayeea, poslan je da kao izaslanik putuje po zemljama kao što su Australija i Malezija da obavlja diplomatske poslove. Tako bi prilikom posjeta SAD-u uvijek razmišljao o Indiji i pitao se zašto to što vidi u Americi, poput Kipa slobode, cesta, željeznica, komunalne infrastrukture, ne bi bilo moguće napraviti u Indiji? Zanimalo ga je što Indija može naučiti iz američkih i tuđih iskustava.

Međunarodni zadaci u tom periodu dodatno su učvrstili njegove poglede na svijet i vanjsku politiku. Modi je sam izjavio: „Bio sam sretan da sam mogao posjetiti više od 40 zemalja i zbog toga sam uspješno došao u doticaj s diplomacijom. Shvatio sam u kojem smjeru ide svijet, kakve se stvari događaju i gdje je u svemu tome moja zemlja bila smještena. Morao sam promisliti: Zbog čega je moja zemlja ovakva kakva je? Zbog čega drugi ostvaruju napredak? U Izraelu ni kiša ne pada, a opet napreduje. Zbog čega mi ne napredujemo?“ Modi je imenovan regionalnim premijerom Gujarata 2001. zbog narušenog zdravlja dotadašnjeg premijera Keshubhaija Patela i lošeg imidža u javnosti nakon potresa u Bhuju. Nakon što je postao regionalni premijer, to je funkcija koju će zadržati do 2014. kada će postati nacionalni premijer. I dalje je zadržao naviku inozemnih putovanja. Njegov pristup u međunarodnim putovanjima je jedinstven zato što se ne drži samo druženja i razgovora s elitama nego voli komunicirati s običnim narodom. Interakcija, prisnost, prijateljevanje je karakteristično za Modijev međunarodni pristup.

U vremenima prije Modijevog dolaska na vlast 2014. (osobito u vrijeme mandata Manmohana Singha) nije postojao jasan plan treba li Indija u međunarodnim odnosima više stremiti prema SAD-u ili se udružiti s Kinom (donekle Rusijom) kako bi se stvorila protuteža američkoj dominaciji. U tim vremenima proklamirala se nejasna Nesvrstanost 2.0 koja nije bila dosljedno provođena u praksi. Indija je lutala i bila uvelike nezainteresirana za vanjsku politiku što si priznavali i svi neovisno promatrači. Indija se ponašala kao da ju vanjska politika ne zanima kao niti položaj u svijetu i bila je sila čiji se utjecaj uglavnom osjećao samo u njenom izravnom okruženju. Tek s Modijem u premijerskoj rezidenciji Lok Kalyan Marg 7, Indija je oformila svoju vanjskopolitičku strategiju, popularno nazvanom Modijeva doktrina. Prema toj doktrini Indija želi stvoriti multipolarni svijet u kojem bi New Delhi predstavljao jedan neovisan pol, a ne samo bio jedan od važnih aktera koji će više gravitirati SAD-u ili Kini ovisno o potrebi. Takva vanjskopolitička strategija se izravno oslanja na Mumbajski konsenzus, tj. gospodarsku razvojnu politiku koja se razlikuje od Washingtonskog i Pekinškog konsenzusa. Naime, Mumbajski konsenzus daje prednost domaćem tržištu u odnosu na izvoz te uslužnim djelatnostima u odnosu na tvorničke djelatnosti. U Modijevoj doktrini, cilj je postizanje i održavanje visoke stope rasta BDP-a, borba protiv terorizma, očuvanje teritorijalnog integriteta i jačanje položaja Indije u svijetu. Konačno, Indija treba postati supersila u širem kontekstu globalne arene nacionalnih država.





Modi je krenuo s radikalnim promjenama u vanjskoj politici jer je shvatio da će tako najviše profitirati u očima prosječnih Indijaca koji žele odmah vidjeti napredak domovine, a s time i ostvarenje boljeg životnog standarda. Odlučio je redefinirati indijske nacionalne interese tako da oni budu privlačni međunarodnoj zajednici. Koncepcije poput Međunarodnog solarnog saveza i indijska antiteroristička strategija pridobili su strance da podržavaju napredak Indije. Indijska vanjska politika pod Modijevim vodstvom nije usmjerena samo na poboljšanje gospodarskog stanja Indije nego na jačanje indijske meke ali i vojne moći. Indija je kao zemlja u razvoju ponovo zadobila ugled i simpatije međunarodne javnosti upravo zato što podržava plemenite ciljeve stvaranja jednog pravednog međunarodnog poretka u kojem bi se stvorila ravnoteža velikih sila, iskorijenio terorizam i siromaštvo. Indija iz godine u godinu sve više napreduje na svim poljima što nije slučajnost nego rezultat politike kontinuiteta.

Prilikom svog inauguracijskog govora 2014. Modi je dao obećanje „aktivno se upustiti u interakciju s globalnom zajednicom kako bi se još jače promicao mir i razvoj u svijetu“. To nije bila fraza jer se potrudio da svi lideri južnoazijskih susjeda Indije budu na inauguraciji u čemu je i uspio (osim premijera Bangladeša koji je bio spriječen) što je ogroman diplomatski uspjeh. Maštoviti premijer nije dao da ga birokracija ometa u kreativnim promjenama pa je upravo zato u siječnju 2015., jedan dan nakon posjete Baracka Obame Indiji, smijenio vodeću diplomatkinju Sujathu Singh. Taj rijetki čin otvorio je pun dugoročnim reformama. Razlog smjenjivanja bilo je nedovoljno angažiranje gospodarske diplomacije te sporo stvaranje jačih veza s Izraelom i Japanom. Karijerni diplomati bili su smjenjivani kako bi na funkcije došli ljudi koji su bili spremni provoditi potrebne reforme. Modi posjeduje osobine menadžera ljudskih potencijala u nekoj tvrtki i nastoji promaknuti sposobne i kreativne diplomate. Tako je npr. diplomat Subrahmanyam Jaishankar, nekadašnji indijski veleposlanik u Češkoj Republici, Kini i SAD-u promaknut na poziciju vodećeg indijskog diplomata zato što je uspio izboriti drugi Obamin posjet Indiji i poboljšao indijsko-američku suradnju što je velebni uspjeh.

Modi je uveo personalizirani oblik vladavine u kojem njegova unikatna osobnost i kreiranje osobnih odnosa s drugim državnicima igra znatnu ulogu ali nije uveo diktaturu. U vanjskoj politici Indije u Aziji uveo je „tri C“ strategiju: povezivost (connectivity), gospodarske veze (commerical ties) i kulturne spone (cultural bonds). U međunarodnim odnosima proklamirao je „tri D“ strategiju: demokraciju, demografiju i i potražnju (demand) što se pokazalo kao izvrstan marketinški potez i adut koji služi približavanju Indije prema statusu moćne sile.

Određeni aspekti Modijeve doktrine, iako modificirani, oslanjaju se na pet stupova vanjske politike njegove stranke BJP: Samaana (nacionalni ponos i ugled pred međunarodnom zajednicom), Samvaad (intenzivna gospodarska diplomacija u svim kutovima svijeta), potraga za Samriddhijem (zajedničko gospodarsko blagostanje i obostrana gospodarska razmjena s drugim državama), Suraksa (nacionalna, regionalna i globalna sigurnost) i stvaranje Sanskriti evam Sbhyata (stvaranje kulturno-civilizacijskih veza s ostatkom svijeta). Modi je ubrizgao svježu energiju u vanjsku politiku i krenuo provoditi paradigmatske promjene koje su vrlo brzo dale rezultata i vrlo izvjesno postale nepovratne.

-Nastavlja se.-  

 

Komentari

komentar

You may also like