Matija Šerić
Početkom veljače u Beogradu su predstavnici Uprave za sprječavanje pranja novca Republike Srbije i predstavnici Financijsko-obavještajne službe Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) potpisali sporazum o sprječavanju pranja novca. Svečanosti potpisivanja nazočio je i veleposlanik UAE u Srbiji Mubarak Saeed Burshaid Al Dhaheri. Potpredsjednik vlade Srbije i ministar financija Siniša Mali naglasio je kako će sporazum omogućiti institucijama obje države ne samo bolju suradnju nego i da učvrste svoje ionako snažne gospodarske odnose: „Odnosi Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata nikada nisu bili bolji, a prostora za dalji razvoj ima i dalje“, izjavio je Mali.
Podsjetnik je to kako su se posljednjih godina diplomatski, gospodarski i vojni odnosi Republike Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata uzdigli na vrlo visoke razine pa sami Srbi konstatiraju da UAE sada doživljavaju „najboljim prijateljem Srbije u arapskom svijetu“. Preciznije kazano, odnosi između Beograda i Abu Dhabija toliko su razgranati i slojeviti da su postigli razinu strateškog partnerstva. Uz Francusku, Italiju, Rusiju, Kinu i Azerbajdžan, UAE su postali dio „elitnog kruga“ država s kojima Srbija ima sporazume o strateškom partnerstvu. Međutim, nije uvijek bilo tako, tj. odnosi su često bili vrlo loši i na rubu diplomatskog rata.
Postupni razvoj odnosa
Srbijansko-emiratske veze stare su nekoliko desetljeća. Odnosi između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) uspostavljeni su 1971. Srbija je već tada, kao jedna od republika Jugoslavije, krenula polako ali sigurno razvijati svoje odnose sa zaljevskom monarhijom. Oni su često bili loši zbog odnosa Beograda prema Bosni i Hercegovini i Kosovu. Tijekom rata u BIH Abu Dhabi je financijski podupirao Bošnjake u ratu protiv pobunjenih bosansko-hercegovačkih Srba koje je podržavala susjedna Srbija. Emiratski čelnici izdašno su pomagali vojnim snagama bosansko-hercegovačkih muslimana. Predsjednik UAE šeik Zajed bin Sultan al-Nahjan donirao je više od 10 milijuna dolara, a ministar obrane šeik Mohammed bin Rashid al-Maktoum uložio je gotovo 15 milijuna dolara. Pritom ne treba zaboraviti da su osim financijskih injekcija emiratske vlasti imale ulogu u opremanju i slanju stranih radikalnih islamskih fundamentalista u BIH koji su se borili kao mudžahedini u ratu. Osim vojnog djelovanja strani dragovoljci su počinili brojne zločine i nedjela nad srpskim i hrvatskim vojnicima i civilima.
Kada je 1998. počeo otvoreni rat na Kosovu između srpskih snaga sigurnosti i Oslobodilačke vojske Kosova, Abu Dhabi je dao potporu albanskom pokretu za neovisnost što je ponovno razljutilo srpsku vladu. Vlasti Emirata su svesrdno pomagale Kosovarima, a temeljna motivacija, osim pripadnosti Kosovara islamu, inspirirana je nečovječnim postupcima Vojske Srbije, odnosno masakrima nad kosovskim Albancima. Emirati su snažno podržavali NATO-ovo bombardiranje Srbije. Štoviše, u sklopu mirovne misije KFOR, Emiraćani su rasporedili oko 1.500 vojnika u odcijepljenu južnu srpsku pokrajinu. Kada je Kosovo proglasilo neovisnost 2008., Ujedinjeni Arapski Emirati postali su prva arapska zemlja koja je priznala tu samoproglašenu republiku. Takav postupak je razbjesnio Srbiju i doveo do prekida netom stvorenih diplomatskih veza između Beograda i Abu Dhabija. Točnije, službeni diplomatski odnosi samostalne Republike Srbije i UAE uspostavljeni su 2007.
Pojava Vučića i dramatičan zaokret u odnosima
Temeljni pokretač razvoja dobrih odnosa Srbije i UAE koji će zadobiti strateški karakter je aktualni srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Upravo je Vučićeva politička razboritost i pragmatičnost dovela do toga da dotadašnji loši odnosi dožive zaokret od 180 stupnjeva. Pritom ne treba izgubiti iz vida motivaciju zaljevske kraljevine koja je također bila zainteresirana za otopljavanje veza s Beogradom. Odnosi su doživjeli dramatičan zaokret 2012. nakon dolaska Srpske napredne stranke na vlast i posjeta prijestolonasljednika Abu Dhabija Muhameda Bin Zajeda Beogradu koji se dogodio sljedeće godine. O čemu se točno radilo?
Srbija se tada borila s velikim gospodarskim poteškoćama koje su obilježavali visok javni dug i visoka stopa nezaposlenosti, dok je srpska tvornička industrija zaostajala za europskom konkurencijom. Srbiji su očajnički trebala izravna strana ulaganja koja bi mogla dati pozitivan, zdravi impuls njenom posrnulom gospodarstvu koje se još oporavljalo od međunarodnih sankcija 1990-ih, ali i privatizacijske pljačke koju su proveli tajkuni. Vučiću su očajnički trebali strani investitori koji bi oživjeli tvornice, obrte i poljoprivredne djelatnosti kako bi se zaposlile srpske mase i očuvao socijalni mir. Socijalni mir bio je preduvjet za ustoličenje Vučića i njegovog autoritarnog režima.
S druge strane, ne treba biti naivan i misliti kako su emiratski šeici pomogli Srbiji zbog filantropije. Pomogli su Srbima zbog interesa kako bi pomogli sebi. U to vrijeme vlada UAE tražila je načine kako napraviti diverzifikaciju svog o energentima ovisnog gospodarstva, a Srbija je ponudila priliku upravo za to. Točnije, u Srbiji su Emiraćani vidjeli priliku da naprave snažno uporište na europskom tržištu i dobiju pristup nekoć snažnoj vojnoj industriji koja je bila međunarodno cijenjena za vrijeme SFRJ. Vojnoj industriji Srbije trebala su ulaganja kako bi osuvremenila svoje kapacitete a šeicima to nije bio problem. Dvije su zemlje brzo prepoznale opipljivu korist koju nose bliski bilateralni odnosi. U relativno kratkom razdoblju rastuće partnerstvo Beograda i Abu Dhabija proširilo se na zračni promet, (urbano) građevinarstvo, poljoprivredu, vojnu industriju i turizam. Izravna strana ulaganja UAE u Srbiju porasla su s 300.000 eura u 2010. na 180 milijuna eura u 2018.
Unosno strateško partnerstvo
Godine 2013. potpisani su sporazumi vlada Srbije i UAE o suradnji na području obrane, o međusobnom poticanju i zaštiti ulaganja, i izbjegavanju dvostrukog oporezivanja poreza na dohodak. Sljedeće godine potpisan je sporazum o ukidanju viza za posjedovatelje diplomatskih i službenih putovnica kao i sporazum o zračnom prometu. Dana 1. kolovoza 2013. srpski Jat Airways i emiratski Etihad Airways sklopili su strateško partnerstvo o kreiranju nove srpske nacionalne zrakoplovne kompanije pod nazivom Air Serbia. Prema tom ugovoru Etihad je stekao 49% udjela i upravljačka prava na razdoblje od pet godina, dok je vlada Srbije zadržala preostalih 51% dionica i pet od devet mjesta u nadzornom odboru kompanije. Jat Airways je reorganiziran i formalno preimenovan u Air Serbia u listopadu 2013. godine, a 26. listopada 2013. organiziranje prvi let pod novim imenom iz Beograda za Abu Dhabi. Iako je udio Etihad Airwaysa u Air Serbia pao s 49 na 18% tijekom pandemije, emiratska kompanija i dalje ima važan utjecaj u srpskoj zrakoplovnoj tvrtki.
Te iste 2013. godine Emirati su odobrili kredit od 400 milijuna dolara Srbiji, koja je zbog nezavidne financijske situacije imala poteškoća s dodjelom europskih kredita. U ožujku 2014. srbijanski ministar financija Lazar Krstić objavio je da je državni investicijski fond Emirata, Abu Dhabi Investment Authority, potpisao ugovor s vladom Srbije o niskokamatnom kreditu vrijednom jednu milijardu dolara. Isti ugovor o kreditu teškom milijardu dolara potpisan je i dvije godine kasnije. Budući da je sigurnost hrane snažan pokretački čimbenik emiratskih ulaganja, kompanija Al-Dahra sa sjedištem u Abu Dhabiju uložila je 400 milijuna dolara u mnoge propale farme iz socijalističkog razdoblja diljem Srbije koje proizvode pšenicu, sijeno i stočnu hranu. To je najveće ulaganje u srpsku poljoprivredu u zadnjih nekoliko desetljeća.
Uslijedila su značajna ulaganja u vojnu industriju. Emiratski napredni istraživački i tehnološki holding (EARTH) potpisao je s najvećom srpskom vojnom kompanijom Yugoimport SDPR ugovor o razvoju protuoklopnog višenamjenskog raketnog sustava velikog dometa (ALAS) vrijedan 267 milijuna dolara. Radi se o najsofisticiranijem oružju koje je ikad napravljeno u Srbiji. Šeici su uložili i u metaloprerađivačku industriju u Srbiji što je dodatno potvrdilo suradnju velikih razmjera između dvije zemlje. UAE kupuju velike količine srpskog oružja, a dio tog oružja, proizvedenog u Srbiji, završio je u ratovima u Siriji i Jemenu. Srbija unosno profitira prodajom svog oružja na bliskoistočno tržište, dok Emirati stječu legalni kanal nabave oružja i mogućnost da to oružje distribuiraju svojim saveznicima u raznim regionalnim sukobima. Godine 2020. Srbi su u Emirate izvezli oružja u vrijednosti 61,5 milijuna dolara.
Beograd na vodi
Godine 2014. srpska vlada i partneri iz Emirata potajno su započeli razvijati projekt „Beograd na vodi“ čiji je cilj revitalizirati i rekonstruirati dio srpske prijestolnice poznat pod imenom Savski amfiteatar. Projekt uključuje izgradnju luksuznih zgrada i apartmana, beogradski park, Savu Promenadu, hotele s pet zvjezdica, 168 m visok neboder („Kula Beograd“) i veliki trgovački centar Galeriju Belgrade (300 tisuća kvadratnih metara) koji je otvoren u listopadu 2020. uz desnu obalu rijeke Save. Vrijednost projekta Beograd na vodi iznosi oko 3,5 milijardi eura koliko trebaju uložiti vlada Srbije i njihovi partneri iz Emirata. Ugovor o zajedničkom ulaganju potpisan je u travnju 2015. a objavljen u rujnu iste godine. Vlada Srbija ima udio od 32% dionica u kompaniji Beograd na vodi, a preostali dio posjeduju arapski investitori.
Česti posjeti političkih vođa
Učestali su obostrani posjeti čelnika Srbije i UAE dvjema prijestolnicama što je jasni pokazatelj da dvije zemlje njeguju posebne odnose. U ulozi premijera Vučić je posjetio UAE u listopadu 2015. i studenom 2016. Tada se susreo s princom prijestolonasljednikom Abu Dhabija i zamjenikom Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga UAE, šeikom Muhamedom bin Zajedom Al-Nahjanom. U ulozi predsjednika republike Vučić je posjetio Abu Dhabi u prosincu 2018., ožujku i rujnu 2021. Potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić 2017., 2018. i 2019. sudjelovao je na forumu Sir Bani Jasi u Abu Dhabiju. Prijestolonasljednik Zajed Al-Nahjan nazočio je predsjedničkoj inauguraciji Vučića u lipnju 2017. Potpredsjednik vlade UAE, šeik Hamdan bin Zajed Al Nahjan,boravio je u Srbiji u kolovozu 2018. U siječnju 2020. predsjednica srbijanske vlade Ana Brnabić u ulozi posebnog izaslanika predsjednika Srbije sudjelovala je na svečanosti otvaranja „Tjedna Abu Dhabija za održivost“ i na svečanoj dodjeli „Nagrade Zajed za održivost“.
Vlada Emirata je među prvima pomogla Srbiji u borbi protiv pandemije koronavirusa tako da je 29. ožujka 2020. poslala u Srbiju zrakoplov s 10 tona prijeko potrebne medicinske opreme. Dana 25. prosinca 2020. Vučić je na vojnom aerodromu Batajnici osobno dočekao zrakoplov s medicinskom opremom vrijednom više milijuna eura koju su Emirati poslali Srbiji. U prosincu 2021. izdana je poštanska marka u čast 50 godina prijateljstva između dvije nacije. Srbija ima svoje veleposlanstvo u Abu Dhabiju a Emirati u Beogradu. Godine 2020. robna razmjena dviju zemalja iznosila je oko 120 milijuna dolara. Izvoz iz Srbije je iznosio 93,7 milijuna, a uvoz iz Emirata 26,1 mil. USD. U pretkriznoj 2019. volumen robne razmjene iznosio je 163 milijuna USD. Između 2010. i 2019. UAE su bili četvrti najveći izravni strani ulagači u Srbiji, s udjelom od 3,1%, iza Europske unije, Rusije i Kine. Vučić je ujesen 2021. iznio tvrdnju da u Srbiji posluje oko tisuću kompanija iz Emirata.
(Geo)politički motivi partnerstva
Karta 2: zapadni Balkan
Izvrsni odnosi Srbije i Emirata navode na pitanje koja je pozadina tih odnosa ako se izuzme evidentna ekonomska isplativost? Glavni motiv koji pokreće vanjsku politiku Vučićeve Srbije pa tako i odnos prema UAE politika je nesvrstanosti i dvostruka politika laviranja između Zapada i Istoka. Za Srbiju su partnerstva s, općenito govoreći, ne-zapadnim iliti istočnim silama poput Kine, Rusije, Indije, Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata integralni dio vanjske politike, dio prijeko potreban kako bi se stvorila održiva uravnotežena vanjska politika, ali i unutarnja politička i gospodarska stabilnost zemlje. S jedne strane, partnerstvom za Abu Dhabijem, Ankarom, Manamom i drugim silama Bliskog istoka Srbija privlači strane investitore i otvara nova radna mjesta. S tim ciljem u prosincu 2020. Vučić je otputovao u posjet Bahreinu, gdje je izrazio želju za čvršćim političkim i trgovinskim vezama s tom zaljevskom monarhijom. S druge strane, Srbija prestaje biti ovisna o Europskoj uniji i SAD-u u slučaju da Zapad prekine kanale ulaganja ili možda uvede Srbiji sankcije zbog njenog odnosa prema susjedima. Ako bi se to dogodilo, Srbija ima osiguranje da neće ponovo doživjeti turobne devedesete.
Kad se promatraju Vučićevi motivi s aspekta geopolitike, uravnotežena vanjska politika dobrih odnosa s brojnim zemljama Azije, Afrike i Amerike pokazuje kako Srbija želi biti važan geopolitički čimbenik. Srbija ne može biti ni velika ni srednja sila ali može biti mala (regionalna) sila velikog utjecaja. Taj utjecaj osim, naravno, ekonomskih koristi može pomoći Srbiji da se snažnije postavi na prostorima bivše Jugoslavije a Beograd postane „centar regiona“ kako to pompozno govore Vučić i njegovi suradnici. Drugim riječima, iako to ne može gospodarski, Srbija želi i može postati politički i diplomatski najmoćnija država bivše Jugoslavije koja bi mogla ne samo razvijati svoje kapacitete nego i lakše provoditi hegemonističku vanjsku politiku „srpskog svijeta“.
Uvažena i moćna Srbija u međunarodnoj zajednici svakako bi imala veće šanse da snažnije privuče Republiku Srpsku, Crnu Goru, sjever Kosova i druge Srbe na prostorima bivše Jugoslavije pod kapu svog utjecaja. Trenutačno je na snazi jačanje posebnih odnosa s tim političkim entitetima koje Vučić smatra „srpskim zemljama“, a u budućnosti bi možda na red došlo i novo prekrajanje granica. Posve je jasno kako kroz svoju razgranatu diplomatsku mrežu srbijanski diplomati lobiraju ne samo protiv priznanja Kosova nego također usmjeravaju svoje napore protiv BIH i Crne Gore, tj. žele uvjeriti strance kako te države ne mogu dugoročno opstati u ovakvom obliku.
I Emiraćani imaju geopolitičku korist od strateškog partnerstva s Beogradom. Cilj emiratskih kreatora politike je istisnuti utjecaj Turske iz Srbije i regije Zapadnog Balkana. UAE nastoje iskoristiti svoje bliske veze i strateška ulaganja u Srbiji kako bi spriječili svog suparnika da uspostavi uporište za širenje svog gospodarskog i geopolitičkog utjecaja u regiji. Politička, gospodarska i sigurnosna pitanja međusobno se isprepliću između regija Zapadnog Balkana i Bliskog istoka. Zapravo se rivaliteti iz jedne regije prelijevaju u drugu. Emirati smatraju da mogu biti dominantni na Zapadnom Balkanu i u želji da potisnu druge konkurente stvaraju snažne bilateralne odnose kao što je odnos sa Srbijom. To rezultira stvaranjem novih geopolitičkih realiteta. Ti realiteti dodatno kompliciraju ionako zamršene odnose u regiji.
