Matija Šerić
U narodu vrlo popularni meksički predsjednik, koji se zauzima za multipolarnost, State Departmentu je žestoko odbrusio da se SAD uvijek miješa u „stvari koje ih se ne tiču“ i da u „Meksiku trenutačno ima više demokracije nego u Sjedinjenim Državama“
U posljednje vrijeme Meksiko je „država slučaj“ u zapadnim mainstream medijima zato što je postao poprište prosvjeda protiv aktualnog predsjednika Andrésa Manuela Lópeza Obradora (AMLO). Prosvjedi su se pojavili kao reakcija na reformu izbornog zakona s naglaskom na Nacionalni izborni institut (Instituto Nacional Electoral – INE), javno tijelo koje nadzire provedbu izbora za predsjednika, parlament, tijela saveznih država i lokalna tijela vlasti.
Karta: Meksiko; izvor: CountryReports.org
Stotine tisuća prosvjednika izišlo je na ulice u više od 100 gradova obučeni u ružičastu i bijelu boju izbornog instituta. Protivnici vlade smatraju da su reforme neustavne i osmišljene da učine nadzor nad izborima manje učinkovitim, a istovremeno otežavaju glasovanje u udaljenijim područjima. Novi ustavni zakon usvojio je meksički Senat 22. veljače sa 72 glasa za i 50 protiv. On obuhvaća izmjene i dopune Općeg zakona o izbornim ustanovama, Zakona o političkim strankama i Zakona o pravosuđu.
Izborna reforma
INE se smatra posebno važnim u Meksiku gdje je legalnost izbora često dovođena u pitanje zbog manjka transparentnosti i sklonosti namještanju rezultata. Važno je znati da su Sjedinjene Meksičke Države (službeni naziv zemlje) bile pod kontrolom autoritarnog režima kojeg je predvodila Institucionalna revolucionarna stranka (PRI) između 1929. i 2000. U tom razdoblju izbori su se održavali ali su bili karakterizirani prevarama. PRI je kontrolirao predsjedništvo od 1929. do 2000. a do kasnih 1980-ih i većinu drugih institucija. Upravo zato je uspostava neovisnog tijela koje će upravljati meksičkim izbornim sustavom 1990. bila ključna za demokratsku tranziciju. Zbog straha od ponovnih izbornih malverzacija neki se Meksikanci boje aktualnih reformi. Meksiko ima federalni sustav koji uključuje 31saveznu državu, glavni grad (Ciudad de México) i 2454 okruga.
Slika: Andrés Manuel López Obrador
López Obrador opravdava izborne reforme potrebom da se smanje veliki troškovi. Naime, izbori u Meksiku jedni su od najskupljih na svijetu. Predsjednik je dugo s pravom kritizirao INE zbog njegove ogromne i neučinkovite birokracije i visokih plaća dužnosnika. Plaće rukovodstva tog tijela iznose u prosjeku 13.000 USD mjesečno (plus razne beneficije), dok većina meksičkih radnika zarađuje između 200 i 400 dolara mjesečno. AMLO ih je nazvao pozlaćenom birokracijom jer npr. čelnik INE, Lorenzo Córdova, zarađuje dvostruko više od predsjednika. Usprkos medijskoj hajci, reforma tog tijela je potrebna. Ustavni zakon olakšava glasačka prava za osobe s invaliditetom, osobe u pritvoru prije suđenja i milijune emigranata koji žive u inozemstvu. Njime se predviđaju strože sankcije za raširenu praksu kupnje glasova. U zakonu se uređuje uključivanje manjina i pripadnika ranjivih skupina na izborne liste. Utemeljuje povjerenstvo za proučavanje primjene elektroničkog glasovanja. I, u svjetlu niza incidenata u kojima je INE pokušao zabraniti ljudima da se kandidiraju zbog bezazlenih radnji kao što je tweetanje, zakon smanjuje njegovu mogućnost proizvoljnog miješanja u politička prava građana.
Suverena vladavine ljevice u Meksiku
Aktualni prosvjedi protiv izbornih reformi moraju se shvatiti u kontekstu sve slabijeg utjecaja oporbe u zemlji. Tijekom meksičkog neoliberalnog razdoblja, vlada je bila u potpunosti na usluzi bogatoj eliti. Pobjedom AMLO-a na izborima 2018. to se promijenilo. Prošla su vremena u kojima je mala elita mogla držati sve poluge vlasti. AMLO i njegova ljevičarska stranka MORENA imaju potpunu dominaciju u zemlji. Ne samo što su uvjerljivo pobijedili na predsjedničkim izborima 2018. nego su dobili i većinu u kongresu i formirali prvu ljevičarsku vladu u suvremenoj povijesti Meksika. Od 2018. MORENA i njeni koalicijski partneri bilježe samo uspjehe. Iako su MORENA i njezina lijeva koalicija, pod nazivom Zajedno radimo povijest (Juntos Hacemos Historia), na parlamentarnim izborima u lipnju 2021 izgubile dvotrećinsku većinu u donjem domu meksičkog parlamenta (Zastupnički dom), profitirali su kad su u pitanju guverneri, gradonačelnici i lokalna tijela vlasti. U novom krugu glasovanja za guvernere u lipnju 2022. MORENA je osvojila četiri od šest država. S tim pobjedama i s partnerima, MORENA kontrolira guvernere u 22 od 32 savezne države.
Političku oporbu u Meksiku trenutno vode Institucionalna revolucionarna stranka (PRI) i Stranka nacionalne akcije (PAN) koje ne mogu prihvatiti političku realnost prema kojoj antiestablišment stranka dominira. To nije iznenađujuće budući da su te dvije stranke naizmjenično vladale zemljom više od stoljeća. Suočeni s biračkim tijelom koje nastavlja podržavati ljevičarsku vladu, oporbene stranke pokušavaju svoj utjecaj zadržati unutar formalno neovisnih tijela meksičke države kao što je INE. U prošlosti je to tijelo dopustilo kandidatu PAN-a, Felipeu Calderónu, osvojiti poziciju predsjednika na izborima u srpnju 2006. koje je meksičko društvo smatralo prepunim nepravilnosti. I tada se AMLO natjecao na izborima i izgubio je pobjedu za samo 250 tisuća glasova.
Nefunkcionalni Nacionalni izborni institut
Usprkos snažnim dokazima o izbornim manipulacijama, Nacionalni izborni institut nije vidio ništa sporno. AMLO je odbio priznati rezultate i tvrdio je da su izbori namješteni. Meksiko je prolazio kroz ozbiljnu političku krizu ostatak godine jer se López Obrador proglasio „legitimnim predsjednikom“ i pozvao na prosvjede diljem zemlje koji su bili bučni i rašireni mjesecima. Zemlja je bila na rubu građanskog rata a kako bi stekao potporu naroda Calderón je deset dana nakon inauguracije, 10. prosinca, pokrenuo rat protiv narkokartela.
Iako je imao loše iskustvo u prošlosti, u prvim godinama svog mandata AMLO nije nastojao reformirati INE. Tek je 2021. godine (kada je to tijelo poništilo registraciju dvojice njegovih kandidata za guvernere) skrenuo pozornost na to izborno tijelo.
Félixu Salgadu Macedoniu u saveznoj državi Guerreru i Raúlu Morónu Orozcu u saveznoj državi Michoacanu uskraćena je mogućnost sudjelovanja zbog manjih kršenja izbornog zakona. Ljevičari su takvu odluku smatrali politički motiviranom, osmišljenom da smanji izglede stranke. Predsjednikove pristaše ovu su odluku INE smatrale nepravednom, poglavito kad se uzmu u obzir izborne neregularnosti prilikom pobjede stranke PRI u saveznoj državi Meksiko 2017.
Tek 2021. predsjednik je počeo razmatrati izborne reforme. Suprotno slici koji oslikavaju oporba i zapadni mediji, ništa u izbornoj reformi ne bi potkopalo demokraciju u zemlji ili autonomiju tijela koja nadgledaju izbore. Tzv. „obrana INE-a“ postala je poklič oporbe i njoj bliskih udruga civilnog društva kao što su Meksikanci protiv korupcije i Alternativa za Meksiko. Dobro se zna kako su čelnici tih udruga bili bliski s bivšim vladama koje su predvodile stranke PRI i PAN.
Valovi prosvjeda
Nakon predstavljanja ustavne reforme, oporba je 13. studenog 2022. organizirala veliki prosvjed u prijestolnici Ciudad de Méxicu. Organizatori prosvjeda nastojali su prikazati događaj nestranačkom inicijativom, jer se okupljenima obratio samo jedan govornik, bivši predsjednik INE José Woldenberg. Kao odgovor, López Obrador pozvao je svoje pristaše na protuprosvjede. Ako se oporba osjećala dobro nakon uspješno održanog skupa, provladini prosvjedi ubrzo nakon toga pokvarili su njezino raspoloženje. Procjenjuje se da je 1,2 milijuna ljudi odazvalo pozivu da iskažu potporu predsjedniku na skupu 27. studenog. Prosvjednici su na užarenom asfaltu avenije Promenade reforme (Paseo de la Reforma) u prijestolnici čekali da nakratko vide i pozdrave predsjednika koji se kretao cijelom avenijom da bi se na kraju obratio okupljenima na glavnom gradskom trgu Zócalo.
Potkraj veljače ove godine oporba je održala novi veliki skup u glavnom gradu kako bi se suprotstavila reformama. Skup je održan u sjeni nedavne osude nekad moćnog političara, Genara Garcíe Lune, dužnosnika u obje vlade PAN-a (2000.–2012.) koji je osuđen na sudu u New Yorku za sudjelovanje u trgovini drogom i povezanosti s narkokartelom Sinaloa. Vodstvo stranke pokušalo se distancirati od njega, ali budući da je García Luna bio tajnik za javnu sigurnost tijekom Calderónova mandata kada je došlo do dramatičnog porasta nasilnog kriminala, malo je vjerojatno da će javnost povjerovati da ostatak stranke nije ništa znao.
Nedavna anketa iz veljače pokazala je da 84% Meksikanaca želi vidjeti bivšeg predsjednika Calderóna pod istragom zbog njegovih navodnih veza s organiziranim kriminalom.
Prosvjedi – djelo desnice i SAD-a
U svojem redovnom obraćanju javnosti, predsjednik je povezao skup oporbe s utjecajnom biznis elitom navodeći da su oni prije na vlasti činili „narko-državu“ prepunu korupcije i kriminala. Prema mišljenju AMLO-a i njegovih simpatizera, stvarnu prijetnju demokraciji u zemlji predstavlja oporba i poslovna elita koja je podupire. Tu bi svakako trebalo pridodati i Sjedinjene Države koje su nedavno kritizirale izbornu reformu. AMLO je State Departmentu žestoko odbrusio da se SAD uvijek miješa u „stvari koje ih se ne tiču“ i da u „Meksiku trenutačno ima više demokracije nego u Sjedinjenim Državama“.
Etiketiranje ljevičarskog predsjednika kao prijetnje svoj zemlji i njezinoj demokraciji klasična je strategija desnice i SAD-a u Latinskoj Americi. Ako na idućim predsjedničkim izborima 2024. (na kojima se AMLO ne može kandidirati jer meksički Ustav ne dopušta predsjednicima više od jednog mandata) pobjedi ljevičarski kandidat, za očekivati je da će desnica i Washington optuživati meksičku vladu za nelegalnost izbora. U krajnjem slučaju, SAD i partneri neće priznati izbore i novog predsjednika. Moguće je da će proglasiti nekog drugog kandidata legitimnim predsjednikom Meksika. To je strategija koju Amerikanci već desetljećima primjenjuju u regiji. Najpoznatiji neslavni primjer zadnjih godina dogodio se priznanjem Juana Guaida „legitimnim predsjednikom“ Venezuele da bi kasnije to priznanje palo u zaborav zahvaljujući Guaidovoj političkoj tromosti.
Diplomatski rat s Peruom
Meksički predsjednik kazao je da bi se umjesto komentiranja Meksika, Washington trebao „pozabaviti onime što se događa u Peruu“. Osudio je ono što je nazvao podrškom SAD-a „zavjerenicima koji su gazili slobode i demokraciju u toj zemlji“.
López Obrador bio je vatreni pristaša bivšeg ljevičarskog peruanskog predsjednika Pedra Castilla, kojeg je kongres smijenio s dužnosti u prosincu 2022. nakon što je pokušao raspustiti to tijelo i vladati dekretima. Zamijenila ga je njegova potpredsjednica Dina Boluarte. Ona se proteklih nekoliko mjeseci suočila s masovnim (pro-Castillo) prosvjedima koji su rezultirali smrću oko 70 ljudi i optužila Lópeza Obradora za „neprihvatljivo“ miješanje u poslove njezine zemlje.
U prosincu je Washington priznao Boluartinu vladu. Za razliku od Amerikanaca, neke države Latinske Amerike kao što su Meksiko, Argentina, Bolivija, Kolumbija, Venezuela, Honduras i dalje priznaju da je Castillo demokratski izabrani predsjednik Perua te da žrtva ilegalnog desničarskog puča. Posljednjih tjedana Peru i Meksiko dodatno su zaoštrili odnose, a vrhunac je bio povlačenje peruanskog veleposlanika iz Ciudad de Méxica krajem veljače, a usto je meksički veleposlanik u Peruu proglašen personom non grata. Meksički predsjednik odobrio je azil Castillovoj obitelji i rekao da je bio žrtva puča. AMLO se sastao s Castillovom suprugom Liliom Paredes u meksičkoj Nacionalnoj palači (rezidenciji predsjednika)i nazvao je Boluarte „lažnom predsjednicom“, rekavši da je vidio ankete u kojima ona ima samo 15% potpore. Najsnažniji potez López Obradora bilo je odbijanje prijenosa predsjedanja regionalnom trgovinskom organizacijom, Pacifičkom alijansom, Peruu koju još čine Kolumbija i Čile. Ipak, početkom ožujka diplomatski odnosi između Ciudad de Méxica i Lime još uvijek nisu prekinuti.
Teflon-predsjednik
Sljedeće godine, u srpnju, Meksikanci će na općim izborima glasovati za predsjednika, 500 članova Zastupničkog doma, 128 članova Senata, devet guvernera i zastupnike u 30 saveznih država. Proces će zahtijevati 150.000 biračkih mjesta diljem zemlje. Usprkos dobro posjećenim protuvladinim prosvjedima u zadnje vrijeme, malo je vjerojatno da će oporba svoju mobilizaciju uspjeti pretočiti u izborne pobjede. AMLO je i dalje nevjerojatno popularan, a izgledi njegove stranke na izborima 2024. smatraju se iznimno dobrim.
Otkako je počeo svoj šestogodišnji mandat u prosincu 2018., Andrés Manuel López Obrador s razlogom je opisan kao „teflonski predsjednik“ kojemu ništa ne može naštetiti. Iako se Meksiko suočava s visokim stopama nasilja, prema svim anketama AMLO ima stope odobravanja (rejting) oko visokih 60%. To je zasluga osobne karizme živopisnog predsjednika ali i dobrih rezultata. Iako bi detaljno razmatranje politika kontroverznog predsjednika zahtijevalo više članaka, mogu se sažeti najvažniji rezultati u novije vrijeme.
Postignuća na domaćem planu
López Obrador je krajem studenog 2022. proslavio četiri godine na vlasti. Tom prilikom je 1,2 milijuna njegovih vatrenih fanova stiglo u prijestolnicu na spomenuto provladino okupljanje. Tada je u svom 90-minutnom govoru ljevičarski predsjednik spominjao postignuća svoje vlade a zaključio je govor nazvavši svoju političku filozofiju „meksičkim humanizmom“. Rezultati uistinu jesu dobri. Gospodarski rast nadmašuje predviđanja i tijekom 2022. meksički BDP rastao je oko 3%, izravna strana ulaganja porasla su za 29,5%, dok je vanjski dug smanjen na 47% BDP-a.
Meksički pezo je tijekom 2022. bio među najjačim valutama u odnosu na američki dolar. Dok su valute, kao što su euro, britanska funta, čileanski i kolumbijski pezo pale u odnosu na dolar, meksička je valuta treća najbolja u prošloj godini, s pozitivnom varijacijom od 3,82%. Meksički pezo je iza ruske rublje (17,61%) i brazilskog reala (8,29%), što ga stavlja na drugo mjesto u Latinskoj Americi. Čimbenici koji su pomogli meksičkoj valuti su priljev doznaka iz inozemstva, priljev stranih valuta od meksičkog izvoza te izravna strana ulaganja. Nezaposlenost u zemlji opada usprkos porastu kamatnih stopa. Na kraju prošle godine stopa nezaposlenosti iznosila je samo 3% što je najniža razina od 2005.
AMLO je došao je na vlast zahvaljujući obećanju redistribucije bogatstva između bogatih i siromašnih. I u tome ima dojmljivih uspjeha. Prošle godine podigao je minimalnu plaću za 20% (207,44 $) što predstavlja nastavak napora za poboljšanjem uvjeta rada. Do kraja njegova mandata očekuje se da će se minimalna plaća udvostručiti. Uz to je udvostručen minimalni broj dana plaćenog godišnjeg odmora sa 6 na 12 dana (dok maksimum iznosi 32 dana ovisno o godinama radnog staža). U travnju prošle godine predsjednik je u okviru Zakona o električnoj industriji nacionalizirao trgovine litijom koje su među najvećima na svijetu (nedavno su nacionalizirane i rezerve litija). Također je povećana javna kontrola nad električnom mrežom u zemlji. U tom istom mjesecu AMLO je uvjerljivo pobijedio na prvom meksičkom referendumu o opozivu predsjednika. Odaziv je bio samo 17%, a predsjednik je pobijedio s nešto više od 93% glasova. AMLO je još tijekom svoje kampanje 2018. obećao da će održati takav referendum tijekom sredine mandata a to je i tražila oporba koja je doživjela gorki poraz.
Aktivna vanjska politika
Iako je postigao važne iskorake kod kuće, López Obrador u međunarodnoj zajednici najviše je prepoznat zbog svoje aktivne vanjske politike koja promiče neutralnost i multipolarnost. U svibnju 2022. AMLO je upozorio da će odbiti nazočiti 9. summitu Amerika u Los Angelesu ako ne budu zastupljene sve latinoameričke zemlje. Iz Washingtona su uslijedili pritisci sljedećih tjedana ali je meksički predsjednik ispunio svoje obećanje i poslao je tek izaslanika. Drugi lideri slijedili su njegovu liniju otpora američkoj isključivosti, poput predsjednice Hondurasa Xiomare Castro, predsjednika Bolivije Luisa Arcea, predsjednika El Salvadora Nayiba Bukelea i premijera Svetog Vincenta i Grenadina Ralpha Gonsalvesa. Kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel i predsjednik Nikaragve Daniel Ortega izjavili su da neće prisustvovati summitu čak i ako budu pozvani.
Prilikom svog govora na Dan neovisnosti Meksika 16. rujna, AMLO je zauzeo neutralni stav o ratu u Ukrajini, kritizirajući neučinkovitost Ujedinjenih naroda i patnju uzrokovanu i sankcijama i isporukama oružja. Ne može se izbjeći sumnja, zaključio je, „da je rat potpaljen interesima industrije oružja“. Istog mjeseca, meksički predsjednik prekinuo je diplomatsku blokadu Venezuele tako što je pozvao predsjednika Nicolása Madura na summit CELAC-a (Zajednice Latinoameričkih i karipskih država) u Meksiku. Predložio je da se Organizacija američkih država (OAS) zamijeni CELAC-om, organizacijom koja ne uključuje SAD i Kanadu. Njegov prijedlog došao je kao podrška zahtjevima država poput Nikaragve, Venezuele i Bolivije, koje OAS smatraju intervencionističkim instrumentom SAD-a.
Iako López Obrador ignorira novu peruansku vladu, vodi vrlo aktivnu vanjsku politiku u regiji početkom 2023. Nakon sastanka s američkim predsjednikom Josephom Bidenom i kanadskim premijerom Justinom Trudeauom na tzv. konferenciji „Three-Amigos” u siječnju, AMLO je zainteresiran za jačanje gospodarskih odnosa s kolegama iz regije. Krajem veljače je s predsjednicima Argentine (Alberto Fernandez), Brazila (Luiz Inácio Lula Da Silva), Kolumbije (Gustavo Petro) i Kube (Díaz-Canel) pokrenuo inicijativu o borbi protiv inflacije. Iako nije nazočio summitu CELAC-a u siječnju u Buenos Airesu, nastavio je sa svojim planom približavanja Lat. Amerike kroz regionalni antiinflacijski sporazum.
Meksički predsjednik se s tim ciljem želi sastati sa svojim kolegama u travnju u Ciudad de Méxicu. Začudo, N. Maduro nije pozvan usprkos svojoj ideološkoj bliskosti s drugim liderima. Antiinflacijski dogovor sastojao bi se od programa razmjene proizvoda kako bi se suzbila eskalacija cijena. Dogovorom bi se uveli povoljni uvjeti za uvoz robe koja utječe na rast cijena. Tehnički timovi iz pet zemalja trebali bi prilagoditi opseg takvog sporazuma kako bi se smanjio utjecaj rastućih cijena na osnovne prehrambene namirnice. Organiziranje vlastitog summita dat će meksičkom predsjedniku priliku da se nametne kao novi vođa regije što svakako namjerava postati.
