Američki vojnici pobjegli su doslovno preko noći, izgubili rat, zaradili
bilijune i osudili lokalce na smrt
Posramljeni nestanak u tišini noći sudbina je svih onih koji u tuđim zemljama, dobivajući bitke, na kraju gube rat. Prepuštanjem domaćih suradnika neprijatelju žele poručiti da su za njihov poraz krivi sami Afganistanci koji, eto, nisu zaslužili njihovu božansku pomoć u razvoju demokracije
Kraj vlasti u Kabulu približava se, čini se, brže nego što se pretpostavljalo. Snimke naprasno napuštene glavne američke vojne baze u Bagramu s gomilom ostavljene opreme i vozila obišle su svijet i simbolički oslikale svu bijedu američke i savezničke vojne intervencije u Afganistanu.
Američka vojska iz potpunog nepovjerenja u bivšeg afganistanskog saveznika morala je izvršiti hitnu evakuaciju svojih vojnika i opreme iz baze bez obavještavanja Kabula kako ne bi ugrozila operaciju. Zbog redovitog curenja informacija od regularnih afganistanskih snaga i afganistanskih državnih struktura prema talibanima, Amerikanci su se morali povlačiti pod pretpostavkom i da su regularne afganistanske snage neprijatelj pa je njihovo povlačenje iz mega-baze Bagram po svemu zapravo bilo izvlačenje iz borbenog kontakta, a ne najavljeno povlačenje vojnih snaga iz prijateljske države.
Američko povlačenje iz Afganistana nekim svojim epizodama uistinu podsjeća na nekadašnja zbivanja u Južnom Vijetnamu, a nekim na povlačenje britanskih i francuskih vojnih snaga s Galipolja u prosincu1915. godine nakon neuspjelog pokušaja iskrcavanja na turski teritorij i izbacivanja Osmanskog Carstva iz rata. Dok američki afganistanski suradnici i svi koji imaju dovoljno novca užurbano pribavljaju vize i hvataju posljednje letove prema zapadu, pa i prema Rusiji, bilo gdje izvan afganistanske zone sumraka i talibanske osvete, američke snage napuštaju Bagram pod okriljem noći. Jednako tako postupile su francuske, britanske i ANZAC trupe povlačeći se sa za njih kobnog Galipolja. Jednoga jutra osmanski vojnici shvatili su da na neprijateljskim položajima sve do mora i na samoj obali više nema nikoga. Za britanskim i savezničkim snagama ostali su samo dijelovi vojničke opreme i hrpe otpada.
Vanjska pomoć
Za Amerikancima su u Bagramu ostali napušteni terenci i oni smiješni američki autobusi kljunaši. Kada su Afganistanci napokon shvatili da u bazi nema nikoga, uslijedila je masovna i bezočna pljačka stanovništva kojemu su američki i saveznički stratezi u svojim opravdanjima afganistanskog rata i tamošnje vojne prisutnosti namijenili sofisticiranu demokraciju. Raznošenje iz baze imovine koju su de facto Amerikanci ostavili afganistanskoj državi, od terenskih vozila do WC školjki i dijelova strojeva za koje nitko od pljačkaša i ne zna čemu služe, jasno pokazuje rezultate američkog uvođenja demokracije i pravne države.
Poraženi tako odlaze bez pozdrava, ostavljajući na milost i nemilost domaće suradnike baš kao što su na cjedilu ostavili Južni Vijetnam. Na sličan način Francuzi su, odlazeći iz Alžira, tretirali svoje alžirske suradnike, od kojih su mnogi bili uključeni u francuske vojne formacije. Ne samo da su ih prije odlaska izbacili iz francuske vojne i civilne upravne strukture nego su ih čak ritualno razoružali kako bi ih borci alžirske Fronte nacionalnog oslobođenja (FLN) lakše potamanili, što se na kraju i dogodilo.
Takva je, uostalom, sudbina svih onih koji svoju opstojnost vežu uz strane sile i koji se isključivo oslanjaju na vanjsku pomoć.
Posramljeni nestanak u tišini noći sudbina je, pak, svih onih koji u tuđim zemljama, dobivajući sve bitke, na kraju gube rat. Prepuštanjem domaćih suradnika neprijatelju žele poručiti da su za njihov poraz krivi sami Afganistanci koji, eto, nisu zaslužili njihovu božansku pomoć u razvoju države i demokracije, pa stoga ni zaštitu ni pozdrav na odlasku.
Tisuće mrtvih
Nakon 20-godišnjeg ratovanja Afganistan je uništen i to je također sudbina svih koji ne mogu na civiliziran način riješiti svoje unutarnje probleme, nego traže vanjsku pomoć i na nju se oslanjaju. Tko na vlast dolazi na stranim bajunetama i propagandi – na bajunetama nakraju i skonča, a propaganda koja ga je prije uzdizala potom ga proglašava krivcem za poraz. S druge strane, u skladu s ciljevima američkog i savezničkog vojnog pohoda, američki i europski vojnoindustrijski kompleks – liferanti i vojni vrh – na račun ratovanja u Afganistanu izvukao je iz američkog i savezničkih proračuna bilijune dolara. Posve je jasno da Amerikanci i saveznici ne bi ni dana bili u Afganistanu, a kamoli 20 godina, da na svaki uloženi dolar njihovi industrijalci i privatni sigurnosni obavještajni infrastrukturni i logistički sektor nisu zaradili barem tri dolara.
Rat u Afganistanu ostavio je stravične žrtve i troškove. Prema studiji “Costof War Project” američkog sveučilišta Brown, odnosno njihova Watson Institute for International and Public Affairs, do sredine travnja 2021. godine u afganistanskom ratu ubijena je otprilike 241 tisuća ljudi, uključujući oko 71.300 civila i približno 69 tisuća afganistanskih vojnika i policajaca, kako na teritoriju samog Afganistana, tako i u pograničnim plemenskim regijama Pakistana, kamo se rat proširio. “Costof War Project” sveučilišta Brown također navodi da su poginula 2442 američka vojnika, 1144 vojnika savezničkih snaga, kao i gotovo 4000 pripadnika američkih privatnih sigurnosnih tvrtki. Riječ je samo o izravnim žrtvama borbi i ratnih operacija, a u broj nisu uključeni Afganistanci i Pakistanci koji su umrli od bolesti, nedostatka hrane i vode kao izravnih posljedica rata.
Afganistanu je nanesena ogromna ljudska i materijalna šteta. Ogroman broj Afganistanaca ranjen je ili je postao invalid u ratu. Samo tijekom posljednjih deset godina ratovanja UN je registrirao 7792 ubijene i 18.662 ranjene djece. Mnoga ranjena djeca postala su doživotni invalidi izgubivši udove u eksplozijama improviziranih eksplozivnih naprava koje su postavljali talibani i zračnim napadima američkih i savezničkih snaga. Afganistan trenutno nominalno broji 36 milijuna stanovnika, od čega su 4 milijuna raseljena unutar države, a još 2,7 milijuna migriralo je u inozemstvo, uglavnom u Iran i Pakistan. U sve većem broju afganistanski migranti kreću se prema Europi. UNICEF je izvijestio da 3,7 milijuna afganistanske djece školske dobi nije pohađalo školu. Većina škola, poput brojnih drugih javnih objekata, uključujući i dio bolnica, oštećena je ili potpuno uništena. Šteta na prometnoj i energetskoj infrastrukturi Afganistana epskih je razmjera i država je praktički bačena u kameno doba.
Ukradene milijarde
S druge strane, SAD i europski saveznici utrošili su na ratovanje ogroman novac, ali on se velikim dijelom vratio njihovoj industriji naoružanja i vojne opreme pa se opravdano može zaključiti da su Amerikanci i njihovi saveznici debelo profitirali na afganistanskom ratu. Studija “Costof War Project” američkog sveučilišta Brown navodi da je SAD od 2001. do 2021. godine za ratovanje u Afganistanu utrošio oko 2,26 bilijuna američkih dolara. Ovaj iznos ne uključuje sredstva koja će američka vlada u budućnosti potrošiti na doživotnu skrb o američkim veteranima ovoga rata, niti uključuje buduće isplate kamata za kredite koji su podignuti u cilju financiranja rata.
U ožujku ove godine na vidjelo je izašla porazna činjenica da su se ogromne svote novca, kojima se trebala financirati obnova afganistanske civilne infrastrukture, jednostavno raspršile. Prema izvješću nadzornog tijela američke vlade – Special Inspector General for Afganistan Reconstruction (SIGAR), od 2008. godine Washington je za tu svrhu stavio na raspolaganje ukupno 7,8 milijardi američkih dolara. Međutim, samo dio toga iznosa, 1,2 milijarde dolara namjenski je iskorišten.
I ono što je izgrađeno poslije je zapušteno ili uništeno. Većina građevina uopće se ne koristi i propada, a nije poznato ni tko je odgovoran za njihovo održavanje. U trenutku američkog vojnog povlačenja iz Afganistana u funkciji su samo građevine i vozila u vrijednosti od 343 milijuna američkih dolara koji su financirani iz fondova za obnovu Afganistana. Navedeni podaci odnose se samo na američke troškove. Najveći dio vojnih troškova američke države pretočen je ipaku konačnici u zaradu američke vojne industrije i privatnih ugovaratelja usluga.
Naviranje talibana
I američki saveznici koji su se uključili u afganistanski rat imali su velike ratne troškove, ali su usporedno ostvarili i veliku zaradu za svoje vojnoindustrijske tvrtke. Jedan od aktivnijih ratnih saveznika bila je Njemačka, koja je na misiju Bundeswehra od 2001. godine do kraja 2020. potrošila oko 12,2 milijarde dolara. U velikom postotku taj novac se vratio moćnom njemačkom vojnoindustrijskom kompleksu. U tom istom razdoblju Njemačka je za humanitarnu pomoć Afganistanu izdvojila samo 425 milijuna eura. Prema informacijama koje je njemačka vlada objavila 11. rujna 2018. godine, od ukupno do tada u rat uložene 15,82 milijarde eura, Bundeswehr je utrošio 11,22 milijarde eura, a ostatak od samo 4,6 milijardi eura utrošen je na civilne projekte.
Ogromni utrošeni financijski resursi SAD-a i saveznika pretočili su se u rat koji ne samo da je uništio brojne ljudske živote nego je prouzročio nesagledivu socijalnu štetu i masivno materijalno uništavanje. Unatoč tome, po svim vojnim kriterijima, riječ je o očitom vojnom porazu. Koji su bili stvarni politički i ekonomski ciljevi rata i u kojoj su mjeri oni ostvareni, sasvim je drugo pitanje.
U međuvremenu, dok se nakon američkog vojnog povlačenja – za koje još postoji mogućnost da zbog promijenjenih okolnosti ili ranije donesenog plana ne bude provedeno u cijelosti – procjenjuju politički i ekonomski učinci ratovanja, čak i sam zapovjednik američkih trupa u povlačenju, general Austin Miller, priznaje da talibani neočekivano brzo napreduju. Prema procjenama obavještajnih stručnjaka, situacija se mijenja iz dana u dan u korist talibana pa već danas kontroliraju 150 do 370 okruga u državi, a imaju svoj utjecaj i u 170 drugih. Svakoga dana sve više okruga i dalje pada pod vlast talibana, što oružanom borbom, što mirnim predajama vladinih snaga koje bi ih trebale braniti.
Mirni život
General Miller govori o ogromnoj i dobro organiziranoj talibanskoj ofenzivi koja se istovremeno provodi na cijelom teritoriju Afganistana, po svim crtama razdvajanja vladinih i talibanskih snaga. Miller neskriveno izražava bojazan da će se razvoj događaja u Afganistanu odigrati po istom obrascu kakav je djelovao nakon odlaska sovjetskih trupa iz Afganistana. Gotovo je potpuno sigurno da će Afganistan vrlo brzo pasti pod vlast talibana i prema sadašnjem rasporedu snaga, u tome ih ne može spriječiti nijedna vojna i politička sila unutar Afganistana. Plemenske milicije pomoću kojih vlada pokušava spasiti svoju kožu neće moći odraditi taj posao.
Dok Afganistan ulazi u agoniju, američka politika, provodeći vojno povlačenje, vrlo dobro zna što radi i potpuno je sigurno da bez preciznog plana čemu Afganistan treba služiti nakon povlačenja američkih trupa ne bi ni donijela odluku o povlačenju. Svakom razumnom je jasno da u Afganistanu, jednom od onih prokletih kutaka svijeta, jednako kao i na sličnim mjestima kao što su Balkan koji, uskoro će se jasno vidjeti, polako klizi u rat, i Bliski istok nikada neće biti mirnoga života. Pitanje je samo kako trenutno dominirajuće sile na tim prostorima koriste njihov urođeni ratni i koljački potencijal. Kad je riječ o Afganistanu, nedvojbeno je da kao zona kaosa i budućeg islamističkog Disneylanda od američke politike može biti korišten samo za širenje nestabilnost prema američkim suparnicima – Rusiji i Kini. Afganistan će ponovno postati svetište islamističkog ekstremizma i njegovo uzgajalište, a bit će iskorišten jednako kao i u prošlosti.
Beskrajni rat
Nakon koordiniranih terorističkih napada protiv SAD-a 11. rujna 2001. godine američki vojni odgovor na teritoriju Afganistana bio je logičan i opravdan, što je, uostalom,za razliku od vojne avanture u Iraku, potvrdio iUN. Vojna logika govori da je trebalo udariti snažno i odlučno daleko većim snagama odonih koje su bile na raspolaganju -onako kako je predlagao američkigeneral David Petraeus, tzv. strategijom vala – potpuno uništiti terorističku infrastrukturu i potom se povući izbjegavajući uvlačenje u rat iscrpljivanja. Učinjeno je upravo suprotno i talibanskom protivniku omogućenje oporavak kroz višegodišnju borbu s američkim i savezničkim snagama. Što su dulje preživljavali, to im je rastao moral i ugled na afganistanskoj ratnoj pozornici.
Zašto je rat vođen kako je vođen, precizno i jednostavno izrekao je pakistanski geopolitičar Salman Rafi Sheikh govoreći o američkom beskrajnom ratovanju na Bliskom istoku. Po njegovu mišljenju ratovi koji se na Bliskom istoku i u Afganistanu “vode posljednja tri desetljeća nisu i neće uspostaviti mirjer oni su dizajnirani za stvaranje kaosa i nestabilnosti”.
