Kinu samo vlastito upuštanje u rat može srušiti s razine globalne sile i jedinog preostalog suparnika SAD-a. Stoga za kineske suparnike, prije svih SAD, jedini način potiskivanja Kine s pozicije globalne moći nije vojno rješenje u klasičnom smislu rata dviju ili više sila, nego promptno i unaprijed pripremljeno iskorištavanje mogućnosti da Kina pogriješi i upusti se u ratnu avanturu oko Tajvana i posljedično postigne slamanje kineske ekonomije.

Ključ nije rat sam po sebi, nego oblikovanje i upravljanje ratom u koji bi se Peking mogao upustiti i njegovo iskorištavanje za rušenje kineske ekonomije. Iako se javno ne iskazuje, nego se medijski barata mogućnošću rata između SAD-a i Kine, ovakvo strateško promišljanje prevladava u krugovima kreatora američke vanjske politike.

Superiorna sila

Ono proizlazi iz prosudbe samog karaktera kineske globalne moći. Dok je američka sazdana na kombinaciji tehnološki i strukturno superiorne vojne sile i ekonomske moći, kineska pozicija globalne moći utemeljena je na gospodarstvu i trgovini. Kinesku snagu stvorila je ekonomski