M. Stefanov: Arapski kapital preuzima posrnulo gospodarstvo EU

Mario Stefanov

Ta se banka povezivala s financiranjem prebacivanja migranata iz Libije preko Sredozemlja posredovanjem humanitarnih udruga okupljenih oko organizacija Georgea Sorosa i pod pokroviteljstvom američkih vladinih službi i agencija. Prema podacima austrijske vojne obavještajne službe Osterreichischen Abwehramts, banka Barclys je preko svoje tvrtke British Equistone Partners Europe stvarni vlasnik tvrtke Ors Service Ag, koja pruža financijsku pomoć imigrantima. Većinski dioničari Barclays banke, spašavane katarskim kapitalom, nisu nitko drugi doli britanska investicijska kuća NM Rothschild & Sons Limited i njihov financijski satelit Lazard Brothers

Postaje pravilo – kada god je Europa u ekonomskim problemima ili krizama, vrata europskoga gospodarstva i ekonomije širom se otvaraju arapskom kapitalu.

Riječ je o ulaganjima koja se u Europu slijevaju gotovo isključivo iz bogatih arapskih zaljevskih petromonarhija okupljenih oko Saudijske Arabije u Vijeću za suradnju u zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC), u čijem su sastavu, uz vodeću Saudijsku Arabiju, i Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt, Bahrein i Oman.

Ogromna ulaganja uglavnom državnih investicijskih fondova iz tih zemalja u europske banke, tvrtke financijskog biznisa, a sve više i u energetiku i industriju neizbježno vode i političkom utjecaju arapskih ulagača na središta odlučivanja najmoćnijih europskih država.

Indikativno je u tom smislu da se val masivnih ulaganja arapskog kapitala u europsko gospodarstvo i ekonomiju vremenski poklapa s najvećim valom emigracije s bliskoistočnih prostora prema Europi, koji je odobrila i poticala njemačka politika i politika vodećih europskih država i članica Europske unije.





Širenje utjecaja

Nova energetska i ekonomska kriza u koju Europa i Europska unija polako klize ponovno, kao i za financijske krize 2007./2008., posljedično vuče za sobom nova masivna ulaganja arapskog kapitala, a time i političkog utjecaja. Poslovanje u Europi najvećih arapskih državnih fondova iz Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta raste gotovo proporcionalno s rastom ekonomske i financijske krize u Europi. Najagilniji su ujedno i najjači arapski državni fondovi, prije svih Katarski investicijski fond (Qatar Investment Authority), a potom fondovi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta – Abu Dhabi Investment Authority – ADIA i Kuwait Investment Authority, te saudijski državni fond The Public Investment Fund (PIF).

Procjenjuje se da svaki od navedenih fondova iz Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata  upravlja kapitalom većim od pola bilijuna dolara, po čemu se svrstavaju u pet najvećih svjetskih investicijskih fondova.

Ulaganja arapskih fondova pomno su isplanirana i vremenski tempirana. Udjele u europskim tvrtkama kupuju upravo u najpogodnijem trenutku. Ciljaju prije svega na tvrtke najmoćnijih europskih država, prije svega na njemačko gospodarstvo. Katar posljednjih mjeseci troši milijarde kako bi proširio svoj utjecaj u njemačkom gospodarstvu. Katar preko svojih fondova ulaganjem novca ne kupuje samo dionice nego i utjecaj.





Tako je početkom listopada katarski državni fond (Qatar Investment Authority) preko svoje podružnice u Njemačkoj, Qatar Holdinga, koji je u njegovu stopostotnom vlasništvu, najavio ulaganje od 2,5 milijarde eura u njemački elektroenergetski div RWE AG sa sjedištem u Essenu. U taj posao je krenuo upravo u trenutku kada je RWE najavio akviziciju američkog proizvođača i operatora solarnih sustava Con Edison Clean Energy Bussines u vrijednosti od sedam milijardi eura kako bi ojačao svoju poziciju na tržištu poslovanja s obnovljivim izvorima energije.

Vječno ropstvo

Njemački RWE je, naime, već dugo tražio način da uđe u dioničku strukturu navedene američke tvrtke, a jedina preostala opcija zatvaranja financijske konstrukcije bilo je podizanje kredita, čime bi se osigurala realizacija posla. I baš u tom trenutku, nimalo slučajno, u posao je uletio Katar i osigurao tvrtki RWE glatko preuzimanje američke tvrtke.

Prekid suradnje s Dohom i katarskim kapitalom danas je za njemačko gospodarstvo i ekonomiju praktički postao nemoguć, ne samo zbog gubitka poslova i enormne financijske štete nego i zato što je Katar duboko involviran u europsko gospodarstvo i financije putem svojih udjela u vlasništvu moćnih europskih korporacija i banaka i svaki poremećaj odnosa može ozbiljno destabilizirati europske burze. Uz to, Katar je i važni opskrbljivač Europske unije ukapljenim plinom i izravni konkurent američkim planovima opskrbe Europe svojim ukapljenim plinom.

Notorna je činjenica da novac određuje pravila igre i političke odluke, a odluke o otvaranju europskih vrata imigraciji iz arapskih zemalja, znakovito je, donesene su nakon što su ogromne investicije bogatih arapskih monarhija, sponzora i zaštitnika sunitskog ekstremizma, Saudijske Arabije, Kuvajta i posebice Katara učvrstile pozicije u Europi u koju su masivnije ušle početkom prethodne gospodarske krize iz 2008. u misiji direktnog ubrizgavanja i spašavanja europskih banaka i korporacija.

Tako, primjerice, danas Katarski investicijski fond (Qatar Investment Authority) raspolaže redovnim i povlaštenim dionicama njemačkog Volkswagena i Siemensa, anglo-nizozemskog  Royal Dutch Shella, francuskog građevinskog diva Vinci, švicarskog Glencoree koji se bavi rudarstvom i trgovanjem sirovinama, španjolske elektroenergetske tvrtke Iberdole sa 31 tisućom zaposlenih u desetak država, čiji je i većinski vlasnik, te banke Barclays sa sjedištem u Londonu.

Stotine milijardi

S njim složenim financijskim konstrukcijama povezani katarski Paramount Holding Services fond u vlasništvu člana kraljevske obitelji, šeika Hamada bin Jassima bin Jaboraal-Thanija, tijekom 2014. sudjelovao je u dokapitalizaciji Deutsche Bank ubrizgavanjem 1,75 milijardi eura.

A gdje je još saudijski, emiratski i bahreinski novac koji je izravno upumpan u europsku ekonomiju ili pak plasiran kroz sklapanje potpuno nepotrebnih ili fiktivnih poslova s europskim tvrtkama kako bi se pokrile transakcije i poklonjeni novac razmijenjen za politički utjecaj. Riječ je o stotinama milijardi eura i milijunskim provizijama, kojima su arapski moćnici u suradnji s domaćim partnerima korumpirali kompletnu europsku političku elitu, koja se, eto, bori za svoja gospodarstva. Tadašnji francuski premijer Manuel Vallsnakon povratka iz Rijada 13.listopada 2014. ponosno je tvitao: “Francuska – Saudijska Arabija: ugovori vrijedni 10 milijardi eura. Vlada je aktivna u očuvanju naših tvrtki i radnih mjesta”.

Prema podacima koje je iznio njemački Die Zeit u srpnju 2017., Katar je već tada raspolagao sa 17 posto dionica Volkswagena, 3 posto dionica Siemensa, 14 posto dionica Hapag-Lloyda, inače po veličini kapaciteta petog najvećeg svjetskog kontejnerskog prijevoznika, i s oko 8 posto dionica Deutsche Bank. U ožujku 2017.Reuters prenosi informaciju o interesu saudijskog državnog investicijskog fonda (The Public Investment Fund (PIF) za ulaganja u njemačke financijske i tehnološke tvrtke. Intenzivna ulaganja arapskog kapitala u europske tvrtke, poglavito njemačke, nastavljaju se i sljedećih godina. Nova kriza otvorila je nove prilike u Europi.

Katar je slijedom svoga utjecaja u njemačkom gospodarstvu postao ključan oslonac njemačkih interesa u Perzijskom zaljevu i ključ pristupa Berlina petromonarhijama iz Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC).

Poštivanje tradicije

Takav status Katara u službenoj njemačkoj politici i ekonomiji ilustrira studija uglednog think-tanka, Dahrendorf Forum, koji su osnovale berlinska Hertie School of Governance, London School of Economics i zaklada Stiftung Mercator iz 2017., koja pokušava na tragu promicanja suradnje s Katarom i ostalim diktaturama iz GCC-a, stvoriti ljepšu sliku Katara i naglasiti njegov strateški značaj za njemačku i europsku politiku. Dahrendorfova studija, autora Nicolasa Fromma sa sveučilišta njemačkih oružnih snaga “Helmut Schmidt” u Hamburgu, tvrdi da je Katar tijekom vladavine emira Hamada bin Khalifa Thanija (1995.-2013.) započeo “politiku otvorenosti prema vanjskom svijetu i izgradnju liberalne ekonomske i društvene strukture”, čime se tobože približio europskom društvenom i ekonomskom modelu.

Nakon bizarnog oslikavanja Katara kao čudnovatog kljunaša liberalne demokracije s emirom na čelu države, studija zaključuje da Europska unija mora još snažnije razvijati odnose s Katarom i ostalim državama GCC-a kako bi postigla svoje dugoročne, ekonomske i sigurnosne interese: “To vrijedi danas više nego ikad, u svjetlu sve veće važnosti sredozemne dimenzije za europsku politiku, pri čemu je Katar ključna poveznica EU-as ostalim državama GCC-a”. Stoga, prema autoru studije, “Europa treba usvojiti konstruktivniji pristup prema svojim zaljevskim partnerima iz GCC-a. Trebalo bi se odmaknuti od paradigme koja Katar, ali i ostale države GCC-a, prikazuje isključivo kao prekršitelje ljudskih prava, pri čemu se ignorira meritum katarske vanjske politike”. Umjesto nametanja krivnje za ljudska prava, Fromm tvrdi da bi se s Katarom i drugim državama iz GCC-a, uključujući i Saudijsku Arabiju, trebao stvoriti nekakav odnos povjerenja koji bi ih mudrim posredovanjem Europske unije vodio k daljnjoj unutarnjoj demokratizaciji. Dakako, riječ je o klasičnom propagandnom spinu kojom se pokušava politički i moralno opravdati bliska suradnja s notornim diktaturama koje se koriste u provođenju sve očitije, dosad prikrivene agende strateškog integracijskog povezivanja Europe i Bliskog istoka.

Medijski servis

Stoga je mnogo važnija odrednica Katara i drugih diktatura iz GCC-a prikazana u nastavku studije, gdje Fromm navodi da je “Katar snažno uključen u interakciju s državama NATO-a, pri čemu se Doha uspjela postaviti kao primarni arapski sugovornik, koji je konstruktivno pridonio jačanju veza GCC-a s NATO-om. Tijekom 2011. Katar je pokazao svoju spremnost slijediti Zapad i preuzeti odgovornost rušenjem Gaddafija u Libiji”.

Koliko daleko ide politički i kulturološki utjecaj arapskih investitora u europskoj ekonomiji i gospodarstvu, svjedoči objava medijskog servisa Fanack od 13.veljače 2017. Navedeni medijski servis osnovan je u Nizozemskoj 2010.s ciljem promicanja informacija s područja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA). U svome članku iz veljače 2017. pod naslovom “GCC Investmentsin the West” opisuje opseg arapskih ulaganja u europskim državama pa između ostalog i navodi da su katarski investitori sudjelovali u financiranju izgradnje londonskoga Shard Towera, poslovne zgrade visoke 310 metara koja je i najviša građevina u Europi. Fanack navodi da su katarski investicijski fondovi uspjeli preuzeti 80 posto udjela u tom projektu, nakon čega su postavili pravila poslovanja. Fanack upoznaje europsku javnost s tom činjenicom na sljedeći način: “Kako su projekt financirali fondovi koji su usklađeni sa šerijatskim pravom, budući korisnici poslovne zgrade podložni su određenim uvjetima i pravilima uključujući i to da nisu povezani s poslovima koji su nezakoniti po šerijatskom pravu”. Ovo je, čini se, jedan od prvih stidljivih izdanaka uvođenja pravila arapskih investitora u europski poslovni svijet, a u idućem periodu može se očekivati sve više i više ovakvih intervencija u europsku poslovnu praksu. Onaj tko može postavljati ovakve uvjete mogao je zahtijevati i propuštanje i masovno naseljavanje stanovništva s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike na europske prostore. Tim prije što je opisani primjer koji je osvanuo u javnosti najvjerojatnije krajnje nevin prema onome što arapski investitori iza kulisa čine sa svojim europskim partnerima.

Arapi su korumpirali političku elitu EU-a

Prikazano je samo medijski uočeno zrnce pijeska u pustinjskoj oluji arapskog kapitala koja posljednjih desetljeća tutnji preko europskog kontinenta i tko može biti toliko naivan i misliti da vlasnici toliko udjela u vodećim europskim korporacijama i bankama, povezani s britanskim i američkim kapitalom, ne odlučuju o ključnim pitanjima europske politike.

Zaljevske arapske petromonarhije iz Vijeća za suradnju u zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC), u čijem su sastavu Saudijska Arabija, UAE, Bahrein, Kuvajt, Katar i Oman, svojom su financijskom moći uspjele korumpirati vodeći dio europske političke elite,ostvariti utjecaj na europsku politiku i nametnuti se kao europski strateški partneri na bliskoistočnim prostorima. Nova ekonomska kriza koja počinje harati Europom pružila im je nove mogućnosti utjecaja na politiku najmoćnijih europskih država i cijele Europske unije. Stoga ni novi val organizirane imigracije s bliskoistočnih prostora prema Europi ne bi trebao biti neočekivan slijed zbivanja.

Barclys financira sredozemnu rutu dolaska izbjeglica

Fond ima značajne udjele u Credit Suisse, a 2008. od propasti je spasio Barclays izravno ulažući u tu banku šest milijardi funti.

Nimalo slučajno, upravo se ta banka povezivala s financiranjem prebacivanja migranata iz Libije preko Sredozemlja posredovanjem humanitarnih udruga okupljenih oko organizacija Georgea Sorosa i pod pokroviteljstvom američkih vladinih službi i agencija. Prema podacima austrijske vojne obavještajne službe Osterreichischen Abwehramts, publiciranima u austrijskom listu Info Direkt, banka Barclys je preko svoje tvrtke British Equistone Partners Europe stvarni vlasnik tvrtke Ors Service Ag, koja pruža financijsku pomoć imigrantima. Većinski dioničari Barclays banke, spašavane katarskim kapitalom, nisu nitko drugi doli britanska investicijska kuća NM Rothschild & Sons Limited i njihov financijski satelit Lazard Brothers.

 

 

Komentari

komentar

You may also like