M. Stefanov: Australska podmornička flota i prvi plodovi Brexita

Gotovo je nevjerojatno da francuska i europska politika nisu raspolagale informacijama da se na marginama nedavnog summita G7 u britanskom Carbis Bayu dogovara stvaranje novog vojnog saveza koji će po svim svojim ključnim odrednicama na globalnom planu biti konkurencija Europskoj uniji

Za pregovaranja i provođenja Brexita čelnici Europske unije razmetali su se tvrdnjama da je Ujedinjeno Kraljevstvo napuštanjem Unije pucalo sebi u nogu i da će posljedično platiti visoku cijenu razlaza.

No sklapanje vojnog anglo-američkog saveza AUKUS između Ujedinjenog Kraljevstva, Australije i SAD-a i prvi koraci k integraciji oružanih snaga i izvora nabave naoružanja i vojnog materijala izbili su već u samom startu iz francuskih i europskih ruku unosni ugovor o izgradnji australske podmorničke flote vrijedan više od 40milijardi eura u korist Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a. Umjesto u suradnji s Francuskom, odmah nakon objave sklapanja vojnog saveza AUKUS objavljen je i odustanak australske strane od aranžmana s Francuskom i 16. rujna objavljena je namjera izgradnje nove australske podmorničke flote u suradnji sa SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom.

U sljedećim mjesecima i godinama bit će sve više takvih poteza iz kojih će briselski geopolitičkim mjesečarima biti sve očitije da London nije napustio Europsku uniju iz nekakvoga političkoga hira ili zbog potreba unutarnje politike, kako su svojevremeno objašnjavali svojoj javnosti, a najmanje zbog navodno tobože ludog i nestabilnog britanskog premijera Borisa Johnsona, koji je za svoga mandata uistinu učinio sve što je mogao učiniti kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo izvukao iz EU integracije. Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo je EU i stoga što ulazi u nove strateške integracije predvođene SAD-om.

To se sada već jasno nazire i na primjeru stvaranja novoga vojnog saveza AUKUS, koji se s druge strane potpuno uklapa i u novu britansku strategiju jačanja tzv. Anglosfere. Stvoreni savez nastavak je suradnje anglo-američkih partnera u okviru zajedničkog obavještajnog kompleksa suradnje “Pet očiju” koji postoji desetljećima i unutar kojeg se obavještajne informacije dijele između sadašnjih članova AUKUS-a, SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije te Novog Zelanda i Kanade. Gotovo je nevjerojatno da francuska i europska politika nisu raspolagale informacijama da se na marginama nedavnog summita G7 u britanskom Carbis Bayu dogovara stvaranje novog vojnog saveza koji će po svim svojim ključnim odrednicama na globalnom planu biti konkurencija Europskoj uniji.

Jačanje flote





Novi vojni savez logički traži i standardizaciju naoružanja i vojne opreme, integraciju oružanih sustava i usmjeravanje nabavke ratnog materijala od dobavljača iz članica saveza.

Slijedom toga australska vlada je 16. rujna usporedno s objavom stvaranja AUKUS-a objavila i raskidanje ranije sklopljenoga sporazuma s Francuskom i njenom tvrtkom Naval Group (bivši DCNS i DCN) o izgradnji 12 klasičnih dizel–električnih podmornica klase poznate i kao klasa “Attack”, izvedenih iz francuskog projekta nuklearnih napadnih podmornica klase “Barracuda”.

Nove podmornice trebaju zamijeniti šest sadašnjih dizel-električnih podmornica klase “Collins” u sastavu Royal Australian Navy.





Kako je Francuska pregovarala i s Kanadom o izgradnji istog tipa podmornica za njenu ratnu mornaricu, a kako je Kanada u bliskim političkim i vojnim aranžmanima sa SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom i sastavni dio tzv. Anglosfere i obavještajnog sustava “Pet očiju”, veliko je pitanje hoće li se međusobna suradnja nastaviti i hoće li pri opisanom razvoju događaja uopće više postojati interes Kanade za nastavkom suradnje s Francuskom na izgradnji njene nove podmorničke flote.

Koliki je značaj novog vojnog saveza AUKUS za države koje su ga stvorile, svjedoči činjenica da su njegov nastanak u zajedničkom nastupu objavili najviši državni čelnici, australski premijer Scott Morrison, američki predsjednik Joe Biden i britanski premijer Boris Johnson. O naznaci njegove usmjerenosti na integraciju oružanih snaga i sustava opremanja oružanih snaga svjedoči i činjenica da je australska objava o ulasku u posao s Ujedinjenim Kraljevstvom i SAD-om i razvrgavanja ranije sklopljenih ugovora s Francuskom objavljena istovremeno s objavom stvaranja AUKUS-a.

Promjena plana

Australija se tako odlučila umjesto uključivanja u projekt baziran na dizajnu francuskih podmornica klase “Barracuda”, prema kojem bi se za australsku ratnu mornaricu izgradilo 12 klasičnih dizel-električnih podmornica, na suradnju s britanskom i američkom stranom, partnerima iz AUKUS-a. Uz njihovu pomoć za australsku mornaricu izgradilo bi se osam novih napadnih podmornica na nuklearni pogon koje bi se bazirale na dizajnu britanskih podmornica klase “Astute” ili pak američkih klase “Virginia”.

Australska vlada u tom cilju već je osnovala radnu skupinu pod nazivom “Future Nuclear Submarine Task Force”, koja treba u sljedećih 12-18 mjeseci izraditi program zajedničkog razvoja novih australskih podmornica i ugovoriti konkretne zadaće za sve sudionike posla.

Francuska je na najavljeni raskid suradnje žestoko reagirala povlačeći na konzultacije svoje veleposlanike u Australiji i SAD-u, nazivajući australski potez krajnje nekorektnim, pa čak i “zabijanjem noža u leđa”. Nije riječ samo o gubitku posla koji već u startu vrijedi više od 40 milijardi dolara i tisuće radnih mjesta tijekom sljedećeg desetljeća nego i o činjenici da je Francuska upravo na zahtjev Australije projekt svojih napadnih nuklearnih podmornica klase “Barracuda” prekrajala u projekt gotovo identičnih, nešto manjih podmornica na klasični dizel-električni pogon. Taj teški posao izvršen je upravo na zahtjev Australije koja je imala problema i danas ima problema s protivnicima nuklearnog naoružanja i zelenim političkim opcijama u svojoj politici. Umjesto da ugovori izgradnju originalnih francuskih nuklearnih podmornica “Barracuda” u francuskim i svojim brodogradilištima, Canberra je od Francuza tražila pretvorbu nuklearne podmornice u klasičnu dizel-električnu. Kada je to uspješno izvršeno i kada je dovršen projekt prepravljene Barracude u dizel-električnu podmornicu nazvanu “Shortfin Barracuda Block 1A” i kada je Naval Group dovršio sve pripreme za izgradnju australskih podmornica, promjenom političkih okolnosti Australija je otkazala suradnju i projekt.

Protivljenje zelenih

U okrilju novih saveznika koji su joj obećali transfer nuklearne tehnologije koja omogućava ne samo izgradnju ratnih brodova i podmornica na nuklearni pogon nego u konačnici otvara i mogućnost razvoja australskog nuklearnog naoružanja, Australija je očito prevlada strah od otpora zelenih političkih opcija na unutarnjem planu i za australsku vojnu moć napravila skok u svijet korištenja nuklearne energije u vojne svrhe i mogući ulazak u klub nuklearnih sila. Pri strateškoj snazi takve opcije vodeća politika zanemarila je prigovore protivnika nuklearne energije. Vođa zelenih Adam Bandt nazvao je buduće nuklearne podmornice “plutajućim Černobilima” i najavio da će se njegova stranka žestoko usprotiviti novom partnertstvu.

Francuske nuklearne napadne podmornice klase “Barracuda” ili “Suffren” dizajnirao je brodograđevni div Naval Group za potrebe francuske ratne mornaice. One trebaju zamijeniti postojeće francuske nuklearne podmornice klase “Rubis”. Izgradnja planiranih šest podmornica započela je 2007. godine. U ovome trenutku pet ih je u izgradnji, a jedna je podmornica dovršena i porinuta u studenome prošle godine i tijekom ove godine trebala bi postići punu operativnu sposobnost. Podmornice klase “Barracuda” dužine su 99,5 metara, a pogonsku energiju daje nuklearni reaktor tipa K15 od 150 MW. Cijeli pogonski sustav koncipiran je na način da nuklearni reaktor pokreće dvije grupe turbogeneratora koji proizvedenu električnu energiju skladište u podmorničkim akumulatorima, a sam pogon osovina propelera osigurava se uz pomoć elektromotora.

Na taj način je izbjegnuta bučna transmisija između turbinskog postrojenja i osovina propelera pa je podmornica mnogo tiša i teže ju je locirati nego kad se koristi uobičajeni način nuklearne propulzije. Za svaki slučaj ugrađena su i dva dodatna dizel generatora. Na podmornicu je ugrađen i jedan električni vodomlazni pogonski sklop koji joj omogućuje lakše manevriranje. “Barracude” imaju neograničeni doplov zbog korištenja nuklearnog reaktora koji je potrebno puniti tek svakih deset godina. Najveća dubina ronjenja postignuta pri testiranju je 350 metara. Podmornice su naoružane četirima torpednim cijevima kalibra 533 mm iz kojih se mogu ispaljivati standardna samonavođena torpeda, ali i novi teški torpedo F21 Artemis, krstareći projektili SCALP Naval, protubrodski projektili Exocet SM39 Mod2 i podvodne mine FC29.

Napušteni koncept

Podmornice izvedene iz projekta “Barracuda”, koje su se trebale izgraditi za Royal Australian Navytrebale su biti nešto kraće i pokretane jednim električnim motorom uz četiri dizel alternatora, što bi im osiguravalo doplov od 33 tisuće kilometara. Za razliku od francuskog dizajna “Barracuda”, umjesto četiri torpedne cijevi kalibra 533 mm, trebale su biti opremljene s osam torpednih cijevi istog kalibra iz kojeg bi mogle lansirati različito naoružanje od torpeda Mk48, protubrodskih projektila “Harpoon” do podvodnih mina tipa “Stonefish”.

No, 16. rujna 2021. Australija je otkazala projekt klase Attack i stupila je u partnerstvo sa Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim Kraljevstvom u cilju pribavljanja tehnologije nuklearnih podmornica, a koncept izgradnje dizel-električnih podmornica za australsku ratnu mornaricu je napušten.

Iako je australski premijer Scott Morrison naglasio da australska odluka “nije promjena politike, nego promjena potrebe” nepobitna je činjenica da je “promjena potrebe” o kojoj Morrison govori nastupila upravo u trenutku kada je Australija ušla u novi vojni savez AUKUS stvoren sa SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom. Riječ je o politički motiviranoj odluci usmjerenoj na izvršenje preuzetih obveza iz novog vojnog saveza, koji po svojoj prirodi obvezuje saveznike na integriranje oružanih snaga, standardizaciju oružnih sustava i obuke te usmjeravanje nabave naoružanja i vojne opreme na tvrtke partnera iz saveza. Uostalom, to je logika svakog vojnog saveza, pa i ovog novog AUKUS-a. Da je riječ o političkoj odluci, govori i činjenica da su Australci nakon utrošenih 2,5 milijardi dolara u poslu s Francuzima, ako je cilj bila preorijentacija na nuklearne podmornice, jednostavno mogli tražiti promjenu ugovora i odlučiti se za nabavu originalnih francuskih nuklearnih podmornica klase “Barracuda”. Odluka u korist britanske i američke podmorničke nuklearne tehnologije stoga, bez ikakve sumnje, ima političke, a ne tehnološke motive. Riječ je prvim plodovima Brexita na vojnom i geopolitičkom planu.

Komentari

komentar

You may also like