M. Stefanov: Beskrajno ludilo ove krize tek je početak

Odgovor na pandemiju koronavirusa čini se neozbiljnim, ali iza njega
zapravo stoji vrlo maliciozan plan

Umjesto pravilne prezentacije ugroze, promovirana je naivna basna o šišmišima. Zbog pogrešne kvalifikacije ugroze i srednjovjekovne metode ograničavanja fizičkih kontakta, do sada je direktnim i posrednim učincima djelovanjem biološkog oružja SARS-CoV-2 diljem svijeta ubijeno gotovo pet milijuna ljudi

Priča s koronavirusom polako ulazi u terminalnu fazu ludila i opće histerije. Stvari su otišle toliko daleko da već i vodeći mediji u europskim državama objavljuju bizarne i ničim potkrijepljene tvrdnje kao što je ona da se koronavirus širi i puštanjem vjetrova. Tako od sada izraz „čista sprdačina“ i doslovno opisuje ponašanje državnih i nedržavnih aktera prema opasnom biološkom udaru kojem je izloženo stanovništvo.

Takva informacija, bila točna ili ne, plasirana s pomoću mainstream medija ne služi baš ničemu korisnom na planu zaustavljanja pandemije koronavirusa, nego baš suprotno – potiče dodatno širenje histerije među dijelom građana koji se plaše zaraze i istovremeno potiče dodatno podcjenjivanje opasnosti kod dijela građana koji se ni do sada nisu osjećali ugroženima zarazom.

Odgovor na biološku ugrozu u mnogim svojim aspektima je, sudeći i po toj epizodi koja je samo jedna u nizu sličnih, u svojoj suštini neozbiljan i neodgovoran i to ne samo na razini pojedinačnih država nego i na globalnoj razini.

S druge strane politički je eksploatiran do čudovišnih razmjera.




Dok se građanima političke elite s pomoću kontroliranih medija rugaju da, eto, nakon zabranjenih neprimjerenih međusobnih fizičkih kontakata, prebrzog disanja pri fizičkoj aktivnosti po teretanama i noćnim klubovima, povrh svega ispuštaju i previše plinova, posredno ih tako optužujući da i tako bezočno šire zarazu – na tom istom stanovništvu koje problematično ispušta plinove primjenjuje se snažna državna prisila.

Masovno se diljem Europske unije uvode tzv. digitalne COVID-potvrde, zapravo propusnice ograničenog roka. Ne može ih dobiti nitko tko ne ispunjava unaprijed zadane uvjete, prije svega cijepljenja ili preboljenja. Ali ni to nije dovoljno. Tko ne posjeduje skupe pametne telefone, bez obzira na udovoljavanje propisanim uvjetima, ne može doći do COVID-propusnice. Oni koji ne mogu ili ne žele kupovati pametni telefon hendikepirani su i moraju čekati u redovima kako bi dobili papirnate potvrde. Veza između koronakrize i IT sektora teško se može prikriti, posebice ne u inflaciji aplikacija, često nefunkcionalnih, kojima se pokušava pokriti svako ljudsko djelovanje, pa tako i ozbiljno pitanje obrane od masovnog biološkog udara.





Nema propisa

Potpuno se zanemaruje činjenica da veliki dio stanovništva, posebice u siromašnijim članicama EU-a ne posjeduje ili ne želi posjedovati komunikacijske uređaje kao što su pametni telefoni jer su za njih preskupi ili im jednostavno nisu potrebni. Što se tiče samih famoznih COVID-potvrda koje se izdaju, pitanje je što će se dogoditi kada njihova valjanost istekne jer djeluje nestvarna mogućnost vremenskog usklađenja novog cijepljenja milijuna onih koji to žele s rokom valjanosti njihovih potvrda. Također je lako moguće da će cjepiva ponovno nedostajati i da na kraju i oni s potvrdama budu u istoj situaciji kao i oni koji ih nisu podizali. Nadati se da će pandemija biti otklonjena do kraja ove godine ili početkom sljedeće, kada otprilike valjanost prvih potvrda istječe, nije ozbiljna ni pouzdana kalkulacija.

Posebna je priča uskrata COVID-potvrda ili propusnica građanima koji se iz raznovrsnih razloga nisu cijepili. Oni to ne moraju činiti jer ih ni jedan propis na to ne obvezuje, a u praksi su izloženi posrednom sankcioniranju.

Povrh svega, kada ponovno nastupi nestašica cjepiva, što je realna mogućnost, građani iz kategorije tzv. „opće populacije“ ili drugim riječima „bezube sirotinje“, kako ih je s gađenjem nazvao bivši francuski socijalistički predsjednik François Hollande, moći će ponovno gledati bahaćenje društvene elite – koja je za razliku od onih iz „opće populacije“ valjda u kategoriji nekakve „specijalne populacije“ – koja će ponovno pokrenuti gadljivu otimačinu za cjepivima na račun ugroženih kategorija građana. Hoće li samoproglašeni pripadnici elite ponovno kazivati da svojim primjerom cijepljenja preko reda pokazuju kmetovima korisnost cijepljenja ili će u cilju sprječavanja daljnjeg moralnog zagađenja svoga okoliša odustati od tog licemjernog medijskog kreveljenja?




Nastali kaos i neizvjesnost posljedica su upornih pokušaja da se od javnosti prikrije istina o porijeklu i karakteru koronavirusa.

Od samih početaka javnozdravstvene krize skriva se, naime, očita činjenica da je u slučaju virusa SARS-CoV-2 riječ o biološkom agensu, koji bez obzira na način nastanka i širenja ima sve osobine klasičnog biološkog oružja. Tko god je na to pokušao ukazati, proglašavan je teoretičarem zavjera i proganjan iz medijskog prostora.

Umjesto pravilne prezentacije ugroze koja zbog svojih osobina zahtijeva odgovor iz arsenala biološkog ratovanja i primjenu standardnih postupaka biološke obrane, promovirana je naivna dječja basna o šišmišima koji su zlosretni virus prenijeli na čovjeka. Zbog pogrešne kvalifikacije ugroze i primjene srednjovjekovne metodologije ograničavanja fizičkih kontakta u uvjetima 21. stoljeća te odbijanja pacijenata s drugim opasnim zdravstvenim stanjima, do sada je direktnim i posrednim učincima djelovanjem biološkog oružja SARSCoV2 diljem svijeta ubijeno gotovo pet milijuna ljudi.

Krajnje neuvjerljivo objašnjenje porijekla novoga virusa i bolesti onemogućilo je primjenu cjepiva jer ako nitko razuman ne vjeruje službenim objašnjenjima porijekla, logično neće vjerovati ni službeno ponuđenim rješenjima, odnosno cjepivu kao oružju za odbijanje opasnosti.

Rezultat je kaos

U stvarnosti se pokazalo da barem polovina stanovništva ne vjeruje u službeno proklamirani način obrane putem cijepljenja, a još manje na nerijetko sulude i suvremenim uvjetima života neprimjenjive metode fizičkog zaustavljanja širenja zaraze. Kada znatni dio stanovništva istovremeno obavlja više poslova u potpuno nereguliranim uvjetima, kao što je primjerice masovno raširena dostava hrane i drugih proizvoda u domaćinstva, ne postoji ta mjera koja se neće prekršiti jer građani moraju raditi da bi preživjeli, a ne ležati doma u izolaciji u kojoj ne mogu dobiti nikakvu naknadu. Neosporna je činjenica da socijalna nesigurnost i potreba svakodnevnoga rada u praksi onemogućava mjere klasične karantene.

Neadekvatna procjena karaktera koronavirusa i odgovor putem civilnog zdravstvenog i policijskog sustava doveo je do katastrofalnih rezultata i socijalno razornim zloupotrebama sustava.

Počelo je otimanjem društvenih elita za cjepivo i tzv. „prekorednim cijepljenjem“, koje bi u uvjetima odgovora putem obrambenih državnih sustava, uključujući i vojni pristup sanaciji i ograničavanju posljedica djelovanja biološkog oružja bio ravan dezerterstvu i izdaji, a završilo svjesnim probijanjem ionako neadekvatnih fizičkih mjera sprječavanja širenja zaraze putem masovnih okupljanja pod političkom zaštitom. Dok su se vlasti u gotovo svim državama pravile da ne vide politički sponzorirana okupljanja, okomile su se na pojedince i društvene grupe koje nemaju političku zaštitu.

Rezultat nije mogao biti drugačiji nego kaos. Da je odmah proglasio napad biološkim oružjem trenutno nepoznat državni ili nedržavni akter i u konačnici primijenjen odgovor državnim obrambenim sustavom koji je zadužen i za obranu od biološkog oružja, uspjeh u suzbijanju zaraze bio bi daleko veći. Većina građana sasvim bi se drugačije ponašala da im je odmah prezentirano da su izloženi vojnom ili terorističkom napadu biološkim oružjem, što koronavirus nedvojbeno jest, nego što im je uvaljana suluda priča o zlim šišmišima.

Fabricirani virus

Danas postaje sve izglednije da je SARS-CoV-2 biološko oružje. Da se stvari napokon pokreću u smjeru priznanja da je koronavirus biološko oružje, svjedoči sporazum između SAD-a i Svjetske zdravstvene organizacije o nastavku istraživanja porijekla koronavirusa. Američki državni tajnik Antony Blinken susreo se krajem srpnja s glavnim direktorom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedrosom Adhanomom Ghebreyesusom u Kuvajtu kako bi dogovorili izradu dodatnih studija vezanih uz otkrivanje što je prouzročilo pandemiju bolesti COVID-19.

Nakon nekoliko ograničenih epidemija kao što je ebola ili SARS-CoV-1, novi koronavirus SARS-CoV-2 (COVID-19) jasno je pokazao moć strateškog globalnog učinka biološkog oružja. Nešto što objektivno može biti oružje i djelovalo je kao oružje uistinu šokantno na najmoćnije države svijeta, izazvalo zbunjenost i nesigurnost te direktno utjecalo na djelovanje vojnih potencijala i gospodarstava najmoćnijih država svijeta.

Koronavirus fabriciran je na temeljima tehnološkog napretka koji je stvorio mogućnost da čovjek promijeni strukture virusa i bakterija tako da je otežano utvrđivanje njihova porijekla. Na tu činjenicu upozoravala je još u travnju 2018. godine Katherine Charlet, profesorica molekularne biologije na Sveučilištu Princeton i bivša zamjenica pomoćnika ministra obrane SAD-a za kibernetičko ratovanje. Obavljala je i dužnost ravnateljice strateškog planiranja u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a. U autorskom članku za Carnegie Endowment for International Peace pod naslovom „The New Killer Pathogens: Countering the Coming Bioweapons Threat“ Katherine Charlet navodi: „Nedavni napredak u tehnikama uređivanja gena izazvao je veliko uzbuđenje, ali također je ponovno aktivirao strahove od patogena korištenih kao oružje. S pomoću alata za uređivanje gena, uključujući sustav poznat kao CRISPR, znanstvenici sada mogu modificirati DNK učinkovitije, fleksibilnije i preciznije nego ikada. Pun spektar potencijalnih promjena teško je predvidjeti, ali CRISPR znatno olakšava znanstvenicima postizanje promjena u načinu djelovanja organizama. […] Nije teško zamisliti kako se tehnologije za uređivanje gena mogu zloupotrijebiti“.

Katherine Charlet nastavlja: „Jedno od trenutno zabrinjavajućih pitanja je bi li napredak biotehnologije mogao potaknuti države u oživljavanju starih programa biološkog oružja ili pokretanju novih. Revitalizacija programa biološkog oružja mogla bi izazvati nove sukobe ili ponovno oživjeti stare utrke u naoružanju i destabilizirati međunarodni poredak.“ Nadalje, po Charlet: „Tehnike uređivanja gena poput CRISPR-a mogu učiniti biološko oružje smrtonosnijim. Države bi mogle razviti nove ili modificirane patogene koji bi se brže širili, zarazili više ljudi, uzrokovali teže bolesti ili se oduprli učinkovitom liječenju.“ Upozorava da uređivanje gena „omogućava veće mogućnosti tajnog korištenja biološkim oružjem pa države trebaju razviti bolje tehnike za utvrđivanje porijekla patogena. Takve poboljšane sposobnosti identifikacije porijekla djelovale bi kao odvraćajući čimbenik“ od korištenja biološkim oružjem.

Sporna studija

„Konačno moć destimuliranja ovisi o sposobnosti utvrđivanja napada i otkrivanja izvora. Za sada istražitelji koji proučavaju patogen nakon napada ne bi nužno mogli reći jesu li primijenjene tehnike uređivanja gena. […] Počinitelj napada ipak može biti otkriven na druge načine kao što je špijunaža“, zaključuje Katherine Charlet.

Nedvojbeno, nove tehnike uređivanja gena virusa i bakterija koje mogu biti primijenjene kao biološko oružje u velikoj mjeri onemogućavaju identifikaciju njihova porijekla. Više nije dovoljno koristiti se instrumentima obavještajnog djelovanja. Činjenica je da su metropole najmoćnijih europskih država tjednima u svojoj pustoši izgledale kao da su pretrpjele napad nuklearnim oružjem – preciznije neutronskom bombom, vrstom nuklearnog oružja razvijenom tijekom hladnoga rata. Riječ je o fuzijskom nuklearnom oružju čije je djelovanje usmjereno na uništavanje protivničkog ljudstva, dok materijalni objekti ostaju uglavnom netaknuti. Jednake učinke kao takva neutronska bomba COVID-19 imao je na industriju i cijela moćna gospodarstva zapadnoga svijeta – tvornice sa strojevima i uredi ostali su netaknuti, ali nigdje ni traga ljudima.

Nadalje, američko Ministarstvo obrane (DoD) još je 2018. godine od Nacionalne Akademije znanosti, inženjerstva i medicine (NASEM) naručilo studiju o stanju američke obrane od bioloških opasnosti. Sačinjeno izvješće na dvjestotinjak stranica pod nazivom Biodefense in the Age of Synthetic Biology dostavljeno je DoD-u i proslijeđeno najvišim tijelima državne vlasti SAD-a, a potom sredinom 2018. godine i javno objavljeno. Studija koju je naručilo Ministarstvo obrane jasno predviđa ugrozu SAD-a od velikih epidemija i naglašava opasnost od novih oruđa za modifikaciju gena i njihove primjene na produkciji ili modificiranju virusa i bakterija sa smanjenom mogućnošću utvrđivanja takvih intervencija i subjekata koji su to odradili. Posebno je naglašena nepripremljenost američkog zdravstvenog i cijelog državnog sustava za obranu od takve opasnosti.

U studiji Biodefense in the Age of Synthetic Biology izričito se navodi da je „znanstveni napredak u posljednjih nekoliko desetljeća ubrzao sposobnost inženjeringa postojećih organizama i potencijalno stvaranje novih koji se ne nalaze u prirodi. Sintetska biologija, koja radi na konceptima, pristupima i alatima koji omogućuju modifikaciju ili stvaranje bioloških organizama, uvelike se provodi u korisne svrhe u rasponu od liječenja bolesti preko poboljšanja poljoprivrednih prinosa do saniranja zagađenja. Iako su doprinosi koji sintetička biologija može dati na ovim i drugim područjima veliki, također je moguće zamisliti zlonamjerno djelovanje koje bi moglo ugroziti američke građane i vojno osoblje. Donošenje pravilnih odluka za prevenciju i borbu protiv takvih problema zahtijeva realnu procjenu opasnosti.“

Obrambeni sustav

Studija je zaključila da novi alati za genetski inženjering proširuju spektar zlonamjernih bioloških primjena i smanjuju vrijeme potrebno za njihovo provođenje. U izvješću se preporučuje razvijanje čvrstog sustava javnog zdravstva koji bi mogao prepoznati, spriječiti ili suzbiti epidemiju ili upotrebu biološkog oružja. No ništa od toga američka administracija nije učinila i The Atlantic te 2018. godine navodi da: „SAD nije spreman ne samo za velike epidemije nego ni za bilo kakve epidemije – zdravstveni sustav zemlje jedva može podnijeti jaku sezonu gripe. Priprema odgovora na veliku virusnu ili bakterijsku epidemiju oslanja se na velik i krhak međunarodni lanac opskrbe, a bolnice su uglavnom neovisni subjekti koji se mogu oglušiti na zahtjeve s obzirom na cijenu priprema za takvu epidemiju.“

Postavlja se logično pitanje kada je sve to bilo poznato, zašto koronavirus nije tretiran onako kako je predočeno u studiji za američko Ministarstvo obrane, zašto se prema njemu nije postupalo kao biološkom oružju jer očito ima sve njegove osobine, nego kao zarazi nastaloj prirodnim putem kontaktom između čovjeka i zaraženih životinja.

Jedan od odgovora leži u činjenici da farmaceutska industrija u uvjetima neposredne vojne ugroze ili praktički ratnog ili pak nekog oblika u ustavima predviđenog izvanrednog stanja u državama ne bi mogla tako lako manipulirati cijenama cjepiva i medicinske opreme i ostvariti tolike profite na globalnoj razini. Nacionalni obrambeni sustavi, barem oni uređenih država, ne bi dopustili toliku tržišnu slobodu djelovanja farmaceutskoj industriji, nego bi nametnuli svoja pravila igre. Profit farmaceutskog industrijskog kompleksa bio bi daleko manji.

Nova revolucija

S druge strane, vladajuće strukture u većini država uspjele su javnosti nametnuti temu borbe protiv širenja koronavirusa i cijepljenja te njima iz javnog prostora potisnuti u velikoj mjeri ostala ključna pitanja za daljnji razvoj društva i nacionalnih država. Održava se dobrovoljnost cijepljenja, ali istovremeno se uvode mjere nadzora koje cijepljenima daju prednost. Već tim potezom političke, ekonomske i gospodarske elite postigle su pored niza drugih još jednu podjelu građana, sada na cijepljene i necijepljene, ogromne društvene skupine koje već međusobno optužuju jedna drugu za nastavak pandemije. Stvari su otklizale toliko daleko u unutarnji građanski sukob da se javlja odgovor podržavan podzemnim djelovanjem države preko medija i sigurnosnih agencija kojim necijepljeni optužuju cijepljene da zapravo oni pogoduju razvijanju novih varijanti virusa i obrnuto. Elite su građane posvađale uz klasične političke podjele novim temama kao što su prava LGBT zajednica i COVID tematikom tako da slobodno u okviru velikog reseta ekonomije i društva rade što ih je volja.

Teme borbe protiv koronavirusa, prebrojavanja broja zaraženih, cijepljenja i necijepljenja svjesno na površinu održava cijeli ujedinjeni politički establišment i time omogućava željeni preustroj gospodarstva bez većeg otpora. Štoviše, sve su uvjerljivije sumnje da je riječ o ozbiljnoj političkoj agendi fabriciranja krize kako bi se lakše proveo veliki epohalni preustroj ekonomije i gospodarstva u osvit nove četvrte industrijske revolucije i zelene ekonomije. Nije riječ o utjecaju nekakve zle zavjereničke elite, nego jednostavno o globalnom procesu čije sve aspekte u ovome povijesnom trenutku jednostavno nije oportuno iznositi javnosti, posebice što u sebi sadrže veliki broj elemenata prisile prema građanima i što će ukupni učinak transformacije za mnoge biti tragičan.

Koga je više briga je li netko ostao bez posla ili što će uskoro plaćati dvostruko skuplje energente dobivene iz zelenih izvora, što ima sve manje socijalnih prava i što cijeli zdravstveni sustavi, pa i vodni kapaciteti nepovratno ulaze u privatizaciju? Kaos se stvara namjerno, a paradigma konfuzne borbe protiv globalne zaraze koronavirusom služi ujedinjenoj političkoj eliti, koja tako kontrolira građane, dok se novac na samom začetku četvrte industrijske revolucije i zelene transformacije ubrzano prelijeva u ruke sve malobrojnije gospodarske i političke oligarhije. I tek je počelo.

 

Komentari

komentar

You may also like