Mario Stefanov
Od sankcija zbog zagađenja još se izuzima vojna mašinerija, tenkovi s motorima na ekološki najprljavija moguća ugljikovodična goriva, flote ratnog brodovlja i tisuće borbenih zra koplova koji svakodnevno ispuštaju tolike količine CO2 koje prosječni stanovnik ne može emitirati za cijeloga života
Sve je teže prikrivati činjenice o utjecaju oružanih snaga država i ratova diljem svijeta na okoliš i klimatske promjene. Dok se u Europi i SAD-u zabranjuju automobili s motorima na ugljikovodična goriva, vojno i ratno zagađenje ubrzanim naoružavanjem i širenjem ratova hara svijetom i sve što se na planu zelene tranzicije namjerava postići čini apsurdnim.
Dok se diljem svijeta vodilo i po nekoliko lokalnih ratova od kojih su mnogi bili niskog intenziteta, još se nekako mogla prikrivati jedna od ključnih manjkavosti i nerješivog problema zelene ideologije i velike zelene revolucije, a to je – potpuno ignoriranje vojnog i ratnog zagađenja.
Ali veliki rat u Ukrajini pokrenut u srcu Europe ruskom agresijom sve je promijenio. Javnost razotkriva jednu od najvećih kontroverzija, a moguće i samu Ahilovu petu takozvane zelene transformacije društva i gospodarstva.
Nakon godinu dana rata Ukrajina, naime, ne trpi samo ljudske i materijalne gubitke nego ju je ruska agresija izložila dosad neviđenom ratnom zagađenju, koje može obuhvatiti i šire prostore Europe. Pitanje vojnog i ratnog zagađenja zbog tragičnih posljedica koje ima i tek će imati na teritoriju Ukrajine i Europe polako prodire i u vodeće europske medije.
Stravično zagađenje okoliša kao posljedica intenzivne proizvodnje naoružanja i ratne vojne opreme, njegova korištenja u ratovima koji se šire po opsegu i intenzitetu ne dopušta više ignoriranje i guranje pod tepih.
Dvostruka mjerila
Dok zelena revolucija malim običnim ljudima pokušava oduzeti automobile i time ograničiti njihovu mobilnost i slobodu, dotle se od sankcija zbog zagađenja još izuzima vojna mašinerija, tenkovi s motorima na ekološki najprljavija moguća ugljikovodična goriva, flote ratnog brodovlja i tisuće i tisuće borbenih aviona koji svakodnevno ispuštaju tolike količine CO2 i drugih plinova koje prosječni stanovnik ne može emitirati ni za cijeloga života.
Sama vojna industrija koja uključuje proizvodnju specijalnih čelika i drugih vojnim potrebama prilagođenih materijala ispušta ogromne količine CO2 i drugih za čovjeka i okoliš opasnih spojeva. Tomu treba pribrojiti i zagađenje koje izaziva upotreba vojski i vojne tehnike u ratovima koje je takvog opsega da se jedva može kvantitativno izraziti.
I upravo na tome, na širenju ratnih sukoba u kojima se masivno koristi tehnika koja potpuno odudara od intencija zelene transformacije i pokretanju velikog rata u Europi, pada maska s prljave tajne tobože čiste ideologije, koja je dosad prikrivala, i to uspješno, učinak vojski i ratova na okoliš koji daleko premašuje sve ostale izvore zagađenja. Sve se jasnije počinje razotkrivati veliki problem zelene transformacije koji se očituje u nemogućnosti transformacije ratnih strojeva i ratova kao jednog od najvećih izvora zagađenja okoliša.
Tek je rat u Ukrajini, kao najveći konvencionalni rat nakon 2. svjetskog rata u kojem se u samom srcu Europe sukobljavaju velike vojske uz uporabu cijelog arsenala naoružanja, potpuno razotkrio pred očima javnosti kakve razmjere zagađenja uzrokuju vojske i ratovi. Sada je ipak riječ o nečemu na našim vratima, riječ je o Europi – samom idejnom izvorištu zelene ideologije – i ono što se zbiva u Ukrajini nije se moglo, iz više razloga, prikrivati. Između ostaloga i zbog toga što bi se time prikrivao i velik dio štete koji je ruska agresija nanijela Ukrajini.
Sve je jasno
Problem vojnog i ratnog zagađenja iz stručnih publikacija i think-tankova koji su se i prije bavili vojnim i ratnim zagađenjem prenio se napokon u vodeće medije.
Njemački poluslužbeni Deutsche Welle u članku pod naslovom “Ukrajina: kako oružje truje tlo?” od 10.ožujka navodi da je Ukrajina zahvaćena neviđenim zagađenjem okoliša zbog masivnih ratnih djelovanja. DW se poziva na Reuters prema kojem je najmanje 10,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini zagađeno kemikalijama ispuštenim eksplozijama streljiva.
Kada se one nađu u vodi ili tlu, prije ili poslije doći će do čovjeka preko biljaka, životinja i vode za piće. Barem tako pretpostavljaju toksikolozi. No pouzdano znanje o tome kako se te tvari nastale uporabom oružnih sustava ponašaju u tlu i kakav utjecaj imaju na ljudsko zdravlje još nedostaje, zaključuje Reuters.
Sasvim je jasno zašto još nije stvorena puna slika o posljedicama korištenja ubojnog streljiva svih vrsta –jednostavno zato što je to bilo tabu-tema zelene tranzicije. Štoviše, i ona saznanja do kojih se došlo prikrivala su se.
Prema Deutsche Welleu, opasne tvari koje se otpuštaju u prirodu aktiviranjem streljiva uglavnom su produkti izgaranja eksploziva i teških metala, uključujući živu i olovo. Sam eksploziv TNT spada u skupinu nitro-aromatika, izuzetno otrovnih, što je dokazano i na eksperimentima na štakorima i miševima, kaže profesor Edmund Maser, ravnatelj Instituta za toksikologiju pri Sveučilišnoj bolnici u Kielu. U streljivu se nalaze i drugi teški metali kao što su arsen i kadmij, koji su također i kancerogeni.
Teški metali kao što je živa uglavnom se nalaze u detonatorima u obliku živina pulminata, a samo izgaranje eksploziva otpušta u atmosferu i u tlo velik broj drugih štetnih i opasnih spojeva.
Novi poslovi
Katarina Smirnova s Instituta za znanost o tlu i agrokemiju Sokolovsky i Nacionalne akademije znanosti Ukrajine, vodeće znanstvene institucije koja proučava zaštitu tla u Ukrajini, navodi da su uzorci tla iz regije Harkiv već pokazali povećanu koncentraciju kancerogenih teških metala kao što su olovo i kadmij. Prema preliminarnim procjenama, štete i gubici zemljišnog fonda zbog ratnog zagađenja u Ukrajini već sada dosežu vrijednosti više od 15 milijardi američkih dolara.
Toksikolog Maser napominje da se te otrovne tvari vrlo brzo šire, da ih padaline potiskuju dublje u tlo, a one tada mogu naći put do površinskih voda zagađujući potoke, rijeke i jezera. Ugrožena je tako pitka voda. Maser nadalje za Deutsche Welle navodi da će Crno more nakon ovoga rata vjerojatno biti u sličnom stanju kao Sjeverno i Baltičko more – puno otrovnog streljiva. Po njegovu mišljenju, samo na morskom dnu njemačkog dijela Sjevernog i Baltičkog mora još iz vremena svjetskih ratova nalazi se i hrđa 1,6 milijuna tona streljiva. Raspadom toga streljiva, uključujući i podvodne mine s velikom količinom eksploziva, oslobađa se otrovni koktel koji ugrožava morski ekosustav i na kraju završava na tanjurima onih koji jedu plodove mora, zaključuje Maser.
Čak i kada bi se rat u Ukrajini danas završio, dosad posijani otrovni teški metali i eksplozivi ostali bi u tlu s neizvjesnim posljedicama za ljude i okoliš. Rat u Ukrajini jednom će biti završen. Tada će smrtonosne eksplozije raketnih i bombaških napada prestati, ali oružje ni tada neće prestati iskazivati svoj razorni potencijal, zaključuje Deutsche Welle.
No malo je razloga za optimizam u pogledu uključivanja vojnog i ratnog zagađenja u razvikanu zelenu tranziciju u Europi.
Porast njemačkog obrambenog proračuna i političke najave njegova daljnjeg rasta, veća ulaganja u naoružanje i vojsku ostalih europskih država, i to ne samo članica NATO-a nego baš svih, kao i porast narudžbi iz inozemstva, za njemačku i europsku vojnu industriju – sve dodatno potaknuto velikim ratom u Ukrajini kakav se u Europi nije vodio od 1945. godine – osigurat će nove poslove čija se vrijednost mjeri u desecima milijardi eura.
Dugoročne posljedice
Treba pritom računati da moćne europske tvrtke vojne industrije oko sebe okupljaju tisuće poslovnih partnera i da taj vojnoindustrijski kompleks osigurava desetke tisuća radnih mjesta u vodećim državama članicama Europske unije. Njemački izvoz naoružanja i vojne opreme, jednako kao i francuski, dramatično raste iz godine u godinu, a Njemačka se pritom polako oslobađa normativnih okvira koji su joj ograničavali izvoz oružja u ratom zahvaćena područja. Sada njemačka industrija uglavnom bez ikakvih ograda, a u politički osjetljivim slučajevima uz pomoć tvrtki kćeri u trećim državama, hladno prodaje oružje zaraćenim državama s despotskim režimima kao što su Saudijska Arabija i zaljevske petro-monarhije.
Tako njemačko streljivo nominalno proizvedeno u južnoafričkoj tvrtki Rheinmetall Denel Munition (Pty) Ltd., koja je u zajedničkom vlasništvu njemačke tvrtke Rheinmetall Waffe Munition GmbH i južnoafričke Denel (Pty) Ltd., a zapravo proizvedeno u Denelovoj tvornici kod Al-Kharja u Saudijskoj Arabiji, bez ikakvih problema, usprkos povremenim političkim prosvjedima i blokadama, i dalje “praši” po nesretnom Jemenu. Sada su otvaranjem rata u Ukrajini otvoreni i novi poslovi. Staro naoružanje iz članica NATO-a dostavlja se Ukrajini zajedno s dijelom novog naoružanja, a isporučeno članice NATO-a logično nadoknađuju narudžbama novog oružja.
Izrazito prljava vojna industrija koja emitira ogromne količine CO2 tako čini lavovski i objektivno nezamjenjiv dio ukupnog BDP-a najmoćnijih država članica Europske unije. U ovome trenutku ne postoji ništa što bi moglo zamijeniti udjel vojne industrije u vanjskotrgovinskoj bilanci i ukupnom BDP-u vodećih članica EU-a. Posebice stoga što je pokrenuto intenzivno jačanje obrambenih snaga članica Europske unije, prije svega zbog ruske agresije na Ukrajinu, ali i ranije dogovorene politike NATO-a, kao i usporednog stavljanja u pogon ugovorenih programa europskih zajedničkih obrambenih projekata.
Industrijski divovi
Oni sada u okolnostima rata u Europi ubrzano kreću u realizaciju i svojim sadašnjim i budućim narudžbama vuku daljnji razvoj europskog vojnoindustrijskog kompleksa.
Europska unija, zapravo uski krug njezinih najmoćnijih članica predvođenih Njemačkom i Francuskom, već sada je carstvo ogromnog vojnoindustrijskog kompleksa, koji uključuje stotine industrijskih divova vojne proizvodnje i tisuće kooperanata. Može se samo zamisliti kolika je ukupna emisija CO2 i drugih štetnih plinova te udio u ukupnoj razini zagađivanja tog moćnog europskog obrambenog industrijskog kompleksa. On, dakako, ne može funkcionirati bez proizvodnje visokokvalitetnih čelika, specijalnih legura i kompozitnih materijala, čija se proizvodnja nikako ne može svrstati u ekološku, već samo u najveće i notorne zagađivače okoliša.
U tom kontekstu uistinu groteskno djeluje objava grandioznih planova Europske komisije o pretvaranju Europske unije u zelenu oazu i potpuno klimatski neutralan kontinent.
Europski parlament je početkom 2020. potvrdio tzv. Europski zeleni plan koji je donijela Europska komisija, s tim da je zatražio još ambicioznije ciljeve, pa bi smanjenje štetnih emisija do 2030. trebalo biti 55 posto u odnosu na 1990. Konačni je cilj potpuna klimatska neutralnost do 2050. Predsjednik Odbora Europskog parlamenta za okoliš, liberal Pascal Canfin, tada je najavio koga će nova zelena politika uskoro početi tlačiti rekavši: “Na poljoprivredu, trgovinu i upravljanje gospodarstvom, politika će odsad morati djelovati s pozicije usvojenog Zelenog plana”.
Ni riječi o najvećem zagađivaču okoliša na europskom kontinentu- vojnoj industriji i vojnim snagama, europskima i američkima raspoređenima na europskome kontinentu.
Kada bi se tomu pribrojila i ruska vojnoindustrijska postrojenja i raspoređeni vojni efektivi na europskome tlu, kao i ratno djelovanje u Ukrajini, spoznaja o štetnom utjecaju vojne industrije i vojnog djelovanja na okoliš bila bi zastrašujuća.
Enormni troškovi
Obrambena proizvodnja i funkcioniranje vojnih sustava energetski je najintenzivnija djelatnost na svijetu koja je u neprestanom usponu i traži sve veći i veći input energije. U cijelosti je zasnovana na korištenju fosilnih goriva i nuklearne energije. Oružni sustavi koji se koriste, bilo da je riječ o borbenim zrakoplovima, tenkovima i oklopnim borbenim vozilima ili o ratnim brodovima, ovise o stalnom dotoku naftnih derivata i njihovu iskorištavanju u zapanjujućim količinama. Stoga je ugljični otisak vojnih snaga svih država svijeta ogroman, posebice najvećih vojnih potencijala – SAD-a, Europske unije, Kine, Rusije. Američka vojna sila raspolaže velikim brojem baza diljem svijeta, što dodatno povećava utrošak ugljikovodika zbog dugih lanaca opskrbe s mrežom transportnih brodova iz sastava ratne mornarice, kontejnerskih brodova, transportnih vozila i zrakoplova.
Studija analitičara sa Sveučilišta Lancaster, Benjamina Neimarka i grupe suradnika, sačinjena uz pomoć podataka dobivenih od US Defense Logistics Agency, koja upravlja lancima opskrbe američke vojske, uključujući i nabavu i distribuciju goriva, utvrdila je da su tijekom 2017.američke oružane snage dnevno kupovale prosječno 269.230 litara naftnih prerađevina. Izgaranjem kupljenih količina fosilnih goriva američke oružane snage emitirale su u atmosferu 25 milijuna tona ugljikova dioksida. Tijekom te godine američko ratno zrakoplovstvo kupilo je goriva u vrijednosti od ukupno 4,9 milijardi dolara, ratna mornarica u vrijednosti od 2,8 milijardi dolara, kopnena vojska u vrijednosti od 947 milijuna dolara, a Marinski korpus je na gorivo potrošio 36 milijuna dolara. Potrebne podatke uspjeli su ishoditi tek nakon više uzastopnih traženja na temelju Zakona o slobodi informacija (Freedom of Information Act).
I u takvoj situaciji, koja se zbog učinaka vojne industrije i obrambenih sustava u Europi može opisati kao katastrofalna, Europska komisija i Europski parlament donose veliki Zeleni plan pretvaranja Europe u zeleni kontinent, pri čemu su vojna industrija i vojne snage prešutno izuzete iz kruga zagađivača.
Katastrofalno stanje
Iako je potpuno izvjesno da se bez eliminiranja utjecaja vojnoindustrijskog kompleksa i vojnih sustava na okoliš i klimu to jednostavno ne može provesti.
Europa bi tako prema europskoj političkoj eliti trebala postati klimatski neutralna s emisijom CO2 svedenom na minimum i istodobno domovina moćne vojne industrije, koja pak ne može bez proizvodnje čelika i specijalnih legura, dakle industrije s velikom emisijom CO2. Pritom će na njezinu teritoriju u sadašnjim ratnim uvjetima biti raspoređeni sve veći vojni efektivi SAD-a i drugih članica NATO-a.
Rat u Ukrajini potpuno otkriva jednu od najvećih kontroverzija velike zelene revolucije- njezin odnos prema zagađenju nastalom proizvodnjom naoružanja i vojne opreme te njegovim korištenjem, posebice u ratnim uvjetima. Vojno i ratno zagađenje, uključujući ono koje stvara teška i energetski zahtjevna vojna industrija, čini lavovski dio ukupnog zagađenja. Dok zabranjuje automobile običnih građana, ne obazire se na tisuće tenkova i borbenih zrakoplova i upotrebu ubojnih sredstava u ratovima diljem svijeta, sada i u središtu Europe- koji u atmosferu ispuštaju količine CO2 i toksičnih plinova u samo jednom ratu koliko ih svi automobili svijeta ne mogu emitirati ni u cijelom desetljeću.
Velika zelena tranzicija našla se očito u apsurdnoj situaciji. Nije, čini se, dovoljno zabraniti korištenje automobila s benzinskim i dizelskim motorima. Da bi uistinu bila provedena, treba zabraniti i ratove, a kako je to nemoguće, ona će, kao i danas, ostati ograničena na maltretiranje običnih građana.
U zrak je otišlo više CO2 nego što bi ga cijeli svijet proizveo
Irački rat, započet 2003., u kojem su se na ratištu borile velike konvencionalne snage protivnika uz masivnu uporabu svih vrsta oružja, počeo je skidati veo s institutom vojne tajne zaštićenih podataka o ratnom zagađenju. Bilo je svima očito da je ondje zagađen okoliš za desetljeća koja slijede te je u atmosferu ispuštena enormna količina CO2 i mnogo opasnijih otrovnih plinova.
Analitičari organizacije Oil Change International uspjeli su kvantificirati procijenjene emisije stakleničkih plinova tijekom rata u Iraku. Prema njihovoj studiji, između 2003. i 2007. rat u Iraku je uzrokovao emitiranje 141 milijun tona samo ugljikova dioksida, što na svaku godinu rata otpada više nego što ga godišnje u atmosferu ispusti 139 država svijeta. U proračun nisu uključeni ostali štetni plinovi ispušteni u atmosferu nastali zbog djelovanja ubojnih sredstava, koji se također mogu mjeriti u milijunima tona. Po njihovim proračunima, američka vojska troši čak milijun barela nafte dnevno i pridonosi štetnoj emisiji koja utječe na globalno zagrijavanje od pet posto. Ako bi se tomu pribrojilo i zagađenje svih ostalih vojski na svijetu, uključujući i masivne kineske i ruske oružane snage, rezultati bi bili zaprepašćujući i ukazali bi na potpuni besmisao dosadašnjega načina provođenja zelene tranzicije i sprečavanja klimatskih promjena. Za trajanja rata u Iraku nekako se to zagađenje moglo zataškavati jer koga je u široj javnosti briga za tamo nekakav Irak i Arape. Jednako tako, pod tepih se guralo i zagađenje tijekom krvavoga rata u Siriji. Od politike namjerno i svjesno stvoren visoki obrambeni zid oko vojnog i ratnog zagađenja narušavali su samo učestali slučajevi atipičnih oboljenja američkih i savezničkih ratnih veterana.
Američki Abrams troši 950 litara benzina po satu rada
Dovoljno je navesti samo nekoliko primjera iz kojih se jasno može iščitati koliko je za zaštitu okoliša i borbu protiv očitih klimatskih promjena smiješno i gotovo besmisleno natezanje oko emisije štetnih plinova koje proizvode osobni automobili. Američki strateški bombarder B-52 sa svojih osam mlaznih motora tijekom tri minute leta potroši goriva koliko i prosječni vozač tijekom cijele godine. Američki glavni borbeni tenk Abrams M1 sa svojom pogonskom plinskom turbinom troši 750 litara goriva na prijeđenih 100 kilometara, a u uvjetima neposrednog borbenog kontakta i manevriranja njegova potrošnja može doseći i gotovo 950 litara goriva po satu rada. Njemački tenk Leopard 2, najtraženiji izvozni proizvod njemačke vojne industrije, mnogo je štedljiviji zbog ugrađenog pogonskog dizelskog motora pa mu je potrošnja sitnica od samo 400 litara goriva na prijeđenih 100 kilometara.
